**enter the world of fantasy**

Dragi moji ljudi i kvazi ljudi... Ja se vratih u svijet...ako baš moram koristiti ovu riječ... živih. I WANT TO KILL MYSELF!!! Plus je što sam većinu puta prespavala pa živčani slom i napad tjeskobe nisam dobila do tek jutros kada su moje oči ponovo ugledale svijetlo dana ovog jadnog, patetičnog, otužnog, shvatili ste što želim reći, grada. Nije prošlo ni 24 sata od mog dolaska a već razmišljam o mogućem bijegu na otok. Zapravo ne nedostaje mi mjesto kao mjesto (smrdljivi mali grad gdje imate rent a dog) već ljudi ili rađe mogućnost upoznavanja novih ZANIMLJIVIH ljudi. Ok, Ok neću se žaliti..previše.
Ako je moguće postati nenormalno opsjednut jednom...dobro s više osoba... to sam magistrirala ovo ljeto. Iskreno moram se početi baviti nečim zdravim ili barem pronaći neki normalni hobi, kao npr.... heklanje. DA, to smiruje zar ne? Ako ništa drugo uvijek si možete iskopati oko od živčanosti. Mogla bih zaključiti da se baš nisam nešto smirila na moru. Sada kad gledam unazad bila sam poprilično živčana, ali tko ne bi. Pokušajte vi preživjeti bad case of PMS zatvoreni u kući sa još pet živčanih osoba. Neće završiti dobro vjerujte mi. In the end završit ćete vrišteći na balkonu ili ćete se bezuspješno pokušati utopiti u vodi do koljena.
Kada smo već kod toga... na putu nas je presrela jedna slovenska bapska ekskurzija koja je oh tako slučajno stala na isto odmaralište kao i mi. Oh mirisa koje su stari ljudi u stanju proizvesti! Kao vrhznac toga u WC-u sam stala u jednu sumnjivu lokvicu za koju nisam baš sigurna da je bila voda. Da bi mi savjest bila čista oprala sam japanke u lavabou i dobila jedan prijekoran pogled od žene koja je stajala pokraj. Naravno kao malo dijete sam joj se izbeljila i izšetala van.
Sada se idem ubiti od depresije što sam se vratila u ovu provinciju.