pijani smo jači

nedjelja, 11.05.2008.

prekid, i pokušaj da postanete prijatelji nakon prekida..

svaki pogled, svaka kretnja, svaki stup u gradu, autobus, rokić, majmunjak, gimnazija
sve, podsjeća na nju.

nakon prekida, postavlja se pitanje hoces mi biti prijatelj, ja odg ne mogu..
zadnje sekunde svog života brojim....

onda još jedno Njeno pitanje, a zašto? Ja bih baš voljela da ostanemo prijatelji.
Meni je još uvijek stalo do Tebe i volio bih da je drukčije i da ti mogu biti prijatelj,
ali kao tvoj prijatelj trebalo bi mi biti drago kada budeš s dečkom, ali meni nebi bili drago,
bilo
bi mi bolno..
no uz njen osmijeh, uspijeva i to, ostajemo u dobrim odnosima, iako
je meni teško nju pogledat, kada znam da je više nemam, moju malu bebu,
da se nemam sa kim smijat, nemam koga tješit, nemam kome pomagat kada mu je teško..
nestaje moja utopija
postaje kao moja sjena(krvopija)
želi da svaki dan idemo van, i svaki dan smo išli van
i svaki dan je bio bolan...
dok joj prije par tjedana nisam rekao, ne mogu više
sve me vuće ka utopiji, ali utopija je nestala, baš kao ja i Ti
- 13:41 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.