19.07.2013., petak
HDZ je uništio HAC, Sanader je funkcionirao po principu "kradite što više, imamo Bajića, Cvitana i Karamarka, nitko nam ništa ne može."
U periodu od 2005. pa nadalje, do 2012. To su bili Kalmetini ljudi kojima je on oko sebe gradio živi zid.
Nedopustivo je obraćanje premijera gdje on govori takozvana javnost, zapravo u velikim smo problemima i zadnji koji bi trebali tako govoriti su oni koje smo izabrali. A ta takozvana javnost, pa upravo je ona izabrala ovu vlast. Vladajući bi trebali biti puno ozbiljniji i ovo ne treba svoditi na tako nisku razinu. I nedopustivo je na takav način komunicirati s narodom koji to ničim nije zaslužio. Obećali su nam rješenja, nek ih izvole ponuditi.
Nakon najavljene akcije prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma protiv davanja autocesta u koncesiju razgovarali smo s predsjednikom Nezavisnog cestarskog sindikata, Mijatom Stanićem. Otvoreno je progovorio o ljudima koji su HAC bacili 'na koljena', o tome kako se politika mješala u poslovnu politiku, te što misli o bivšim i aktualnoj Vladi.
Nezavisni cestarski sindikat je za danas, 18. srpnja najavio prosvjed protiv davanja autocesta pod koncesiju na Markovom trgu. Koju ćete poruku poslati vladajućima i javnosti?
Fronta ljudi koja će sudjelovati u akciji prikupljanja potpisa će biti dosta široka i ozbiljna i to će biti prilika da javnosti pojasnimo o čemu se ovdje radi. Jer, Vlada se maksimalno trudi da zbuni narod, prikrivajući bitne podatke o koncesiji i o monetizaciji autocesta. Najopasnije su laži kojima se vladajući služe, pokušavajući ljude uspavati i ubiti u njima volju za bilo kakav otpor i inicijativu.
Treba ljudima reći da ne nasjedaju na poruke poput onih 'ako autoceste ne idu u koncesiju, bankrotirat će država'. Nedopustivo je obraćanje premijera gdje on govori takozvana javnost, zapravo u velikim smo problemima i zadnji koji bi trebali tako govoriti su oni koje smo izabrali. A ta takozvana javnost, pa upravo je izabrala ovu vlast. Vladajući bi trebali biti puno ozbiljniji i ovo ne treba svoditi na tako nisku razinu. I nedopustivo je na takav način komunicirati s narodom koji to ničim nije zaslužio. Obećali su nam rješenja, nek ih izvole ponuditi.
Kako objašnjavate činjenicu da su naše ceste isplative strancima koji ih žele uzeti pod koncesiju, a Hrvatskoj nisu?
Isplative su nam itekako ukoliko dovedemo sposobne ljude staviti na čelne pozicije. Ne treba tu posebno izdvajati HAC od ostalih državnih tvrtki. Sam princip postavljanja ljudi koji vode državna poduzeća u Hrvatskoj uglavnom je netransparentan, unatoč činjenici da sve uspješne tvrtke najveći naglasak stavljaju upravo na ljudski potencijal. Uvjet za uspjeh svake tvrtke, nogometnog kluba, sindikata, i države je upravo je u uspješnom vođenju. Jasno, da bismo dobili najkvalitetniji kadar na čelu tvrtki, treba provesti natječaj, a njega ne bi trebao provoditi ministar. Jer nekim čudom, na vodeće pozicije u našoj zemlji, uvijek dolaze ljudi koji su s ministrima išli u srednju školu ili s njima kartaju vikendom. Hrvatska praksa nažalost, takva je da ste sretni ukoliko dobijete kvalitetnog čovjeka jer i 'ćorava koka nađe zrno'. Početak rješavanja problema definitivno je u izboru nepolitičkih, sposobnih ljudi. Sve ono što se isplati strancima isplati se i nama, pa čak i pod cijenu da 'uvozimo' stručnjake. Neka to bude i stranac samo ne ministrov prijatelj, kao dosad.
Je li postavljanje direktora na čelo državnih poduzeća po političkom ključu nužno u sprezi s kriminalom?
Istina je, jer jako puno kaznenih prijava podnošeno je radi pljačke ako govorimo o hrvatskim autocestama, iako, bilo je tamo i vrlo sposobnih ljudi na čelnim pozicijama. Međutim, treba dati priliku svakome. Zašto bi nama, običnim građanima bilo nedostupno mjesto predsjednika ili člana uprave nekog državnog poduzeća, kao da smo građani drugog reda? Imamo rezultat kakav imamo i ne trebamo više ispitivati njihovu sposobnost ili upletenost u kriminal, svakome je sve jasno i to treba mijenjati!
Ima li razlike u kadroviranju između ove i bivše, HDZ-ove Vlade?
Uprave su postavljane voljom politike, znači nije bilo nikakvih natječaja, ukoliko je netko dobro radio svoj posao onda je to bila dobitna kombinacija samo stjecajem okolnosti. Istina je da danas nema više izmišljanja savjetničkih radnih mjesta. U prošlosti je toga bilo jako puno, dovozili su nam ono što je najgore, u HAC se dovodilo ljude iz vojne i policijske mirovine. Ti ljudi, koji su imali niže i srednje obrazovanje odjednom su preko noći dobili fakultete i postali su direktori ili savjetnici direktora, unijeli su politiku u poduzeća. Išli su tako daleko da se, u nekim situacijama, čak išlo u fazu fašizma, mogu reći. Govorim o periodu od 2005. pa nadalje, do 2012. To su bili Kalmetini ljudi kojima je on oko sebe gradio živi zid, koji su imao za svrhu zastrašiti radnike. Bilo je tu bivših načelnika policije, bivših načelnika specijalne policije itd. 2007. godina je bila doslovno sječa nepolitičkih glava, pa se čak niti čistačica nije mogla zaposliti u HAC-u bez jake političke veze. Nakon promjene vlasti više nismo zapošljavali ljude, samo par ljudi koje je ministar poslao. Doveo ih je kao svoje ljude na rukovodeća radna mjesta, ali toga nije bilo puno kao u vrijeme HDZ-ove vlasti. Natječaji su se, u vrijeme Sanadera, toliko namještali da se gotovo nitko nije javljao, pa se stjecao dojam da u vrijeme najveće krize ljudi nisu zainteresirani za plaću od 16.000 kuna, službeni automobil ili mobitel.
Čelnici državnih tvrtki, ali i vlasnici poduzeća koji su gradili autoceste uglavnom su se svi našli pod kriminalističkim istragama. Kako komentirate činjenicu da je Kalmetu i Livakovića, to zaobišlo?
Znate da kad dođe do promjene vlasti, sve se mijenja. Jedino što se nije promijenilo je čelna osoba državnog odvjetništva i Uskoka. Odgovorno tvrdim, očito je da ti ljudi imaju izuzetno jako uporište i da su zaštićeni. Osobe koje su ih štitile cijelo vrijeme štite ih i dalje. Ono što Klameta napravio 2009. kad je bio najveći pritisak na njega i njegove suradnike, poslao je Zdravka Livakovića (bivši predsjednik NO) u Zadar, a zapravo je to izvedeno na način da je Livaković tobože, sam dao ostavku. Izjavio je da se vraća u Zadar sinu pokazivat matematiku. Dotad mu to nije bio problem, sin je mogao učiti sam, bez problema. Kalmeta je tako, maknuo Livakovića koji je bio izuzetno omraženo Kalmetino lice, onaj loši policajac u toj ekipi, za razliku od šefa Kalmete koji je sve "gladio".
Pošto sam bio u NO tri godine koliko je Livaković bio predsjednik, mogu reći da je on vodio firmu, ponašao se kao predsjednik Uprave. Imao je puno više informacija o realizaciji svakog projekta i ništa bez njegove volje nije se moglo provest, dok su nama, ostalim članovima informacije i dokumenti davani na kapaljku. Prvenstveno mislim na troškovnike koje nam nikada recimo, nisu davali. Često puta hrpe materijala donošene su nam na sjednicu pred samu odluku, protiv čega sam protestirao često. Ali nije se puno moglo napraviti, to je bila prehomogena ekipa, puno toga su znali što mi nismo znali.
Koliko je Ivo Sanader utjecao na poslovnu politiku HAC-a?
Dosta, od 2006. se izravno umiješao u politiku poslovanja, tako što je počeo postavljati svoje ljude u HAC konkretno, to mi je najpoznatije. Tako da se dogodilo da smo mi unutar Autocesta, u jednom trenutku imali dvije piramide vlasti- Kalmetinu i Sanaderovu.
Ova Kalmetina je bila malo pametnija, oni su se ipak držali zakonskih okvira, i ako su nešto "muljali" to su radili unutar 25 posto vantroškovničkih radova, znači nešto što zakon može progutati, odnosno kako-tako opravdati. Mada, mi smo na te vantroškovničke radove do 2010. godine, potrošili tri milijarde i 700 tisuća kuna, nije ni to malo. Međutim, ovi Sanaderovi, oni nisu prezali ni za čim. Očito je Sanader imao jednu poruku prema svojim direktorima: naš je Bajić, naš je Cvitan, naš je Karamarko. Ako vam kažem uzimaj 600 posto, onda uzimaj!
Tvrdite da je u tom periodu HAC najviše opljačkan?
Tako je. Tada počinje pljačka, a Sanaderov kadar "podivljao" je 2008. nakon potvrde izbora, odnosno nakon dobivanja drugog mandata. Nastankom krize počela je najveća pljačka, svi znamo za famozno farbanje tunela. Ponuda je bila pet šest puta skuplja, a ugovor koji je dodijeljen Sklad gradnji, bio je izvučen iz posla koji je već bio ugovoren. Još su na to, htjeli dodati i 8 milijuna vantrokovničkih radova, a kad smo digli frku uplašili su se i povukli tu odluku. Sanaderovi ljudi definitivno su najviše krali, dok je Kalmetina ekipa radila to puno suptilnije.
Pa samo za arheološka istraživanja (Mirjana Sanader) mi smo potrošili oko pola milijarde kuna.
U Sanaderovo doba ti iznosi su rapidno rasli. Mi smo na Dalmatini potrošili nekih 12-13 milijuna kuna, cesta koja prolazi kroz područja gdje su se sve povijesti križale. Na Slavoniku 157 milijuna kuna, a na Zagreb- Sisak 175 milijuna.
Je li ideja o izgradnji čvorišta u Sanaderovu rodnom selu bila njegova ideja, ili nečija tuđa kako bi mu se dodvorio?
Tu smo imali prvi sukob sa bivšim strukturama, HDZ-ovim. Odjednom je palo na pamet Ivi Sanaderu da želi izgraditi čvorište u svom rodnom selu. Nismo imali osigurana sredstva te godine,riječ je o nekih 80 milijuna kuna. Onda se premijer, svugdje pomalo "grebao" pa su i od radnika uzeli 9,5 milijuna kuna, kroz Božićnicu i povišicu, bez dogovora sa sindikatima. Uprava je nakon toga, uporno izbjegavala i odgađala susret s nama.
Autocesta ne bi trebala biti faktor razdvajanja već spajanja i dobro što je napravljen taj čvor, ali svakom naseljenom mjestu bi to trebalo omogućit. Dakle, treba gradit ceste ali ne po kriteriju gdje je rođen premijer, nego tamo gdje žive ljudi. Ako smo otvorili Vučevicu kao čvorište, zašto nismo otvorili čvoriste Davor- Orubica - Staro Petrovo selo gdje živi 15-ak tisuća ljudi koji su odsječeni od cijelog svijeta.
Znate li možda koliki je danas dnevni promet na 'Sanaderovu' čvorištu?
Ne prelazi niti sto vozila, to znači u noćnim smjenama po 2, 3,5 vozila u cijeloj smjeni, dakle vrlo mali promet. I vjerojatno, ukoliko bi sad došao koncesionar, on sigurno tamo ne bi držao ljude nego bi stavio automat za naplatu i ti ljudi bi ostali bez posla. Ipak, kada govorimo o smanjivanju radnih mjesta ne treba na ljude gledati samo kao trošak. Jer kada ih pošaljete na Zavod za zapošljavanje, i dalje su trošak državi. Više sam za opciju da umjesto otkaza skratimo radno vrijeme, svi ćemo imati manje plaće ali ćemo i manje raditi.
Kakva su iskustva sa ranijim koncesijama, slučaj Istarski ispilon i autocesta Zagreb-Macelj?
Velika je razlika između Istarskog ispilona i autoceste Zagreb-Macelj, a pogotovo sad ove situacije kada žele dati sve autoceste pod koncesiju. Kada govorimo o Istarskom ipsilonu, Francuzi su preuzeli samo tunel, i duplo su podigli cijenu. I dalje su gradili autoceste kroz Istru i država tu subvencionira onaj iznos koji su ugovorili. Dakle određenu dobit i ukoliko to ne naplate iz cestarine, plaća im Republika Hrvatska. Mislim da u ovom trenutku godišnje platimo negdje oko dva milijuna eura za te subvencije, a u gradnju tih autocesta dosad je uloženo negdje oko šesto milijuna. Ispada da plaćamo kredit od dva milijua i to je najjeftiniji model gradnje. Netko nam je izgradio te autoceste, naplati dio a onu razliku troška i dobit plaća RH. Na autocesti Zagreb- Macelj obrnut je proces. Tamo smo već imali pola dionice izgrađene i to je cesta koja je imala vrlo dobru perspektivu po pitanju velikog prometa. Dali smo pod koncesiju pola te dionice uz uvjet da koncesionar izgradi drugi dio. Koncesionar je na toj cesti podigao cijene cestarine od 70 do 230 posto, i tako otjerao dobar dio prometa. Međutim, povećao je prihode pa s puno manje prometa ima veći prihod, koji ga jedino i zanima. Da smo mi izgradili tu dionicu do kraja, ona bi bila prepuna, možda jedan od najprofitabilnijih pravaca u RH. Ako bi sad dali već izgrađene ceste u koncesiju, tek bi se 'zakopali".
Koji je pravi motiv Vlada da se odlučuje na davanje autocesta u koncesiju unatoč otporu građana?
Pravi motivi nisu krediti, o kojemu pričaju. Ova vlast ima samo jedan cilj-održati proračun, odnosno sebe što dulje na vlasti. I sve je tome podređeno, fiskalizacija, naplaćivanje nečega što je bilo prije 300 godina izgrađeno (legalizacija objekata). Oni svake godine smisle nešto novo za izvući iz građana dio novca, dok kriminalce koji su nas opljačkali nitko ne dira. Svi ovi dosadašnji potezi Vlade vode u tom smjeru, poput povećavanja PDV-a, kresanja prava radnika. Jer kad imate stabilan proračun, narod ima dojam da država dobro funkcionira.
Što ako Vlada Zorana Milanovića ipak odustane od koncesije?
Mi definitivno idemo na referendum, ne odmah sutra i ne na silu. Vremena imamo jer do koncesije u najidelanijim uvjetima ne može doći prije 9, 10 mjeseca sljedeće godine. Iako, ukoliko dođe do koncesije, to će biti vrlo traljav ugovor jer za tako kratko vrijeme ne možete dogovoriti dobru koncesiju. Trošak koncesije se uvijek gleda kao obrnuti kamatni račun-dobijete novce, izračunate kamatu pa otplaćujete. Ovdje je obrnuto, znači dajete na dugi rok nešto, a onda ćete to vraćati od unatrag prema naprijed, dakle najveću zaradu imate zadnjih godina. I ako na tu koncesiju dodate rizike koje morate platiti, to je utopija. Taj kredit bit će puno skuplji za nas, bit će najnepovoljniji. Više nam se isplati uzeti kredit s 10 posto kamata, nego dati koncesiju nekome tko će ga uzeti uz tri posto kamate jer će nas u konačnici puno više koštata, a dat ćemo iz naših ruku infrastrukturu na nećemo više moći radit zahvate. I zapravo bi se tu stvorio čitav niz komplikacija.
Zašto mislite da ćete uspjeti pokrenuti hrvatsku javnost?
Zato jer imamo kvalitetan odgovor na Vladinu upornost za davanje autocesta u koncesiju. Imamo već dogovor s poslodavcima u Sektoru cestovnog prijevoza. Ovo je prva akcija sindikata i poslodavaca u zajedničkoj borbi za isti cilj. To nas ohrabruje. Posebno sada kada je Vlada odbila naš prijedlog da odustane od koncesije. Naše aktivnosti i dalje će biti usmjerene na povezivanje svih udruga civilnog društva, drugih sindikata.
Bit će ovo svesindikalna, svecivilna i svegrađanska inicijativa. Želimo stvoriti jednu široku platformu na kojoj neće samo autoceste biti predmet već sva državna imovina. Cilj je da ljudima vratimo vjeru da je pojedinac bitan, da nije svejedno što mi milsimo, da ne biramo samo na dan izbora. To je naša ambicija, i uvjeren sam da ćemo uspjeti u tome. Javljau nam se mnogi sa zahtjevom 'nemojte nas isključiti iz ove akciji"'
Kakve ćete poteze vući ukoliko Vlada pokuša 'izigrati' raspisivanje referenduma?
Pa dosadašnje iskustvo istina, govori u prilog tome. Sjetimo se samo koja se koplja lome oko referenduma po pitanju braka. Ukoliko se slično ponovi, m i nećemo dugo čekati , krenut ćemo spritiscima, blokirat ćemo ceste ukoliko Vlada bude odugovlačila. Samo referendumsko pitanje neće donositi sindikat kojega ja vodim, već će proizaći iz jedne široke rasprave, kako bi bilo i ustavno i obvezujuće za Vladu. Ne bi bilo pametno da ne ispoštuju volju naroda jer mi sigurno nećemo stati.
Čak i ako Vlada odustane od koncesije, mislim da je dobro provesti referendum za sve buduće vlade i sve buduće odluke. Jeste vidjeli koliko se zakomplicirala priča oko zagrebačke Zračne luke. Što smo mi to napravili?! Sutra će netko ubirat novce na našoj imovini i ako bude prihoda nitko neće zvati RH. Ja sam stava da svakakotreba ići u referendum.
HRVATSKI UDRUGA “ŠTIT”
(Za ljudska prava)
BRANKO STOJKOVIĆ
————————————–
Adresa: Đurđevačka cesta 159
Bjelovar / 19.07.2013. (nedjelja)
HRVATSKA / CROATIA
Kućni telefon: 00 385 433 520
Mobitel: 00 385 (0)95 814 82 90,
092/1870486
Žiro-račun: 2340009-1100203086
Privredna banka Zagreb
http://crostojkovic1958.blog.hr
brankostojkovic152@yahoo.com
URED: Masarykova 8
http://istinazanarod.blog.hr
——————————————
1532. Članaka
|
- 08:34 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
