MOJE NIJE DA BRANIM GOSPODINA ZLATKA MARIĆA NEGO ŽELIM SE OSVRNUTI NA RIJEČI PRIJETNJE ZBOG KOJIH JE ON UHIĆEN: "NOGE ĆU TI IŠČUPATI".
Razgovor je trajao točno deset sekundi. - Pa što to radiš? Zašto mi uništavaš firmu - pitao je nakon uspostave poziva u četvrtak (05.07.2012.) u 18 sati uzrujani glas s jedne strane telefonske žice. Pripadao je Zlatku Mariću, vlasniku najveće hrvatske zaštitarske tvrtke Sokol-Marić. Poziv je bio upućen odvjetniku Peri Lozici s kojim je Marić imao vrlo kompleksan odnos. Neposredan povod za razgovor bilo je Lozičino višestruko prijavljivanje Marićeve tvrtke i Marića u kojemu se odvjetnik tužio da mu Marić postavlja ilegalne kamere u kuću.
Marić je na policiji izjavio da su kamere postavljene na Lozičin zahtjev prije više od godinu dana te da su njegovi zaposlenici samo vršili redoviti popravak nadzornog sustava. Marić je policiji dao i e-mailove koje je razmjenjivao s Lozicom, a iz kojih je vidljivo da je odvjetnik znao za kamere kada su one postavljane u kuću bračnog para Lozica.
Međusobni odnosi Lozice, njegove supruge Nevije Dellale Lozica i Zlatka Marića tada su bili potpuno drugačiji. Marić i Lozica bili su prijatelji koji su ljetovali sa suprugama. No, Marićev odnos s Lozičinom suprugom Nevijom prerastao je u nešto više od prijateljstva i navodno se avantura dogodila prošle godine kad su Marići pozvali Lozice na ljetovanje u njihovu luksuznu vilu na Karibima. Brak s Nevijom se raspao, a prijateljski odnos Marića i Lozice je kopnio, prerastao u netrpeljivost te, na kraju, u neprijateljstvo koje je Marića stajalo slobode.
Marić je godinama bio na glasu kao vrhunski biznismen nesklon porocima, bogataš koji zna s novcem te vlasnik atraktivnih nekretnina i skupocjenih automobila. Bio je ‘reprezentativan muškarac sa stilom’ odjeven u Versaceova odijela, namirisan i redovit gost modnih događanja. Za one druge, pak, bio je kriminalac, raskalašeni razmetnik, ‘modni mačak’ i tipični domaći jetseter koji se obogatio sumnjivim poslovima.
Posao Zlatka Marića počeo je cvjetati krajem 90-ih kad je od partnera Vjekoslava Šafranića u potpunosti otkupio tvrtku Sokol Šafranić. Marićeva tvrtka, koja se procjenjuje na 40-ak milijuna eura, lani je imala 332 milijuna kuna prihoda, dobit 27 milijuna i oko 3300 zaposlenih, a njeno se sjedište nalazi u Medulićevoj ulici gdje je bila španjolska ambasada.
Osim tih luksuznih ureda s velikim barom u podrumu, Marić ima dvije ekskluzivne vile na Pantovčaku, na imanju od oko 4000 m2, s unutarnjim i vanjskim bazenima te velikom fitness dvoranom. Uz umjetnine koje je birala njegova žena Lidija, Marić je u kući držao i dvije automatske puške te 400 metaka. Oružje za koje nije imao dozvolu policija je u pretresu oduzela. Marić tvrdi da za to oružje nije niti trebao imati dozvolu budući da se radi o trofejnom oružju iz Domovinskog rata.
Uz te nekretnine, Marić ima penthouse i stan u Bogovićevoj ulici u Zagrebu. Penthouse ima jacuzzi na terasi i u njemu živi njegov sin Kristijan sa suprugom, a šesterosobni stan bio je u vlasništvu ubijenog Vjeke Sliška. Ured, vilu i stan uredio mu je poznati arhitekt Ante Vrban.
Osim ladanjskog imanja na Krku, od lani ima i vlastitu oazu na Karibima, koja je bila kobna za prijateljstvo s Lozicom. U arhipelagu Turks i Caicos, britanskom prekomorskom otočju, Marić je uložio oko 1,7 milijuna dolara u gradnju vile s teniskim terenima i bazenima, u koju je dovodio bliske prijatelje. Na Karibima je najavio i širenje biznisa budući da namjerava preuzeti jednu malu zaštitarsku tvrtku na tom otočju.
Skupocjeni automobili
U metropoli je često bio viđen u svojim skupocjenim limenim ljubimcima Ferrariju 612 Scaglietti, Ferrariju Fiorano 599 i Ferrariju 360 Modena, o kojemu je sanjao kao mladić, Porscheu Cayenne Turbo, Porscheu Cayman i Mercedesu AMG. Većinu tih auta je prodao, ali u garaži mu je još raritetni oldtimer Ferrari.
U posao zaštite Marić je krenuo početkom 90-ih, nakon što je niz godina radio kao izbacivač u zagrebačkim klubovima Kulušić i Lapidarij. Još kao dječak bavio se kickboxingom i karateom, a priznao je da je sudjelovao u više stotina tučnjava te da je šivan 14 puta i dvaput propucan u potkoljenicu. Radio je i u kasinima kao osiguranje kockarima. Njega kocka nikad nije zanimala i često je isticao da ne voli alkohol i cigarete te da mu je jedini porok sport.
Sa Šafranićem, također majstorom borilačkih vještina, 1991. osnovao je zaštitarsku tvrtku, a prvi njihov posao bila je obrana zagrebačkih tržnica od zelene mafije, odnosno krijumčara voća i povrća. Nakon te akcije posao je počeo cvjetati i dobio je brojne klijente, među kojima su i državne institucije, zbog čega je bio na meti konkurencije. Mariću su poslovi s državom i poslije bili zlatna koka budući da je samo 2009. i 2010. od države dobio poslove vrijedne 161 milijun kuna, od čega je čak 117,5 milijuna vrijednih poslova dobio bez javnog natječaja, odnosno direktnom pogodbom.
Fina, Hrvatska pošta, Zagrebački holding, HEP, HAC i Hrvatska lutrija samo su neka od javnih poduzeća koja su sklapala ugovore s Marićem.
Sa Šafranićem se razišao 1999. Tvrdi da ga je isplatio, ali nakon toga su se počele priče da je on tek paravan na čelu tvrtke Sokol Marić, odnosno da je pravi vlasnik francuski kapital. Marić je te priče odbacio, a tijekom samo nekoliko godina otkad je u potpunosti preuzeo tvrtku, utrostručio je broj zaposlenih i prihode. No, 2003. počelo se pisati da ga francuska, srpska i talijanska mafija žele likvidirati. Optuživalo ga se da je švercao putovnice, bio u poslu s cigaretama, da je narkodiler i trgovac oružjem, da je potkupio Vladimira Fabera, tadašnjeg zamjenika načelnika PUZ-a i pretendenta na mjesto ravnatelja MUP-a. Marić je tvrdio da mu sve te mutne poslove, za koje ga se optuživalo, smješta MUP. Razlog je, tvrdio je, bio jednostavan: trebalo ga je diskreditirati, da sve njegove poslove preuzme AKD zaštita, najveća državna zaštitarska tvrtka. Zbog toga je do sredine prošlog desetljeća bio na više od 70 informativnih razgovora u MUP-u koji je protiv njega primio više stotina predstavki.
Ipak, nakon 2003. Marić je nastavio osiguravati državne i javne institucije, ali i poklonima obasipati neke državne službenike. Javnost je tako upoznata s činjenicom da je Bianci Matković darovao skupocjeni televizor Bang & Olufsen, a Ratku Mačeku skupocjeni sat. Na humanitarnoj aukciji kupio je haljinu Jadranke Kosor za 104.000 kuna.
Odnosi s MUP-om također su se popravili za mandata Ivice Kirina. Nakon niza oružanih prepada na kombije Sokol-Marića uoči Božića 2006. godine, ministar Kirin je počeo s tzv. strategijom Kirinovih trojki: kombiniranih ophodnji policije, od kojih su neke pratile upravo dostavna vozila Sokol-Marića, što su konkurentske zaštitarske agencije ocijenile dodatnim pogodovanjem Marićevoj tvrtki od strane policije. Za seriju spomenutih prepada nikad nitko nije osumnjičen, no nakon pojave Kirinovih trojki napadi su prestali.
-----------------------------------------
Vođa pokreta ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
00 385 (0) 95 814 82 90
CROATIA / BJELOVAR
brankostojkovic152@yahoo.com
------------------------------------------
|
