Pobijediti Engleze zaista donosi poseban osjećaj. Ne iz razloga
što su svjetska nogometna velesila i jedna od najbogatijih
nogometnih zemalja na svijetu, nego iz razloga što su tako
bahato i arogantno ušli u cijelu "priču iz Hrvatske". Momčad
Slavena Bilića nadigrala je Engleze, a pobjedu su odnijele i
tribine...
Slaven Bilić pobijedio je Stevea McClarena. Hrvatski nogometaši
pobijedili su neusporedivo skuplje engleske kolege. Domaći navijači
porazili su gostujuće i ponašanjem i grlima i dlanovima. Hrvatski
novinari na kraju su mogli uzdignutog čela pogledati u oči svakome od
pristiglih engleskih kolega željnih "krvi i senzacija".
Da Silva, Lampard i Ćorluka
Igra koju su pružili naši nogometaši najveći su razlog za zadovoljstvo.
Jer Hrvatska je i pobijedila i nadigrala Engleze. Kakva se utakmica
igrala, najbolje svjedoči podatak da je engleski vratar Robinson bio
njihov najbolji igrač, ali je zbog tragične pogreške u 69. minuti ispao
tragičarem.
Izuzev prigode Rooneya u 54. minuti, "Gordi Albion" je praktično 90
minuta bio bez prave prigode. Na drugoj strani, redali su se udarci
Kranjčara, Rapaića, Da Silve, Modrića, koje je engleski vratar
sjajno skidao.
Da Silva i Carrick
Naši su momci Englesku porazili - igrom. Bez nabijanja, bez panike i
stvaranja problema, držali su Engleze daleko od vratiju. Posebno je
impresivno bilo vidjeti način na koji su naši nogometaši čuvali loptu u
posljednjih 20-ak minuta, braneći prednost igranjem nogometa, s
loptom na zemlji, bez preskakanja terena. A ironija je da smo ih dobili
praktično iz njihovog najjačeg aduta - ubačaja s boka i skoka Da Silve.
Bila je ovo večer povratnika Rapaića, strijelca Da Silve, koji je još
jednom opovrgnuo priče kako je "igrač za male utakmice". Večer
briljantnog veznog tandema Kranjčar - Modrić koji je još jednom
dokazao ne samo da može skupa, nego da - mora skupa. Večer
velikog srca i trke Nike Kovača i Mladena Petrića.
David Robinson, junak pa tragičar
Bila je to večer sigurnog Pletikose i neprobojnog obrambenog zida u
kojem se prekaljenim majstorima Robertu Kovaču, Šimiću i
Šimuniću, priključio i najugodnije reprezentativno osvježenje ove
jeseni, pouzdani i sigurni Vedran Ćorluka.
I tribine su dale veliki prilog sjajnoj maksimirskoj večeri. Iako zbog
(pre)visokih cijena koje je nametnuo HNS nisu bile do vrha popunjene,
ponašanje onih koji jesu odlučili odvojiti koju stotinu kuna za vidjeti
nogometne majstore, bilo je vrhunsko. Barem što se stadiona tiče.
Hrvatska je ponovno bila jedinstvena, bez podjele na "sjeverne, južne,
zapadne i istočne".
Rooney i Kovač
Doduše, nekolicini "pametnih" ni ovog puta nije došlo do mozga da se
umjesto Uefi, novac kojeg će Savez platiti za upaljene baklje moga
preusmjeriti recimo na razminiranje naše zemlje, pohvalno je što su
sve osim prve, ostale na tribinama i ugušene pod nogama onih
inteligentnijih, koji su odlučili reći "Dosta!".
Izgleda da je medijska buka koja je stvorena proteklih dana
apeliranjem na "99% onih pravih navijača koji ispaštaju zbog 1%
budala", ali i pravovremena policijska najava o brzom i efikasnom
kažnjavanju izgrednika, ipak donijela pomak naprijed. Sad treba
nastaviti i dalje. Izgrednike izolirati i izbaciti iz mase, ne dozvoliti da
šačica huligana pravi budale od svih nas.
Navijačko jedinstvo mora se očuvati
Takvu šačicu trebali bi prepoznati među sobom i BBB-i, koji su ipak
"domaćini" ostalim hrvatskim navijačima na zagrebačkim utakmicama
reprezentacije. Navijačima koji prolaze na stotine kilometara i troše
ogromne novce da bi došli u Zagreb i uživo dali podršku hrvatskoj
reprezentaciji. Tragično je da navijače Hajduka u Zagrebu čuva više
specijalaca nego Engleze i da ih se na domaći stadion mora sprovoditi u
kordonima specijalnih policajaca. Zar će se nekolicini "nabrijanih i
prčevitih klinaca" dozvoliti da razbiju toliko vrijedno i ponosno
zajedništvo svih hrvatskih navijača kad je kockasti dres u pitanju?
Jer zaista nije bilo ljepšeg prizora po završetku utakmice nego vidjeti
engleske novinare u maksimirskom novinarskom salonu bez pravog
materijala. Poraženi su na terenu, ali još veći poraz doživjeli su
činjenicom da svojim otočkim redakcijama nisu mogli dojaviti kako su
"Hrvati još jednom pokazali koliko su civilizacijski zaostali za nama
'pravim' Europljanima". Neprocjenjivo.
