OTVORENO PISMO MINISTRU MUP-a HRVATSKE POLICIJE DAVORU BOŽINOVIĆU
Poštovani,
Dana, (10.03.2020.) u utorak u 20,30 sati došao sam u selo (Višnjevac) na Bilogori, došao sam ravno iz dućana Kaufland dovezao sam neke potrepštine (namjernice) svome poznaniku A. M., koji živi u Višnjevcu. Ispred njegove kuće smo razgovarali oko desetak minuta; zatim u daljini od 800-900 metara - preko livada prema šumi, čuli smo zapomaganje muške osobe. A kako je bila noć i tišina, to ozvanjanje je bilo u trajanju oko jednu minutu, i to smrtno zapomaganje...
To je tako bilo strašno i glasno, da je izgledalo da ta osoba je u teškoj smrtnoj opasnosti... Oprostite na ovoj usporedbi - izgledalo je kao da je netko nekome je rezao ruke ili noge takvo zapomaganje se je ćulo. Užasni krikovi su dolazili iz smjera "starog Višnjevca" gdje se nalaze 6-7 vikend kućica. Vidjeli smo u daljini; da samo u jednoj vikendici gori svijetlo. Ja sam sa svoga mobitela nazvao 112 službu, koja me je spojila u policijsku postaju u Bjelovaru.
Isprićao sam u kratkim crtama dežurnome policajcu koji se je javio; što smo mi čuli. Kako dosta dugo nije dolazila policija, mi smo i dalje sa istoga mjesta pratili što se dešava. Vidili smo da iz smjera vikendice gdje je upaljeno svjetlo kreće se šoderanom cestom osvjetljeni auto prema glavnoj cesti od Višnjeca. Ja i moj kolega smo sjeli u moj auto i spusutili smo se do grobja (nekih 200-tinjak metara) gdje taj auto se treba pojaviti. Još policija nije došla netko je iz vikendice preko liada išao i svi selski psi su kao ludi lajali, i to dost dugo.
Čekali smo na malome raskršću (kod groblja) a tada pojavio se je crni auto opel BJ ******., samo jedan metar je šofer prošao od mene i moga suvozača. Pogledao sam dobro u njegov unutarnji dio auta, vidio sam šofera da je sjedino nisko, tako da mu se jedva vidjela glava. Ponovo sam nazvao sa svoga mobitela policiju; i kazao im registracijski broj auta, i kuda se taj auto kreće. Vozilo jedva da je odmaknulo od nas 500-tinjak metara, došla su dva policijska vozila, koja su upalila plavu rotirku - i vozač se je zaustavio. Mi smo sve to gledali sa brijega. Zatim smo prišli policiji na nekih 25-metara. Policija je već pregledala vozilo i bunker za stvari.
Do nas je došao jedan mladi policajac kojemu sam rekao: Ja sam Branko Stojković i ovo kraj mene je gospodin A. M. Taj policajac nam je kazao da vozač nije bio sam - da s njime je još jedna muška osoba i neko dijete... Rekao sam tom mladome policajcu: ako dijete nismo vidjeli u vozili, zašto je druga muška osoba se skrivala, odnosno ležala dolje. I da to nisu čista posla. Ja i moj koleg smo se vratili do njegove kuće - gdje smo prije razgovarali, dok nismo te ćuli bolne krikove.
Sa toga mjesta pratili smo u daljini što se u mističnoj vikendici dešava. Vidjeli sma da vozilo koje je policija zaustavila se vraća u pratnji dva vozila policijska u vikendicu. Da opišem malo: Te, vikendice sve nalaze se u mraku osim vikendice odakle je došlo zapomaganje. U toj vikendici je jedino gorjelo svjetlo, navodno se radi o nekoj akumulatorskoj lampi ili agregatu.. Nitko tamo nema električne energije, jer navodno još nije nitko doveo. Bilo je prije tu puno posla na ovome prostoru za poiciju zbog krivolova i krađe drveta... itd.
Policija je se je dosta dugo tamo zadržala u vikendici, i onda smo uočili da se svjetlo u vikendici gasi u 21,55 sati, i da odande se kreću osvjetjena šoderanim putem vozila, i policija. Bilo je civilnih vozila oko četiri. Ja i moj kompić A. M., i dalje smo stajali ispred njegove kuće i očekivali smo da će od policije netko do nas doći. Kako nitko nije došao odlučio sam otići u policijsku postaju u Bjelovaru, vidjeti što se dešava... U postaju sam došao u 22,30 sati, i s menom u hodniku je razgovarao vođa dežurne smjene policije Nenad Koledić.
Policajac Koledić mi je kazao; da je sve u redu, da patrola je samo napisala kaznu vozaću - jer dijete nije bilo u sjedalici. Pitao sam zašto se je muška osoba sakrivala u autu? Nije li to sumnjivo?! Koledić je okrenuo svoju priču na migrante, kako je prije toga poslao ophodnju na neko mjesto van Bjelovara, misleći da se radi o migrantima... Rekao sam - da mi je bilo žao osobe koja je zapomagala, i da zato sam zvao policiju, a sad čujem rijeć, "sve u redu".
Kazao sam između ostaloga policajcu Nenadu Kolediću, da Vlasnik te vikendice odakle su dolazili užasni krikovi je J. L. I da J. L. i njegov rabijatni sin D. L., su u već nekoliko puta teško pretukli D. I., koji je imao teške tjelesne povrede. Jednom prilikom su u noći ga prebili i iscipelarili, da je preko polja on sav blatnjav došao na vrata A. M., da ga spasi... D. I., je zet od J. L., i D. I., živi u stanu od J. L. u ulici: A. B. Šimiša u Bjelovaru. On ima napuštenu novu veliku kuću u Višnjevcu, jer otac mu je u domu za nemoćne starije osobe.
Izrazio sam svoje žaljenje policajcu Kolediću da u policiji tu netko nekoga štiti i sakriva probleme. Isto tako sam tog istoga policajca Nenada Koledića, prije u više navrata prijavio unutarnjoj kontroli policije MUP RH., u Zagrebu. Za zloupotrebu položaja i ovlasti, i preokretanja zapisnika u korist kriminalaca... Pitao sam dežurnoga policajca Koledića zašto nitko nije došao od policajaca porazgovarati na lice mjesta sa nama - i kako netko uopće u policiji može sastaviti službeno izvješće kad nezna ništa o mjestu događaja... A i to me iznenadilo kako Koledić opet radi na istom mjestu, i maanipulira sa nama građanimaa...
Odlučio sam ponovo da se vratim u Višnjevac. Bilo je 23,00 sata kada sam opet vani razgovarao pred kućom sa A. M., moja supruga je sjedila u autu i čekala me. Vidjeli smo u daljini osvjetljen auto da se kreće prema "starom djelu Višnjevca" odakle su prije dolazili krici... U istoj vikendici upallo se je svjeto. Pozvao sam sa mobitelom policiju i kazao da se je netko vratio u vikendicu - očito da nešto se tamo skriva... Policajac mi je odgovorio - da će provjeriti. Ja sam odlučio da odem i provezem se sa autom kraj te vikendice. Vidio sam u unutra D. L., stajao je kao sablast. I odmah sam se vratio opet do mog kolege A. M., i to mu ispričao.
Nije prošlo par minuta do nas isped kuće od A. M. je došao (u 23,35 sati) D. L., i izašao iz vozila BJ *** GE i slikao moj auto, tj. moju registracijsku oznaku. Bio je u radnom prljavom i masnom kombinizonu, bio je totalno pijan. I zatim je bez riječi samo sjeo u auto i otišao. Tada sam se sjetio priče od policajca Nenada Koledića, priče prije sat vremena kako sam s njim razgovarao u policijskoj postaji u Bjelovaru, Koledić je kazao da u toj vikendici J. L., ime neke goste iz Njemačke, i da nešto slave. Ali da od patrole je tražio ipak da ih sve tamo popišu.
Nazvao sam opet policiju 043/192 i kazao da je D. L., slikao moj auto i u kakvome je stanju... I zašto svim tim vozačima kada su ih ispračali iz vikendice policajci nisu napisali kaznu - jer su totalno bili svi pijani. Rekao sam dežurnome policajcu s kojim sam razgovarao da policajac Koledić nešto skriva i laže, kad je kazao - da slavi se u vikendici, a ja rekoh; u "masnim kombinizonima" to su priče za malu djecu. Nikakvu tamo stranu registraciju od auta nisam vidio...
Ja i moja supruga Živka smo krenuli iz Višnjevca kući, jer sam vidio da opet nema policije. I da je sve uzaludno. Već smo se od kuće od A. M., udaljili dva kilometra, u susret dolazila nam je policija 020-167., i vozilo je prošlo kraj nas. Bilo je 00;30 sati i več (drugi dan 11.03.2020.) odlučio sam da se okrenemo s vozilom i vrati do A. M. Policija je stajala ispred kuće. Iz službenih kola je izašao policajac Damir Vidak, koji je grubo od nas zatražio osobnu iskaznicu. Ja i A. M., smo dali dokumente, a kad sam vidio o kojem policajcu se radi - kaozao sam da nemamo o ničemu s njiime razgovarati.
Policajac Damir Vidak htio je okriviti moga prijatelja A. M., da je pijan, (odnosno da halucionira) a kad je čovjek pristao da puše u alko-test ovaj se primirio. A. M., je otišo u svoju kuća, a ja i supruga isto smo otišli kući. Bilo mi je ispod časti da sa policajcem Vidakom uopće što pričam, jer sam ga u više navrata prijavio njegovim šefovima i načelniku Jakobu Bukviću, koji je u pismenom dopisu mi je (jednom) odgovorio; da to nije bilo prmjerno ponašanje od Vidaka, kad me je pratio po cesti i zaustavljao sa policijskim vozilom..
Policajac Vidak je došao s nama razgovarati na neobičan načn - nije imao ni kapu na glavi, bio je raskopčan i rekao bi polu-uniformiran je bio čovjek. I sad ću opet reči - žalosno je što mi građani gubimo potpuno povjerenje u policiju, jer u policiji rade ljudi koji zloupotrebljavaju svoju službu. Imam materijala od prije za policajca Vidaka za državno odvjetništvo - za kaznenu prijavu. U tri navrata (prije) sam pozvao policiju da me zaštiti - a Vidak je napisao meni prijavu i poslao me pred prekršajni sud. U tome svemu mu je pomogao i policajac Nenad Koledić, i dr. Imao bi puno o svemu pistati - ali ovo je dosta i ovo sve je strašno...
U Bjelovaru, 11.03.2020. godine
03,30 sati
BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT
HRVATSKA / B j e l o v a r, 43000
0958148290 (Tel/mob.)
E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com
Udruga "ŠTIT"
URED. Masarykova 8
-----------------------------------------------------
Objavljeno: 17.03. 2020. godine
-----------------------------------------------------
http://crostojkovic1958.blog.hr
http://stitonosa1958.blogger.ba
Broj članaka: 5333.
|
