UMJETNIK JE SKRIVIO PROMETNU NEZGODU,
A NIKAD MI NIJE PLATIO ŠTETU!
Težnja za slikarskom afirmacijom* traži ponekada i druge puteve: pravdu, istinu i moral,…, ali očito ta strana kod poznatog akademskog slikara iz Bojane kraj Čazme Franje Matašina je zakržljala. Jednom prilikom Matašin zbog svoje nepažnje skrivio je prometnu nezgodu, odnosno on se je zaletio u moj auto, sa svojim autom. Iako je Franjo Matašin oglašen krivim na sudi, ja nisam poslije uspio nikako naplatiti štetu. I godine su prolazile zaredom.
Jednoga dana ja sam odlučio posjetiti Matašina u njegovom ateljeu u Bojani. Ja poznatom slikaru nisam htio obračunavati kamatu, rekao sam mu da bi bio red da mi plati štetu koju je prouzročio. On mi je rekao da novaca nema, i da zdravstveno stanje mu je loše. Prije nego što sam otišao od njega, Matašin je mojoj supruzi Živki, poklonio sliku, svoj portret. Na poleđini te slike stajao je certifikat, odnosno pisala je cijena 2.750 kuna.
Dan poslije toga Franjo Matašin me je nazvao i rekao da može mi platiti štetu u slikama, te nam je dao još jednu sliku, ona je bila četiri puta manja od portreta, a bila je to slika voće u zdjeli na stolu. Također vrijednost te slike na otisnutom certifikatu, tj. logo-tipu od Franje Matašina, pisala je cijena 2.500 kuna.
Ja sam krenuo u potragu za kupcima tih slika. Nazvao sam razne kolekcionare, između ostaloga posjetio sam sve trgovine s umjetničkim slikama i bio u ateljeima… Nitko mi za te dvije slike nije ništa davao. Bio sam revoltiran što u potrazi za kupcima gubim i vrijeme i novac… Ali stekao sam i na tom polju, moram priznati određeno iskustvo.
Prošao sam ono što nebi prošao da nisam pod čudnim okolnostima upoznao (malo čudnog) akademskog slikara Franju Matašina. Padalo mi je svašta tada na pamet: da te slike pribijem čavlima na neko stablo u njegovom selu, da ismijem slikara i njegove radove. Htio sam slike uništiti, odnosno podrapati i baciti Franji pred vrata njegovog cijenjenog ateljea.
Odustao sam od toga da te dvije slike, tako rečeno, dožive svoj kraj, odnosno umjetničku smrt,…, da nestanu zauvijek. Opet ja tu spašavam Franju, i na neki način idem njemu na ruku. I tako na staroj krami, na bjelovarskom „buvljaku“, ja nađem čovjeka koji tu svašta prodaje. On otkupi od mene sliku za 200 kuna, toliko je očigledno koštala „rama“ na portretu. Drugu sliku sa voćem prodao sam jednom samoukom bjelovarskom slikaru i kiparu isto za 200 kuna. Na kraju sam se na sve nasmijao, pa sam odlučio i napisati ovaj tekst, da malo uveselim javnost.
Bjelovaru, 13. 11. 2011.
Vođa pokreta „Štit“:
Branko Stojković
Mob: 095/814-82-90
E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com
stojkovic1958@net.hr
http://crostojkovic1958.blog.hr
|
