Lijepo je otići u sportski park "Borik" na rekreaciju, i šetnju po prirodi.... Meni se gadi gledajući što "birtije" i kafići rade od mladih ljudi, oduzimaju im volju za normalnim životom. Gledam kako je sve lažno oko mene. Jučer (12.05.2017.), odem ja u "oazu" zvana "Borik", i miris borova je prekrasan, a ne smrad gostionica.... Bilo je to pred večer oko 19, 35 sati, priđe mi s jedne klupe, gdje je sjedio Igor P., (46.) i kaže mi; "Gdje si Stojkoviću legendo". Ali ja svakom ne vjerujem tko mi podilazi sa velikim riječima... Ja sam takav čovjek da; svakoga ću saslušati do ganice koju zaslužuje...
I počne s mnom se rukovati i razgovarati. Mislim se ja; da vidim što hoće taj čovjek?! Igor počeo s mnom pričati o "hrvatskoj izdajničkoj politici", o tome kako je naša zemlja krajnje uništena, i da mladi ljudi nemaju nikakve perspektive... Između ostaloga kazao mi je - da je u HDZ-u, i da već 20-tak godina glasa za njih... Da je već duže vremena suspendirani s posla, da je radio u Županijskoj upravi BBŽ-a. I da je imao prometnu nesreću. Ja od Igora poznam iz grada i bratića Bojana, koji je sad u inozemstvu... Priča mi, i to, da je; i on bio u njemačkoj, u Berlinu već tri puta...
Iz našega kraćega razgovora, između mene i Igora, brzo sam zaključio da - on ima nekih psihičkih problema. A nisam se ni prevario; odjednom mi Igor kaže: "Da bi se najradije objesio, i pritom je pogledao na jedan bor, ali da nema više novaca ni za štrik". Ja sam mu rekao: čovječe tebi je potpuno crnilo u glavi, daj izbaci to van, počni tu s mnom vježbati i dolaziti u sportskoj opremi... Evo, sad vidite kuda je naše "bolesno društvo" dovelo mlade ljude u propast. Igor mi je i ovo rekao: "Stojkoviću mislio sam kako i svi drugi, po pričanju da si ti krete, sad vidim da te ljudi ne shvaćaju...
Igor mi je rekao da čita moje blogove, i da mu se sviđaju... Svaki dan ja gledam u Bjelovaru, žive kretene od ljudi, i kreature kao nakaze... Danas, ja razgovaram sa zlatarom Paškom, pred njegovom radnjom, oko 13.15 sati, naiđe Mijo Rođak, koji radi na sudu kao portir, i još jedan "gradski kreten", mislim da se preziva Benedičič, zašto tako kažem "kreten", jer ja nikoga prvi ne diram... Kaže on Rođaku; evo sad će tebi objasniti Stojković!". I počne taj lik srati. Ja mu kažem da je "Pederčina": I kažem Rođaku što se druži sa takvim majmunom?! Njih dvoje sam prija nekoliko sati vidio na tržnici kako piju, ispred jednog kontejnera... I tu sad se bavuljali sad ispred nas...
Nije rijetko u gradu, i na ulici, da mi opsjednuti ljudi s nečistim duhom dovikuju, iz čistoga mira... Dobra većina njih se dolaze, k meni i žaliti; na sve i svašta.... Tako, u četvrtak 11. svibnja 2017., u trgovini BILLA, viče za mnom, jedan čovjek; "Gospodine Stojkoviću!". I pozove me u "Kalnik gostionicu", na terasu na piće. On se je predstavio, i rekao mi da se zove: Ivan Koščević, te da je on osoba i žrtva od doktora Davorina Diklića, i da je njegovim nemarom i krivom i oparacijom ostao bez jedne noge... U njegovoj prići bio je i direktor od propale križevačke štedionice i banke Goran Delić. Za kojega kaže da ga je prevario za 40.000 eura.
Pitam ja; Koščevića, da mi objasni kako je njega Delić, prevari za novac?! On kaže da je bio pohlepan, da taj novac je dobio kao odštetu za nogu... I da novac je oročio i uložio 2014., za kamatu u Banku, koja je ubrzo propala... Ivan Koščević, je inače iz Velikoga Grđevca, i on mi je ostavio sve svoje podatke i broj mobitela... Kaže da je sad na stanu u Bjelovaru... Odrešito sam mu rekao da svi mi dolaze se tužiti i žaliti, a da nitko ne želi platiti članarinu udruzi Štit, i biti član ŠTIT-a. Na to sam se ubrzo ustao iza stola i otišao...
Dana, 10.05.017., u srijedu, u 08,05 sati, ujutro, pio sam radensku s limunom, u caffe baru "TIME", na gradskome korzu u Bjelovaru. Čitam ja novine i pijuckam radensku vodu kraj ulaznih i izlaznih ,.., i vidim da netko govori - par stolova dalje od mene: "Pogledaj ga!. "Tamo sjedi!". Vidim debeli stari s naočalama i kapom na glavi s "kačketom", u društvu sjedi sa Nevenkom Osmanović, i još nekoliko osoba... Ja gledam pravo starog u oči i ne makivam pogled. Svi oni koji su sjedili s njim u društvu nisu htjeli gledati prema meni... Čitam ja dalje novine, i ne obraćam pažnju na staroga idiota. Prošlo je; oko 15-tak minuta i "debeli stari" izlazi van, i prolazi kraj mene i govori mi; "E, moj majstore!?
Ali, ja nikome ne ostajem dužan - pa ga počastim s riječima; Što je stara pederčino?!
Taj dan u četvrtak sam išao na Općinski sud u Bjelovaru, imao sam glavnu raspravu; jer me je tužila "Republika Hrvatska". A ročište je bilo zakazano u 10,00 sati, kod suca Sanjina Miloševića, kojega sam dan poslije vidio (u 15,25 sati), kako pije "veliku" 0,5 pivu na terasi caffe bara "Lemon". Eto, čovjek je imao naporan dan na sudu, pa odmah poslije došao je da se okrepi s pivom. Sudac kada je mene vidio, počeo je sakrivati pivo, i čašu iza jednoga vertikalnog malo većega cjenika.. Sad znam razlog zašto sudac viče na ljude...
-----------------------------------------------------
BRANKO STOJKOVIĆ
B j e l o v a r, 43000
0958148290 (Tel/mob.)
E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com
Udruga "ŠTIT"
URED. Masarykova 8
-----------------------------------------------------
Objavljeno: 13. Svibanj 2017. godine
-----------------------------------------------------
1.) https://twitter.com/crostojkovic195
2.) https://twitter.com/stojkovic1958
-----------------------------------------------------
http://crostojkovic1958.blog.hr
-----------------------------------------------------
Broj članaka: 3663.
|
