crniblogkomunizma

utorak, 12.05.2009.

SANADERLAND I MESIĆEVA PRAVNA DRŽAVA

Poštovani blogeri, ovaj puta o stanju pravne države i stanju nacije, te na kraju posta i sat povijesti, ipak je obljetnica velike tragedije hrvatskog naroda, ‘Bleiburg i Križni’ put, izdvojen, pa tko voli nek’ izvoli. Međutim prvo o politici i aktualnostima:

PRESUDA GLAVAŠU – SMRT PRAVNE DRŽAVE IZ VIŠE RAZLOGA

Županijski sud u Zagrebu presudio je, gotovo bi se moglo reći kao u ‘stara dobra’ vremena, ‘u ime naroda’. Organizator obrane Osijeka od velikosrpske agresije iz 1991. godine osuđen na 10 godina zatvora, ne jer je organizirao obranu nego zato što je navodno za vrijeme obrane počinio ratni zločin, što je nonsens, a objasnit ću i zašto.

Vodeći mediji u Hrvatskoj kažu da je Branimir Glavaš ratni zločinac, kao da su jedva dočekali, ali koliko god titoistički urednici bili veseli zbog toga, i koliko god se bivši komunisti pri tome pozivali na pravnu državu (što je sprdačina sama po sebi da se eks-komunisti i titoisti pozivaju na pravnu državu), toliko ne poštivaju pravnu državu jer nemogu unaprijed nekoga proglašavati ratnim zločincem ako presuda još nije pravomoćna, a pravomoćna je tek nakon što Vrhovni sud RH bude odlučio o Glavaševoj žalbi. Nitko se osim Glavaševa odvjetnika nije zapitao je li zločin nad petoricom ubijenih zarobljenih osoba srpske nacionalnosti u Osijeku, 1991. godine, za vrijeme strašne velikosrpske agresije, uopće ratni zločin.

Naime, po međunarodnom pravu ratni zločin je po haaškim konvencijama samo u slučaju da se ubije ratni zarobljenik napadačke ili obrambene vojske, ili da se vojnim sredstvima namjerno gađaju civilni ciljevi, međutim, ako se radi o ubijanju pojedinih civila koji su državljani zemlje, onda to po definiciji međunarodnog prava nije ratni zločin nego klasični zločin ili kriminal koji se goni kao kad pljačkaš opljačka banku i pri tom ubije zaštitara ili klijenta ili službenika banke.

Smak pravne države je u slučaju Glavaš višestruki: s obzirom da su osnovane sumnje protiv Glavaša postojale od 1992. godine zbog slučaja ‘Garaža i Selotejp”, trebalo je 16 godina da uopće dođe do procesa, što govori da cijelo vrijeme nije funkcionirala pravna država, iako je predsjednik Mesić ponovnim, trećim dolaskom na vlast u njegovu životu, tvrdio 2000. godine suprotno; zatim, Glavaš je sam tražio 92’ istragu, i što je s tim bilo? Nadalje, nakon što je optužen, zajedno sa četvero drugih, među njima i jedna žena i majka malodobnog djeteta (koja je osuđena na 7 godina zatvora, a bila je u vrijeme inkriminiranog djela Glavaševa tajnica, ili čak i to ne, ne znam jer kao građanin sam o tom procesu mogao saznat samo šture i filtrirane i cenzurirane informacije iz medija), proces je naprasno prekinut i krenuo ispočetka. Jedna pravna država si ne bi smjela dozvolit takve kikseve, ali nitko ne odgovara zbog takvih stvari; i na koncu, Sud prihvaća optužnice Državnog odvjetništva, iako se iz aviona vidi da pojedinačna ubojstva u Osijeku nisu ratni zločin nego klasični zločin ubojstva s predumišljajem; zatim, ako je zaista Glavaš kriv, a po Sudu ispada u prvostupanjskoj presudi da je (iako je još pravno nevin do pravomoćnosti presude), zašto za jedan teški ‘ratni zločin’, u kojemu su umorene osobe prije ubojstva bile strašno mučene – samo 10 godina zatvora? Imam osjećaj da se tu netko gadno poigrava s našim osjećajima, da su manipulacije nevjerojatne; najozbilnije pitam – zašto za ratni zločin tako niska kazna onda? Je li pravna država treba biti neki mlakonja ili što?

U cijeloj priči oko Branimira Glavaša se izgubilo iz vidi da je u procesu svjedočilo 120 svjedoka, i da je preko 100 svjedoka tvrdilo da nema poveznice između Branimira Glavaša i počinitelja Fehira, dakle, da nema Glavaševe naredbe da se izvrše ubojstva nad petoricom žrtava koje su, slučajno ili ne, srpske nacionalnosti. Hrvatska javnost i dan danas ne zna tko su žrtve; jesu li to bili zli teroristi, špijuni, ili sasvim normalni naši sugrađani koji su se zatekli u krivo vrijeme na krivom mjestu – samo zato što su Srbi? Žrtve su žrtve, i njima ide pijetet; ubojica se zna, to je Fehir, i dan danas službeno policijac MUP-a RH, koji je u vrijeme počinjenja djela bio malodoban, i koji je priznao ubojstva, a nedavno je prijetio novinaru Dragi Hedlu – velikom Glavaševom oponentu; Fehir je jedini svjedok koji je izravno teretio Branimira Glavaša da mu je ovaj naredio ubojstva petorice. Svi drugi, uključujući boljševika Josipa Boljkovca, teretili su Glavaša neizravno, na osnovi konstruiranih priča po načelu rekla-kazala. Glavašev onodobno nadređeni Vladimir Šeks, potpredsjednik Hrvtaskog sabora, tvrdio je na Sudu suprotno, u korist Branimira Glavaša, iako nisu više u dobrim odnosima. Motiv Šeksa da tako svjedoči je ili istina, ili da na taj način sebe zaštiti kao Glavašev nadređeni iz doba kada su se ubojstva dogodila ispred Šeksova ureda, dakle,ispred nosa.

U Osijeku je inače uvijek bio jak centar Udbe, još za vrijeme Jugoslavije; kad je u političko-motiviranom ubojstvu ubijen dopredsjednik Hrvatske stranke prava Ante Paradžik, 21. rujna 1991. godine, i to na identičan način kao načelnik vinkovačke policijske postaje Reihl-Kir, 2. srpnja 1991. godine, dakle, na check-pointu hrvatske policije, izrešetan iz neposredne blizine, Paraga je sa jedinicom HOS-a posjetio Branimira Glavaša da ga pita je li možda i on umiješan u to gnjusno i kukavičko ubojstvo načelnika ratnog stožera HOS-a, i nekadašnjeg vođu studentskog pokreta u Hrvatskom proljeću, i otprilike je ispalo da nije umiješan, ali dvojbe nikada nisu do kraja razjašnjene, u svakom slučaju, Glavaš se tada ‘usrao’ u gaće, iako je praktički bio ‘Sheriff’ Osijeka, što bi se reklo. (U to vrijeme Đapića u Osijeku gotovo i doslovno nitko nije poznavao, bio je totalni anonimus, iako je u gradu na Dravi odrastao, a ubrzo nakon početka rata je ovaj ‘ustaša’ dezertirao iz Osijeka i pobjegao u Zagreb).

U cijeloj toj priči oko Glavaša meni je na kraju žao što nisam kao građanin saznao tko je naredio ubojstvo petorice u Osijeku, jer su ostale velike dvojbe tko je naredbodavac ovog zločina. Po mojemu mišljenju je Glavaš trebao biti oslobođen, jer po rimskom pravu ako postoji i najmanja dvojba, in dubio pro reo, onda se okrivljenika oslobađa.

U cijeloj toj priči postoji opasna namjera da se presuda umirovljenom generalu HV, Branimiru Glavašu, iskoristi od protuhrvatskih snaga u svijetu, pa i u Hrvatskoj, da se Domovinski rat obezvrijedi, da se izjednači velikosrpsku agresju na Republiku Hrvatsku sa ‘hrvatskim ratnim zločinima u Hrvatskoj”, i da se ‘ozakoni’ propaganda kako se na području bivše Jugoslavije vodio ‘građanski rat’, iako je to velika laž. I nevjerojatno je da se unatoč kristalno jasnoj definiciji međunarodnog prava - što je ratni zločin - okvalificirao zločin petorice u Osijeku kao ‘ratni zločin’.

U cijeloj priči oko Glavaša je žalosno, ne samo što se o žrtvama, dakle, toj petorici toliko malo zna, i što se o njima u medijima tako malo govori, nego je ništa manje, a još više žalosnije da hrvatsko pravosuđe nije procesuiralo i pravomoćno osudilo niti jednog ratnog zločinca koji je na strani JNA sudjelovao u (neselektivnom) granatiranju Osijega prilikom čega je ubijeno preko 1000 hrvatskih civila i 5 tisuća bilo ranjeno!!! (Omjer je 5 : 1000) Po tome ispada da hrvatsko pravosuđe kao da nije hrvatsko pravosuđe nego pravosuđe agresora jer procesuira hrvatskog generala, ali ne sprske oficire koji su sudjelovali u agresiji na RH i grad Osijek.

I na kraju, sprdačina sve u 16, nepravomoćno osuđeni Glavaš pred nosom bježi policiji i pravosuđu u susjednu hercegovačku oazu. Dakle, ako sve to skupa nije totalna sprdačina svih sudionika u ovoj priči sa pravnom državom onda ne znam što je.

Premjer Sanader i predsjednik Mesić snose političku i moralnu odgovornost, a hrvatsko pravosuđe kao da je palo s Marsa, jer do danas nije procesuiran ni Ivo Sanader ni Branimir Glavaš, a povodom teških Glavaševih optužbi da je on osobno sudjelovao u krivotvorenju unutarstranačkih izbora u HDZ-u na kojima je nakon Tuđmanove smrti pobijedio Sanader iako je navodno stvarni pobjednik s najviše glasova hadezeovih izaslanika na stranačkom saboru bio Ivić Pašalić, i shodno toj logici je Ivić Pašačlić trebao postati premijer Republike Hrvatske.

Dio javnosti se sigurno nije oteo dojmu da je proces Glavašu za ratni zločin namješten po narudžbi s vrha da se eliminira velikog političkog oponenta, a ne radi satisfakcije obitelji žrtava petorice, i da se radi o politički montiranom procesu, jer, dok je Branimir Glavaš bio u odličnim odnosima s Ivom Sanaderom, nije bilo optužnice za ratni zločin, i javnost je uvjerena da je ne bi ni bilo da nije došlo do svađe među njih dvojicom.

U cijeloji priči je žalosno i to što vodeći kolumnist Jutarnjeg lista navodi kako bi eventualna oslobađajuća presuda Glavašu bila šamar Bruxellesu, što dakle znači da se proces eto vodi radi Bruxellesa, a ne radi pravde ili da se sazna istina; onda kakvo nam je to pravosuđe, i kakva nam je to vlada – neka podložnička, marionetska ili? Dakle, sve skupa jako zabrinjavajuće!

STUDENTSKI ŠTRAJK

Studenti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ušli su u 4. tjedan blokade zgrade svoga fakulteta, i studentskog štrajka; osnovali su demokratsko tijelo – plenum, te njih oko 1000 svake večeri odlučuje o svojim zahtjevima vlastima, o koracima koje bi trebalo poduzeti, i svrsi štrajka itd. I dalje zahtijevaju besplatno školovanje – zahtjev koji je sasvim na mjestu. Ne znam što je trebalo zagrebačkom nadbiskupu Bozaniću da je tako promptno izašao u susret štrajkbreherima (vodstvu sveučilišta), ustupljujući rektoru prostorije Bogoslovnog fakulteta za održavanje nastave Filozofskog fakulteta – zar gospodin kardinal nije za besplatno školovanje? Bože, prosvijetli nam pamet, ako ikako može!

BLEIBURG

Na dan 15. svibnja svake godine hrvatski narod obilježava najveću tragediju u svojoj gotovo dvomilenijskoj povijesti – masovna ubojstva najmanje nekoliko desetaka tisuća, ako ne i stotine tisuća hrvatskih zarobljenika, među njima i na tisuće i tisuće hrvatskih civila, i djece i žena i starijih, od strane partizanskog režima jugoslavenske komunističke partije i maršala Tita. Unatoč tome, 15. svibnja nije službeni državni praznik nego samo spomen-dan, dakle, radni dan.

Pošto sam o ‘Bleiburgu’ i ‘Križnom putu’ pisao u nekoliko prethodnih postova, i to iscrpno, neću o detaljima vezani za ovu povijesnu tragediju hrvatskog naroda, samo ću reći istinu da hrvatske bleiburške žrtve nisu krive za ‘Jasenovac’, jer komunisti u svojoj propagandi tvrde upravo to kako bi imali alibi za masovna ubojstva koja je Tito naredio i počinio ratni zločin, zločin protiv čovječnosti i zločin genocida nad hrvatskim narodom!

Predsjednik Mesić kao da je pao s Marsa, odkad je postao šef države samo priča o ‘Jasenovcu’, ‘ustaškim klanjima’, o antifašizmu i fašizmu, o totalitarnom jugoslavenskom socijalizmu u superlativima, o Titu itd., kao da smo u 45’, i kao da je predsjednik možda Srbije ili neki glasnogovornik Miloševićeva režima jer za vrijeme Slobe je beogradska propaganda govorila stalno o ‘ustaškim klanjima’, o pogromu nad Srbima u NDH, o ‘Jasenovcu’ itd., kako bi plašila Srbe u Hrvatskoj da im u Republici Hrvatskoj nema mjesta, jer eto, opet navodno prijete ‘ustaška klanja’, i kako bi Miloševićeva Srbija imala alibi za napad na Republiku Hrvasku i aneksiju njezinih teritorija. Nema tjedna a da Mesić pod krinkom antifašizma ne hvali komunizam, Tita, odlikuje de facto partizanske ratne zločince kao Josipa Manolića, i hvali sve ono što je narod za vrijeme Titove Juge smatrao da je loše, dakle, komunistički sustav, konzervativni titoistički režim koji je rušio liberalno Hrvatsko proljeće 1971., nema tjedna u kojem se ne održavaju skupovi partizanskih ratnih veterana koje Meisć hvali, i sudjeluje na takvim proslavama obljetnica jugoslavenskih partizanskih jedinica, a za to vrijeme obljetnica Bljeska i oslobađanje Republike Hrvatske prođe nezapaženo, i povrh svega komunisti još tvrde da ne bi bilo Republike Hrvatske da nije bilo njih. Vjerojatno i ne bi, jer Hrvatska ne bi onda nakon 45’ postala jugoslavenska i velikosrpska kolonija i okupirana zemlja, nego bi bila do Drine, granica bi bila kod Beograda, i to jedan kilometar od Beograda, taman koliko je široko ušće Save u Dunav; ovako je velikosprska granica na 40 km od Zagreba, na Uni, a u Zagrebu se slave komunističke obljetnice i hvale komunističke masovne ubojice – iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu; pri tome nikog u vlastima ne zanima ni demokracija ni pravna država nego se mlati prazna slama. Niti jedan komunistički zločinac u Republici Hrvatskoj nije procesuiran!

Kad jeriječ o ‘Bleiburgu’, samo da se osvrnem na kolumnista Davora Butkovića iz Jutarnjeg, koji tvrdi da ‘Bleiburg’ ne smije ostati dio kolektivne svijesti hrvatskog naroda, odnosno tradicija da se spominje kao nešto posebno?! A nego što, ne valjda komunistički ZAVNOH da postane dio hrvatske kolektivne svijesti, dakle, jedno nedemokratsko tijelo koje nikad nije dobilo demokratski legimitet, i koji je prvi predsjednik Republike kao kukavičje jaje dao ugradit u prvi hrvatski Ustav, 1990. godine, ne pitajući o tome hrvatski narod na referendumu !!!

Umjesto sada o povijesnoj faktografiji vezanoj za ‘Bleiburg’, evo nekoliko pisama hrvatskih žrtava komunizma:

Gospođi Zorici Draksler uspjela je iz Maribora u Zagreb stići poruka supruga Drage Drakslera. Sam pošiljatelj nikada nije stigao svojoj kući. Obitelj ne zna kakvom je smrću i gdje svoj život završio njihov suprug i otac.

24. 5. 1945.

Draga Zorice!

Nalazim se sa Hoffmanom u logoru u Mariboru. Zdravi smo. Kada ćemo stići u Zagreb neznam. Mi sada smo zarobljenici. Sve dobro. Voli Te Tvoj

Drago

Jure Radman, bogoslov sarajevske biskupije, rodom iz Svilaja u Bosanskoj Posavini, pisao je početkom prosinca 1946., majci Mariji Radman, iz logora u Zenici. Komunističke vlasti ubile su ga nekoliko dana kasnije, 8. 12. 1946. - Majka je pismo čuvala pola stoljeća kao najveću svetinju te se od njega nije odvajala ni u teškim izbjegličkim danima, devedesetih, kada je morala napustiti Svilaj. Imala ga je uz sebe i u času svoje smrt, u studenom 1995., u Slavonskom Brodu. - U župi Svilaj bilo je 1945. godine 700 majki koje su oplakivale svoju djecu, a u cijeloj Bosanskoj Posavini bilo je tisuće majki.

Draga i mila majko!

Niti jedna dlaka s čovječe glave ne spada bez Božje volje, kaže se u Svetom pismu. Pa ni moj mladi život ovozemaljskog svijeta ne ide sigurno bez Božije volje, tj. Bog je tako htio da ja evo sada svoj život polažem na oltar domovine. Draga majko, nemoj samo kukati i jadikovati nego budi prava majka Hrvatica i katolkinja te zahvali Bogu i strpljivo podnosi tu žrtvu da si morala dati i drugog sina na oltaru vjere i domovine... Ne zaboravi majko da ćemo se jedanput sastati gore kod našeg dragog Isusa Krista i njegove presvete majke Djevice Marije. Ja odlazim u nebo djedu, baki, ocu, bratu i ostalim nebrojenim rođacima, gdje ću skupa s njima i Vas dočekati ... Draga majko, nikoga ne krivite radi mene niti tražite osvetu, nego na koljenima molite Boga za spas naših duša i za svoju daljnju sreću kroz život ... A sada zadnji put pozdravljam i u duši cjelivam tebe slatka i mila majko, zatim svoju dragu braću i sestre: Stijepu, Božu, Matu, Seku, Anđu, Antu i Niku. Pozdravite svu familiju, svu milu i dragu rodbinu i molim da mi oprostite, a ja vama opraštam ... Primi moj zadnji pozdrav i češće me se sjeti u molitvi, ti, kao i čiča Franjo. Pozdravljam Mirka i Sofiju i cijeli Svilaj. Zamoli paroka neka za moju dušu rekne svetu misu. Ostajte s Bogom!

Jure

Dragutin Đurić, rodom iz Nove Gradiške, po struci je bio sudac, no bavio se i publicistikom te glazbom. Bio je oženjen i imao je malenoga sina, Tomislava. U danima povlačenja krajem travnja 1945 nije pred partizanima i komunistima htio napustiti Zagreb i Hrvatsku. Roditeljima je 7. 5. 1945. napisao:

„Ostao sam u Zagrebu, nisam imao snage otići iz domovine, pa što Bog da ...“

- U Zagrebu je stanovao kod znanaca. - 15. svibnja prolazio je Jelačićevim trgom te susreo jednog partizanskog oficira, svog školskog kolegu iz Nove Gradiške. Partizan je bio iznenađen da ga vidi da je u Zagrebu, da nije emigrirao, te je pokazao prijateljske namjere da mu pomogne regulirati status. Poveo ga je u Petrinjsku ulicu, gdje je bilo sjedište Ozne, no isti čas čim su tamo stigli, dao ga je uhititi. - Dragutin Đurić je iz zatvora na Savskoj cesti obitelji slao pisma, zahvaljujući jednom stražaru koji ih je nosio Dragutinovim prijateljima u susjednu ulicu, u samoj blizini zatvora, a koji su ga za to nagrađivali novcem i cigaretama. Prijatelji su pisma proslijeđivali obitelji Đurić, koja je svaki tjedan iz Nove Gradiške dolazila u Zagreb. – U Slavonskoj Požegi, gdje je Dragutin Đurić tijekom rata radio, građani su, pa i Srbi i Židovi, potpisivali veliku peticiju moleći pomilovanje. Ništa nije pomoglo. - U rujnu 1945. Dragutin Đurić pisao je svojima:

Strepimo kada će otvoriti vrata i jednima donijeti život, drugima smrt. Gdje ste mili moji? Bože pomozi u ovoj smrtnoj muci. Ležimo bespomoćno na daskama i čekamo sudbinu.Majko Božja! – Čujemo da će patnaestorica ići na novi postupak. Bojimo se da je to strijeljanje. Pomozi Bože! Nevin sam ...

... Bojim se zadnjeg časa. Neznam kako se to vrši ...

Izvor: PISMA IZ BEZDANKE, Hrvatski glazbeni zavod, 21. travnja 2008. Govorni dio

Ovaj post napisan je u spomen na hrvatske žrtve ‘Bleiburga i Križnog puta’.

CBK

12.05.2009. u 14:25 • 17 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

utorak, 12.05.2009.

SANADERLAND I MESIĆEVA PRAVNA DRŽAVA

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link