E, moj rođo u bivšem sistemu si šutio kao zaliveni, a sada si digao glavu "kao lažna velika hrvatina". Lako ti je sad biti hrabar, jer onda si bio kukavica. Sad si se dao pravo da budeš kopetentan* da pišeš i vodiš glavnu riječ o prešućenim žrtvama 2. svjetskog rata i poraća s područja današnje Bjelovarsko-bilogorske županije. Sram te bilo! U bivšem sistemu bio si podanik, nisu te čak nikada kaznili ni prekršajno. Kao što je mene sudio Miroslav Čačija, današnji uzoriti župan sa dva mandat, za trganje jugoslavenske zastave 25.05.1978. godine, za Titov rođendan. Bio je to praznik u cijeloj Jugoslaviji.
Ti si radio u bjelovarskoj Gimnaziji kao profesor fizike, gdje je bila prva komunistička škola. Gimnazija je bila zapaljena 1997., da bi se sakrila golema arhiva onih vodećih drugova među kojima si bio i ti Josipe Vusiću.
Sad štampaš knjige u trošku naroda u izdanju Matice hrvatske - ogranaka Bjelovar (Bjelovar, rujan 2010.) kažeš da je to povijesno djelo od tisuću stranica.
Tu lažeš kao autor "da su na utvrđivanju istine o "srpskim" i komunističkim zločinima istraživači: Josip Vusić, Zdravko Ivković i Anita Blažeković, radili više godina.
Zaboravio si napisati imena onih zločinaca koji su krivi za smrt Hrvata. Tu u svojoj knjizi ne navodiš pravu istinu o njima. E, moj rođo nikada nisi ništa napisao o mome ujaku Anti Pezeru,ustaši, kojega su zaklali partizani od Josipa Manolića. Prešutio si ustašku obitelj Pezer i to kako su moju mamu Drinu Pezer partizani sudili. Đabe je ta tvoja knjiga od "tisuću stranica" i tvoje lažne počasti koje primaš na priredbama... E, moj rođo ti kao da još uvijek radiš za partizane.
Ovo je lažni podatak koji ovdje daješ.
IZ TVOJE KNJIGE:
"Potvrda Kotarskog narodnog odbora Grubišno Polje od 11. rujna 1945. navodi imena devetero seljaka iz sela Cremušina, strijeljanjih "bez sudske odluke kao ratni zločinci" već 1942.g. Imovina im je konficirana."
Cremušina je 1942., bilo ustaško selo. Tu je moja mama Drina Pezer živjela sa Danicom Pezer, (svojom mamom), sestrama; Dragicom, Ivom, Šimom, Katom i bratom Ante Pezer, koji je poslije ubijen. Živili su u Cremušini do kraja 1944. godine, gdje su poslije otišli za Grubišno Polje, zatim - Lasovac - Šandrovac i Bjelovar.
Istina je da - Danas je selo Cremušina pusto. Jer u Domovinskom ratu, platili su krivci za "čišćenje Hrvata" iz tog sela.
Pobrkao si rođo lončiće"
IZ TVOJE KNJIGE:
"Pitanja su mnoga: kako su seljaci mogli biti ratni zločinci; tko je to utvrdio i kako? Danas se mnogi tzv. antifašisti hvastaju da su legalisti. U Hrvatskoj je 1942. postojala legalna vlast, oni koji su strijeljali bez suda, nisu bili vlast, bili su ilegalni, bili su izvan zakona, bili su teroristi. Od terorista se svaka vlast, pa i danas, brani svim mogućim sredstvima i načinima. Kad su 1945. partizani u krvi i po sili oružja uspostavili svoju komunističku vlast, potvrdama su priznavali kako su masovno ubijali. No, takve potvrde komunističkih vlasti, ne mogu amnestirati zločine nelegalnih sudova."
Tvoji navodi iz tvoje knjiga nisu točni, odnosno iskrivljuješ povijest. Kuda si se dohvatio baš Cremušine, toga tužnog mjesta - gdje su se moji doselili 1941. godine iz Hercegovine. Rođo sram te bilo!
HRVATSKI POKRET ŠTIT
Branko Stojković
B J E L O V A R
|
