crniblogkomunizma

nedjelja, 06.12.2015.

HOĆEMO LI I 100. OBLJETNICU PROSINAČKIH ŽRTAVA DOČEKATI U BREZOVICI?

Čast, mir, vjera, nada

PROSINAČKE ŽRTVE 5. XII 1918.

"Čak i u nekoć nezavisnoj državi Republici Hrvatskoj se o hrvatskim Prosinačkim žrtvama šutjelo, nije bilo državnih manifestacija u njihovu čast, iako je u bivšoj Jugoslaviji bilo i te kako manifestacija u čast njihovih ubojica. Jugoslavenski zloduh zarobio je dušu hrvatskog čovjeka i strpao ga u luđačku košulju iz koje se polako ali sigurno oslobađa, jer ni posljednji pokušaj, posljednji trzaj jugoslavenske ideologije, obučena 1989. u hrvatsko ruho, nije uspjela, samo je odgodila neminovno, obnovu slobode za hrvatskog čovjeka, i nezavisne hrvatske države u njenim prirodnim, etničkim i povijesnim granicama na koje Hrvati imaju pravo. Kao što je općepoznato, u Republici Hrvatskoj su se radije preferirale proslave jugoslavenskog komunističkog partizanskog ustanka u šumi Brezovici od 22. lipnja 1941. godine, nego, npr., obilježavanje Prosinačkih žrtava, što je logično, jer Prosinačke žrtve su vezane za hrvatstvo, a 'Dan ustanka i antifašizma' je vezan uz jugoslavenstvo, i taj dan je u Hrvatskoj proglašen državnim praznikom, a državno vodstvo je imalo i 2015. godine potrebu pohoditi Brezovicu – na sramotu hrvatskog naroda.

Ovaj puta nećemo o poznatim detaljima samog pokolja na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, dana 5. prosinca 1918. godine, kada su od strane državnog terorizma jugoslavenskog velikosrpskog režima iz zasjede ubijena 14 Hrvata čija politički-motivirana ubojstva iz mržnje prema hrvatskom biću čine moralnu obvezu hrvatskih naraštaja da ne zaborave njihov patriotizam i nacionalizam s kojim su zahtijevali socijalnu pravdu i hrvatsko državno pravo, koja se zove hrvatska država. Ova puta ćemo o povijesnim uzrocima koji su doveli do odgode uspostave nezavisne hrvatske države u trajanju od nekoliko generacija.

Prva prava prilika za uspostavu nezavisne hrvatske države bila je u vrijeme bana Josipa Jelačića odnosno Jelačićevog pohoda 1848. godine na Ugarsku i revolucionarnu mađarsku vladu u Pešti [danas Budimpešta].

Revolucija Mađara bila je organizirana od tajnog društva masonerije, to jest iza nje stajala je onodobna međunarodna financijska oligarhija bankara, i provođena je sa ciljem rušenja poredka, kao u Francuskoj 1789. godine, radi preuzimanja kontrole novca na području Austrijskog Carstva, jer cilj svake revolucije je privatizacija državne narodne banke, kao što je bio slučaj u Oktobarskoj revoluciji kada je Lenjinov režim boljševika privatizirao rusku državnu banku, suprotno programu 'Manifest komunističke partije', na osnovi kojega se privatno vlasništvo nacionalizira. Lenjin je kontrolu nad novcem u Sovjetskom Savezu dao u ruke međunarodnim bankarima iz hazarskih obitelji Rothschild i Rockefeller čija je religija luciferijanstvo, to jest dijabolična vjera u đavla ili anti-Krista (doslovno). Ugovor o toj transakciji istječe dana 1. siječnja 2016. godine, a pošto ruski predsjednik Vladimir Putin odbija produljiti taj ugovor, Zapadna financijska oligarhija međunarodnih bankara gura Europu u 3. svjetski rat. Uglavnom, Jelačićev vojni pohod na Mađare 1848. godine, i revolucionarnu vlast koju je srušio s Hrvatskom vojskom, uz vojnu intervenciju Rusije, bio je u cijelosti opravdan s aspekta univerzalne borbe za slobodu čovječanstva, a uz to je maršal Jelačić, ban Hrvatske, odnosno prvi moderni predsjednik hrvatske vlade, spriječio daljnju hungarizaciju Hrvata, i prekinuo je feudalne okove Kraljevine Ugarske, u kojima su držani hrvatski kmetovi. Tada se psihološki potencijal hrvatskog naroda trebao staviti u funkciju hrvatske samostalnosti, jer strani čimbenici imaju strahopoštovanje prema Hrvatima samo u jednom jedinom slučaju - kada Hrvati imaju vlastitu vojnu silu iza sebe, oružje i hrvatske vojnike, branitelje i neustrašive bojovnike.

Prilika za proglašenje hrvatske nacionalne države u vrijeme nastanka nacionalnih država u Europi kada je cvjetao nacionalizam, je tada, 1848. godine, propuštena, a je li ban Jelačić za to kriv ili nije, tu bi hrvatski povjesničari trebali detaljnije izvidjeti nastalu situaciju kako bi se mogle izvući pouke.

U svakom slučaju, ako je produljena ruka internacionalne masonerije, Karl Marx, bio ljut na Hrvate što su skršili Mađarsku revoluciju, i poželio našem narodu da završi na smetlištu povijesti, i istrebljenje u svjetskom ratu (što se i dogodilo u Drugom svjetskom ratu), onda možemo biti sigurni da je ban Josip Jelačić sa svojim pohodom na Mađare bio 100 posto u pravu, i da niti jedna kap hrvatske krvi prolivena u tom sukobu nije bila uzaludni danak u krvi, jer je to bio rat za hrvatsku slobodu, bez obzira što je Jelačićeva vojska spasila prijestolje njemačkom caru iz Habsburške dinastije koje su u to vrijeme spašavali i Rusi. (Hrvati i Rusi borili su se tada na istom frontu protiv istog neprijatelja.) Poslije je u hrvatsku povijest ušla ona poznata ironična, da „su Mađari dobili apsolutizam za kaznu, a Hrvati za nagradu“. (Želja Karla Marxa se nije ostvarila, već suprotno, diktatura komunističke partije u Europi završila je, padom Berlinskog zida 9. studenog 1989., na smetlištu povijesti.)

Nakon apsolutizma procvjetao je 1861. godine višestranački sustav i nominalna demokracija u Austrijskom Carstvu, a 1867. godine došlo je do nagodbe između Beča i Pešte, dok su Hrvati u cijelosti izigrani i prepušteni mađarskoj diktaturi koju je personificirao ban Khuen Hedervary koji je u Zagrebu 20 godina vladao na starorimskom principu „Divide et impera“, „podijeli i vladaj“, tako da je njegov režim, koji je na snazi ostao do 1918. godine, huškao Srbe protiv Hrvata.

Nagdoba između Beča i Pešte imala je za posljedicu Ugarsko-Hrvatsku Nagodbu iz 1868. godine, s kojom je uspostava hrvatske državnosti odgođena do 1941. godine, iako je prilika za njenu uspostavu bila upravo na koncu Prvog svjetskog rata, 1918. godine, ali na nesreću Hrvata stvorena je tada prva Jugoslavija kojoj su kumovali hrvatski izdajnici s kojima se hrvatski nacionalisti i patrioti nisu obračunali odnosno kaznili njihovu izdaju kako veleizdajnici i zaslužuju biti kažnjeni kao opomena budućim naraštajima da se izdaja ne isplati!

Godine 1868. je zacementiran politički „status quo“ kojem je kumovao neprijatelj hrvatske državnosti i nezavisnosti, biskup Josip Juraj Strossmayer koji je izvršavao carevu volju i politiku, a ne volju Hrvata koju je zastupao Ante Starčević i njegov vjerni drug Eugen Kvaternik. Zato Otac domovine u 35 godina u politici nije uspio niti za milimetar pomaknuti „hrvatsko pitanje“, jer je Ugarsko-Hrvatska Nagodba bila određena svjetskim silama kao Daytonski sporazum oko primirja u Bosni i Hercegovini, 1995. godine.

Taman kada su se Hrvati mogli i trebali konsolidirati početkom 20. stoljeća, kada je Ante Starčević ogorčen napuštao ovaj svijet, ostavivši, međutim, iza sebe blago – hrvatsku infrastrukturu i osviješteno hrvatstvo - postavši žrtva izdaje Frana Folnegovića po kojemu se i 2015. godine u Zagrebu zove jedno gradsko naselje, 'Folnegovićevo', u čast zabijanja noža u leđa Ocu domovine, odnosno HRVATSKOJ, budale u hrvatskoj politici ušli su u koaliciju s hrvatskim Srbima na čelu s veleizdajnikom Svetozarom Pribićevićem, [koji je stvaranje Jugoslavije vidio kao odličnu priliku u davanju svog doprinosa stvaranju velike Srbije; poslije se predomislio i umro u francuskom egzilu u oporbi spram velikosrpskog režima Kraljevine Jugoslavije, vraćajući se na jugoslavensku političku opciju], i programirali jugoslavenski program, napustivši hrvatski program Ante Starčevića tako da su Starčevićevi nasljednici na čelu s Josipom Frankom ostali usamljeni u svojoj hrvatskoj borbi, iako ni to nije tragedija, jer bolje ići sam u pravom smjeru nego s masom u krivom smjeru.

Jugoslavenska struja u hrvatskoj politici početkom 20. st. stajala je pod utjecajem masonerije, očarana češkim profesorom i masonom Thomasom Massarykom koji također u glavnom gradu Hrvatske ima 2015. godine svoju ulicu, kao znak ruganja Hrvatima.

Jugoslavija i jest bila produkt iluminirane masonerije, programirana u Prvom svjetskom ratu uz pomoć beogradskih sluga masonerije, srpskog urotničkoga kralja Petra I Karađorđevića i njegovog sina Aleksandra I, [i urotničke terorističke organizacije 'Sloboda ili smrt', zvana i 'Crna ruka', tajno društvo srpskih oficira u Beogradu], odnosno međunarodna masonerija koristila se srbijanskim državnim aparatom za ostvarenje svog nečasnog cilja uspostave kontrole na Balkanu i Srednjoj Europi, jer, iskreno rečeno, hrpa napaljenih jugoslavenskih fanatika među Hrvatima nije imala šanse ostvariti svoj cilj uspostave južnoslavenske države u zajednici sa Srbima, bez pomoći neke svjetske sile. To je povijesna činjenica.

Pozitivna povijesna činjenica 1918. godine jest, da su Hrvati prepoznali prevaru kojoj su kumovali izdajnici među pravašima, dakle, lažni pravaši kakvih i 2015. godine ima kao pijeska na plaži, ali će ih pravedna kazna dočekati onda kada budu mislili da su trijumfirali nad izvornim pravašima, i njihova oholost dovest će ih do pada, a time će doći i kraj svih protuhrvatskih djelatnosti na hrvatskom političkom teritoriju. Kada lažni pravaši i njihova vodstva budu pali, biti će kažnjeni kao primjer budućim hrvatskim generacijama da se izdaja ne isplati!

Hrvati su, dakle, 1918. prepoznali prevaru i izdaju koju su im priuštili Fran Supilo, Ante Trumbić i Stjepan Radić koji se početkom 20. st. pridružio masoneriji, što se vidi po njegovim djelima. (Badava je Stjepan Radić apelirao u Saboru, da „neka se ne odlazi u Beograd kao guske u maglu“ kada je i on kao gusak otišao u maglu.) Zato su dvije hrvatske domobranske pukovnije iz Prvog svjetskog rata i krenule na prosvjed u Zagrebu, na Trg bana Josipa Jelačića, da zaustave protuhrvatski prevrat, jedino je njihova naivnost bila u tome što su počeli marširati bez oružja u ruci, i to neka buda opomena svim budućim hrvatskim generacijama da se u prosvjed takvog tipa u takovim situacijama nikada ne ide bez oružja, i bez streljiva, jer i najveća hrabrost nema priliku ako iza nje ne stoji oružana sila!

Kako je taj prosvjed u Zagrebu od 5. prosinca 1918. trebao izgledati? Domobrani su trebali opkoliti Gornji grad, i u zgradi Sabora uhititi izdajničku jugoslavensku prosrpsku bandu, izvršiti, dakle, protu-udar, i preuzeti vlast u državnom udaru, odnosno srušit jugoslavenske zavjerenike na isti način s vlasti kako su i oni sami u državnom udaru došli u listopadu 1918. na vlast u Zagrebu, i osnovali 'Državu Slovenaca, Hrvata i Srba', koja se otcijepila od Ugarske (iako ne i od Autro-Ugarske Monarhije), i koja je postojala samo mjesec dana, a čija je izdajnička prevratnička vlada urotnika pozvala u Hrvatsku srpsku vojsku iz Beograda.

Da se tako tada postupilo, dana 5. prosinca 2015. godine bi u Zagrebu bila hrvatska državna manifestacija o povijesnoj istini, o hrvatskim Prosinačkim žrtvama i njihovoj žrtvi kao zalogu za kamen-temeljac hrvatske države, i kao uzor hrvatskoj mladeži i budućim hrvatskim naraštajima. Ovako će Hrvati kroz katarzu prolaziti bosi preko užarene žeravice da bi jednog lijepoga dana u budućnosti hrvatska država bila stvarno hrvatska, a ne jugoslavenska, srpska ili europska. (Tko nema u glavi, ima u nogama.) Hoćemo li i 100. obljetnicu Prosinačkih žrtava dočekati u Brezovici? Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatima!"

(Tekst je objavljen 05. 12. 2015. na portalima vijesti www.tinolovka-news.com i www.kamenjar.com)

06.12.2015. u 11:50 • 13 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

nedjelja, 06.12.2015.

HOĆEMO LI I 100. OBLJETNICU PROSINAČKIH ŽRTAVA DOČEKATI U BREZOVICI?

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link