ĐAPIĆEV I PARAGIN TOTEM JE TRULI PANJ
HRVATSKOM ŠIRE LAŽI!
Nakon stečenog velikog iskustva želim jednostavno i selektivno opisati političku situaciju tj. klimu u Hrvatskoj. Istina, prvo sam devet godina podržavao pravašku stranku HSP, pa do njene podjele u HSP 1861. A značajke pravaškog lutanja i dezorijentaciju prekinuo sam kad sam prekinuo sve veze sa tom strankom.
Jedanaest godina prošlo je od obnove Hrvatske stranke prava (25. veljače 1990. do 25. veljače 2001. godine). Nisam se baš slagao sa Đapićevom neofašističkom palangom i Paraginom katastrofalnom politikom koja je unakaradila i osramotila pravaše, odnosno lik idjelo njenog utemeljitela Hrvatske stranke prava dr. Antu Starčevića. Starčević je bio častan i pošten čovjek, te nije domovinu sebi stvarao lažima. Njemogu preći preko izjava dvojice marginalnih diletanata Đapića i Parage, koji lažno dižu galamu, a u biti su "teški šlamperaj" za Hrvatsku.
Zato pravaštvo više i ne postoji, i u srcu se nemože više slijediti Hrvatska stranka prava, niti su Đapić niti Paraga njeni nasljednici. Ta dva obmanjivača Hrvatske javnosti su bez identiteta i nikome ne trebaju. Jednom riječju, Đapićev i Paragin totem je "truli panj".
Tko se želi više okupljati oko tog trulog panja? Niti jedan niti drugi nisu autoriteti. Zagovornici prava, slobode i demokracije oni nisu. Tako iza sebe ostavili su groblje ljudske gluposti. I oni pohranili su sjeme Zla.
Dok Đapić plaši Srbe i navlači na njih mržnju, a Paraga plaši Hrvate. Taj cijeli njihov program je zapravo nakarada. Đapić i Paraga se svađaju tko će biti veliki sudac javnosti, a zapravo obadvojica su veliki lažovi.
Dražen Keleminec koji se predstavlja kao "Mali Paraga" zapravo je klon i nakaza takvog pravaštva. Za Hrvatsku se ništa zapravo nije moglo gore dogoditi kad su takvi progovorili i htjeli biti vođe. Ti špekulanti htjeli su biti pravna konstrukcija.
Političari ovakvog kova "vrbov su kolčić", koji samo zameću svađe a obični građani od tog nemaju nikakve koristi. Najbolje da se takvi u javnosti ne pojavljuju. Oni koji slijede takve, nisu sami svoji. Đapić je stavio divljeg cucka kao simbol i želi emitirati štovati tu divlju životinju. Njemu je to kao da jede janjetinu sa Milanom Đukićem.
Od takvih vukova valja se držati podalje, a oni međusobno neka sebi zavijaju. Takvi Hrvatsku bi očigledno dopeljali u još veću propast.
U Bjelovaru, 30. 03. 2001.
Branko Stojković
|
