Naša cijela familija je dezorijentirana i živi u smutnji. Jedni druge ne posječujemo, niti nitko ne pita za koga i nitko ne mari za rodbinu. Sramotno je da smo tako raštrkani* na sve strane i da živimo bez duhovnih načela i historijske usmjerenosti... Ne pitamo za svoje korijene i obiteljsko stablo. Rod smo s ozbiljnim problemima i unutrašnjim boljkama, nekako u sebi sve više smo ukopani u nesreću i prokletstvo.
Svu svoju svetinju smo zaboravili i ne poštujemo se uzajamno. Zaslijepljeni smo i hodimo bez svijesti o našim genima, tumaramo planetom Zemlja, tj. globusom, živimo u neznanju i ne istini... Što je uzrok toga? Jesmo li mi životinje? Ili smo ljudi? Je smo li mi: Židovi, Hercegovci, Arapi, Srbi, Hrvati, Muslimani,.., pitam se što smo mi? Svi smo mi krivi za međusobno ne-razumijevanje i ne slaganje i ne uvažavanje...
Jer ako samovoljno griješimo, zbog nedostatka ljubavi među sobom. Isto tako vjere i postojnosti - tko nas onda može spasiti od našeg zaborava, mrtvila i bludnosti naše? Zbog naše izopačenosti: Sutra će nam se djeca naša međusobno ženiti i udavati, jer se neće poznati i znati da su isti rod. E, moje rođe, sram vas bilo! Gledajući sve ovo nije normalno. Onaj tko ovu istinu ne želi razumjeti, ozbiljno je umno i duševno i mentalno bolestan.
Briga za svoju krv nije samo prezime; Stojković, Pezer, Dimitrijević, Vusić, Jagodić, Bunarević, Tudić, Krivić, Krstić, Mičuda, Biber, Cerovac, Artuković, Vraneša, Golub, Šklebar, Međugorac, Jurić, itd. Gdje nam je čast i dostojanstvo i samo-poštovanje osjećaji... Opasnost je u našoj podjeli i ne brigi i što od rane mladosti nismo naučeni da međusobno se slažemo... Dozvolili ste da vas posvađa novac i osobni interesi, što najgore oteli ste od svoga roda imovinu...
Dakle, svako stablo koje ne daje roda u vatru se baca. Ja vas u istinu upozoravam - da se otrijeznite od svoje smutnje i grijeha.
Branko Stojković
iz Bjelovara
http://crostojkovic1958.blog.hr
|
