Upravo kada objavljujem na internetu dijelove iz svoje knjige, iz Varaždina, mi se je javila (05.06.2017.) najprije putem facebooka, gospođa Ena Šimek - Šuplika, (poslala mi je ponudu za prijateljstvo) a onda (potom) javila mi se putem svoga mobitela (0955449057), ona je bivša ljubavnica od hrvatskoga generala Ivana Koradea, i kao suborac Domovinskog rata.
Varaždinka Božena Šimek-Šuplika (58) prva je žena koja je 05. kolovoza 1995. godine, ušla u oslobođeni Knin i pomagala suborcima skinuti srpsku zastavu s tvrđave. I tada je general Ivan Korde, podigao hrvatski stijeg. Ta, medicinska sestra u vojsci je postala natporučnica, te je umirovljena 2006., i sada ima čin pukovnice hrvatske vojske.
Naš razgovor vodio se putem moga kućnog telefona i njenog mobitela, koji započeo je; u 13,55 sati, i tako smo razgovarali do 14,48 sati. Prvo smo počeli od spomenika pokojnog generala Ivana Korade, gdje gđca. Šimek, kaže: da Udruga veterana 7. gardijska brigada „PUME“ iz Varaždina, je skupila novac za "spomenik" na groblju Petrove Gore, oko 50-tak tisuća kuna.
I da, spomenik su trebali podignuti kao udruga. Te, da su nedugo posjetili grobnicu od generala Koradea. Ja sam gospođu upitao kada je to bilo? Ona se nije mogla sjetiti, nego je kazala da će provjeriti datum.
Između ostaloga je gospođa Šimek-Šuplika, je spomenula i proslavu obljetnice Udruge veterana 7. gardijske brigade „PUMA“ iz Varaždina, i da udruga dobiti će poštansku markicu sa njihovim logo tipom. Gospođu Boženu Šimek-Šuplika sam izravno upitao - je li stvarno ona bila ljubavnica od pokojnoga generala Ivana Korade? Nisam morao dugo čekati odriješiti odgovor: Da!
Malo sam ušao u intimna pitanja oko generala: upitavši ju kakav je Ivan Korade, bio čovjek, i karakter... Kazala je; da je bio izvrstan vojskovođa, i da držao je svoju vojsku pod disciplinom... Da, gospođa Ljiljana Korade, joj je pravila probleme i cirkus kod roditelja... Upitao sam gospođu koja je s mnom žestoko razgovarala, da li je ono (vozilo) Džip od generala koji se vidi na fotografiji? Ona je rekla da ne zna!
Zanimljivo je; da pukovnica Božena Šimek-Šuplika "Ena" je u početku (kada mi se je javila) pozdravila moju knjigu - koja uskoro treba ugledati svjetlost dana,.., imala je na nju samo malih prigovora, da bi mi na kraju našega razgovora kazala da sam povrijedio Udrugu veterana 7. gardijske brigade „PUME“ iz Varaždina, jer sam napisao; da većina članova su "uhljebljenici" koji imaju lažne mirovine i ratne putove... Te, da je ona odmah kazala predsjedniku udruge - da se meni od udruge uputi pismo i demanti... Na neke moje napisane stavove.
Ništa u ovome mome pisanju nisam veličao, niti dodao, ili oduzimao, već pišem sve od riječi do riječi, kako se je vodio naš razgovor. Pukovnica Božena Šimek-Šuplika bila je vrlo uzbuđena i uzrujana u našem razgovoru; čak je u jednome trenutku kazala - da ja pljujem po hrvatskoj! Spomenula je pokojnoga generala u ovome svjetlu: "imao je PTSP", i nije se htio liječiti, teški karakter je bio, a imamo i mi svi te ratne traume... "Ubio je Davora Petriša!".
Upitao sam pukovnicu Boženu Šimek-Šuplika, kako je mogao Korade ubiti svoga najboljega prijatelja i suborca, s kojim je tu srijedu (26.03.2008.) kuhao gulaš u njegovoj vikendici u Vitešnici, u Ivancu?! Dotična gospođa je počela vikati preko svoga mobitela; "Branko, Branko, Branko,.., stani malo! Ona počela je; opravdavati svoja djela - spominjala mi je branitelje; Tomu Medveda i Predraga Matića Freda, i druga humanitarna djela prema djeci, i spomenula je akciju u Gunji, gdje je pukao nasip, i gdje je voda poplavila sela... I za taj sam joj slučaj rekao da je to bila čista diverzija, kao i otok "Kornati". Da sve su to djela od udbaša Mesića.
Ja sam stalno vračao se na pravu temu našega razgovora. A iz gospođe je suklao "oganj", i brzo je i agresivno pričala, i vikala; Ej, ej, ej,.., nisam završila... Stanite! Dakle, general je; svoju ženu zvao "Ljiljanka", i s njome je išao od rane mladosti u školu... Za gospođu Ljiljanu je kazala da je: "domaćica i selska žena!"
Pitao sam je - tko je na ime pokojnoga generala Koradea, podizao putom donacija novac, za izgradnju spomenika na groblju Petrova Gora?! A spomenik nikada nije napravljen. Na to je kazala Božena Šimek-Šuplika "Ena", Branko, Branko, Branko, Branko, Branko, sad stanite malo... Naša Udruga veterana 7. gardijske brigade „PUME“ iz Varaždina, je dosta pomogla gospođi Ljiljani Korade, pa, što više ona hoće? General joj je ostavio pozamašnu lijepu imovinu, s kojom se dade živjeti...
Gospođa Božena Šimek-Šuplika, usput se je, i prisjetila svoga ratnoga puta, kada sam je pitao da mi više kaže o pokojnome generalu Ivanu Koradeu, kojega sam uživo jednom upoznao na javnoj tribinu u Bjelovaru, ali nismo uopće razgovarali. Mislim, da je to bilo 2002. godine. Tada sam napisao svoj članak: "Bože, gdje ja to živim!" To je bio: Osvrt na jednu promociju. General je tada bio okružen sa većinom "šupčina".
Gospođa Božena pričala mi je o generalu, kako je izgubio svoju ruku u ratu kod Dubrovnika, i da je samo tri tjedna bio u bolnici, i ubrzo da se je vratio na ratište. Gdje mu je ona kao medicinska sestra, redovito premotavala ruku. I da tu; se je pojavila ljubav između nje i generala. Da, (pokojni) general Janko Bobetko, se je tada puno založio za Ivana Koradea.
Međutim, upitao sam gospođu Boženu; zašto njena Udruga veterana 7. gardijske brigade „PUME“ iz Varaždina, dozvoljava takavu "hajku" i progon Maria Koradea, sina od generala? Dobio sam ubrzo rafalni odgovor: "Što ti je - taj Mario, je od mene tražio 100.000,00 kuna. Rekao mi je - dosta ti je moj otac valjao! Ona kaže: Da bolje, da je u zatvoru. Jer se boji; da se ne pojavi na njezinim vratima... I da mali je nedonošče, i nije kako treba...
Čim sam završio telefonski razgovor sa Boženom Šimek-Šuplika, nazvao sam gospođu Ljiljanu Korade, i rekao - da sam upravo razgovarao sa gospođom Božanom, da me je ona nazvala. I pitao sam gđcu; Ljiljanu, što je to sa spomenikom od generala? I tko je "pokokao" novce?!
Sve sam kazao što smo ja i Božana razgovarali. Gospođa Ljijana bila je teško ljuta, i uzrujala se, kazala je; "bude rata!". I da, što hoće; "ljubavnica", i da neka ju je Mario tražio novce! Da, neka se sjeti - što je radila prije 1991. godine. I što je radila u hotelu "Turist", u bivšoj Jugoslaviji.
Gospođa Ljiljana Korade, nije mogla, i ovo od ljutnje prešutjeti; da Božana ljubavnica od njenog pokojnog muža, sudjelovala je u smjeni Ivana Koradea, 1997. godine. Ona je nagovorila generala Ivana Koradea, i huškala ga, na Josipa Mrčela, načelnika SIS-a, i sad kaže Ljiljana; ja moram plaćati odštetu od 400.000,00 kuna.
Gospođa Ljiljana, rekla je; da vozač njenog kamiona Miljenko Serini, pronađen je u Njemačkoj, i da je živ od uvijek u Varaždinu, i sad da se tamo nalazi. Rekao sam; gospođo: gdje je onda kamion? Ona je rekla - da je prijavila policiji. Ja sam na to joj rekao - jedno je prijaviti, a drugo je podnijeti kaznenu prijavu. ili tužbu... Podsjetio sam gospođu Ljiljanu Korade, na snimku; gdje je doslovno tako prije izjavila, i tako sam ja prvi put napisao... Ona je rekla da sve ne može dobro pamtiti... Pitao sam gospođu Ljiljanu Korade, da li su ikada nađene cipele, tj. obuća od pokojnoga generala Ivana Koradea? Rekla je - da nisu!
Te, da će me poslije nazvati, u 22,00 sata.
Moram ovdje i ovo kazati; da je zanimljivo kako su se počele javljati razne osobe same, i dolaziti mi pisma... Na moje tekstove knjige: Tko je ubio hrvatskoga generala Ivana Koradea?!
NAPOMENA: Nastavak slijedi...
-----------------------------------------------------
BRANKO STOJKOVIĆ
B j e l o v a r, 43000
0958148290 (Tel/mob.)
E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com
Udruga "ŠTIT"
URED. Masarykova 8
-----------------------------------------------------
Objavljeno: 06. lipanj 2017. godine
-----------------------------------------------------
1.) https://twitter.com/crostojkovic195
2.) https://twitter.com/stojkovic1958
-----------------------------------------------------
http://crostojkovic1958.blog.hr
-----------------------------------------------------
Broj članaka: 3687.
|
