09.04.2010.
Prvi dio sna je bio u nekom slamu sa nekom djevojkom. Krađa vina vodi do bijega i jedna nas kineskinja naganja. Događa se u velegradu, kao New York. Kineskinja gleda za djevojkom koja joj je ukrala bocu vina. Prolazimo kroz neizgrađeni kompleks u kojemu se ukrštaju tračnice metroa ili tramvaja. Odjednom, kao nekom magijom, zapinjem u užasno klaustrofobično malom prostoru. Ima nekoliko proreza, no svi su užasno mali. Jedini je način da se rukama odgurnem od poda i noge provučem kroz otvor iznad iza sebe. Na svu sreću, guzica mi nije predebela, i povuku me neke djevojke. Sada sam u nekom kao trash društvu. Neka je cura sva u bijelom i ima lijepo uređenu prostorijicu. Odjednom čujem neku frekvenciju zvuka, ili više kao ultrazvuk, tog grada koji me zove, ne samo u ušima, nego i u abdomenu, dijafragmi. Sada se nalazim u tamnoj atmosferi sa nekim tipom koji ima sve karakteristike vođe, zaštitnika, anđela. Mlad je i kao lav, iz podzemlja. Noć je i na ulici su neki rioti. Ekipa je zaposjela visok kao ciglen toranj, no jako širok i velik. Imaju transparente, no murija je kao dolje i ništa. Pogleda nalijevo mi otkriva leš nekoga tko se bacio sa tornja, privezan. U 2. navrata mi je dao do znanja da mi je prijatelj, a drugi put, mislim kad sam želio da idemo na toranj, a on je rekao nešto kao: «Boston guys know it», iako mislim da on nije iz Bostona, i odlazimo u neki klub dolje, gdje san prestaje.
|