crniblogkomunizma

srijeda, 08.06.2011.

Esther Gitman

Tema na blogu CBK u ovome postu je jedna pametna osoba koja se zove Esther Gitman. Tko je gospođa Gitman?

Supruga i majka, vrsna umjetnica u izradi nakita, što puno lijepoga govori o njoj, ne samo zbog toga što je podarila jedan život svome djetetu i bračnu ljubav svome suprugu, nego radi na decentnom naglašavanju ženine ljepote umjetničkim nakitom, što predstavlja posao koji zahtijeva sofisticirani osjećaj i jednu dozu umiješnosti, a to sve radi u financijskome centru svjetskoga glamoura i mode za vodeće umjetničke kuće u gradu New Yorku u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je u poodmakloj srednjoj životnoj dobi odlučila još nešto učiniti u svome životu, naime, krenula je u potragu za istinom, za povijesnom istinom, što je mnogim ljudima smiješno kad netko traga za istinom, po onoj glupoj uzrečici da la ljude spaja, a istina razdvaja, a osim toga ljudi misle da se time živi u prošlosti, što je temeljno pogrešno razmišljanje jer povijest je učiteljica života, te služi ljudima u boljem snalaženju u sadašnjosti i budućnosti.

Esther Gitman je dijete židovskih roditelja, rođena u Sarajevu prije Drugog svjetskog rata u ondašnjoj tamnici naroda Jugoslaviji (velikoj Srbiji), da bi u prvoj ratnoj godini na prostorima Jugo-Istočne Europe s roditeljima 1941. godine emigrirala u inozemstvo, i tako bio spašen njen i život njenih roditelja. Kao odrasla zrela osoba postavila si je pitanje: Kako je bilo moguće da je preživjela Holocaust (Šou) u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj?

Kao što je iz povijesti poznato, prilikom pregovora koalicijske srpsko-hrvatske vlade, Cvetković-Maček, odnosno vlade Kraljevine Jugoslavije s Hitlerovim režimom oko pristupanja u ondašnje europske integracije odnosno vojno-političkom savezu Sila osovine je jugoslavenski partner preuzeo anti-semitske mjere koje su činile standardnu politiku vodeće osovinske zemlje, 3. Reich-a, tako da su ondašnji jugoslavenski Židovi počeli biti diskriminirani od demokratske jugoslavenske vlade; anti-semitske mjere su posebno pale na plodno tlo u Beogradu gdje je Srpska pravoslavna crkva bila anti-semitska, dok je na području Banovine Hrvatske hladno dočekana nova politika prema Židovima, a zagrebački nadbiskup Stepinac osnovao karitativni odbor koji je pomagao progonjenim osobama u Hitlerovoj Njemačkoj, uključujući katoličkim svećenicima iz Njemačke i Austrije kojima je pružao politički azil na području jurisdikcije njegove (nad)biskupije.

Osnivanjem Nezavisne Države Hrvatske (N.D.H.) je ondašnja nova ustaška vlast priključila obnovljenu hrvatsku državu Silama osovine, u lipnju 1941. godine, a kao uvod u takovu politiku je poglavnik Pavelić automatski preuzeo standardnu politiku Hitlerove Njemačke o progonu Židova, odnosno anti-semitske mjere, iako u ublaženom obliku nego što su kroz Nürnberške rasne zakone primjenjivane nad njemačkim Židovima.

U početnome razdoblju N.D.H. je režim u Zagrebu, potpomognut Sigurnosnom službom njemačke nacističke tajne policije GESTAPO i njezinim protužidovskim odjelom ureda u Zagrebu počeo s uhićenjem hrvatskih i bosanskih Židova i konfiskacijom njihove imovine; nekoliko stotina njih tako je već u prvim tjednima zatočeno u improviziranim logorima do uspostave logorskoga kompleksa u Jasenovcu u ljeto 1941. godine; paralelno s anti-semitskim mjerama u Hrvatskoj je novi srpski kolaboracijski režim u Beogradu krenuo žestoko u napad na Židove nad kojima je u ljeto 1941. organiziran pogrom i likvidacija, posebno beogradskih Židova u srpskom koncentracijskom logoru “Banjica“ kraj Beograda. I četnički pokret otpora od generala Draže Mihailovića priključio se hajci na srpske Židove hvatajući ih po srbijanskoj provinciji, mučeći mnoge židovske civile (židovske žene i djevojke silovane, muškarci prebijani i zlostavljani itd.), i izručivši ih za novčanu nagradu njemačkoj nacističkoj tajnoj policiji GESTAPO u Beogradu, dok je srpska policija s velikim entuzijazmom sudjelovala u tzv. konačnom rješenju “židovskog pitanja“, tako da je Sigurnosna služba od GESTAPO, Sicherheitsdienst (S.D.) javila već koncem ljeta 1941. u svoju berlinsku centralu, da „je Srbija prva zemlja u Europi koja je “Judenfrei“ [slobodna od Židova].

(Izvor: povijesna istraživanja dokumentacije u beogradskim arhivima od strane Beograđanke, i Hrvatice Ljubice Štefan, nositeljice izraelskog odličja memorijalnog muzeja Jad Vašem u Jeruzalemu, Pravednik među narodima, s naznakom “Croatia“, s obzirom da je njena obitelj spađavala Židove u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata.)

Na tragu pitanja, kako je njena obitelj uspjela preživjeti Holocaust (istrebljenje Židova) u N.D.H., gospođa Esther Gitman krenula je stopama svojih predaka, i dobivši stipendiju za svoj znanstveni rad ili disertaciju na temu spašavanja Židova u N.D.H. je godinu dana istraživala u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu gdje je naišla na 30 000 “zaboravljenih“ dokumenata koji svjedoče o spašavanju hrvatskih Židova od strane njihovih sugrađana katoličke i muslimanske vjere, i zagrebačkog nadbiskupa Stepinca i Katoličke crkve u Hrvata; također je istraživala dokumentaciju u Washingtonu odnosno ministarstvu vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (State Department) u koje su se godine 1941. i poslije slijevali dokumenti iz američkog veleposlanstva u Beogradu i konzulata u Zagrebu, te u pismohrani memorijalnog muzeja Holocausta u gradu Washingtonu.

Naišla je na zapanjujuće i nepoznate povijesne činjenice, što ju je navelo na zaključak da je N.D.H. bila jedina zemlja u ondašnjoj Europi i iz sklopa Sila osovine u kojoj se je hrvatsko stanovništvo aktivno zalagalo za zaštitu njihovih židovskih sugrađana, i to na način apeliranja ustaškim vlastima putem peticija (potpisanih podnositelja molbi i zahtjeva) da se na slobodu pusti hrvatske i bosanske Židove, navodeći pri tome njihove karakteristike poput toga da se radi o nevinim ljudima, o dobrim i radišnim ljudima, da se radi o hrvatskim patriotima koji su za hrvatsku državu, ili primjerice da se radi o humanistima i stručnjacima itd., a među pomagačima progonjenih Židova naišla je i na dužnosnike vladajućeg ustaškog pokreta, čak i na jednog ministra, ministra zdravstva u vladi N.D.H. koji je spasio, primjerice, židovske liječnike; u samom Sarajevu je, primjerice, od oko 11 000 Židova spašeno njih oko tri tisuće, dok je primjerice od oko 12 000 beogradskih Židova preživjelo samo nekoliko stotina. Od oko 40 000 Židova u N.D.H. je rat preživjelo oko 10 000, s tim da je dio likvidiranih hrvatskih Židova od ustaške vlasti izdan na način da su 1943. godine, nakon posjeta Reichsführera SS Heinricha Himmlera Zagrebu i poglavniku Paveliću, vlakovima deportirani u njemačke logore smrti na područje okupirane Poljske i općenito na Istok.

Dr. sc. Esther Gitman naglašava veliku opasnost kojoj su se hrvatski građani izlagali prilikom pisanja peticija ustaškim vlastima i režimu poglavnika Pavelića, tražeći primjerice da se Židove pusti iz logora i slično, što je bilo riskantno po slobodu i život za same potpisnike peticija i njihove obitelji.

Esther Gitman, koja govori materinjim hrvatskim jezikom, se nakon Drugog svjetskog rata vratila u obnovljenu Jugoslaviju u kojoj je vlast preuzela komunistička partija i partizanski vođa Tito, međutim, kako je naglasila, ni u totalitarizmu Titove Jugoslavije njoj i njenoj obitelji nije bilo života, tako da su uz ucjenu titoistička režima napustili tamnicu naroda, odselivši u tek stvorenu Državu Izrael na području Palestine, s tim da su u zamjenu za iseljenje morali jugoslavenskoj državi i komunističkoj partiji prepustiti svoju imovinu koja je konfiscirana, tako da Židovi nisu u Titovoj Jugoslaviji 1945. ništa bolje prošli nego u N.D.H. 1941. godine. Godine 1972. je gospođa Gitman preselila u S.A.D. odnosno u grad New York.

Na osnovi svoje studije je Esther Gitman objavila svoju knjigu na engleskom jeziku pod naslovom When Courage Prevailed [Kad prevladava hrabrost] čiji hrvatski prijevod još ne postoji, a na 1. programu Hrvatske televizije (HTV) je dana 7. lipnja 2011. emitirana dokumentarnu emisiju o njenoj disertaciji na temu Spašavanje Židova u N.D.H. (Dokumentarac pod naslovom Kad istina pobijedi, INTERFILM/HRT.)

Za blagopokojnog (ubijenog) zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca gospođa Gitman drži da se radi o svetom čovjeku za kojeg je rekla da joj je žao što ga u životu nije upoznala dok je bio živ. Time je svim kritičarima zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Stepinca i nositeljima klevetničkih kampanja začepila usta, izbivši tvrdnju da je dr. sc. Alojzije Stepinac navodno kontroverzan, naime, kontroverzni su njegovi kritičari, a ne blaženi Stepinac. Kontroverzne su povijesne ličnosti kao što su poglavnik Pavelić, maršal Tito, koji su i zločinci, dok je Stepinac blaženik, pod geslom: „U Tebe se, Gospodine, uzdajem“.

Što je razljutilo Stepinčeve kritičare u svijetu i kod kuće? Činjenica da je pozdravio osnivanje hrvatske države od 10. travnja 1941. godine. Što je jedan hrvatski nadbiskup trebao učiniti, osuditi osnivanje hrvatske države nakon 800 godina što su Hrvati bili bez vlastite države? Na svom suđenju na montiranom političkom procesu koji su organizirali titoisti u Zagrebu 1946. godine je nevino optuženi Stepinac izjavio da bi bio ništarija da nije osjetio bilo hrvatskog naroda koji je želio vlastitu hrvatsku državu i u osnivanju Nezavisne Države Hrvatske vidio ostvarenje svog stoljetnoga sna, ali, kako je naglasio i papa Benedikt XVI. u zrakoplovu prilikom svog hodočašća u Hrvatsku lipnja 2011. godine, Hrvati su se brzo razočarali u režimu ustaške vlasti N.D.H. koji su svoju državu podčinili Hitlerovim interesima, osudivši ustaški režim, ali i komunistički jugoslavenski režim protiv kojeg se anti-komunist Stepinac također borio kao što se borio kao anti-fašist za pravdu i pravice progonjenih Židova i Srba, spašavajući i jedne i druge, čak se zalagavši i za neke komunističke uznike u ustaškom zatvoru, na tragu Isusova djela uzimanja u zaštitu subkulturnih manjina društva poput carinika, prostitutki, progonjenih, ženskoga spola, i ljudi različite rase od domaćeg stanovništva, dakle, Isus je prelazio rasne granice i sve tabu-teme. Alojzije Stepinac se pokazao na djelu i na riječima kao stvarni i istinski slijednik vjere u Isusa Krista, Sina Božijega. Esther Gitman je prepoznala veliko Stepinčevo djelo, i za razliku od oportunista nije o tome htjela šutjeti nego je glasno progovorila, čak i uz rizik da bude proglašena pro-hrvatskom aktivisticom i politički nepoželjnom u svijetu, s obzirom na aktualnu anti-hrvatsku kampanju i predrasude koje o Hrvatima vladaju u svijetu, u Europi i Americi. Esther Gitman je naglasila da se hrvatski narod i hrvatsku državu ne smije izjednačavati s ustaškim režimom iz Drugog svjetskog rata! Naime, politiku izjednačavanja vode kukavice i beskičmenjaci, tako i politiku izjednačavanja velikosrpske agresije i žrtava velikosrpske agresije Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Zanimljivo, u svezi komunističkih zločina je znanstvenica i povjesničarka iz New Yorka rekla da u svojoj arhivi raspolaže s podosta dokumenata koji hrvatskim vlastima mogu pomoži u kažnjavanju komunističkih zločinaca i skidanju anti-fašističke krinke s njih, naime, poznato je da u Republici Hrvatskoj vladajući eks-komunisti i titoisti komuniste nazivaju anti-fašistima, ekskulpirajući ih od moralno-političke i kaznene odgovornosti za počinjene ratne zločine u Drugom svjetskom ratu u partizanima, i zločine protiv čovječanstva i genocid nakon Drugog svjetskog rata koji je titoistički režim počinio, ali do danas niti jedan komunistički zločinac nije u Hrvatskoj procesuiran, tako da je prekršeno načelo da pred zakonom moraju svi biti jednaki, te pravna država ne funkcionira. Na Istoku ništa novo!

Hrvati – kaže Esther Gitman – predstavljaju svjetlo u tami, i nadu, da se može pobijediti zlo.

Crni blog komunizma, 2011.

08.06.2011. u 14:49 • 7 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

srijeda, 08.06.2011.

Esther Gitman

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link