crni kupus

18.02.2007., nedjelja

Naša borba

Vrijedi li život biljke manje jer ona ne hoda? Jer nema oči? Samo zato što ne mogu izreći svoju bol ne znači da one ne pate. Zamislite agoniju koju krumpir proživljava dok ga kuhate! Ili kako kupus vrišti dok ga rezuckate oštrim nožem!

Naši preci su znali ovo, zbog toga su lovili velike biljoždere mamute i jeli njihovo crveno, sirovo meso sa velikim zadovoljstvom.

Moramo se ujediniti s ostalim velikim grabežljivcima Zemlje i jesti meso! Životinje bi trebale jesti životinje, ne biljke. Nitko danas ne govori o pravima biljaka, ali samo zato što smo životinje ne znači da imamo pravo vršiti represiju nad ostalim oblicima života. Biljke ne mogu pričati, ali dišu, razmnožavaju se, rastu i umiru kao i mi. Kada sasječete drvo, ono krvari. Tko može reći da ono ne pati dok motorna pila prolazi njegovim venama? Tko je dao pravo 40-godišnjem čovjeku da ubije 700-godišnji hrast? Taj organizam je vidio prve zrake sunca kada je kuga ubijala njegove pretke u Europi u 14. stoljeću.
Stanimo na kraj vegetarijanskoj propagandi! Budi čovjek - jedi meso.

Mesojedi, ujedinite se! Jedenje mesa nije samo način kako ostati lijep! To je nužnost! Naša borba je sabotirana od strane vegana, zbog čega moramo jesti još više mesa da nadoknadimo taj gubitak. Ti ljudi jedu puno više bilja nego bilo koja druga grupa u društvu!

<< Arhiva >>