crniblogkomunizma

utorak, 14.08.2012.

SVJETSKI KAOS USRED APOKALIPSE 2012.

Geo-politička analiza Svjetske krize od 2007. godine:

BILDERBERG - SIEG HEIL!

Zapadni teror u Siriji

Da, možemo terorizirat i ubijat u Siriji, i na vlasti u Hrvatskoj držat bivše komuniste, do mile volje!

Dok je mnoštvo u Londonu, i još veće mnoštvo stotinu milijuna ili milijarda ljudi pred televizijskim ekranima, pratilo 12. kolovoza 2012. zatvaranje Olympijskih igara, jeziva informacija obišla je kuglu Zemaljsku. Svjetske novinske agencije prenijele su vijest, s popratnom video-snimkom, objavljena na internetu (YouTube), o masakru koji su pobunjenici u sirijskom milijunskom gradu Alepu počinili nad zarobljenicima, i to nad zarobljenim civilima – državnim službenicima sirijske pošte koje su hladnokrvno ubijali, i njihova mrtva tijela bacali s vrha poštanske zgrade koja su padala ispred ulaza, na stubište, na beton i asfalt tla, uz gromoglasno uzvikivanje okupljene rulje, „Alahu akbar“ (Alah/Bog je najveći).
U pravu su, Bog je najveći – i kaznit će ih vječnim izgnanstvom u paklu, jer u raj kroz „ušicu igle" idu samo malobrojni, moralno ispravni ljudi koji se drže Božjih načela poput načela „Ne ubij!“. Kaznit će Alah i zapovjednike tzv. Slobodne sirijske vojske odnosno pobunjenike i teroriste koji su počinili navedeno stravično ubojstvo koje je politički motivirano, i djelo je pripadnika revolucije koji tvrde da žele slobodu i demokraciju u novoj Siriji. Kaznit će Bog i zaštitnike, sponzore i podupiratelje ovih fanatika i ekstremista – vladajuće političare na Zapadu – najkonkretnije sjevernoameričkog predsjednika koji je nedavno potpisao uredbu sa zakonskom snagom kojom je ovlastio tajne službe Sjedinjenih Američkih Država da pruže svu podršku sirijskim pobunjenicima kojima podršku pruža i totalitarni režim u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, i neki manji emirati u Perzijskom zaljevu, kao i Turska. (Sirijski saveznici su Rusija, Iran i Kina.) Kaznit će Bog i one spodobe koje su uzrok masakru u Alepu, a to su oni iz bankarskog kruga krupnog kapitala koji konce vuku iza kulisa politike, koji kuju i provode zavjere, tako i ratove i revolucije poput ove u Siriji.

Zaista se radi o revoluciji u Siriji, i to importiranoj u Siriju iz inozemstva, a, kao i u svakoj revoluciji, najviše stradavaju nevini, i ljudi koji se u principu ne svrstavaju niti na jednu stranu u sukobu stradaju čak najviše poput poštanskih službenika u Alepu koji su samo obavljali svoj svakodnevni posao i svoju dužnost. Svoju dužnost bi obavljali i za novi režim ako dođe na vlast, ali revolucionari nemaju milosti, jer tko nije otvoreno na njihovoj strani, njihov je neprijatelj.

Alepski masakar podsjeća na Francusku revoluciju kada je rulja 14. srpnja 1789. godine nosila na kolcu odsječenu glavu glavnog zapovjednika pariške tvrđave Bastille koji je s pobunjenicima dogovorio predaju tvrđave u njihove ruke.

Masakar u pošti u gradu Alepu, koji su pobunjenici počinili 12. kolovoza 2012. godine, podsjeća i na partizanski rat u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu kada su komunistički i velikosrpski pobunjenici (partizani i četnici) ubijali državne službenike, tako i poštare, ali čak i vatrogasce (npr. u gradu Jastrebarsko), posebno partizani koji su 1941. godine digli revoluciju (Socijalističku revoluciju, znana još i kao Oktobarska revolucija na području povijesne Hrvatske), kada su po miloj volji osuđivali i likvidirali mirne ljude, i svoje protivnike, nekima samovoljno sudili na revolucionarnim tribunalima, tzv. partizanskim sudovima, kada su trovali bunare, palili javne zgrade poput pošte, policijskih postaja, škola, željezničkih postaja, bolnica i slično, preoblačili se suprotno međunarodnoj konvenciji o ratovanju u odore hrvatske vojske (Hrvatskog Domobranstva, i ustaških jedinica), i otimali i ubijali taoce, likvidirali ratne zarobljenike i zarobljene civile, minirali pruge, dizali u zrak vlakove sa civilima, postavljali bombe u javne ustanove, iz zasjede napadali nenaoružane pripadnike sveučilišne mladeži i studente, odvodili nevine u partizanske koncentracijske logore (od listopada 1944. do travnja 1945. samo je na području današnje RH bilo u partizanskim logorima oko 79 tisuća Hrvata, t.j. svih onih koji nisu bili u partizanskom protunarodnom pokretu NOB, ili koji su odbili se pridružiti tom pokretu pod vodstvom komunističke partije), zatim, klali su ljude i mučili ih, zvijerski se odnosili prema svojim protivnicima, i općenito se ponašali poput ovih „zvijeri“ u Alepu koje su sada pred očima cijelog svijeta pokazali tko su, i što su, i što žele. Vratit će im se njihova mržnja na ovaj ili onaj način!

Sve skupa, ono što možemo sada u Siriji promatrati, to su one „zvijeri“ koje u Siriji navodno žele slobodu i demokraciju. Novinarka Marinela Vidić-Ivoš zgroženo je u zagrebačkom Večernjem listu napisala, i u broju online izdanja od 13.8.2012. objavila članak pod naslovom „Sirijski 'osloboditelji' sa zgrade pošte bacaju tijela ubijenih“, i naglasila da u Siriji ima oko milijun i pol civila koji rade u sirijskim državnim službama poput pošte, i među kojima su liječnici, profesori i učitelji, raznorazni posloprimci i dr., „koji postaše metom napada samo zato što rade svoj posao“. Tako su svoj posao radile i žrtve komunizma u N.D.H. koje su partizani i četnici nemilosrdno likvidirali.

Maršal „Tito“ i „đeneral“ Draža Mihailović odgovorni su za silne patnje desetaka i desetaka tisuća ljudi u bivšoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, posebno 1941./1942. godine, ali i kasnije. (Svi napadi četnika i partizana, likvidacije, etnička čišćenja, klanja, i dr. teroristička kaznena djela i ratni zločini dokumentirani su, s foto-materijalom, u tzv. Bijeloj knjizi Ministarstva vanjskih poslova N.D.H.) Svoj su finale inscenirali u svibnju i lipnju 1945. godine kada su počinili genocid nad hrvatskim narodom, koji se u hrvatskoj povijesti zove „Bleiburg i Križni put“, što je dokumentirano u hrvatskoj povijesti, i u britanskom arhivu (npr. izvješće britanskog veleposlanika pri Svetoj Stolici, Sir Ralpha Stevensona od 12.5.1945., o etničkom čišćenju partizana iz Jugoslavenske armije maršala Tita u vrijeme tzv. oslobođenja, upućeno britanskom ministru vanjskih poslova, Sir Anthonyu Edenu, u Foreign Office u Londonu).

Scenarij terorizma koji se odvija u Siriji podsjeća nas i na srpski teror u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1990.-1991./1992. kada su srpski pobunjenici klali hrvatske civile, hrvatske civile uzimali kao živi štit, mučili zarobljene građane i seljake, etnički čistili hrvatske civile, ubijali u zasjedama hrvatske policajce, silovali zarobljene djevojke i žene, rušili pruge Hrvatskih željeznica, postavljali bombe u javne ustanove, čak i uz spomenike žrtvama velikosrpskog terora, i ispod mrtvih tijela, bacali ljude u bunare, palili kuće civila, i gospodarstva seljaka, vodili zarobljene hrv. civile kroz minska polja, pljačkali, silovali i ubijali, i iza sebe ostavljali spaljenu zemlju. Velikosrpske zvijeri čak su za vrijeme okupacije devastirali spomen-područje u Jasenovcu gdje su stradale i srpske žrtve fašizma u Drugom svjetskom ratu.

Sirijska vlada je, kako je Hrvatska izvještajna agencija, Hina, izvijestila javnost 12. lipnja 2012. godine, službenim priopćenjem optužila Bijelu kuću odnosno vladu Sjedinjenih Američkih Država da podupire teroriste u Siriji: „Američki dužnosnici falsificiraju stanje na terenu, potiću oružane skupine na masakre, terorizam i nasilja u svim sirijskim regijama“ – kako glasi priopćenje siriske novinske agencije Sana. Danas možemo nedvojbeno reći da je sirijska vlada u pravu. Asadov režim jeste u pravu kada tvrdi da je Sirija izložena terorizmu koji sponzorira i podupire liberalni Zapad.

Na arapskom poluotoku u jednoj emiratskoj zemlji uz Perzijski zaljev čak su postavljene kulise kao u Hollywoodu kulise za snimanje filmova, gdje se insceniraju navodne ulične borbe u Damasku, Homsu i Alepu, i u kojima osobe u odorama sirijske policije i vojske ubijaju civile. Montiraju se i fotografije na kojima se vide navodne izbjeglice. U stvarnosti npr. otac drži svoje dijete u naručju, i šeće ulicom dok u pozadini nema ni borbi, niti su zgrade porušene i spaljene, ali na montiranoj fotografiji u pozadini se vide zgrade u plamenu, kamenje po ulici i cesti, prašina, dim, i takvu fotografiju je nedavno objavila najveća austrijska bulervarska novina kojoj je ona podmetnuta.

Za podsjetiti je, da je Asadov režim u proljeće 2012. organizirao narodni referendum o novom sirijskom ustavu u koji su unijete odredbe o uvođenju demokracije i višestranačkog sustava, sloboda javne riječi, i mandat predsjednika države ograničen je novim sirijskim ustavom na sedam godina. Većina sirijskog naroda je novi ustav potvrdila na referendumu. Na dan održavanja referenduma je ekipa Hrvatske televizije, koja je izvještavala iz glavnog grada Damaska, razgovarala s građanima Damaska, i nije bilo nikoga koji je negativno govorio o referendumu, ali su mnogi naglasili „neka ih Zapad ostavi na miru, i da njih nitko ne treba oslobađat!“ (Sjećamo se 1991. kada su jedinice JNA sa četnicima „oslobađale“ Dalj i druga hrvatska mjesta u istočnoj Slavoniji, i Baranji, te grad Glinu i dr. mjesta na Banovini.) Isti dan su zapadne televizije lažno izvještavale da se u Damasku vode teške borbe osloboditeljskih snaga s režimom, i da je nebo iznad Damaska prekriveno crnim dimom. Izvješće Hrvatske televizije pokazalo je, da je u Damasku dan bio miran, lijep i sunčan, bez ikakvih borbi, i bez dima i eksplozija.

Sad vidimo kako nova „sloboda“ u Siriji izgleda: teror i smrt koju pobunjenici, sirijski partizani i njihovi strani plaćenici, šire diljem ove bliskoistočne zemlje, ljutog protivnika Izraela koji desetljećima pod okupacijom, unatoč osudama rezolucija UN, drži sirijski terotorij zvan Golanska visoravan.
Nove „demokrate“ u Siriji podržava i vlada kukuriku-koalicije (SDP, HNS), i predsjednik Republike. Time na sebe preuzimaju i odgovornost za zločine koje njihovi saveznici čine u Siriji. Podsjećamo da se RH pridružila sankcijama protiv Sirije; tako je na zapovjed iz Banskih dvora zagrebačka INA morala povući svoje radnike s plinskih platformi u Siriji, uz godišnji gubitak od 100 milijuna eura, a istovremeno je ovaj titoistički režim eks-komunista, koji služi zapadnim liberalima i bankarima s Wall Streeta, povećao poreznu stopu PDV za radni narod s 22 na 25 posto, tako da Republika Hrvatska ima jednu od najviših poreznih stopa u Europi. Uz to su smanjene plaće radnicima u javnom sektoru, tako i nastavnicima, učiteljima i profesorima koji su ionako dobivali niske plaće. Međutim, kada je netko tako veliki sluga strancima na Zapadu kao što jeste domaća korumpirana i licemjerna vlast, onda ne treba čuditi da se službeni Zagreb odrekao službenog Damaska, i prihoda od poreza na zaradu INE u Siriji, jer nema svoje vlastito „ja“, nema kičmu, jer to u stvarnosti i nije vlada nego uslužna djelatnost koja se nalazi u Banskim dvorima. Premijer i ministri su kao stečajni upravitelj i njegovi pomoćnici koji vrše rasprodaju ostatka hrvatskog narodnog gospodarstva (prodaje se Hrvatska poštanska banka, odnosno posljednjih pet posto bankarskog hrvatskog tržišta koji se još nalazi u rukama hrvatske države, kao i najveća osiguravajuće tvrtka Croatia-osiguranje, i dr.)
„Crvena“ vlada u Zagrebu nije u snu mislila da će, slijepo slijedeći zapadnu politiku prema Siriji, završiti u moralnoj kaljuži zločina, jer podupire zločinački režim pobunjenika i terorista u Siriji koji ruše sirijski ustavni poredak, demokraciju, višestranačje i slobodu javne riječi.

Cijeli Zapad je otišao k vragu, a situacija u svijetu je tako dramatična i kaotična da su se kao brana slobode pokazale države i režimi koji bi prije bili autoritarni i možda totalitarni režimi – kineski i ruski – zemlje koje kao atomske sile i stalne članice Vijeća sigurnosti UN ulažu veto na svaku rezoluciju kojom Zapad želi stvoriti uvjete za situaciju u kojoj može postupiti kao u Libiji - da na teren pošalje svoje teroriste i pobunjenike koji dižu revoluciju (što je već učinjeno), a zapadno ratno zrakoplovstvo bombardira vlast, ustanove, i vojsku i policiju, infrasturkturu dotične zemlje koju se misli osvojit, i učinit poslušnom da ispunjava isključivo interese anglo-američkog Zapada. Pri tome meta zračnog terora postaju nevini civili kao tzv. kolateralna žrtva, jer bombe najviše padaju po njihovim glavama.
Godinu dana nakon bombardiranja Libije, uništavanja infrastrukture te zemlje, i svrgavanja diktatora Gadafija, ova sjevernoafrička zemlja postala je u doslovnom smislu žrtva revolucije, i u njoj danas vlada totalni kaos, samo što zapadne televizije više od tamo ne izvještavaju, jer ih je previše sram u kojoj mjeri njihovi saveznici-pobunjenici nasilno vladaju zemljom, pljačkaju, ubijaju i siluju. U Tripoliju su također uz povike „Alah je velik“, pobunjenici prošle godine uništili groblje na kojem su sahranjeni posmrtni ostatci britanskih vojnika maršala Montgomerya koji su se borili protiv maršala Rommela i njemačkog Afričkog korpusa u Drugom svjetskom ratu. Zato takvi snimci (koji se nalaze na YouTube) nisu poželjni na zapadnim televizijama jer je zapadne političare previše sram s obzirom koje su divljake doveli na vlast u Libiji.

Ali, nije to prvi puta u povijesti da je Zapad na vlast doveo divljake: Devedesetih godina je na vlast u Afganistan doveo talibane. Godine 1945. je u Hrvatskoj na vlast doveo partizane odnosno partizanske komuniste, kao i 1949. u Kini, ili 1917. godine boljševike u Rusiji, ili 1990. nakon pada komunističkog Berlinskog zida bivše komuniste u Hrvatskoj, i svim drugim bivšim komunističkim europskim zemljama. Godine 1789. u Francuskoj revoluciji su ti isti na vlast doveli ekstremista i masona Robespierrea. Sada vidimo da se revolucionarni scenarij po narudžbi provodi u zemljama Sjeverne Afrike i na Bliskom istoku (prošle godine, uz Libiju, Tunis i Egipat, ali ne i autoritarni Bahrain gdje se narod također pobunio, ali spontano, s tim da je režim pobunu krvavo ugušio, i to uz pomoć tenkova iz Saudijske Arabije, ali tamo američka vojska ima pomorsku bazu), ali jednu totalitarnu Saudijsku Arabiju, gdje se javno siječe glava ženama navodnim preljubnicama, i javno bičuju navodni neposlušni, revolucija ne zahvaća niti će je zahvatiti, jer je ta revolucija vođena na daljinski upravljač, a upravljač u rukama drže oni vlasnici banaka koji su i stvorili Svjetsku financijsku krizu 2007. godine koja je eksplodirala nakon propasti Lehman-Brother banke na Manhattanu 2008. godine.

Masovno čipiranje ljudi na Zapadu počelo 2012. godine

U isto vrijeme dok partizani (pobunjenici) u Siriji teroriziraju uz pomoć Zapada sirijski narod, zapadni režimi ideologije liberalizma i krupnog kapitala s Wall Streeta teroriziraju zapadno stanovništvo, i drže ga svim silama prevare, medijske cenzure i tzv. anti-terorističkim zakonima, nakon „11. rujna“, u pokornosti. Tako je godine 2012. počelo masovno čipiranje ljudi na Zapadu, o čemu je našu javnost izvijestila internetska web-stranica matrixworld u članku od 10. kolovoza 2012. godine pod naslovom „Proteus-pilule s čipovima“.

(http://www.matrixworld-hr.com/2012/08/10/)

Pošto ipak nije samo tako lako chip veličine rižina zrna usadit čovjeku odnoso ljudima dragovoljno pod kožu, jer ako nikako drukčije, ljudi podsvjesno znaju da je bio-senzorski chip u njihovom tijelu kraj njihovoj individualnoj slobodi, jer mogu biti nadzirani 24 sata dnevno u slučaju zlouporabe službenog razloga čipiranja, i na koncu mogu biti putem čipa i likvidirani odnosno hladnokrvno ubijeni, i „odstranjeni“ iz društva, sotonisti su se dosjetili lukave prijevare.

Uglavnom, sotonisti su se dosjetili da je čipiranje ljudi najbolje započeti kod ljudi koji su najslabiji, i najnemoćniji dio društva, naime, bolesnici, dakle, u medicini se sada minijaturni čipovi stavljalju u pilule odnosno raznorazne lijekove koje čovjek zajedno s njima proguta, i automatski bude vezan nevidljivim lisicama odnosno lancima, odnosno izgubi svoju osobnu slobodu.

Krovna agencija za hranu i lijekove vlade S.A.D. (znana kao FDA) je početkom osmog mjeseca 2012. godine odobrila privatnoj tvrtki Proteus Digital Health da novi lijek sa čipom dobije potrebnu dozvolu za distribuciju i prodaju na tržištu odnosno u ljekarnama, i za primjenu u bolnicama. Tako je, kako piše autorica članka Ljubica Šaran, odobrenje agencije FDA u Washingtonu premašilo sve dosadašnje zločine poput primjerice najgnusnijih proizvoda koje anlo-američke farmaceutske tvrtke ubacuju u lijekove, uključujući živu, ili fluoridiranje vode, hrane, napitaka i paste za zube što izaziva bolesti, i ovisnosti. (Nesmetano od reakcije američke javnosti, i bez njezinog znanja, su zavjerenici nedavno ukinuli granice između S.A.D. i Mexica, i stvorili Sjevernoameričku uniju, zajedno s Kanadom, bez da su narodi o tome pitani na referendumu.)

Čekić po glavi dolazi na kraju, umjesto šećera, jer Europska komisija je čipiranje lijekova, a time i ljudi, dozvolila još 2010. godine. Republika Hrvatska postaje nova članica EU 1. srpnja 2013. godine, i tog dana počinje službeno čipiranje Hrvata (i naravno svih osam u ustavu navedenih nacionalnih manjina). Čipirani kao psi!

Čipiranje, kao i politika homoseksualizma i dr., i jeste program onih snaga na masonskom Zapadu koje su prouzročile Svjetsku financijsku krizu 2007./2008. godine, koja u EU i S.A.D. traje i dan-danas jer je kriza tako programirana da traje kako bi se uništio EUR (euro), koji je projekt Bilderberg-organizacije iz 1955. godine, i koji je poslužio i istrošen je, i US$ (dolar), odnosno kako bi se uništio papirnati novac (koji je uveden u Francuskoj revoluciji, zajedno sa središnjom bankom), i uveo digitalni novac. Nakon toga nitko na Zapadu neće moći kupiti hranu ako nije poslušan, jer u suprotnom mu se isključe radio-valovi na čipu, i nemože dizati svoj novac u banci, tako ni svoju mjesečnu plaću, ako ima sreću da je zaposlen. Dakle, žigosanje ljudi, kakvo je opisano u Apokalipsi Biblije, počelo je službeno 2012. godine. (Čipiranje je najavljeno s dobronamjernim upozorenjem još 2000. godine u jednom časopisu njemačkih franjevaca [Der Schwarze Brief] kada je u gradu New Yorku predstavljen javnosti novi minijaturni chip jedne privatne tvrtke iz grada Philadelphije, zvan „Digitalni anđeo“.)
Kako se običan čovjek, onaj mali čovjek, prosječni građanin, prosječan Hrvat, tome (čipiranju) može oduprijeti?

Otić na ribnjak i dalje lovit ribu, i reći: Mene se to ne tiče!? Ili pokriti si uši da se ovakve vijesti uopće ne čuju, otić u iluziju (onda se možemo odmah drogirat, ista stvar), ili nastaviti kao i do sada, sjediti pred televizorom i dati si isprat mozak, ... ili pak ustati, ispraviti kičmu, i reći samome sebi: Režem nit kojom su naše marionete na vlasti spojene sa zapadnim režimima, i krupnim kapitalom koji tim režimima upravlja!

Gdje su sada ljevičari, poštovatelji Che Guevare da osude ukidanje slobode ljudi u Siriji, i diljem liberalnog borbeno-ateističkog liberalnog Zapada? Nema ih nigdje, zavukli se u mišje rupe, ali puna im usta „desničari“ i „fašizam“. To je put koji su prešli od slobode do fašizma. Neka si pogledaju dokumentarac na internetu (YouTube) od njujorškog redatelja Aarona Russo koji je zorno opisao kako je cijeli Zapad od 1913. godine naovamo pretvoren u fašističku zonu s policijskim državama, i hinjenom slobodom, s kvazi-demokracijom, s nevidljivim lancima na nogama ljudi koji misle da su slobodni, a nisu, nego su robovi – radna snaga – ljudi pretvoreni u stoku da rinta za 1 posto svjetske elite, masoneriju koja je svoju snagu otvoreno pokazala i na Olympijadi u Londonu, postavivši svoj znak piramide sa svevidećim masonskim okom na olimpijski stadion.

Italija već ima masona za predsjednika vlade u Rimu koji je na taj položaj došao imenovan, a ne izabran na višestranačkim izborima, nakon što je protjeran raskalašeni Berlusconi koji je na vlast dolazio demokratskim putem.
Novi talijanski premijer Mario Monti, koji je glasnogovornik masonske Bilderberg-organizacije, nedavno izjavljuje da si vlade zemalja-članica EU ne bi smjele dozvoliti da ih u njihovom djelovanju ograničavaju nacionalni parlamenti.
Ne čudi to čuti od birokrata koji je na vlast došao nedemokratskim putem, nametnut talijanskom narodu koji sada kroz „reforme“ gubi dostojanstvo, propada materijalno, jer porezni nameti za vraćanje državnog duga i kredita koji su prouzročili MMF i zapadne banke s Wall Streeta i iz Londona, te raznorazne agencije za obilježavanje tzv. ratinga, odnosno rating-agenture, su gori nego za vrijeme najmračnije srednjovjekovne crkvene desetine. „Crkvena desetina“ danas u RH iznosi 25 posto.

Jedna daljnja pak masonska organizacija sa sjedištem u gradu New Yorku, na Manhattanu, blizu Wall Streeta, jeste Vijeće za inozemne odnose [Council on Foreign Relations, CFR], jedna privatna organizacija koja zastupa najveće bogataše u Sjedinjenim Američkim Državama, i koja je podružnica Kraljevskog instituta za međunarodne poslove iz Londona [Royal Institute for International Affairs, RIIA], poziva početkom ove godine otvoreno na rat Zapada protiv Irana, a njezin čelnik dobiva najviše državno odličje Izraela, također ove godine.

Ne čudi izvoz revolucije u Siriju, s obzirom da je Sirija pod predsjednikom Asadom saveznik Irana. Zapad optužuje bez ijednog dokaza Iran da radi na izradi prve iranske atomske bombe, dok Izrael ima oko 200 atomskih bombi, i može jednim potezom izbrisati cijeli iranski narod.

Uglavnom, privatna (urotnička) Bilderberg-organizacija polako ali sigurno preuzima vlast u EU, i nameće svoje poslušnike za predsjednike vlada u demokratskim zemljama-članicama Europske unije koji na vlast dolaze mimo višestranačkih izbora. Bilderberg-organizacija štiti isključivo privatne interese korporacija, i najvećih svjetskih privatnih bankara poput Rockefellera i Rothschilda. Američki predsjednik je njihova marioneta. Izrealska vlada je njihova marioneta. Cijela EU je njihova marioneta, a NATO je njihov puki instrument za realizaciju cilja, bez obzira na žrtve.

CBK

14.08.2012. u 14:47 • 2 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 06.08.2012.

O L U J A

Pobjednica na OI u Londonu 2012. i dobitnica zlatne medalje u atletici Sandra Perković

Oluja kao pojam u meteorologiji za veliko prirodno nevrijeme, dobio je u Hrvatskoj od 5. kolovoza 1995. godine novi značaj nakon što je Hrvatska vojska u sinkroniziranoj vojnoj akciji sa specijalnom policijom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske oslobodila Hrvatski kraljevski grad Knin koji je od Drugog svjetskog rata bio žarište velikosrpske pobune i četničko uporište koje je od početka nove velikosrpske pobune od 17.8.1990. godine bio sjedište para-državne tvorevine, samozvane tako zvane Republike Srpske Krajine koja je, srećom, razbijena, i likvidirana. (Inače je Knin bio glavni grad ranosrednjovjekovne hrvatske države, a Biskupija kraj Knina narodni sabor Hrvata. Knin je i veliko arheološko nalazište ranosrednjovjekovne Hrvatske i starih Hrvata. Danas je Knin, hvala Bogu, središte hrvatske mladeži.)

Tijekom vojno-redarstvene operacije Oluja oslobođeni su veliki dijelovi okupiranog teritorija Republike Hrvatske koje su od početka rata (velikosrpske agresije) zauzeli pobunjeni Srbi u savezništvu s protunarodnom i srbiziranom takozvanom Jugoslavenskom narodnom armijom (Titova JNA) i njenom Kontraobavještajnom službom (KOS), i specijalnom policijom Socijalističke Republike Srbije i njezine tajne službe, i srpskim „dobrovoljcima“ (četnicima) koje su mobilizirale različite srbijanske političke stranke, a naoružale i istrenirale JNA i jugoslavenska tajna služba KOS i srbijansko ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno Miloševižev režim.

Od oslobađanja je za vrijeme Oluje bila izuzeta okupirana istočna Slavonija i zapadni Srijem, uključujući Grad heroj Vukovar. (Posljedica toga jest, da je Miloševićev režim, koji je izvršio auto-etničko čišćenje pobunjenih Srba u sjevernoj i južnoj UNPA-zoni odnosno okupiranim područjima RH, naselio veliki broj srpskih izbjeglica u ondašnjem okupiranom Vukovaru, i to stanje ostalo je do danas, tako da Hrvati danas čine manjinu u Vukovaru, dok su prije rata činili većinu. Usput rečeno, general Ante Gotovina osuđen je za „deportaciju“ Srba, a povijesna istina jest, da je dio pobunjenih Srba izbjegao iz jednog područja RH u drugo područje RH odnosno na područje Vukovara. Dakle, potpuno apsurdna optužnica i prvostupanjska presuda protiv Gotovine.

Činjenica u vezi Oluje jest također da je ondašnji izaslanik tzv. međunarodne zajednice, odnosno EU, Carl Bildt, još za vrijeme Oluje optužio Hrvatsku da navodno etnički čisti Srbe. Danas vlada RH sa švedskim ministrom vanjskih poslova Carlom Bildtom odlično surađuje. To je također apsurd.

Olujom je slomljen tzv. krajinski režim srpskih fašista i komunista u Republici Hrvatskoj.

Povijesna činjenica jeste, da je uzrok srpske pobune odmah nakon prvih višestranačkih izbora u Republici Hrvatskoj bio velikosrpski plan na osnovi velikosrpske ideologije iz 1844. godine od srpskog ideologa Ilije Garašanina, i modificrane verzije tog zločinačkog plana iz Drugog svjetskog rata (četnički planovi o etničkom čišćenju 1 milijun političkih Hrvata s hrvatskih povijesnih i političkih teritorija, odnosno s područja N.D.H.), te tzv. Memorandum srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) iz Beograda, koji je 1986. postao politički program Saveza komunista Srbije i njezinog generalnog sekretara Slobodana Miloševića.

U cjelini je rat na prostoru bivše SFR Jugoslavije počeo iz razloga što su vrh JNA i jugoslavenska vlada u Beogradu odbijali uvođenje višestranačkog sustava, likvidaciju socijalizma i uvođenje kapitalizma, i ukidanje monopola jugoslavenske komunističke partije (SKJ), te uvođenje pluralizma, slobode medija, pravne države i demokracije. Totalitarna titoistička Jugoslavija se raspala zbog odbijanja demokratskih reformi od strane jugoslavenske savezne vlade u Beogradu, i odbijanja režima Slobodana Miloševića da se stvori jugoslavenska konfederacija, i nastojanja da se umjesto toga stvori velika Srbija, te otpora zapadnih ondašnjih jugoslavenskih republika srpskoj hegemoniji i dominacije Beograda. (U toj političkoj konstelaciji pojavio se HOS i Dobroslav Paraga s borbom za hrvatsku neazvisnost, u trenutku kad je velikosrpska pobuna trajala mjesecima, i kad je počela velikosrpska agresija na Hrvatsku, i to kao odgovor na agresiju, i planove o jugoslavenskoj konfederaciji.)

U srpskoj pobuni u Republici Hrvatskoj (isto takvu oružanu pobunu je Beograd organizirao i u Republici Bosni i Hercegovini, 1992. godine) nije sudjelovala srpska nacionalan manjina, nego trećina srpske manjine u Hrvatskoj, oko 200 tisuća Srba čije se samozvano i pobunjeničko vodstvo sastojalo od ekstremista koji su počinili cijeli niz ratnih zločina, i zločina protiv čovječnosti i genocid nad svojim hrvatskim sugrađanima.

U vrijeme početka pobune i agresije, 1990./1991., su Hrvati bili razoružani jer je tzv. JNA između dva kruga prvih višestranačkih izbora, u suradnji, ili uz prešutno odobrenje ili nečinjenje, s komunističkim režimom u Zagrebu (Savez komunista Hrvatske-Stranka demokratskih promjena pod ondašnjim vodstvom Ivice Račana) otela oružje Teritorijalne obrane Socijalističke Republike Hrvatske (oko 200 tisuća pušaka i automatskih pušaka, strojnica, na tone streljiva, vojnih vozila i dr. koje je pripadalo hrvatskim poreznim obveznicima, odnosno hrvatskom narodu), tako da su pobunjeni Srbi mislili da je odličan povijesni trenutak objaviti rat Hrvatima, (brzo) porazit nenaoružan hrvatski narod, i spriječiti hrvatsku državnu samostalnost i nezavisnost, te otcijepiti velike dijelove hrvatskog teritorija, i iste pripojiti Srbiji u veliku Srbiju. Javno su odbijali hrvatski nacionalni i republički grb („šahovnicu“). Srpski pobunjenici, četnici i srpski teroristi (Srbo-četnici) počinili su, posebno 1991. godine, ali i poslije za vrijeme okupacije, stravične zločine nad hrvatskim narodom, često zvijerskim klanjima, mučenjima i etničkim čišćenjem hrvatskih civila. Beogradska propaganda je kao motiv srpskim naoružanim pobunjenicima navodila nužnu osvetu za navodni genocid nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, i „zaštitu i obranu“ od toga, što je povijesna laž, a uz to su četnici u Drugom svejtskom ratu počinili na teritoriju N.D.H. sustavne ratne zločine i zločin protiv čovječnosti tijekom etničkog čišćenja hrvatskih civila, posebno hrvatskog katoličkog seoskog stanovništva u Liki, Dalmaciji, Bosanskoj krajini, (istočnoj) Hercegovini, i Podrinju gdje su pobili masu muslimana, i to u suradnji s talijanskim fašistima (crnokošuljašima), i talijanskom okupacijskom armijom diktatora Benita Mussolinija. Hrvatskim Srbima nije 1990. pala dlaka s glave, naprotiv, novim hrvatskim Ustavom dobili su kulturnu autonomiju koju se, međutim, bahato odbili, kao što su bahato odbili međunarodni Plan Z-4, koje je vrhovništvo Republike Hrvatske prihvatilo, unatoč tome što je predviđao podjelu Hrvatske na srpski i hrvatski dio, odnosno konfederaciju Republike Hrvatske.

Krivo govori zagrebački profesor i predstavnik dijela srpske manjine u Hrvatskoj, Milorad Pupovac, kada na obljetnicu Oluje 2012. tvrdi, da se u Hrvatskoj navodno ponizuju srpske ratne žrtve. Također predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović, krivo govori na službenoj proslavi Oluje u Kninu, da se treba vrednovati srpske žrtve. To je krivo, jer vodi izjednačavanju žrtava pobune i agresije, i žrtava među pobunjenicima i agresorom.

Pobunjeni Srbi sami su krivi što su imali žrtava u svojim redovima, jer oni su bili ti koji su napali Hrvate na početku rata, objavili im rat, i krenuli u osvajanja, i etničko čišćenje Hrvata, sa ciljem stvaranja velike Srbije za račun Republike Hrvatske i BiH. Nije se rat vodio u Srbiji, nego u Hrvatskoj (i BiH), tako da srpske žrtve spadaju u žrtve iz redova agresora, i uzrok njihovoj žrtvi je napad na Hrvate, i Republiku Hrvatsku i BiH.

Netočne su tvrdnje tužiteljstva međunarodnog privremenog suda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY), da je Hrvatska vojska (HV) na čelu s generalom Gotovinom etnički očistila oslobođena hrvatska područja od Srba, jer pobunjeni Srbi su natjerali srpsko stanovništva s okupiranih područja obuhvaćena Olujom na bijeg u okupirana područja u istočnoj Hrvatskoj, BiH, i u Srbiju. U toj „bežaniji“ (u žargonu kninskog tzv. krajinskog režima zvana „evakuacija, što je dokumentirano od strane samozvane tzv. vlade tzv. RSK), je Martićev velikosrpski režim kriv za stradanje Srba, jer povijesni uzrok stradanju Srba jeste taj režim i njegov beogradski pokrovitelj (režim Slobodana Miloševića).

Optužbe protiv generala Gotovine i Markača su licemjerne i u svijetlu činjenice da su pobunjeni Srbi „evakuirali“ srpsko stanovništvo i iz sjevernog dijela zone pod tzv. zaštitom Ujedinjenih naroda (UNPROFOR-UNPA-UNCRO-zone), a ne samo iz južnog sektora ali hrvatski general Stipetić nije optužen za etničko čišćenje Srba. Također u Bljesku, hrvatskoj oslobodilačkoj operaciji u zapadnoj Slavoniji, gdje je Hrvatske bila presječena na dva dijela, je srpsko stanovništvo napustilo bivša okupirana područja, ali dragovoljno, i u nazočnosti promatračkih snaga OUN, a ne pod prisilom Hrvatske vojske i policije, jer su Srbi, npr. na licu mjesta pitani od međunarodnih promatračkih snaga žele li ostati u Republici Hrvatskoj ili je napustiti. Napustili su je, jer nisu trpjeli poraz svojih srpskih oružanih snaga, i jer nisu htjeli živjeti pod hrvatskim simbolima, kao i zato što su jednim dijelom bili indoktrinirani od zločinačkog režima Slobodana Miloševića koji ih je stalno plašio da će ih Hrvati (u žargonu beogradskog režima, „ustaše“), navodno istrijebiti. Ustaša u to vrijeme davno nije bilo jer su ih komunistički partizani istrijebili u ratnom zarobljeništvu nakon Drugog svjetskog rata, zajedno s hrvatskim izbjeglicama pred totalitarnim komunizmom.

Režim Slobodana Miloševića u Srbiji je za vrijeme Oluje ostavio pobunjene Srbe u Hrvatskoj na cjedilu, što je obećao na tajnom sastanku s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom u Karađorđevu 1991. godine, da ga hrvatski Srbi ne zanimaju nego da ga zanima podjela BiH. Uoči Oluje je savjetnik predsjednika Tuđmana, Hrvoje Šarinić, na predsjednikovu zapovjed, tajno posjetio Slobodana Miloševića, i obavijestio ga o predstojećoj hrvatskoj Oluji. Srbizirana jugoslavenska vojska za vrijeme Oluje nije intervenirala na istočnom bojištu u istočnoj Slavoniji i Baranji. (Sve skupa se izaslanik predsjednika Tuđmana, inženjer Hrvoje Šarinić, preko četrdeset puta, što javno, što tajno za vrijeme rata sastao sa Slobodanom Miloševićem i predstavnicima njegovog krvavog režima.)

Oluja predstavlja veličanstvenu hrvatsku vojnu pobjedu nad pobunjenim Srbima, i srpski ratni poraz, i Hrvati slave svoju pobjedu, i srpski poraz, jer bez poraza nema pobjede, a to što su Milorad Pupovac i bivši pobunjenik Veljko Džakula uvrijeđeni što se slavi srpski poraz njihov je problem, na koncu, gubitnici imaju pravo na ljutnju.

Za razliku od Pupovca se Džakula pokazao većim i mudrijim „diplomatom“, jer je prvi puta jedan predstavnik hrvatskih Srba nazočio proslavi Oluje u Kninu. Paradoks je, međutim, da Džakula kao bivši pobunjenik nije u zatvoru nego na slobodi, dok su mnogi hrvatski generali, časnici i vojnici u zatvoru zbog navodnih ratnih zločina, ali, Džakula je na slobodi zato što je njega i sve ostale pobunjene Srbe abolirao pokojni predsjednik Tuđman, tako da im je oproštena zatvorska kazna za sudjelovanje u oružanoj pobuni i rušenju ustavnog poretka Republike Hrvatske, dok sam ratni zločin ovaj nekadašnji pobunjenik izgleda nije počinio. Međutim, ni general Ante Gotovina nije počinio nikakav ratni zločin, jer HV nije „deportirala“ srpsko stanovništvo iz Hrvatske, kako se zlonamjerno tvrdi u optužnici haaškog tužiteljstva, i prvostupanjskoj presudi haaškog suda ICTY, niti je bilo „prekomjernog granatiranja“ Knina i drugih pobunjenih središta, za razliku od Vukovara kojeg je srpska soldateska zapalila, sravnila sa zemljom, i opljačkala, a hrvatsko stanovništvo deportiralo pred svjetskim TV-kamerama u koncentracijske logore u Srbiju, dok su mnogi hrvatski ratni zarobljenici likvidirani na licu mjesta, kao npr. na stratištu Ovčara kod Vukovara. (Da će Hrvatska danas tako jadno izgledati kao što izgleda, to hrvatske žrtve vjerojatno nisu ni u snu mislile da bi moglo biti, ali hrvatsko društvo si je samo krivo jer blagonaklono gleda na hrvatske izdajnike.)

Nekoliko stotina srpskih civila iz redova velikosrpskih pobunjenika koji su za vrijeme i neposredno nakon Oluje postali žrtve „zločina u ratu“ (ne i „ratnog zločina“ po pravnoj definiciji, jer ratni zločin jest samo ako se počini nad zarobljenim pripadnikom agresorske vojske, a ne nad vlastitim državljaninom, a pobunjeni Srbi iz Hrvatske su hrvatski državljani), nisu vrijedni spomena u odnosu prema 20 tisuća Hrvata ubijenih i stradalih za vrijeme velikosrpske agresije kada su četnici i srpski vojnici i oficiri popalili na stotine hrvatskih sela, granatirali more hrvatskih gradova, opsjedali i razorili Vukovar, klali hrvatske zarobljene civile i ratne zarobljenike iz redova Oružanih snaga RH (Zbora narodne garde, Z.N.G., Hrvatskih obrambenih snaga, HOS, zatim, policije, Hrvatske vojske) itd.

Može se žalit srpske žrtve, ali nemože i ne smije ih se izjednačit s hrvatskim žrtvama, međutim, to, kao i potenciranje „hrvatskih ratnih zločina“ nad Srbima, rade u Hrvatskoj one snage u politici i medijima koje sanjaju o obnovi jugoslavenske države, koje nemaju hrvatski nacionalni osjećaj jer su denacionalizirani jadnici, kao i oni koji su strani plaćenici, i velikosrpski agenti, a sve skupa čine tako zvanog unutarnjeg neprijatelja hrvatskog političkog naroda, te su jako opasni, a čine ih također udbaši, ali i mnogi bivši komunisti i titoisti. Oprez, takvi su puno opasniji od četnika!

A što je s hrvatskim žrtvama za vrijeme Oluje??

Nevjerojatno da su za vrijeme proslave Oluje u prvom planu srpske žrtve. Halo, idijoti, potražite si liječničku pomoć, jer ste psihički bolesnici – bolesni ste u mozgu svi vi koji u Hrvatskoj forsirate srpske žrtve. Zapravo, nisu to psihići, nego pokvarene i zločeste persone su to, i ekstremisti.

Kad predsjednik vlade RH, Zoran Milanović, na proslavi Oluje u Kninu tvrdi da njegova koalicija brani hrvatske granice, i da će ih branit kao prethodne vlade, onda se radi o demagogiji, jer SDP i HDZ su Hrvatskoj likvidirale njezin suverenitet koji je krvlju stečen u ratu, i nedemokratskim postupcima priključile nezavisnu i samostalnu Republiku Hrvatsku tvorevini Europskoj uniji u kojoj nema državnih granica. Prethodne vlade su pak predale suverenitet u Savudrijskoj vali na granici sa Slovenijom u ruke političkoj međunarodnoj arbitraži, a pokojni predsjednik Tuđman se čak sporazumom s bosanskim predsjednikom Izetbegovićem odrekao teritorija u neumskom zaljevu (o svetoj Geri već godinama nema ni riječi u javnosti iako se radi o hrvatskom teritoriju). Uglavnom, „hrvatski državni vrh“ počinio je veleizdaju! To su svjesni ljudi prepoznali, i ne žele se družit zajedno s izdajnicima. Zato 5. kolovoza svake godine odlaze u Čavoglave gdje se održi i glazbeni koncert. Međutim, vlast i po tom pitanju bude licemjerna, jer policija budno pazi da sudionici ne nose ustaško znakovlje, dok na titoističko (komunističko) znakovlje odnosno njihove nositelje u Srbu i Kumrovcu policija ne pazi. Uglavnom, licemjerni vladajući političari, i licemjerna policija, u lovu na vještice u Čavoglavama. Neka im je s nesrećom!

Što se tiče paralelne i alternativne proslave Oluje u Čavoglavama, gdje bude više Hrvata nego u Kninu, potpuno je opravdana, jer su vlasti RH od 2000. godine naovamo izdale hrvatske nacionalne interese, i priznale nadležnost haaškog suda za Oluju, što je totalna sramota vlasti u Zagrebu (za to je kriva Račanova koalicija i predsjednik Mesić), i izručila generala Gotovinu (za to je kriva Sanaderova koalicija i također predsjednik Mesić).

Oluja Hrvatice i bacačice diska Sandre Perković

Nije sve zlato što sja, ali ovo jest! Hrvatsko zlato Sandra Perković. Foto: REUTERS

Jednu drugu vrstu Oluje, i to u športu, organizirala je hrvatska atletičarka Sandra Perković, europska prvakinja u bacanju diska, stare grčko-rimske discipline.

Svojim brojnim titulama pridodala je najveću – olympijsko zlatno odličje, i prva je Hrvatica i atletičarka iz Republike Hrvatske koja je osvojila zlato u atletici (sjajna Blanka Vlašić, svjetska prvakinja u skoku uvis, osvojila je na Olympijskiim igrama u Pekingu srebro, odnosno drugo mjesto).

Bravo Sandra, svaka ti čast!

Namjerno su njoj čestitke upućene, a ne Hrvatskom olimpijskom odboru (HOO), jer taj odbor nije zaslužan za njezino zlato nego isključivo ona i njezina obitelj.

Članove HHO treba razjurit, i nogom u zadnjicu izbacit iz hrvatskog športa jer u 21 godine hrvatske nezavisnosti nisu bili u stanju stvoriti hrvatsku plejadu hrvatskih atletičara, i plivača, koja bi uzela barem nekoliko medalja na Olympijadama, a imamo brojne atletske stadione u zemlji, i Jadransko more, imamo rijeke, jezera, bazene i športska borilišta, i dvorane za tjelesno vježbanje. I što ćemo sad kad nemamo Kožulja? Također u atletici gdje je berba medalja, Hrvati nula bodova u 20 godina, jedino su Blanka Vlašić i Sandra Perković iznimke koje potvrđuju pravilo. Kad, primjerice, i Ivica Kostelić napusti skijanje, nakon Janice Kostelić, hrvatsko skijanje će odjednom nestati s međunarodne scene. Imali smo sjajnog plivača Kožulja, dečku svaka čast, ali nema kontinuiteta. Stoga HHO nula bodova, i marš van iz Saveza, birokrati jedni!

Berba medalja u odbojci na pijesku. Hrvata nema nijednog, ali ne na prijestolju, nego među natjecateljicama i natjecateljima. Nas nema u mnogim športskim disciplinama. Stoga, marš van iz HHO!

Gdje smo u tenisu? Nema wimbledonskog pobjednika Gorana Ivaniševića, i već nas nema nigdje.

Otkad nema Dražena Petrovića nema nas više ni u košarci. Hrvatska repka gubi čak od Slovenije. (Uskoro ćemo izgubit od košarkaške reprezentacije iz Turkmenistana.)

Gdje smo u streljaštvu. Imali tolike snajperiste iz rata, imamo strijelce u vojsci, a nemamo zlatnu medalju, čak nikakvu medalju. Nemamo zato što nema sustava u hrvatskom sportu, nego samo improvizacije debila i raznih idijota po odborima. Svaka čast hrvatskim vaterpolistima, i rukometašima, ali to su momčadski športovi, i na medalju se čeka dva, tri tjedna koliko traje Olympijada, a izbore se u „krvavim“ skupinama, i nokaut-utakmicama u četvrtfinalima i polufinalima. U plivanju i atletici medalje se dobiju u jednom danu, za nekoliko sati čak.

Nećemo više od tome, jer glava boli od toga, ali poanta je u tome: kakva politika, takav i šport. Kakva vladajuća politika, takva socijalna skrb, kakva politika, takve „reforme“, kakva politika, takva proslava Oluje, kakva politika, takav suverenitet, kakva politika, takva nezaposlenost itd. I tako već 20 godina ista stvar, i 45 godina prije toga. Sve skupa 65 godina. Majko mila!

CBK

06.08.2012. u 12:58 • 3 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.