< | studeni, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Čitaj pa ćeš vidit!:)
od 22.12.bilo vas je...
Free Web Counter
zbunjena
marta
iva
kike
ivana & matea
lude briscanke
miš
carlo
cigla
marina
Vise nije to to, malo nam je falilo
ja povukla sam crtu vec davno
sto smo bili bili smo
sad za ljubav prekasno
vrijeme ne radi za nas
REFREN 2x
Ako te volim jos i sad
znam, necu priznati
jer uzalud ponos kada ja
sebe moram lagati
Moram mijenjati zrak
na oci padne mi mrak
kad te vidim kako glumis mi sad
nije mjesto ni tren
bas me briga sto si njen
kaze ona dobra pjesma stara
REFREN
JA ĆU DOĆI...
ja znam,
sada spavaš...
i zamišljam te,
u postelji mekoj...
kako sanjaš...
al ne znam,
da li i slutiš,
nemir i čežnju
koju budiš,
nekom,
u zemlji dalekoj...
i ove noći,
mirno spavaj,
i znaj,
ja ću doći...
ja ću doći...
TUŽNO ŠUME MORSKI VALI...
gluha noć... tama sama...
obala... osama...
svi su već zaspali...
o, kako tužno šume morski vali...
jecaji... osjećaji...
znam...
i ja sam kao i oni sam...
jure i žure,
jedan za drugim
u noćima dugim
al svaki im se san,
baš svaki dan
razbija o zid,
o suri hrid
oštri hrid...
ostane tek morska pjena...
ljudska uspomena...
sve bljeđa...sve rjeđa...
o, ja znam...
ja znam zašto tužno šume morski vali
jer i ja sam jedan njihov djelić mali...
razbijen u jednoj burnoj noći
na suroj hridi u samoći...
u samoći...
ŠTO JE DANAS LJUBAV
Vidim nekog zgodnog dečka,
Sa ježić- frizurom,
Al odma ode sve u vjetar,
On je tu sa svojom curom.
Vidim opet nekog tamo stoji.
Uzeo novce, pa ih redom broji.
Ali, i ta šansa propala je,
Tamo neka crnka sebe mu daje.
Što je meni sad?! Koji mi je vrag?
Zašto tražim gdje je lijepo, i po novcu miriši?
Što se dogodilo sa dobrotom, vrlinama?
Zašto srce pada samo na lijepo izvana,
Zašto ne kopa negdje po dubinama?
Evo, opet, neki mali plavi,
Šilt sa markom stoji mu na glavi.
Ali, kod njega mi nešto smrdi:
Neki DRUGI oko njeg se vrti.
Sad se stvori neki treći
Prišao je meni,
Ima skupe tene na nogama,
Ali je sigurno na drogama...
Što je meni sad? Koji mi je vrag?
Zašto tražim gdje je lijepo, i po novcu miriši?
Zašto svakom, tko nije lijep,
Odmah ispucam: BRIŠI?
Samo pogled
Kad bude noć pala na moja leđa
Kad se svijet sruši na moja ramena.
Kad me svi budu mrzili
Kad ja budem mrzila sve...
Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Daj mi pogled jer to je sve
Što mi treba.
Ustat ću na noge,
Krenuti dalje.
Samo pogled mi daj.
Kad se budem vraćala
Od nekud tužna, umorna.
Kad se srce moje slomi kao štap,
Kad se smrzne kao kamen...
Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Na sekundu neka vidim
Tvoje oči.
Upregnut ću teret, krenuti dalje,
Sa svijetom se suočit.
Samo pogled mi daj...
Prva ljubav
Prva ljubav nije bila bogzna što,
Sjedila u zadnjoj klupi, magarećoj.
Bila drska, vukla učitelje za nos,
Svaki dan izvela po jedan štos.
A, onda su došli problemi,
Svi me mrzili sudilo se meni.
A on je stao uz mene, da me štiti,
Nije me mogao jače voljeti.
Sada bježim, čim ga ugledam.
Svoje se prošlosti sramim...
I umjesto da se s njime smijem,
Ja druge dečke mamim....
Sada bježim, okrutnosti moja,
Što ako srce nije htjelo tako?
Ono je htjelo sasvim drugim putem,
Nitko ga više nije volio onako...
Sada dolaze novi, možda ljepši, pametniji,
Ali srce više nema mjesta za nikoga,
Prva ljubav još je tu u meni,
Prva ljubav, nestala bez traga...
JA I MOJE PRIJE
Noći punog mjeseca
Dao si mi beskrajne noći punog mjeseca,
s njima polagano nestajao je miris s našeg jastuka.
Čežnja u meni pretvara me u pjesnika...
Olovkom te pokušavam vratiti u svoj svijet.
Svijet u kojem tuga otvara još jednu ranu...
a ti me ostavljaš vječno prokletu i samu...
Nisam te preboljela...
nisam ni oprostila...
U očima mi san, tako umorna nestajem i ja...
Sanjam te...varaš me, sa suzom u očima gledam kako odlaziš...
Bez tebe dani su mi kao godina,
prazni i dosadni...
Bez tebe misli kao nevjera,
nikog nema da me natjera...
Vječno sam prokleta...
Nisam te preboljela...
nisam ni oprostila...
Pomorcu...
Sama sam, tebe više nema
sve je uzalud, svaka suza, svaka molitva, prešućena istina.
Sada nema vremena da ga trošim uzalud, godine me stižu.
Slova na papiru, na stolu neispijena čaša
tvoj miris na jastuku.
Nema te dušo, više te nema
tvoja duša putuje,
moja se slama, lomi i opet sama ostaje.
Na srcu tiha patnja, ugasla radost
i jedna izgubljena mladost.
Jastuk natopljen suzama, jedna noć beskrajna
prepuna tuge i uspomena.
Sanjam more, valove...ljude kako se vole.
Tebe i mene nigdje.
U snovima ne držim tvoju djecu za ruku, u stvarnosti još manje.
Otišao si i više se vratiti nećeš, more je pobijedilo...
Sama sam, a život je vječan,
tebe mi nema, dani su dugi, mjeseci i godine prolaze...
Opet molim za tebe i da mi san na oči dođe...napokon.