CROSTOJKOVIC1958

< prosinac, 2015 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Travanj 2024 (1)
Veljača 2024 (3)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (4)
Ožujak 2023 (1)
Listopad 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (14)
Lipanj 2022 (13)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (8)
Listopad 2021 (8)
Rujan 2021 (7)
Kolovoz 2021 (11)
Srpanj 2021 (26)
Lipanj 2021 (30)
Svibanj 2021 (32)
Travanj 2021 (14)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (17)
Siječanj 2021 (24)
Prosinac 2020 (29)
Studeni 2020 (15)
Listopad 2020 (15)
Rujan 2020 (21)
Kolovoz 2020 (23)
Srpanj 2020 (36)
Lipanj 2020 (49)
Svibanj 2020 (45)
Travanj 2020 (37)
Ožujak 2020 (43)
Veljača 2020 (32)
Siječanj 2020 (31)
Prosinac 2019 (21)
Studeni 2019 (45)
Listopad 2019 (23)
Rujan 2019 (12)
Kolovoz 2019 (31)
Srpanj 2019 (60)
Lipanj 2019 (83)
Svibanj 2019 (83)
Travanj 2019 (71)
Ožujak 2019 (72)
Veljača 2019 (34)
Siječanj 2019 (54)
Prosinac 2018 (46)
Studeni 2018 (84)
Listopad 2018 (37)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv








24.12.2015., četvrtak

LUCIFERI SU UZELI STVARI U SVOJE RUKE (11)



Bjelovarsko poduzeće Elektrometal ovih dana odlazi u stečaj, to je još jedna po-sr-nula firma u nizu. Na trgovačkom sudu ovih dana vodi se postupak i protiv mnogih raznih udruga, koje su propale u svom poslovanju. Jedna od tih propalih udruga - najzanimljivija je; "Udruga nezaposlenih", koja je zapala u velike dugove... Opet je svoje prste "u pranju novaca" tu umiješala Đurđa Adlešić, koja je "koketirala" sa udrugom nezaposlenih. Ona je svoju novu velebnu kuću smjestila u ulici Silvija Strahimira Kranjčevića u Bjelovaru.

U toj elitnoj ulici žive njeni bivši HSLS-ovci koje je ona tu u susjedstvo dovukla: Miro Porubić i Tibor Tot, i dr. No, tu u neposrednoj blizini je i gradski bazen, čija desetogodišnja koncesija je dodijeljena "šarlatanu" Miroslavu Levaku. Baš prava elita je na okupu. Ništa nije slučajno u životu - baš ni ovo... Tako znali smo u parku "Boriku" trčati ja i Romana Thot. Jednom ona se splašila kada jedan novinar nas je htio fotografirati s aparatom, na stazi za trčanje. Kaže Romana izačićemo u novinama, što će ljudi reći?

Dok smo znali tako trčati Romana mi je pričala kako me neki u njenim krugovima u kojima se kreće; ne vole, a da me ona zna žestoko braniti... Kaže: Onda oni polude.... Jedan zanimljiv događaj ustao mi je posebno u sjećanju.. Trčimo ja i Romana i krugovi se nižu, o svemu pričamo i smijemo se... U jednom krugu Romana s nogom tenesice zapne za jedan " vražji" korijen na stazi blizu vodo-tornja. Kako se spotakla skoro je pala, ja sam je uhvatio i pridržao... Baš na taj korijen spotakao se je, kad je umro Željko Zavišić. On je padajući udario u jedan bor i pao kraj staze i od srca umro...

Trčimo ja i Romana dalje i ugodno se družimo,..., neću joj ja ništa reći o tom korijenu od bora koji je izvirio na stazi. I opet u jednom krugu Romana zapne za taj isti korijen i skoro padne, ja je uhvatim... Onda sam odlučio da joj kažem; kako je (po svim paralelama i merdijanima - koji se tu sijeku u toj točci) jedan čovjek umro - prije toga je trčao i zapeo sa nogom za "isti" korijen... Kaže ona meni malo uplašeno: Nemoj me zajebavati? Kažem joj ja - što bi te zajebavao, u ostalo me dugo poznaješ i znaš da nisam ja takav...

Ovdje je još veći problem, što Romana je poslije imala problema sa srcem, bila je na operaciji i ima ugrađena tri .stenta. Ona opet dalje trči. Taj lik što je u "Boriku" umro Zavišić, prije nego je umro imao je prije mjesec i pol srčani infarkt. Taj dan kada došao je na trčanje - to mi je rekao. Ja sam mu rekao da u takvom stanju ne trči već malo brže hoda. Ja sam tada čitao knjigu na jednoj klupi i u jednom trenu pogledam, a Željko agresivno trči i prestigne neku dvojicu mladića i pet metara negdje ispred njih mu se to desi... Rijetko nosim sa sobom u park "Borik" mobitel, taj put sam ga imao. Odmah nazvao sam bolnicu i hitnu pomoć. Stvarno su kola hitne pomoći jako brzo su došli, ali Željku nije bilo spasa on je tu umro.

Vidio sam da Željko je došao s biciklom u borik, te da tu nema nikoga; da ode njegovim i da javi što se je desilo. Tu zadaću ja sam stavio na sebe, otišao sam u Haulikovu ulicu u one zgrade tražiti gdje živi u stanu Zavišić. Našao sam njegovu majku i rekao sam joj, da Željka su otpeljali u bolnicu. Nisam htio reći da je mrtav. Ta stara žena jako se je uplašila na tu lošu vijest. Puno puta sam pomogao raznim ljudima - dok nitko od njih mi se nije zahvalio....

Željko me s ničime nije zadužio niti sam s njim bio prijatelj... Čak me nije ni simpatizirao, jer njegov pokojni otac je bio partizan i komunista... On je bio moja generacija, tj. rođen je 1958. godine. Željko je bio malo više gojazan i odlučio se je jedan dan baviti sportom. Lijepo je u boriku trenirao trčanje, a problem je nastao kada Željko nije više tu dolazio u "Borik" na trčanje i to trajalo je oko pet godina. To sve i sam mi je rekao prije nego što je umro da raskalašeno je živio pet godina po gostionicama, gdje je pio u velikim količinama kavu i puno pušio... Eto, nije me baš volio ali prije smrti svoje prišao je meni i javio se...

Nastavak slijedi....

--------------------------------------
BRANKO STOJKOVIĆ
24.12. 2015. godine
---------------------------------------
http://crostojkovic1958.blog.hr
HRVATSKA / BJELOVAR, 43000
brankostojkovic152@yahoo.com
Članaka; 2926.


- 00:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #