U nastavku ide priča kako sam bio suučesnik švercanja "plastičnih ruža" iz Mađarske.
Bilo je to prije jednih "svih svetih" kada je moj vjenčani kum Branimir Rudelić, radio jednu uslugu jednome malome koji je imao "dobru - lijepu sestru". On je za njega išao u Mađarsku, po ruže od kojih su trebali biti buketi za prodaju. Pitao je; mene - kume jer ideš s nama? I tako smo se otputili u grad Nađutad u Mađarsku. Kupili oni stotine plastičnih ruža (umjetnoga cvijeća, zelenih i crvenih). Vračamo se mi u Hrvatsku, i na mađarskoj granici, kaže carinik mome kumu da otvori prtljažnik od svoga auta... Ja izašao van vidjeti što se dešava? Kad carinik otvori kartonsku kutinu a ono "brdo plastičnih ruža". Ja se nisam mogao suzdržati, i puknuo sam u smijeh. To, je moga kuma Rudelića, jako rasrdilo, i on to mi je uzeo za zlo.
Još i danas Branimir Rudelić, ne može preči preko nekih stvari, što se tiče naših dobrih odnosa. Ja sam mu sve njegove greške i mane oprostio, ali on meni očito nije....
Čudna zbivanja desila su se na jednome rođendanu od moga kuma u Frankopanskoj ulici u Bjelovaru. Kako je tada bio lijepi dan, odnosno mjeseca lipnja, sjedili smo pred-veće vani za stolom, tu su bili Mato Čenon, i njegov brat Ivo Čenon i trgovac Ivo "Ličan". Ruda je bio unutra u kući, a mi smo imali vani na stolu jesti salatu od morskih plodova... Ja sam otišao u kuću da uzmem dvije-tri štite kruha, i kada sam se vratio moje porcije s jelom nije bilo. Pitam ja; pomalo ljut za stolom - tko je uzeo tanjur i sakrio?! Svi šute i prave se ludi... Pustim ja neka igra traje. Kada se oni svi napili. uzmem ja motor od "Ličana", danas pokojnog, i odvezem ga kroz vrt i bacim u provaliju dvadesetak metara,.., gdje su ljudi i vatrogasna služba bacali smeće. Bili su tu limovi, stara vrata, peći, auto olupine, itd.
Ujutro traži "Ličan" svoj motor-kotač i sav u panici da netko ga je ukrao. Pita mene kum Ruda - je si kume vidi "Ličanov" motor. Ja kažem Ne! Oni svuda su tražili i čak je "Ličan Ivo" pozvao policiju - da mu je netko ukrao motor. Ha,Ha,Ha,., Ličan je na kraju motor našao u provaliji... U smeću. E, to mu je za ono što mi je sakrio tanjur sa jelom...
Kaže meni jednom zgodom moj kum Ruda - kume netko mi krade stvari iz kuće od mojih prijatelja - koji tu dolaze. Pitam ja Rudu što su ti ukrali? Kaže Ruda nove cipele. Prošlo je neko vrijeme i kaže meni Ruda - kume jel znaš da sam našao svoje cipele. Pitam ga ja gdje? Našao sam ih na Ivi Čenonu. Eto, i to mi je neki prijatelj iz djetinjstva.
Jednom prilikom došla je u moje dvorište (stana) u A. B. Šimića 3., u Bjelovaru, od moga kuma Rude, mama Manda tražiti Rudin motor Wespu. Vidim ja kako ona se u dvorištu zagleda u sve ćoškove i kutove... Pitam je ja "kuma što tu radite" i što tražite?! Ona kaže ukrali Brani motor... Pa, ja je kažem što onda tu traži, da mu ja nisam ukrao motor. Moj kum Branimir Rudelić "Ruda" je našao svoj motor Wespu u Verlikoj Pisanici, kod Josipa Čižmešije - Kare. Moj kum Ruda je ostao i bez "crvenoga" pasoša na dolasku tobožnje hrvatske demokracije.. itd.
Eto to su mu svi njegovi prijatelj...
Nastavak slijedi...
-------------------------------------------------
BRANKO STOJKOVIĆ
B j e l o v a r, 43000
0958148290 (Tel/mob.)
E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com
Udruga "ŠTIT"
URED. Masarykova 8
-----------------------------------------------------
Objavljeno: 16.03.2017. godine
-----------------------------------------------------
1.) https://twitter.com/crostojkovic195
2.) https://twitter.com/stojkovic1958
-----------------------------------------------------
http://crostojkovic1958.blog.hr
-----------------------------------------------------
Broj članaka: 3592.
|
