crniblogkomunizma

petak, 16.11.2012.

BREAKING NEWS: HEROJ, A NE ZLOČINAC :-)

General Ante Gotovina na slobodi

General Ante gotovina

Dok se u transu pišu ovi retci zbog jutrošnje lijepe i sretne vijesti o oslobađanju generala Gotovine, general se vraća u svoju domovinu Hrvatsku, i svoj zavičaj, vraća se kući, i svojoj obitelji. Generale, dobrodošao!

Na ovom blogu, Crni blog komunizma, tvrdili smo godinama u brojnim postovima (tekstovima i člancima), da je Ante Gotovina nedužno i lažno optužen za zločine koje, ne samo da nije počinio, nego zločini nisu počinjeni, poput optužbe za navodnu deportaciju srpskih civila, i ubijanje kao zločina protiv čovječnosti, zatim tzv. prekomjerno granatiranje i dr., i to sve navodno u „udruženom zločinačkom poduhvatu“.

General Ante Gotovina je od strane žalbenog sudskog vijeća haaškog tribunala I.C.T.Y. dana 16. studenog 2012. godine oslobođen svih optužbi zbog koje ga je prvostupanjsko vijeće 15. travnja 2011. nepravedno osudilo, i licemjerno presudilo njemu i generalu Markaču.

Iako se stav CBK o politici Franje Tuđman zna, i nije to tajna, uvijek se o tome javno pisalo i govorilo, i kod toga se ostaje i danas bez iznimke, pogotovo u kontekstu Tuđmanove politike prema Bosni, o sramotnom i zločinačkom odnosu prema pravašima i generalu Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) Blažu Kraljeviću, o ulozi državnog vrha (vrhovništva) u likvidaciji Ante Paradžika, i atentatima na Dobroslava Paragu i njegovu stranku HSP (poslije HSP 1861.), i o tome kako je predsjednik Tuđman sramotno stavio svoj potpis na zločinački međunarodni plan Z-4 o podjeli Republike Hrvatske uoči Oluje, o zločinačkoj i nepravednoj privatizaciji i pretvorbi i td., nikada se na ovom blogu nije tvrdilo da je Franjo Tuđman kao predsjednik stajao na čelu zločinačkog udruženog poduhvata u Oluji, jer što nije istina, nije istina.

Brijunski sastanak nije dokaz o zločinačkom poduhvatu nego o izdavanju zapovijedi za vojnim oslobađanjem okupiranih dijelova Hrvatske, i to ne svih. „Udariti Srbe“ značilo je vojnički ih razbiti, i to su general Ante Gotovina i drugi hrvatski zapovjednici časno i viteški ispunili porazivši četničku bandu i paravojnu umjetnu tvorevinu tzv. Republiku Srpsku Krajinu – satelita Beograda i Miloševićeve Srbije, i nemojmo zaboravit, general Gotovina pobijedio je srpskog generala i krvnika Ratka Mladića i njegovu vojsku u genocidnoj tzv. Republici Srpskoj u BiH. Međutim, zajedno s njim ga je Svjetska vlada bila lažno stavila na istu tjeralicu Interpola kao i manijaka Radovana Karadžića. Povijesna istina, hvala Bogu, nanijela je poraz Novom svjetskom poredku, NWO, kao što je to bilo 5. kolovoza 1995. godine.

Pobunjeni Srbi su Gotovininom vojničkom, a sada i pravnom pobjedom poraženi do nogu, i definitivno je, za sada, poražena politika o stvaranju Velike Srbije.

Također je bilo jasno da nije bilo prekomjernog granatiranja okupiranog Knina od strane Hrvatske vojske, jer je Knin ostao čitav, a poginuo je, slučajno, kao kolateralna žrtva, samo jedan, naravno nevin, srpski civil prilikom toga. U Osijeku je od strane granatiranja tzv. JNA poginulo tijekom rata za hrvatsku slobodu i nezavisnost preko 1000 hrvatskih civila, a da nitko od srpskog agresora nije za to odgovarao, a u Vukovaru 1500 u ratu poginulih hrvatskih branitelja, a tri tisuće branitelja i hrv. civila stradalo i ubijeno u srpskom ratnom zarobljeništvu (uključujući u srpskim koncentracijskim logorima u Srbiji) nakon totalnog uništenja Vukovara – Grada heroja.

Sjetimo se tko je lagao o Oluji: Carl Bildt, tzv. međunarodni izaslanik i švedski diplomat, kurir Bilderberg organizacije i zavjereničke org. Komiteta 300, zatim, Miloševićev režim, vodstvo izbjeglih pobunjenih Srba i njihov glasnogovornik, četnik i udbaški doušnik Savo Štrbac, zatim, četnički režim u Banja Luki i na Palama, četničke stranke u Srbiji i službena Srbija na čelu s Borisom Tadićem – prijatelja Jugosipovića, zatim, svjetski mediji gotovo bez iznimke, nadalje, određeni domaći mediji na čelu s Jutarnjim listom i Europapressgholdingom, koji su Gotovinu proglasili kriminalcem, drugi neki mediji i dvorski novinari koji su se ponijeli sramotno i izdajnički, kao što se izdajnički ponijela Račanova koalicijska vlada na čelu s Ivicom Račanom (SDP) koji je Oluju prepustio haaškom sudu, zatim sramotni i licemjerni bivši premijer Ivo Sanader i HDZ (sjetimo se splitske rive 2000. godine) koji su lovili odbjeglog generala Gotovinu, kao i Tomislav Karamarko kao čelnik tajne službe, zatim Vladimir Šeks kao eksponent onih koji su locirali, uhićivali i transferirali u Haag, zatim, udbaši i bivši komunisti/titoisti iz Republike Hrvatske, dakle, ekstremni ljevičari su se veselili Gotovininom uhićenju i kaznenom progonu, te se i nad brojnim hrvatskim braniteljima izvršila policijsko-kriminalistička istraga, i kazneni progon u svezi Oluje, dok niti jednom jedinom partizanskom zločincu iz Drugog svjetskog rata nije suđeno unatoč brojnim dokazima o njihovoj krivnji u vidu corpus delicti masovnih grobnica i ekshumiranih hrvatskih žrtava komunizma/titoizma. Na kraju krajeva, sjetimo se „vještice“ Carle Del Ponte koja je „svršavala“ na uhićenje generala Gotvine, i godinama krivo optuživala RH i Rimokatoličku crkvu u Hrvata da ga negdje skriva kod sebe, a na kraju se ispostavilo da se general skrivao na teritoriju Europske unije i Kraljevine Španjolske. Skrivao se jer je nevin bio optužen, i nije vjerovao u pravdu haaškog suda koji je politički sud i nakon oslobađajuće presude hrv. generalima Markaču i Gotovini, i Čermaku. To je Svjetski sud koji ima ulogu izjednačavanja žrtve agresije i agresora, žrtve i zločinca.

To što je na kraju Ante Gotovina ipak oslobođen, i to krivnje za ratne zločine, i zato što zločine nije počinio, niti su počinjeni neki zločini koji su se javljali u optužnici i prvostupansjkoj presudi, ne dokazuje da haaški sud I.C.T.Y. nije politički sud svjetske elite iz kruga međunarodnih bankara tzv. Wall Street, međutim, očito su S.A.D. utjecale na to da Gotovina bude oslobođen, i da u vodu padne optužba za „udruženi zločinački poduhvat“ (termin koji ne postoji u rimskom pravu nego samo u anglosaskom pravu), jer bi bilo neodrživo apsurdno da su se na prostoru okupirane Hrvatske sukobila dva zločinačka poduhvata, onaj Miloševićev čiji je ratni zločinac Mile Martić bio satelit, i Tuđmanov. Naprotiv, kao što je na ovom blogu i prije rečeno, Slobodan Milošević je pobunjene Srbe ostavio na cjedilu jer se dogovorio s Franjom Tuđmanom o podjeli Bosne i Hercegovine, i k tome je srbijansko rukovodstvo u Beogradu naredilo evakuaciju hrvatskih pobunjenih Srba uoči Oluje, i pobujneni Srbi su na zapovijed Martićevog režima napustili okupirana područja tzv. Krajine uoči Oluje, tako da nije bilo kontakta Hrvatske vojske s masom srpskih izbjeglica, naprotiv, srpski tenkovi su u „bežaniji“ znali gazit po srpskim civilima prilikom povlačenja. Predsjednik Clinton je u svojim memoarima napisao da je "navijao za Oluju", a vjerujemo i da je pokojni JFK na nebu u Kraljevstvu Božijem navijao za pravdu za Hrvate i Hrvatsku. Ne smije se zaboravit duhovnu dimenziju podpore!

Poanta: Ante Gotovina, simbol Domovinskog rata, nije ratni zločinac nego heroj, i Oluja nije zločin nego čin oslobođenja hrvatskog naroda. Dan 5 kolovoz je časni državni praznik Oluja, na diku hrvatskim generalima, časnicima, dočasnicima i hrvatskim vojnicima. Ne zaboravimo Oluju prije Oluje, Bljesak, i Maestral u BiH, i oslobodilačke akcije Hrvatske vojske, Armije BiH, i Hrvatskog vijeća obrane, 1995. godine, na inicijativu američke vlade i predsjednika Billa Clintona koji je obnovio anti-velikosrpsku koaliciju koju su 1991. stvorili Ante Paradžik i Dobroslav Paraga, odnosno pravaško vodstvo i osnivači časnih dragovoljačkih oružanih snaga HOS koje su bile za dom spremne.

Ne zaboravimo, u ovo vrijeme obljetnice pada Vukovara i pirove srpske pobjede, na naše velike heroje Sinišu Glavaševića, Blagu Zadra, Roberta Šilića, i mnogobrojne znane i neznane hrvatske branitelje i hrvatske civile Vukovarce koji su svi zajedno, i u jednom istinskom zajedništvu i bratstvu dokazali da su za dom spremni. Oni i jesu bili inspiracija časniku Anti Gotovini u Četvrtoj udarnoj brigadi Zbora narodne garde, i poslije generala u Hrvatskoj vojsci, prilikom oslobađanja okupiranog hrvatskoga kraljevskoga grada Knina. Kako j bio častan u Francuskoj legiji stranaca, tako je Ante Gotovina bio častan i u oslobađanju svoje domovine, kao i častan svojim držanjem pred haaškim sudom, postavši simbol hrvatskog oslobođenja, stoga ga je haaško tužiteljstvo i bilo uzelo na zub zbog pritiska da se navodno sudi samo srpskim zapovjednicima i političarima.

„Grobar“ je iz Beograda poručio da je pravomoćna presuda o oslobađanju generala Gotovine sramotna, i da ovo znači da Srbi imaju sada da se stide, jer da su krivi za zločine. Tako je! Tomo Grobare, bravo!

Dana 16. studenog 2012. završio je Domovinsi rat, i Hrvatsku više ne mogu ucjenjivat. Nažalost, prekasno, jer zemlja je već izdana i prodana. Satisfakcija ostaje da će RH izbjeć sudbinu N.D.H. i hrvatskih brantelja iz Drugog svjetsko rata, i falsificiranje hrvatske povijesti. Ipak se isplati biti za dom spreman ;-) Ako ništa drugo, narod ti kaže hvala, ako već ne pokvarena vladajuća balkanska elita. Međutim, ipak, narode, opameti se, i uvedi reda u svojoj državi da te ne odnese vrag na kraju, jer kao što se vidi, od toga je Antu Gotovinu dijelila ušica igle!

Na kraju, riječ-dvije o predsjedavajućem sucu Theodoru Meronu koji je stajao na čelu oslobađanja Ante Gotovine od krivnje.
Radi se o jednom poljskom Židovu čija je cijela obitelj stradala u njemačkim nacističkim logorima smrti odnosno u holokaustu, i koji je nakon Drugog svjetskog rata emigrirao u Izrael, a poslije u S.A.D., dakle, politički je Amerikanac.
Sada će ekstremni dio Srba tvrditi opet da se radi o „židovskoj zavjeri“ protiv srpskog naroda, kao što su tvrdili za vrijeme rata odnosno velikosrpske agresije 1991. godine.

Nadajmo se da će sada nestati i posljednji glas među nekim Hrvatima koji tvrde da su Židovi izvršili zavjeru protiv Hrvata, naime, do sada nije ništa pomoglo što je D. Paraga uspio pridobiti neke utjecajne kongresnike židovskog podrijetla koji su se zauzimali za hrvatsku nezavisnost, i za demokratske reforme nasuprot autoritarne vlasti Franje Tuđmana. I sam Paraga je bio proglašen „agentom Mossada“ i slično, i to čak od nekih domaćih idijota, ne samo od Beograda, iako je politički Hrvat i Hrvat od glave do pete, a djeda liječnika mu ubili partizani, a njega titoistički jugoslavenski režim zatvorio u logoru na Golom otoku itd.

Stoga je oslobađanje Ante Gotovine vrlo važno i zbog toga što je ovo ne samo točka na „i“ Domovinskog rata, nego i smrtni udarac udbašima i sličnim idijotima i zločincima odnosno anti-hrvatskim elementima. Naravno, oslobađajuća presuda je i smrtni udarac četništvu, i velikosrpskoj politici, i programu i ideologiji o stvaranju Velike Srbije.

Živjela sloboda, živjela Hrvatska! Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatom!

PS: Konačno će i hrvatska djeca, koja su rođena u vrijeme Oluje, ili 2000. godine kada je general morao izbjeć zbog izdajničke
domaće politike, upoznati svog generala :-)

CBK

16.11.2012. u 15:29 • 4 Komentara • Print • # • ^

utorak, 06.11.2012.

Haaška presuda generalu Anti Gotovini u NWO-poredku

General Ante Gotovina - Heroj, a ne zločinac! Utamničen, kao što je i Domovinski rat stavljen u lisičine, i zabranjen

Zabranjeni (povijesni i narodni) stijeg Hrvatske

KOMENTAR

Za dan 16. studeni 2012. godine najavljena je od strane privremenog “Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije“ (I.C.T.Y.) objava pravomoćne presude hrvatskim generalima i zapovjednicima u vojno-oslobodilačkoj operaciji Oluji iz 1995. godine, nakon žalbenog postupka, i prvostupanjske presude kojom su general Hrvatske vojske, Ante Gotovina, i general specijalne policije, Mladen Markač, osuđeni za ratne zločine, i na drakonske kazne. Obojica hrvatskih generala nalaze se u višegodišnjem pritvoru haaškog suda u Scheveningenu. Hoće li ostati u zatvoru do kraja života, i hrvatska oslobodilačka operacija Oluja postati, naknadno, presudom međunarodnog suda, zločinački projekt istjerivanja pobunjenih Srba iz Hrvatske, i hoće li hrvatski generali postati ratnim zločincima?

Da se podsjetimo, tužiteljstvo haaškog suda je generala Gotovinu optužilo da je stajao na čelu „deportacije“ tzv. krajinskih Srba (srpskih pobunjenika, i civila), kao i da je odgovoran za „prekomjerno granatiranje“ Knina koji je, usput rečeno, ostao u Oluji i nakon Oluje čitav.

Da se podsjetimo licemjerstva Novog svjetskog poredka – u sjevernoj UNPA-zoni za vrijeme Oluje je HV bombardirao srpske vojne ciljeve istim intenzitetom kao u južnoj zoni (Knin), i u sjevernoj zoni su srpski civili izbjegli isto kao iz južne zone, ali nitko nije optužen za događaje u sjevernoj UNPA-zoni. (Tako zvana Zaštićena zona UN.) General Stipetić, bivši general JNA, i bivši komunist, nije optužen od haaškog suda, dok general Gotovina, bivši dočasnik Francuske legije stranaca, jeste, što znači da je general Gotovina optužen kao simbol hrvatskog otpora velikosrpskoj agresiji, a ne zato što bi bio kriv, a na koncu, Ante Gotovina uopće nije bio glavni zapovjednik u operaciji Oluja nego jedan od zapovjednika, ali samo je on, uz Markača, optužen, i osuđen u prvostupanjskoj presudi kao da je isti kao i notorni zločinci Ratko Mladić i Radovan Karadžić, ili Slobodan Milošević. To se zove umjetno niveliranje krivnje. Također, haaški sud nije generalu Gotovini dokazao prekomjerno granatiranje, pogotovo ne civilnih ciljeva, dok je dokazano razaranje Vukovara od strane zločinačke Titove JNA, i četničke bande, za što, usput rečeno, nitko nije odgovarao – što je sramota cijelog svijeta.

Zna se što znači „deportacija“. Ovaj pojam ušao je u kazneno pravo nakon Drugog svjetskog rata na suđenju pred Vojnim sudom Saveznika (S.A.D., Velike Britanije, Francuske i Sovjetskog Saveza) u Nürnbergu (Nürnberški procesi), koji je sudio vrhušku njemačkih nacista, njemačkoj vojsci Wehrmacht, SS-organizaciji, nacističkoj stranci N.S.D.A.P., Hitlerovom režimu, i 3. Reichu, dakle, dužnosnicima, zapovjednicima i naredbodavcima, i institucijama, kao i državi (3. Reich) u cjelini.
Hitlerov režim, i SS-organizacija deportirali su (silom istjerali) njemačke i druge europske Židove iz njihovih zemalja i zavičaja u njemačke nacističke koncentracijske logore smrti. Deportacija se također odnosi na etničko čišćenje koje predstavlja jedan pojam koji je u javnu uporabu i pravosuđe ušao tek tijekom i neposredno nakon velikosrpske agresiju na Republiku Hrvatsku i BiH, kada se 1992. spominje u izvješćima povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, podnijeta Vijeću sigurnosti OUN, i Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, a nakon osnivanja suda I.C.T.Y. i kao kazneno djelo pred navedenim međunarodnim sudom.

Međutim, ovaj sud Svjetske vlade koristi i optužbu koje nema u nacionalnim pravosuđima kao ni u drugim međunarodnim sudovima, a to je optužba za „udruživanje u zločinački poduhvat“, i tom optužbom je optužen i general Gotovina, što znači, ako je kriv, da je kriva i Republika Hrvatska koja je organizirala Oluju, tako da je Anti Gotovini, i Hrvatskoj, unaprijed stavljena omča oko vrata, kao što je Vijeće sigurnosti OUN godine 1991. stavilo Hrvatskoj omču oko vrata (iz koje se, srećom, izvukla) kad je izglasovalo odluku o embargu na izvoz oružje u SFRJ. RH tada, u rujnu 1991. godine još nije bila međunarodno priznata, i RH je bila od JNA u proljeće 1990. razoružana, a JNA naoružana do zuba, čak je 1985. godine jugo-komunistička vlada kupila ilegalno od apartheid-režima u Južnoj Africi velike količine baruta za JNA, koji je bio najkvalitetniji na svijetu, koja se pripremala za rat, s unaprijed napisanim planovima za osvajanje BiH i Hrvatske, a na sve to se nadovezao Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti u Beogradu (SANU), i velikosrpski ideolog Dobrica Ćosić, koji je Slobodan Milošević uzeo za svoj politički borbeni program koji je započeo 1986. izazivanjem kosovske krize, koju je pretvorio u „jugoslavensku krizu“, i nakon borbenog govora na Gazimestanu 1989. u seriju velikosrpskih ratova 1991. godine.

Pravomoćnom osuđujućom presudom generalu Gotovini presudit će se i Oluji kao oslobodilačkoj operaciji koja će se interpretirati kao plan za etničko čišćenje, deportaciju, i istrebljenje „krajinskih“ Srba. Je li to povijesna istina?
Naravno da nije, a nju znaju i sami nekadašnji pobunjeni Srbi, svjesni da ih s okupiranih područja Hrvatske nije protjerala, i silom oružja ispratila Hrvatska vojska, nego su silom evakuirani iz Knina i drugih pobunjeničkih područja samozvane Krajine (tzv. Republike Srpske Krajine) od strane pobunjeničke vlasti Martićevog kvislinškog režima, i srpskih paravojnih jedinica poput Arkanovih Tigrova i dr. četničkih fašističkih jedinica.

Fizičkog kontakta između pripadnika Hrvatske vojske, i srpskih civila, pogotovo mase srpskih civila, nije u Oluji uopće bilo, naprotiv, u sveopćoj „bežaniji“ na traktorima i prikolicama, osobnim automobilima i autobusima (većinom ukradenih tijekom rata prilikom etničkog čišćenja hrvatskog stanovništva u tzv. Krajini), pobunjeni Srbi, njihove oružane paravojne jedinice, i srpski civili (njih oko 120 tisuća ili oko jedne petine ukupnog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj) dalo je petama vjetra, i pobjegli su u susjedna okupirana područja u Bosni i Hercegovini pod kontrolom također pobunjenih Srba pod vodstvom ratnog zločinca i, u institutu Tavistock istreniranog, notornog lažljivca Radovana Karadžića, i generala Mladića, kao i u druga okupirana područja u istočnoj Hrvatskoj, te u Srbiju, i na Kosovo. (Institut Tavistock je jedan od mnogobrojnih instituta londonskog Kraljevskog instituta za međunarodne poslove, RIIA, i masonerije). Za podsjetiti je, da na haaškom suđenju niti jedan jedini srpski svjedok nije teretio generala Gotovinu.) Naprotiv, u završnim operacijama Oluje je Hrvatska vojska pod zapovjedništvom generala Gotovine u nekoliko bitaka s promjenljivom ratnom srećom na kraju pobijedila srpsku vojsku“đenerala“ Mladića, i izbila na Manjaču pred Banja Luku (gdje je također postojao jedan srpski logor), nakon čega je počela i „bežanija“ pobunjenih Srba u Bosanskoj krajini odnosno u tzv. Republici Srpskoj.

Kad je glavni zapovjednik NATO-snaga u Europi, am. general Wesley Clarke, priopćio Slobodanu Miloševiću u njegovom kabinetu u Beogradu, da su njegove snage pod zapovjedništvom generala Mladića potučene, razbijene i u bijegu, i da se Hrvatska vojska nalazi pred vratima Banja Luke, srpski “vožd“ nije mogao da vjeruje što to čuje, i odmah je telefonom pozvao svog generala, Ratka Mladića, da mu ovaj „referiše“ o činjeničnom stanju, na što je ovaj oficir JNA morao priznati da je izgubio bitku, a Milošević njemu da sad mora sklopiti mir, da ne izgubi rat. General Gotovina je za to vrijeme Banjaluki dao isključiti struju, što je bio završni dokaz da su pobunjeni Srbi izgubili sve bitke u Oluji, i da je tzv. Republika Srpska Krajina doživjela slom i raspad, a da to prijeti i genocidnoj tvorevini tzv. Republici Srpskoj koju je Slobodan Milošević išao spašavat na diplomatskom tepihu i za zelenim stolom.

Predsjednik Clinton i vlada Sjedinjenih Američkih Država, koje su logistički i moralno-politički podržale Oluju, (Bill Clinton je „navijao“ za Hrvate, kako je napisao u svojim memoarima), zapovijedio je „suverenim“ vladarima, predsjedniku Republike Hrvatske, Franji Tuđmanu, i predsjedniku Predsjedništva Republike BiH, Aliji Izetbegoviću, da prekinu oslobodilačke operacije Hrvatske vojske, Armije BiH, i Hrvatskog vijeća obrane, u Bosni i Hercegovini, tako da je HV stao pred Banja Lukom, Armija BiH u Sanskom Mostu pred vratima Prijedora, a HVO na Kupresu, u Drvaru, i u Jajcu na Vrbasu, na putu prema Banja Luki.
Za vrijeme Oluje je Hrvatska vojska razbila obruč oko opkoljenog grada Bihaća kojeg su tri godine ili 1000 dana u obruču držale Mladićeve četničke horde pod komandom oficira JNA, tako da je general Ante Gotovina u ljeto 1995. spriječio humanitarnu katastrofu, i ponavljanje humanitarne katastrofe koja se dogodila 11. srpnja 1995. prilikom pada zaštićenih područja UN u Srebrenici i Žepi, koja je završila bijegom, i etničkim čišćenjem desetaka tisuća Bošnjaka, i genocidom nad bosanskim muslimanima odnosno masovnim strijeljanjem preko osam tisuća ratnih zarobljenika i zarobljenih muških civila.

Međunarodna zajednica je u to vrijeme (1995.) pokušala podijeliti Republiku Hrvatsku zločinačkim planom Z-4 koji su vlasti Republike Hrvatske (personificirane predsjednikom Tuđmanom) potpisale, dok je ratni zločinac Mile Martić odbio potpisati mogućnost da Republika Hrvatska od jedinstvene nacionalne države hrvatskog naroda postane konfederacija s podijeljenom vlašću između legalnih hrvatskih vlasti, i pobunjeničkog velikosrpskog režima koji bi dobio političku, ekonomsku, kulturnu, i teritorijalnu autonomiju, a Srbi bi postali konstitutivna nacija u Hrvatskoj.

Ono što nije uspjela u Hrvatskoj, uspjela je u Bosni i Hercegovini kada je međunarodna zajednica Daytonskim sporazumom, i Pariškim mirom, ukinula Republiku Bosnu i Hercegovinu, kao i njezin Ustav, i podijelila Bosnu i Hercegovinu između srpskog agresora i osvajača, i žrtve agresije i genocida, legaliziravši genocidnu tvorevinu, tzv. Republiku Srpsku.

Na koncu je Europska unija minimalizirala srpske zločine tako što je reducirala područje genocida u BiH na Srebrenicu, jer je Europski parlament uveo spomen-dan samo na obljetnicu genocida u Srebrenici iz 1995. godine, ali ne i genocida za veliku Srbiju u Bosanskoj krajini (Banjaluki, Prijedoru, Kozarcu, i srpskim koncentracijskim logorima Keraterm, Trnoplje i dr.), zatim u Posavini, posebno u Brčkom, i dolini Drine, primjerice u Foči i drugdje. O trogodišnjoj opsadi Sarajeva, i ubojstvu 10.000 Sarajlija tijekom opsade Karadžićevih hordi da se i ne govori.

Žalbeno vijeće haaškog suda odbilo je u dokaze uvrstiti dokumente tzv. Savezne Republike Jugoslavije o sjednici vojno-političkog vrhovništva u Beogradu, na kojoj je odlučeno o evakuaciji srpskog življa iz okupiranih područja Hrvatske za vrijeme Oluje, izuzev istočne Hrvatske.

Treba podsjetiti da je Tuđmanov izaslanik Hrvoje Šarinić posjetio Miloševića uoči Oluje, i obavijestio ga o predstojećim hrvatskim oslobodilačkim operacijama, kao i o činjenici, da je Slobodan Milošević na tajnom sastanku s Franjom Tuđmanom u Karađorđevu, 1991. godine, rekao da ga hrvatski Srbi ne zanimaju, ili drugim riječima, ostavit će pobunjene Srbe na cjedilu nakon što se provede podjela Bosne i Hercegovine.

F. Tuđman je u proljeće godine 1991. tražio sastanak sa Slobodanom Miloševićem zbog problema pobunjenih Srba, sastanak koji je organizirao Stjepan Mesić sa svojim jakim vezama u Beogradu (poslije se na haaškim suđenjima saznalo da je doušnik Kontraobavještajne službe JNA), međutim, umjesto o pobunjenima Srbima, tajni razgovor je skrenuo na pitanje podjele Bosne i Hercegovine koju je S. Milošević predlagao, i o čemu su se oba predsjednika sporazumjela, te je hrvatski predsjednik o tome odmah obavijestio vođu parlamentarne oporbe u Hrvatskoj, Ivicu Račana (SKH-SDP), koji se s podjelom odmah složio, i Predsjedništvo vladajuće Hrvatske demokratske zajednice.

Tijekom Oluje se vidjelo da je Slobodan Milošević ostavio pobunjene Srbe u Hrvatskoj na cjedilu, jer vojska tzv. SRJ nije intervenirala. Predradnje za to izvršene su uoči Oluje kad je srpski vođa poslao u okupirana područja generala Mrkšića (krvnika iz Vukovara) koji je izvršio razoružanje pobunjeničke srpske para-vojske, oduzevši joj najmodernije naoružanje, i dobrim dijelom teško oružje koje je povučeno u okupirani dio Bosne, i Srbiju.

Da ne može ni teoretski biti riječ o etničkom čišćenju Srba s hrvatske strane u Oluji govori i podatak da je velikosrpski režim povukao dio srpskih civila u okupirane dijelove istočne Hrvatske (u područje Vukovara), što znači da nije bilo „deportacije“ i etničkog čišćenja s hrvatske strane, jer kakva bi to bila deportacija s okupiranih područja na okupirano područje.
Međutim, unatoč tajnim sporazumima na relaciji Pantovčak-Dedinje, srpska je strana (službeni Beograd) odmah na početku Oluje startala medijsku propagandu o „etničkom čišćenju Srba“, što je prihvatila dio međunarodne zajednice – tako je međunarodni posrednik i švedski diplomat Carl Bildt još prije završetka Oluje tvrdio da hrvatska strana u Oluji etnički čisti Srbe. Kasnije je taj stav pretočen u optužnicu haaškog tužiteljstva (uz podnošenje „dokaza“ od strane udbaškog doušnika i četnika, tajnika samozvane vlade tzv. Republike Srpske Krajine, Save Štrbca (miljenika protuhrvatske Hrvatske televizije), koju je prihvatila Račanova koalicijska vlada, a general Gotovina se morao sklonit na sigurno da ne bude uhićen od strane veleizdajnika. Sanaderova koalicijska vlada je poslije hvatala generala Gotovinu za kojim je Interpol raspisao policijsku tjeralicu, tako da se našao zajedno na istoj tjeralici s odbjeglim srpskim koljačima, generalom i krvnikom Mladićem, i manijakom Radovanom Karadžićem, a na koncu ga je i izručila haaškom sudu, što je bio preduvjet Europske unije da započne monolog Bruxellesa sa Zagrebom o pristupanju u članstvo ove umjetne tvorevine Novog svjetskog poredka.

Do tada je u javnosti međunarodne zajednice prevladalo mišljenje da se o sukobima na prostoru bivše Jugoslavije radilo o „građanskom ratu“, a ne o velikosrpskoj agresiji, unatoč činjenicama da je čak i OUN i Vijeće sigurnosti govorilo o „srpskom etničkom čišćenju“, „velikosrpskoj agresiji“, i o „genocidu za veliku Srbiju“. Nakon toga je stvoreno svjetsko mišljenje da su sve strane u sukobima i ratovima na području bivše Jugoslavije podjednako krive, da su i jedni i drugi agresori i žrtve, t.j. da je i agresor žrtva, a žrtva da jest ujedno i agresor, što je, naravno, sotonsko izokretanje istine, i stvarnosti, odnosno krivotvorenje povijesnih činjenica.

Iza svega stoji nitko drugi nego u međuvremenu stvorena Svjetska vlada (bankar Zoellick je na sastanku G-20 prije dvije godine javno rekao da je Svjetska vlada počela radit), i krug tzv. međunarodnih bankara s Wall Streeta, i njihove privatne i urotničke organizacije tipa krovne organizacije Komitet 300, i Kraljevski institut za međunarodne poslove (RIIA) sa sjedištem u Londonu (Chatham House), i njegova podružnica u gradu New Yorku – Vijeće za vanjske odnose (CFR), i organizacija Bilderberg. Šef Bilderberga, Henry Alfred Kissinger, zalagao se, i zalaže se, za podjelu Bosne i Hercegovine, i upravo ove mračne snage stoje iza optužnice protiv Oluje, jer time se, s jedne strane osvećuju Hrvatskoj zbog činjenice što su Olujom presječeni konci britanskih marioneta u Beogradu i „krajinskog“ režima, čime je britanski utjecaj u Hrvatskoj bio pao na nulu, a time i utjecaj Novog svjetskog poredka, a s druge strane je sotonizacija Hrvata dio plana Svjetske vlade o porobljavanju naroda, pa se krenulo od slobodarskih nacija poput hrvatske kako bi se i drugima utjerao strah u kosti.

Kriza i rat u bivšoj Jugoslaviji poslužio je Svjetskoj vladi da pokaže europskim narodima i Europi u cjelini, da će svi biti kažnjeni koji se dignu protiv Novog svjetskog poredka (The New World Order).

Ne treba zaboraviti da je Slobodan Milošević bio marioneta Wall Streeta i međunarodnih bankara, da je prvo bio predstavnik Jugobanke u New Yorku, a nakon toga postavljen od srpske tajne službe za šefa komunističke partije Srbije, i da je na tom položaju 1987. krenuo u velikosrpske pohode, s blagoslovom britanske vlade (i Srpske pravoslavne crkve), te da se prvo išlo na centralizaciju SFRJ, a kada su se srpskoj hegemoniji usprotivile zapadne republike, pala je 1991. u svjetskim centrima moći odluka da se ide na stvaranje Velike Srbije napadom na Hrvate i bosanske muslimane, i okupacijom i aneksijom hrvatskih i bosansko-hercegovačkih područja.

Treba podsjetiti da je Dr. John Coleman u svojoj knjizi HIJERARHIJA ZAVJERENIKA: KOMITET 300, iz 1992. godine, govorio o tome da zavjerenici iz kruga međunarodnih bankara planiraju uvesti „Svjetski sud“. Slijedeće, 1993. osnovan je Međunarodni sud za ratne zločine na području bivšeJugoslavije, I.C.T.Y., koji je Republika Hrvatska i njen predsjednik Tuđman naivno prihvatio, čak, u sklopu OUN bila i suosnivačem tog instrumentaliziranog suda, misleći da će se isključivo suditi srpskom agresoru. Kada su Srbi obavili prljavi posao za Svjetsku vladu, konspiratori su šutnuli Slobodana Miloševića, i prepustili ga haaškom sudom u čijem je pritvoru vrlo vjerojatno i ubijen, 2006. godine, tjedan dana pred njegovu završnu riječ, i uoči objave presude.

O svjetskoj uroti i Novom svjetskom poretku govorio je u svom desetosatnom pledoajeu pred haaškim sudom i optuženi velikosrpski šovinist Vojislav Šešelj koji je tom sudu s pravom predbacio da je marioneta Svjetske vlade i Novog svjetskog poretka - u kojem se čine neviđeni zločini u povijesti od strane zagovornika Novog svjetskog poredka, a što se vidjelo na primjeru bivše Jugoslavije kada su iluminati prvo nahuškali Srbe da počine brutalne masakre i masovne zločine svake vrste, pred kojima se zgražao cijeli svijet, čak i srpski saveznici, da bi poslije optužili hrvatsku i bosansku stranu da su isti kao i srpski zločinci, i na kraju su međunarodni bankari sve poklopili, i preuzeli kontrolu nad područjem bivše Jugoslavije, danas neovisnih država kojima je u međuvremenu oduzet souverainitet, te više nisu neovisne. Prvo su Srbima dali pola Bosne koju su osvojili i etnički očistili, a poslije su im oduzeli Kosovo, a Hrvate kaznili što su oslobodili svoju zemlju – to je Novi svjetski poredak, ili novi fašizam!

Konačna osuđujuća presuda Anti Gotovini znači presudu Oluji, Republici Hrvatskoj, predsjedniku Tuđmanu, i hrvatskom narodu u cjelini, jer i optuženu Šestorku iz bivše Herceg-Bosne čeka osuđujuća presuda za agresiju na BiH, i etničko čišćenje Muslimana/Bošnjaka u hrvatsko-muslimanskim sukobima koje je prouzročio KOS JNA, i masonerija u svijetu liberalnog Zapada. U međuvremenu to neće imati impakta na Hrvate, jer vlast u zemlji drže veleizdajnici iz redova bivših komunista, i inače kriminalci udbo-mafije, koji rade na stvaranju nove tamnice naroda, 3. jugoslavenskog Reicha, a svaka Jugoslavija je istovremeno velika Srbija. Sve to pod plaštom priključenja Republike Hrvatske Europskoj uniji koja je i inače instrument Svjetske vlade (masonerije i tzv. međunarodnih bankara odnosno Wall Streeta i londonskog City).

Da je zemlja porobljena iznutra svjedoči i činjenica da je zabranjen hrvatski stijeg s povijesnim grbom, kao što je kineski komunistički okupacijski režim zabranio u Tibetu stijeg tibetanskog naroda.

Zabranjeni stijeg Tibeta

Treba podsjetiti da je HDZ došao 1990. na vlast koristeći se hrvatskim nacionalnim stijegom, da bi tri mjeseca nakon prvih višestranačkih izbora taj stijeg zamijenio s današnjim državnim stijegom Republike Hrvatske, i u novi Ustav, koji nije demokratski jer nije potvrđen na referendumu, unio u njegovu preambulu odredbu o tome da je hrvatska država stvorena na komunističkoj šumskoj skupštini ZAVNOH u Drugom svjetskom ratu, koji se narodu i javnosti prodaje kao tobože „antifašizam“. Sve u svemu, dva desetljeća hrvatske nezavisnosti je priča o sramotnoj izdaji bivših komunista koji se sami nazivaju „antifašistima“, kao što su komunisti izdali i u Drugom svjetskom ratu. Jednom izdajnik – uvijek izdajnik.

CBK

06.11.2012. u 17:00 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.