 
Neki ljudi bolje su izdresirani od pasa. Protekloga tjedna gledam ja; što se je u Bjelovaru događalo ili napravilo.... Pa ne mogu vjerovati koliko je onih koji su postali idioti i budale... Netko bi rekao; što tebe briga, svatko ima pravo biti što hoće... To je istina - ali teško je živjeti među takvima u takvoj "zatucanoj" i bolesnoj sredini...
Trčim ti ja prije na sportskoj stazi u parku "Borik" i vidim kraj staze da stoji jedan visok i mršavi mladić i uporno gleda u mene - mislim se ja kako njega zanima sport. Poslije trčanja on priđe mi i pita me: Vas zovu tarzan?! I počne mi izjavljivati ljubav.... Ja mu kažem - ti čovječe si bolestan - idi se liječiti... Takve ogavne stvari je naprićo... Užas!
Poslije sam saznao čiji je to sin? Koji ima takve homoseksualne nagone... Svi njegovi su bogomoljci i idu u crkvu... Čujem da krade sve što stigne. A dobio je posao u jednom trgovačkom centru u Bjelovaru. Puno puta mi neki "klošari" znadu prigovarati - gdje su ti prijatelji?! Što će mi takvi prijatelji trebaju?
Jednom davno sam vidio groznu scenu na (bivšem) Radićevom trgu, na tkz. "bunkeru", (kraj dječjeg igrališta) i to u pola bijeloga dana - kako dječak "puši" Robiću penis ( pokojnom).
Ja sam tuda sa ženom prolazio i kad sam to vidio skočio sam, odnosno dotrčao tamo. Pitao sam Robića što to radi s djetetom? Htio sam ga istući i zvati policiju. Robić se je dao u bijeg... Pitao sam toga maloga - koliko ima godina. On je rekao 11 godina.
Pitao sam ga što drži u ruci i kako se zove? I zašto je to radio? Dječak je rekao da mu je Robić dao 20 kuna, te još su mu se sline cijedile niz usta...
Poslije sam sa telefona nazvao njegovu mamu novinarku i urednicu lokalnog lista i rekao joj što sam vidio... Nije se puno uznemirila.
Normalno je, da ti svi ljudi o kojima ja sve znam, oni me ne vole, i volili bi da me uopće nema... Zato im smetam. Ja sam uvijek vjerovao da svome životu moram dati "pečat" tako stvorene čiste volje ŠTIT-a, koja je suprotna oskvrnjenoj i osramoćenoj okolini...
Puno puta sam bio pred raznim iskušenjima, ali u duši sam ostao ipak pošten i pravedan... Jednom u ljeti sjedio sam na klupi u parku na Trgu E. Kvaternika ispred gradske knjižnice. Bio sam u kratkim hlaćicam, tada mi pristupi nepoznati čovjek - stariji od mene 15-20 godina. I pita je li slobodno sjedne.
Okolo sve klupe su bile prazne. Ja kažem da je slobodno, htio sam vidjeti što dotični hoće od mene. Predstavio je sebe i počeo s mnom razgovor. Između ostaloga taj čovjek je bratić od jednoga poznatoga bjelovarskog ugostitelja - tada sam to saznao. Radio je, da 40-tak godina je radio u njemačkoj, i da nije oženjen i da nema obitelj,..., tako je barem rekao....
Pozove on mene na piće u caffe bar "Art" na terasu. Prihvatim ja igru, još malo da vidim što hoće? Govori on meni da sam ja pojava i da takvog čovjeka je teško sresti.... Vidim ja da on je homoseksualac.. Na terasi broji on novce namjerno pred mnom - sve novčanice su po dvije-sto kuna. Sve ukupno je oko 10.000 kuna. Kaže on meni da mu pričuvam novac i torbicu, da ide u WC-e pišati.
Čovjek uglađen i fin i nenasilan sa autom i sa velikom kućom samo što mi nije rekao "uzmi ili ustavi". Kada se je vratio iz WC-a ja sam se zahvalio na piću i otišao.... Meni takvi ljudi nisu jasni. Zato imamo tolike Gay parade i sve je više poremećeno ljudi... Kao to vani u zemljama EU-a je sve normalno.
---------------------------------------
Branko Stojković
---------------------------------------
http://crostojkovic1958.blog.hr
29. srpanj 2015.
HRVATSKA / BJELOVAR, 43000
brankostojkovic152@yahoo.com
Članaka; 2686.
++++++++++++++++++++++
095/814-8-290 (ŠTIT)
|
