crniblogkomunizma

srijeda, 02.11.2011.

DOBRA VIJEST: UHIĆEN JOSIP BOLJKOVAC

Na Dušni dan 2011. godine specijalna policija Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske uhitila je Josipa Boljkovca, nekadašnjeg partizana, bivšeg komunista, i zapovjednika komunističke tajne policije, ciničnog naziva, 'Odjeljenje za zaštitu naroda', i odvela ga pred istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu, i nakon toga u zatvor u zagrebačkom Remetincu gdje će čekat, ili oslobođenje, ili optužnicu Državnog odvjetništva i nadležnog suda. U svakom slučaju, osnovano osumnjićeni Josip Boljkovac ima pošteni tretman za razliku od njegovih žrtava koje su uhićivane u nedemokratskim uvjetima totalitarnog sustava bivše Titove Jugoslavije, i nisu imale nikakva prava osim da glavu nagnu prema dole, prema podu.

Objašnjenje: partizansko, jugoslavensko, komunističko tzv. Odjeljenje za zaštitu naroda (skraćeno: Ozna, O.Z.N.) nije štitilo narod nego progonilo narod, i to hrvatski narod u prvom redu (vidi o tome obrazloženje povjesničarke Tamare Griesser).

Titova tajna policija Ozna bila je tajna policija sovjetsko-staljinističkog tipa, po uzoru na sovjetski zloglasni NKVD koji je, primjerice, u Katynu, kod ruskog grada Smolenska, 1940. godine, strijeljao oko 30 000 poljskih rantih zarobljenika, manje-više časnika poljske anti-fašističke i anti-komunističke vojske koja se u rujnu 1939. godine borila protiv nacističke Njemačke i Crvene armije Sovjetskog Saveza, dvije totalitarne države koje su Poljsku napale 1. rujna sa zapada, i 17. rujna 1939. s istoka, te je okupirale, i nad njezinim stanovništvom, t.j. nad narodom izvršile progon.

Titovu zloglasnu Oznu osnovali u su, u bosanskom Drvaru, 1944. godine, sovjetski obavještaci i specijalisti NKVD, a nakon rata su u njezinom daljnjem ustroju sudjelovali i njemački nacisti iz sigurnosne službe tajne policije GESTAPO, kao npr. SS oficir Hans Helm i drugi. Ozna je uz specijalnu partizansku jedinicu Knoj (Korpus narodne obrane Jugoslavije), koja je činila, modernim rječnikom rečeno, eskadrone smrti, najviše ubijala ratne zarobljenike, slovenske i hrvatske, ponajviše hrvatske, ali i civile.

Šef Ozne za Hrvatsku nakon tzv. oslobođenja, odnosno jugoslavenske okupacije, bio je kvisling Ivan Krajačić – Stevo (hrvatski komunist jugoslavenskog opredjeljenja), koji je dao uhititi nevinog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. U Karlovcu je pak u to vrijeme 'vedrio i oblačio' Josip Boljkovac, tada mladi boljševik, očeličeni marksist, udarna šaka komunističke partije. Šef obojici je bio srpski partizanski general Aleksandar Ranković koji je Oznu pretvorio u 'državu u državi', ali po Titovoj želji, tako da su od Ozne počeli strahovati i članovi i dužnosnici, kako se to onda zvalo 'funkcioneri', komunističke partije, koja je, inače, sama sijala teror, ali poslovica kaže: 'Revolucija ždere svoju vlastitu djecu'.

Poslije uhićenja javljali su se glasovi nezadovoljnika kojima je mrsko da se procesuira neki bivši partizan, tako da izražavaju zgražanje što se uhićuje devedesetogodišnjaka, i to bolesnog itd., a među njima je i odvjetnik Josipa Boljkovca. U tome se primjećuje licemjerje, naime, zar nije odvjetnik Josipa Boljkovca bio tužitelj u postupku jednom drugom bivšem ministru, ministru unutarnjih poslova NDH, dr. Andriji Artukoviću, i zar tog devedesetogodišnjeg starca nisu iz zrakoplovne luke Pleso nosili na bolesničkim nosimilima? Tada se nitko od njih nije zgražao nad činjenicom što se procesuira bolesni devedesetogodišnjak, uostalom, ratni zločin, i to k tome ratni zločin protiv civila, za što se sumnjiči Josipa Boljkovca, ne zastarijeva po međunarodnom i hrvatskom pravu. Nedavno se u Njemačkoj sudilo ratnom zločincu, devedesetogodišnjaku, isto tako bolesnom, i nitko ne postavlja pitanje niti njegove dobi, niti bolesti, nego se javnost pita za njegove žrtve – jer one su bitne, a ne počinitelj, počinitelj samo 'plaća' za svoj zločin, t.j. plaća društvu svoj dug!

Djela za koja se Josipa Jožu Boljkovca tereti počinjena su tijekom Socijalisitčke revolucije koja je bila jugoslavenska verzija boljševičke Oktobarske revolucije u Rusiji, 1917. godine.

Diktaturu, koju je komunistička partija uspostavila nakon Oktobarske revolucije, i Socijalističke revolucije, osudio je ekstra rezolucijom Europski parlament, i Vijeće Europe (čak dva puta, 1996. i 2006.), te Hrvatski sabor.

Priča o počinitelju i njegovoj žrtvi, priča o jednom partizanu-komunistu, i jednom nedužnom Hrvatu, obojica iz Karlovca

Ozna je u Drugom svjetskom ratu i poraću ubijala narod! Primjer ove tvrdnje je stratište na Maceljskoj gori kod Krapine, gdje je u lipnju 1945. godine tzv. vojna Ozna u sastavu 64 partizanska pripadnika, rodom iz Hrvatskog zagorja, dakle, formalno hrvatske nacionalnosti (iako su se u stvarnosti osjećali nepostojećom i izmišljenom nacijom 'Jugoslavena'), na čelu sa zapovjednikom, kako se onda govorilo, 'drugom', Hršak Stjepanom, poubijala preko 12 000 hrvatskih ratnih zarobljenika, 650 hrvatskih civila, i 21 svećenika i fratara. Hršak Stjepan još nije uhićen jer se posljednjih 20 godina, od hrvatske samostalnosti, nalazi pod državnom zaštitom, a inače spada u jedne od de facto najvećih (ratnih) zločinaca u Europi, kazneno prijavljen, i osnovano osumnjićen da je čak osobno, iz svog pištolja njemačke marke 'Walter' (to je, inače, bio Titov nadimak u Kominterni i sovjetskoj tajnoj policiji) u glavu pucao smaknutim fratrima, koji čuva kao trofej u otetoj vili na Pantovčaku gdje živi, i ruga se hrvatskom narodu kako je izbjegao pravdu! Kakav je taj nekadašnji oznaš, što bi se reklo, 'udbaš', kalibar zločinca govori usporedba da spada u red zločinaca tipa generala Ratka Mladića, a inače, obojica su bili članovi zločinačke organizacije Savez komunista Jugoslavije (SKJ). Ozna je također ubijala u Karlovcu gdje je posljednjih godina pronađeno, i ekshumirano, na stotine žrtava komunizma u zatajenim masovnim grobnicama, a što je potvrdio Županijski sud u Karlovcu.

Josip Boljkovac je kao šef/zapovjednik Ozne u Karlovcu zapovijedio likvidaciju (ubojstvo) nevinog hrvatskog civila, odnosno građanina, Ivana Petraka, 1. prosinca 1945. godine, a poslije i njegove supruge.

Tko je Ivan Petrak, a tko je Josip Boljkovac?

Gospodin Ivan Petrak je bio imućni trgovac koji je 1924. godine utemeljio ogranak Hrvatske republikanske seljačke stranke, u Dugoj Resi kod Karlovca, prilikom čega je govor održao ikona Stjepan Radić. (Tada se stranka još zvala Hrvatska republikanska seljačka stranka, dok će 1925. godine Stjepan Radić kapitulirat, priznat velikosrpski jugoslavenski tzv. Vidovdanski ustav, iz naziva svoje stranke izbaciti pridjev 'republikanska', čime je priznao monarhiju i srpsku dinastiju Karađorđević, ušao kao ministar u jugoslavensku vladu, pod izgovorom borbe za hrvatske pravice, i stranci dao ime Hrvatska seljačka stranka kako se i danas zove. Srpski radikali su taj čin nagodbe Stjepana Radića s beogradskim režimom shvatili kao slabost, i tri godine poslije ga ubili u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu.). Njegovu obiteljsku kuću je osobno blagoslovio ondašnji zagrebački nadbiskup, dr. Bauer, i njegov pomoćnik, dr. Alojzije Stepinac. Supruga Ivana Petraka je vodila lokalnu udrugu žena Hrvatske seljačke stranke, u Dugoj Resi. Ivan Petrak izabran je za tajnika Hrvatske republikanske seljačke stranke, u Dugoj Resi. Zbog isticanja hrvatskog stijega, kako se to onda, u Petrakovo vrijeme, nazivalo 'barjak' po turskom izrazu, kažnjavan je od velikosrpskog režima 30 puta, što novčanim kaznama, što zatvorskom kaznom u trajanju od po mjesec dana, pola mjeseca itd. (Nakon 1945. godine, t.j. dolaskom partizana u Dugu Resu, velikosrpska diktatura iz bivše Kraljevine Jugoslavije postala je 'mačji kašalj' u odnosu prema komunističkom teroru, naime, svatko tko bi isticao hrvatski 'barjak' bio bi ubijen na licu mjesta.) Petrakova supruga Ljubica predvodi žensko društvo 'Hrvatsko srce' (nakon 1945. će joj Josip Boljkovac predbacit da je vodila 'ustašku organizaciju', misleći na Hrvatsko srce, osnovano 1936. godine kao kulturna udruga antifašističke Hrvatske seljačke stranke. (HSS je u ono doba bila antifašistička jer se suprotstavljala fašizmu srpskog radikala i šefa jugoslavenske vlade u Beogradu, Stojadinovića, koji je Kraljevinu Jugoslaviju približio fašističkoj Kraljevini Italiji.) Obiteljsku kuću Petrakovih blagoslovio je, inače, ondašnji zagrebački nadbiskup, dr. Bauer, i njegov pomoćnik, dr. Alojzije Stepinac, i to prilikom blagoslova postavljanja kamena temeljca crkve svetog Antona u Dugoj Resi. (Nakon 1945. će u obiteljsku kuću Petrakovih useliti jugoslavenska 'milicija', a nakon demokratskih promjena 1990. godine policija Republike Hrvatske.)

Taman kada su Petrakovi, kao hrvatski domoljubi (patrioti) mislili da im se ostvario stoljetni san osnivanjem Nezavisne Države Hrvatske, počele su i njihove velike nevolje, koje traju sve do danas. Naime, nevolje Petrakovih počele su dolaskom talijanske vojske u Dugu Resu i Karlovac, u travnju 1941. godine. Ondašnji podstanar Petrakovih, izvjesni 'zubar Vinko Kirinčić', iz puške i zasjede puca na kolonu talijanske vojske koja nakon toga dolazi u razziju u kuću Petrakovih, međutim, ne uhićuje napadača nego Ivana Petraka kojeg njegov podstanar, koji govori talijanski jezik (I. Petrak ne govori talijanski jezik) prokazuje kao navodnog atentatora i komunističkog agitatora, međutim, talijanski istražitelji, iako u službi fašizma, izvršili su poštenu istragu, i ustanovili da Ivan Petrak nije atentator, niti da je komunistički tajni agent, međutim, pravi krivac, pokvareni 'Vinko Kirinčić' ostaje talijanskim istražiteljima nezapažen. S obzirom da je zbog svog podstanara i provokatora skoro izgubio glavu, Ivan Petrak istoga prijavljuje ustaškim vlastima, pošto se ovaj hvalio da je partizanski agent, odnosno komunist. Međutim, iz ustaške policije stiže Ivanu Petraku prijetnja, da će završiti u jasenovačkom logoru ako se bude nastavio žaliti!

Što se dogodilo? Ivan Petrak je imao nesreću da je šef ustaške policije u Dugoj Resi tajno radio za partizane, odnosno za komunističku partiju, a što je nakon 1945. objavljeno u komunističkoj publikaciji u kojoj se ta činjenica ponosno isticala, a istu je potvrdio i Josip Boljkovac za Jutarnji list i Slobodnu Dalmaciju. Tako je u ustaškoj policiji u Karlovcu tajno za Titovu Oznu radio 'ustaša' Josip Zgurić, nadalje, u Dugoj Resi je u ustaškoj policiji tajno ua Oznu radio 'ustaša' Branko Cahun, a u Jastrebarskom (Jaski) je tajno za Oznu radio 'ustaša' Seniščak. Taj tzv. trijumvirat odgovoran je u Drugom svjetskom ratu za cijeli niz ubojstava, uključujući i javna vješanja, npr. u Dugoj Resi, za koja je, naravno, nakon WWII optužen ustaški režim, a u stvarnosti je za ta ubojstva odgovorna komunistička partija koja je svojim tajnim agentima naređivala takova ubojstva sa ciljem ocrnjivanja NDH i ustaške vlasti, jer je javno vješanje ljudi izazivalo zgražanje hrvatskog stanovništva (u komunističkoj jugoslavenskoj publikaciji su sva tri šefa ustaške policije potvrđena kao partizanski tajni agenti, kako se to onda nazivalo, 'simpatizeri NOP'). Jedna od žrtava koja ide na račun ovih partizanskih agenata među ustašama je i partizan Jure Jakovčić koji je po nalogu komunističke partije obješen 8. 10. 1944. u Dugoj Resi, naravno, sve je u javnosti izgledalo kao da su ga smaknule ustaše. Inače, bilo je to jedino ubojstvo koje su počinile ustaše, ili bolje rečeno 'ustaše', na području Duge Rese (vidjeli smo u stvarnosti po nalogu komunističke partije, tako da je taj zločin podmetnut vlastima NDH), dok su partizani nakon Drugog svjetskog rata na tom području ubili 157 hrvatskih civila. Partizani su ubili i župnika Matu Kolunđića, a nakon WWII taj su zločin u svojim publikacijama (radovi iz tzv. NOB, Historijski arhiv u Karlovcu) pripisali ustašama, što je laž, odnosno krivotvorina, jer je istina da ga je ubio partizanski trijumvirat tajnih agenata u ustaškoj policiji.

Uglavnom, dolazi kraj rata, i partizani uz pomoć Crvene armije iz Sovjetskog Saveza osvajaju vlast, Tito postaje umjesto Aleksandra Karađorđevića novi jugoslavenski diktator, i u Dugu Resu i Karlovac dolazi 'komunistička pravda i pravednost' na čelu s Josipom Boljkovcem kojeg je pravaš i dragovoljac, te svjedok vremena, Ivo Kasalo, opisao kao vrlo surovog, s obzirom da je bio od partizana-komunista zatvoren i osobno nazočan kad je Josip Boljkovac došao u zatvor, i maltretirao zatvorenike.

Objašnjenje: Svaki oznaš/udbaš je u ono vrijeme bio mali 'bog', strah i trepet, slično kao SS-stražari u nacističkim koncentracijskim logorima. Koga bi neki oznaš 'krivo pogledao', izgubio bi glavu istog časa, bez pardona! Bila su to nakon turskih ratova i osvajanja najteža vremena za hrvatski narod koji je jedva preživio teror Ozne i komunističke partije. S obzirom da je Komunistička partija Hrvatske i KPJ bila zločinačka organizacija, Ozna je bila zločinačka organizacija unutar zločinačke organizacije.

Dakle, komunistički špijun, provokator, partizanski tajni agent 'Vinko Kirinčić' puca iz obiteljske kuće Petrakovih u Dugoj Resi, u travnju 1941., na kolonu talijanske vojske, i talijanski istražitelji nakon prijave 'Vinka Kirinčića', koji Talijanima predaje ključ kuće Petrakovih koju pretražuju, ali ne i stan podstanara 'Vinka Kirinčića' u obiteljskoj kući Petrakovih, a nedužnog Ivana Petraka uhićuju. Na saslušanju Ivan Petrak ipak saznaje od Talijana da ga je prijavio njegov podstanar, 'Vinko Kirinčić', navodni zubar. Nakon rata tajni suradnik Titovog protunarodnog tzv. Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP), 'Vinko Kirinčić' predlaže da se Ivana Petraka svakako likvidira, naime, šef „Opunomoćstva“ Ozne, Joža Boljkovac, piše u službenomm dokumentu Ozne slijedeće:

„Mi predlažemo da se Petraka na svaki način likvidira pošto isti je poznat kao stari bandit, a proučite dobro njegove molbe i optužbe koje je slao za partizane i njihove suradnike kojih nismo svih niti naveli u obrazloženju.“ [Dokument Odjeljenja za zaštitu naroda, broj Ka 1104 od 2. 12. 1945.]

Josipa Boljkovca istražna kriminalistička tijela policije Republike Hrvatske terete za ubojstvo 21 zarobljenog hrvatskog civila, od kojih je jedan Ivan Petrak, kojeg je, inače, nakon prijedloga šefa okružne Ozne za Karlovac, Josip Boljkovac, komunistički sud, zlouporabljujući svoje ovlasti i političku moć, osudio na smrtnu kaznu koja je izvršena početkom 1946. godine, i to unatoč peticiji 130 ugladnih građana Karlovca i Duge Rese, kojom se od Ozne i komunističkog suda, koji je tada također nosio cinični naziv 'Narodni sud', zahtijevalo pomilovanje za nevinog Ivana Petraka. Komunistički sud nije uvažio svjedočenje šest svjedoka koji su svjedočili u korist optuženog Petrak Ivana, dok je samo jedan svjedok svjedočio protiv njega, i to denuncijant 'Vinko Kirinčić', jugokomunist, nekadašnji partizanski tajni agent u Drugom svjetskom ratu.

Pravni nasljednik karlovačkog suda u vrijeme komunističkog režima, Županijski sud u Karlovcu, odnosno predsjednik sudskog vijeća, Mladen Kosijer, odbija 2006. godine zahtjev Petrakove kćeri Mire Petrak, dipl. oec., za revizijom sudskog postupka protiv njenog oca, a njen zahtjev poduprlo je i karlovačko Državno odvjetništvo. Ubijena žrtva komunizma, Ivan Petrak, je nakon sloma komunističke Jugoslavije post mortem dobio status političkog zatvorenika savjesti, s obzirom da je do svoje likvidacije nedužan ležao u zatvoru, a likvidiran na pokvaren način da je simuliran bijeg zatvorenika, i da je Ozna za vrijeme navodnog bijega od 15 'bjegunaca' likvidirala njih 10, među njima i Ivana Petraka.

Gospođa Mira Petrak, kojoj je i u Republici Hrvatskoj, njenoj državi, i njenoj domovini, nanijeta ljaga i nepravda, ima ipak jednu satisfakciju, a ta je, da je doživjela dan da je njen, i progonitelj njenog oca, Josip Boljkovac, završio u zatvoru, makar za početak samo na 30 dana, u Remetincu, ali je ipak dolijao!

Možemo si misliti kako je gospođi Petrak bilo kad je čula da je predsjednik Republike Hrvatske postavio Josipa Boljkovca za (prvog) ministra Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Mora da je žena pomislila da se nalazi u 'ludnici', a ne u hrvatskoj državi Republici Hrvatskoj. (Franjo Tuđman je znao tko je Josip Boljkovac, odnosno znao je da je ovaj 1945. počinio komunnističke zločine, ali tada je lansirana pokvarena njegova pokvarena teza o nužnosti nacionalne pomirbe, međutim, teško se žrtva može pomirit s krvnikom i počiniteljem! Kad je Dobroslav Paraga 1991. upozoravao na Franju Tuđmana i njegove kadrove, malo tko ga je uopće slušao.)

„Nisam bio zapovjednik logora Dubovac koji je bio pod nadležnosti okružne Ozne.“ (Jutarnji list, 2. 11. 2011. “Uhićen bivši ministar Josip Boljkovac! Sumnjiče ga za ratni zločin iz 1945. godine“)
Josip Boljkovac nije bio zapovjednik partizanskog komunističkog koncentracijskog logora 'Dubovac' u istoimenom mjestu, nego je bio šef komunističke tajne policije koja je pod svojom nadležnošću imala navedeni logor.

Županijski sud u Karlovcu potvrdio je 2007. da je 2006. provedena ekshumacija zatajenih grobišta preko 300 prešućenih žrtava komunizma na području Karlovca. Društvo političkih zatvorenika, podružnica Karlovac, procjenjuje da je nakon tzv. oslobođenja od fašizma, u komunizmu, pod diktaturom komunističke partije ubijeno 1945./1946. sedam tisuća ljudi koji su 'nestali'.

'Nikad više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako, da zauvijek nestane onog smrada, koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću – slobodnu, federativnu Jugoslaviju' (J.B. TITO, Vjesnik, 25. 5. 1945., br. 30, str. 4)

Pošto je TITO tako pričao o ratnim zarobljenicima i zarobljenim civilima, 1945. godine, ne čudi da su se njegovi aparatčici, među njima Josip Boljovac, 'bacili na posao'.

Na kraju, Josip Broz Tito, doušnik sovjetske tajne policije NKVD, pod konspirativnim nadimkom 'Valter', bio je šef partizanskom generalu i krvniku Aleksandru Rankoviću, Ranković je bio šef partizanskom generalu Ivanu Krajačiću – Stevi, a ovaj je bio šef Josipu Boljkovcu. TITO, Ranković i Krajačić su mrtvi (preminuli snovom pravednika), sada 'ceh' za njih plaća njihov obožavatelj - Josip Boljkovac, a pošto mu 'vrag' nije dao mira, ne tako davno se „slobodan građanin, Hrvat, i kozmopolit“, Josip Boljkovac, kandidirao na listi Srpske demokratske samostalne stranke, u Karlovcu, pod vodstvom Milorada Pupovca i bivšeg srpskog pobunjenika Voje Stanimirovića, okupacijskog 'gradonačelnika' Vukovara. Ubrzo nakon toga je SDSS na poziv premijera Ive Sanadera, ondašnjeg predsjednika vladajuće Hrvatske demokratske zajednice, ušao u koalicijsku vladu Republike Hrvatske, gdje je do danas. I tako su danas u Remetincu Ivo Sanader, i Josip Boljkovac, jedan bivši premijer i šef vladajuće stranke, a drugi je bivši ministar unutarnjih poslova, i ne samo unutarnjih. U svakom slučaju, jedan od njih možda je 'bandit'. Ono što je sasvim sigurno, Ivan Petrak nije bio bandit kakvim ga je označio Josip Boljkovac, jer Ivan Petrak je bio, ne samo antifašist, i antikomunist, nego i čestiti građanin, pošten čovjek – na čast hrvatskog naroda i svoje obitelji!

PS: Silan je bio Slavko Goldstein u emisiji Hrvatske televizije, Otvoreno, 2. 11. 2011., voditeljice Hloverke Novak Srzić, i svi u studiju su se čak i slatko smijali i nasmijali na istinitu konstataciju, da su svi dužnosnici RH jučer i danas nekadašnji članovi Saveza komunista Jugoslavije. Emisija je, inače, trebala biti ozbiljnog karaktera povodom uhićenja osumnjiženog za ratne zločine, Josipa Boljkovca. Naime, Slavko Goldstein reče, da se ne smije stavljati Hitlera i Staljina na istu razinu, jer ipak je Staljin, iako masovni zločinac i komunist, kako reče stari Goldstein, vodio borbu protiv fašizma, i najzaslužniji je za pobjedu protiv fašizma. Sada, duboko udahnite, tako, i držite se za nešto da ne padnete – od tolike gluposti koju je izrekao ovaj devedesetogodišnji publicist. Kao prvo, Staljin se borio protiv fašizma iz nužde, ne iz uvjerenja, jer je od 23. kolovoza 1939. do 22. lipnja 1941. bio u ugovornom savezništvu s Hitlerom. Da Hitler nije napao SSSR, ne bi Stlajin bio borac protiv fašizma, nego bi vjerojatno bio borac protiv antifašizma, kao što je i inače masovno ubijao antifašiste u Španjolskoj, u građanskom ratu, i svoje vlastite, uostalom, isto kao i njegov šegrt TITO. Treba se samo prisjetiti kako je TITO dao u Drugom svjetskom ratu likvidirati antifašiste iz Hrvatske seljačke stranke, uključujući Božidara Magovca, a nakon rata ratnog sekretara Andriju Hebranga i dr. Godine 1978. je TITO dao ubit antifašista Brunu Bušića, vodećeg hrvatskog intelektualca. Kao drugo, Staljin nije najzaslužniji za pobjedu nad fašizmom, nego je to predsjednik Roosevelt, jer Amerikanci su Staljina opskrbljivali mjesečno s 500 tenkova i 500 borbenih zrakoplova, i bez te materijalne pomoći u oružju bi Staljin otegao 'papke' najkasnije 1943. godine. Kao treće, i pretposljednje, nacizam i komunizam su podjednako zločinačke ideologije i zločinački vladajući sustavi, naime, totalitarni, a kao četvrto i posljednje, nacizam je nastao iz komunizma (boljševizma), i uzrok pojavi fašizma je diktatura komunističke partije. Kao peto, jer 'šećer dolazi na kraju', isti ljudi koji su vodili partizansku borbu u Drugom svjetskom ratu, u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, su u Titovoj Jugoslaviji vodili staljinistički sustav, što priznaje i S. Goldstein, ali ti isti partizani-antifašisti-komunisti ubili su zagrebačkog nadbiskupa i kardinala dr. Alojzija Stepinca, i Bruna Bušića, te dopredsjednika Hrvatske stranke prava, Antu Paradžika, i generala HOS-a, Blaža Kraljevića, i opljačkali čak dvije zemlje, i u obje imali neviđene privilegije, u SFRJ, i RH.

Jesu li za Boljkovca trebali specijalci? Da, trebali su, jer je to, s jedne strane, standardna procedura pri uhićenju osumnjićenika za ratne zločine, s tim da su u policiji prekršili proceduru u dijelu u kojem mu nisu stavili policijske 'lisice' na ruke, a osim toga je J. Boljkovac prilikom komentiranja da se vodi policijska kriminalistička istraga protiv njega ne tako davno zaprijetio, a što je prenio tisak, da će 'pojesti mrak onog' tko ga bude pokušao sumnjičit, a kao bivši policajac je bio i naoružan, prema tome, specijalna policija je bila potrebna.

Sorry, ali previše licemjerja ima kad se hapsi Boljkovca, a kad se hapsilo generala Antu Gotovinu, onda su mnogi bili ozarena lica jer mrze hrvatsku državu. Priznajem, ne volim bivšu Jugoslaviju, niti komunizam/titoizam, i danas sam ozarena lica. No, ako netko misli da je sada jedan naprema jedan, vara se, jer ne igramo do dva, naime, konačni pobjednik u ovom nadmudrivanju je onaj 1 posto vlasnika krupnog kapitala na svijetu, u svijetu liberalizma Sjeverne Amerike i Europske unije, u odnosu na 99 posto nas ostalih, ljudi iz naroda.

CBK

02.11.2011. u 23:57 • 4 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

srijeda, 02.11.2011.

DOBRA VIJEST: UHIĆEN JOSIP BOLJKOVAC

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link