Crna legija
22.03.2005., utorak
Himna NDH
USTAŠKA HIMNA Puska puca a top riče, grmi kao grom, Mlad Ustaša vojak bije za Hrvatski dom. Puska puca krv se lije, dušman bježi klet, A Ustaška hrabra vojska vrši zavjet svet. Tjera smjelo dušmanina, s praga djedovskog, I promiče staru slavu roda Hrvatskog. Puška puca a top riče, barut miriše, Mlad Ustaša na bojištu ranjen izdiše. Ne plaši ga grom pušaka nit' topova jek, Dom, sloboda, vjerna ljubav, rani su mu lijek. Oj Hrvatska zemljo mila, sviće danak tvoj, Sad Ustaška hrabra vojska za te bije boj. |
OSNUTAK CRNE LEGIJE
U hrvatskoj vojnoj povijesti legendarna Crna legija predstavlja fenomen, kojemu rijetko ima premca medju drugim narodima. Ona u svjetskoj vojnoj povijesti mirne duse moze stati uz bok najsjajnijih vojnih postrojbi - kao sto su bili francuski Napoleonovi gardisti, britanski Commandosi, ruska garda, njemacki Lutzowski sabor, papina Svicarska garda, argentinski Grenadiri, americki Rangersi i Marinesi, japanski Kamikaze i t.d.Godine 1941., nakon upostave NDH drustvene prostorije Hrvatskog akademskog drustva ''Kranjcevic'' pretvorene su u Ustaski logor Sarajevo, a ulica, u kojoj se nalazio dobila je ime Ustaska ulica. Kad je u ovu sredinu dosao koncem travnja 1941. tadasnji ustaski satnik Poglavnikove Tjelesne bojne (PTB) ustasa-povratnika, mladi JURE FRANCETIC, Ustaski logor postao je stjeciste svega sto je hrvatski mislilo i osjecalo u Bosni. Dan i noc su dolazili Hrvati iz raznih udaljenih krajeva, javljali o cetnickom zulumima i stavljali se dobrovoljno na zivot i smrt u sluzbu svoje mlade Drzave. Zapovjednikom ustaskog logora bio je poznati hrvatski revolucionarac Drago Jelek, poslje promaknut u cin ustaskog pukovnika. Tu su takodjer bili vrli rodoljubi Becir Lokmic, koji je vec u prvim danima NDH osnovao ustasku dobrovoljacku sarajevsku bojnu, koja je postala okosnicom buduce Crne Legije. Pokraj njih su i Linga Bascausevic, Braco Juratevic, Mirko Stimac, Mirko i Zvonko Bagi, Baljan Alija, Uzeir i drugi. Cijeli ''arsenal'' se sastoji od dvadesetak pusaka, dvije lake strojnice zbrojovka, nekoliko sanduka rucnih praski (bombi) i strjeljiva. Nu, nuzda je pritisla i broj dobrovoljaca, kao i oruzja, rastao je iz dana u dan. Vec koncem travnja Sarajevska ustaska bojna raspolagala je s dosta oruzja, strjeljiva i goriva, koje je upravo otela od Nijemaca kod sarajevskog predgradja Koseva. Iz Visokog dolazi oruzje, koje su tamosnji ustase uspjeli zapljeniti od jugoslavenske vojske i sakriti pred Niemcima. Ustaski logor postaje u tim danima sjedistem svekolike uprave i izvrsne vlasti, silom revolucionarnih prilika i dogadjaja. Jure Francatic djeluje  Jure je kao glavni ustaski povjerenik za Bosnu imenovao svojim zamjenikom Dragu Jeleka, kojega ujedno postavlja i stozernikom Velike zupe Vrhobosna. Ubrzo su prostorije logora postale premale, pa je Zapovjednistvo premjesteno u jednu zgradu na obali Miljacke. Vladalo je obce bratstvo i duh suradnje pred cetnickom opasnosti i odusevljenje za NDH. Pocela se organizirati Ustaska vojnica i ulagalo se sve snage da se ona zajedno s ustaskim logorima postavi na sva podrucja istocne i sredisnje Bosne. Samo je tvrda Hrvatska Ustaska vjera mogla nadvladati sve one poteskoce koje su stajale na putu. Postrojeni su brojni logori od Tuzle (Drago Milass), Zvornika (Cazim Tulic), Vlasenice (Musan Mutelevic), pa do Travnika (Benjamin Sceta i Ahmet Trebinjac). Cetnici su odmah u ljetu 1941. podigli svoj veliki ustanak u istocnoj Bosni i u Hercegovini (Nevesinje). Vode se borbe kod Vlasenice, Zvornika, Foce, Avtovca, na Stepenu i u drugim krajevima. Poglavnikov Tjelesni Sdrug krece u Hercegovinu, gdje vec 3. srpnja 1941. pada junacki poglavni pobocnik Mijo Babic Brezovacki koji je zapoceo ustasku oruzanu borbu god. 1929. u Zagrebu, zajedno s ustaskim casnikom Pogorelcem. (Danas neki zlobnici tvrde da je Mijo Babic bio ubijen po nalogu ustasa, sto je najobicnija podvala, kako to najbolje znaju oni, koji su tamo bili kao hrvatski borac Ivan Rasic i drugi).Cetnici imaju oruzje iz potajnih skladista, koja su uredjena po nalogu jos od god.1938., a vec ga dobivaju i od nevjernih Talijana. Prvi njihov podhvat bio je kad su vec 20. travnja 1941. napali jednu skupinu Ustasa Hrvata Muslimana iz zasjede, nu, izvukli su kraci kraj. Uskoro zatim docekaju u zasjedi veliki putnicki samovoz, nakrcan putnicima, na pruzi Sarajevo-Zvornik te ga obasipaju strojnickom vatrom kod Podromanije. Tom prigodom bilo je vise mrtvih i ranjenih. Malo zatim obasipalju iz teske strojnice jedan teretnjak Ustaskog logora Sarajevo, na putu iz Doboja u glavni grad Bosne. Napad se zbio 4 km. sjeverno od sela Blazuja, oko 15 km od Sarajeva. Tom prilikom padaju ustaski duznosnik logora Sarajevo Ilija Trogrlic, zatim jos cetvorica ustasa, medju njima i vojnicar Stipe Sliepcevic. Nekoliko osoba je tesko ranjeno. Kod Sjetine, izpod Jahorine cetnici Save Derikonje napadaju selo te muce i ubijaju 60 mjestana, silujuci zene i djevojke, vecinom Hrvatice muslimanke. I iz Londona, od velikosrbske zagranicne vlade i od Centralnog komiteta KPJ dolaze nalozi da se vrse napadi na hrvatsku drzavu u Bosni. Drasko Stanivukovic, "Cica Romanjski" i drugi organiziraju cetnicko-partizanske bande. Kako i sami danas pisu, tu se je nosilo kraljevsku krunu i mrtvacku glavu zajedno s petokrakom i slavilo kralja Petra, Staljina i Svetog Savu. Zastave tih partizana su srbske i crvene. Jure Francetic je odmah sa svojim suradnicima shvatio, da se ne radi o mjesnim izpadima, vec da je sve to organizirano iz jednog sredista, da se provocira preko mjere i sto vise naroda vabi u sumu i planine. Sad se javljalo o napadima u okolici Varcara i Vakufa, sad kod Dervente, sad kod Zvornika. Jure Francetic je smatrao da je jedino rijesenje za sprijecavanje sirenja velikosrbske gerile, mudro upravljanje i stvaranje cvrstih ustaskih jedinica, s prvorazrednom vojnim vrijednostima i stegom. On odmah izdaje proglas u sarajevskim listovima da se jave dobrovoljci za Prvu ustasku pukovniju u Sarajevu. Uz to poziva sve, pogotovo pravoslavce, da ostaju mirni i da cuvaju mir i red, pa da se nikome nevinome nece nista dogoditi. Za par dana javilo se preko tisucu mladih Hrvata iz sela i grada. Na stotine njih stajalo je pred zgradom na Miljacki strpljivo cekajuci udjelbu i oruzanje. Nu, nije bilo ni odora ni opreme ni oruzja za tolike ljude. Ravnateljstvo za javni red i sigurnost u Zagrebu poslalo je nekoliko stotina pusaka i nesto strojpusaka s odgovarajucim strjeljivom i to je ulilo nove nade. Mjesno domobransko zapovjednistvo stavilo je na raspolaganje stanoviti broj bacaca. Nu, ipak na tri dobrovoljca dolazila je samo jedna puska. Francetic rekverira kozu i podplate iz podrzavljenih radiona i tvornica i time rjesava pitanje obuce, ali sukna nije bilo u obcoj nestasici ratnog doba. Nu, uskoro se pronalazi par tisuca metara tkanine crne boje. Ta boja nije ni malo bila pogodna za snjezni planinski teren kao ni za kretnje po drugim podrucjima, zbog svoje znatne vidljivosti. Nu, Francetic rece, da ce se njegovi borci tako bolje paziti, a uz to, nece u vojnicu uci oni plasljivi. Napravljene su crne odore, pa se po njima postrojba prozvala "CRNOM LEGIJOM". Prvi i drugi kat ustaskog logora pretvorio se u krojacnicu i postolarnicu, dok su uredi djelovali u prizemlju. Pozvani su putem oglasa sarajevski obrtnici, kojima je osigurana cestita placa. Sve je to organizirao Delko Bogdanic, kasniji zapovjednik IV. Stajaceg sdruga u Gospicu. Logor na Miljacki nije mogao vise primati dobrovoljce te je zaposjednuto nedovrseno lieciliste Zeljeznicarske zaklade u Kosevu, povrh kupalista "Jezero". Na brzinu su nabavljeni kreveti, pokrivaci, slamarice. Svak je iskreno suradjivao, jer su svi shvatili da je to pitanje zivota i smrti Hrvata i ostalih u Sarajevu i Bosni. Jure je tadasnjem porucniku Rafaelu Bobanu povjerio oblikovanje satnija u vojarni na Kosevu. Imenovani su zapovjednici, prema svojoj strucnoj spremi i borbenom duhu, doredjeni docasnici i zapocela je ubrzana izobrazba. Od jutra do mraka mladi ustase stupali su pjevajuci po pjescanoj plazi kupalista "Jezero"; provlacilo se po poljima prema tvrdjavi "Hum", iznad vojarne u Kosevu i vjezbalo gadjati s puskama, strojnicama i bacacima. Sad su vec pristigli i izobrazitelji iz Poglavnikove Tjelesne Bojne: Devcic, Vodopija, Valina, Jozo Dadic, Bozo Vidov, Munetic i drugi. Pocetkom Rujna 1941. sluzbeno je oblikovana Prva ustaska pukovnija, poznatija po imenu Crna Legija. Pojedine satnije, sastavljene od onih, koji su vec bili prosli vojnu obuku krenule su odmah na teren, a glavna nakon tromjesecne izobraze. Prve akcije bile su prema Zviezdi i Crnom Vrhu, gdje su potucene srbijanske odmetnicke bande. Tom prigodom zapljenjeno je dosta cetnickog oruzja, a i njihova pismohrana na Crvenom Vrhu pala je u hrvatske ruke.   Legendarna slava Crne Legije Ubrzo su vojnici poceli pjevati pjesme o Crnoj Legij i Juri Franceticu. Preko Zliebova, ploca, kroz Kasabnu do Milica, preko Vlasenice do Zvornika krocila je legija hrvatskih junaka u crnim odorama. Na samu prvu godisnjicu uzpostave NDH, dne 10. travnja 1942. izbila je na Drinu kod Zvornika i poslala Poglavniku na dar cuturicu vode iz hladne rijeke Drine, s brzojavom: "Dragi Poglavnice! S vjecite granice Drine saljemo pozdrave svom Poglavniku. Prva ustaska pukovnija Sarajevo". Znacenje borbe Crne Legije, koja je u jedinstvenom naletu suzbila cetnicko-partizanski ustanak u istocnoj Bosni i s tim spasila na tisuce i tisuce hrvatskih zivota i goleme vrijednosti u narodnoj imovini nije bila samo vojnicke naravi. Njezin primjer stvario je onaj neunistiv herojski duh medju Hrvatima, koji zivi do danas i koji je jedini zalog za uzpostavu Nezavisne Drzave Hrvatske i slobode hrvatskog naroda. Borba Crne Legije nije zavrsila na Drini god. 1942. U ljeti iste godine ona sudjeluje u hrvatskoj pobjedi nad velikosrbskom "republikom" na Kozari, gdje je palo 4000 odmetnika. Nakon toga dio Crne Legije prebacen je u borbe oko Livna. U Kupresu god.1942. oko 600 pripadnika Crne Legije, zajedno s junackom Kupreskom policijom branili su mjesto od crnogorskih "brigada". Nakon dva dana i dvije noci ogorcene borbe Kupresaci i "Crnci" krvavo su porazili bandite. Od tada su oni bjezali glavom bez obzira, kad su culi da dolazi Crna Legija. Nu, cijena nije bila mala: sve je bilo manje onih junackih dobrovoljaca, koji su se tako odusevljeno prijavili u logor na Miljacki u proljece i ljeto 1941. Jure Francetic je odlukom Vrhovnog Zapovjednika promaknut u cin pukovnika te imenovan zapovjednikom svih stajacih sdrugova Ustaske vojnice, t.j. postrojbi za obranu hrvatskih gradova i sela i njihovih sirih podrucja. Pukovnik Stipovic preuzima zapovjednistvo 1. ustaske pukovnije legionarne Crne Legije na podrucju od Sarajeva preko Romanije, Sokolca, Zvornika i Rogatice. Boban je nakon povlacenja iz Livna te teskih borbi oko Glamoca sa svojom bojnom prebacen u Podravinu. Tamo je nastavio slavu Crne Legije u pobjedama nad srbopartizanima kod Bjelovara i Koprivnice. Prva ustaska pukovnija pretvorena je zatim u Prvi ustaski pokretni sdrug, a Bobanova bojna u Podravini u Peti ustaski sdrug. Palo je na stotine boraca Crne Legije, pao je i sam pukovnik Jure Francetic, koji je posmrtno promaknut u cin krilnika (Ustaskog generala) i viteza. Nu, od pocetne Sarajevske ustaske bojne, zatim pukovnije, nastali su sdrugovi (brigade) i sborovi ( korpusi), koji su cetiri godine branile NDH i pronijele slavu hrvatskog oruzja u velikim bitkama nase povijesti. Nisu ostala zapisana samo imena glavnih junaka, Jure i Bobana, vec i ona Krasuljeve i Vasiljeve bojne, Becirove i Lojine satnije; imena bojnika Obradovica, satnika Stanarevica i junackog glavara stozera Bobanovog sdruga Gude Pogacnika. U slobodnoj nezavisnoj drzavi Hrvatskoj najelitnija hrvatska vojnicka jedinica svakako treba nositi bezsmrtno ime - CRNA LEGIJA. |
13.03.2005., nedjelja
USTASA i ZA DOM SPREMNI - Znacenje.
|
Pojam USTASA znaci i "ustanik". To je onaj koji ustaje protiv svake tiranije, tudinske vlasti, koji ustaje protiv svakog okupatora. Pozdrav ZA DOM takoder znaci "za domovinu i za ognjiste", a rabili su ga brojni Hrvati, od Zrinskog, Jelacica, do Kranjevica i ostalih. Ono SPREMNI Dr Ante Pavelic je preuzeo od Kralja Petra Kresimira IV (1069). "...posto je svemoguci Bog nase kraljevstvo na kopnu i na moru rasprostranio odlucismo i SPREMNO srdcem ustanismo...."  |
Načela ustaškog pokreta
|
.1. Hrvatski je narod samosvijesna etnicka jedinica, on je narod sam po sebi i u etnickom pogledu nije istovijetan s nijednim drugim narodom niti je dio ili pleme kojeg drugog naroda. .2. Hrvatski narod ima svoje izvorno povijesno ime Hrvat, pod njim se pojavio u davno povijesno doba, pod njim je prije 1400 godina dosao u danasnju svoju postojbinu i pod njim zivi sve do danas. To njegovo ime ne moze i ne smije zamijeniti nikakvo drugo ime. .3. Hrvatski je narod svoju danasnju postojbinu vec u pradavna vremena ucinio svojom domovinom, u njoj se trajno nastanio, s njom se srastao i dao joj izvorno i prirodno ime Hrvatska. To ime ne moze se zamijeniti ni jednim drugim imenom. .4. Zemlja koju je hrvatski narod u pradavno doba zaposjeo, te koja je postala njegovom domovinom, prostire se na vise pokrajina, one su svoja posebna imena imale djelomice jos prije dolaska Hrvata, dok su druga pokrajinska imena nastala kasnije, no sve te pokrajine sacinjavaju jednu jedinstvenu domovinu Hrvatsku, te nitko nema pravo da ikoju svojata za sebe. .5. Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku dosao kao potpuno slobodan narod, i to u vrijeme seobe naroda vlastitom pobudom, pa je tu zemlju osvojio i zauvijek je ucinio svojom. .6. Hrvatski ja narod u svoju domovinu Hrvatsku dosao potpuno organiziran ne samo obiteljski nego i vojnicki, te je odmah po dolasku osnovao svoju vlastitu drzavu sa svim obiljezjima drzavnosti. .8. Hrvatski narod ima pravo da svoju suverenu vlast ozivotvori u vlastitoj drzavi Hrvatskoj na citavom svom etnickom i povijesnom podrucju, to jest, da ponovno uspostavi svoju potpuno samostalnu i nezavisnu Hrvatsku drzavu. Tu uspostavu ima pravo provesti svim sredstvima, pa i silom oruzja. Njega ne vezu nikakve medjunarodne ni drzavopravne obveze iz sadasnjosti ili proslosti koje nisu u potpunoj suglasnosti s tim nacelima, niti ce se na takve obazirati u svojoj Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj. .9. Hrvatski narod ima pravo na srecu i blagostanje kao cjelina, a isto tako pravo ima svaki pojedini Hrvat, kao clan te cjeline. Ta sreca i to blagostanje mogu se ozivotvoriti i ostvariti za narod, kao cjelinu, i za pojedince, kao clanove cjeline, jedino u posve samostalnoj Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj koja ne smije i ne moze biti sastavnim dijelom, ni u kojem obliku, ni jedne drzave ili bilo kakve ine drzavne tvorevine .10. Hrvatski narod ima svoj suverenitet po kome on jedini ima vladati u svojoj drzavi i upravljati svim svojim drzavnim i narodnim poslovima. .11. U Hrvatskim drzavnim i narodnim poslovima, u samostalnoj i Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj ne smije odlucivati nitko tko nije po koljenima i po krvi clan hrvatskog naroda. Isto tako ne smije o sudbini hrvatskog naroda i hrvatske drzave odlucivati ni jedan strani narod ili drzava. .12. Seljastvo nije samo temelj i izvor svakog zivota nego ono samo po sebi sacinjava hrvatski narod, te je, kao takvo, nositelj svake drzavne vlasti u Hrvatskoj drzavi. I kraj svega toga, svi stalezi u Hrvatskom narodu sacinjavaju jednu narodnu cjelinu, buduci da i ostali stalezi u hrvatskom narodu, kojih su clanovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i porijeklo nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potjece iz seljacke obitelji, taj u devedeset slucajeva od sto nije hrvatskog porijekla ni krvi, nego je doseljeni stranac. .13. Sva materijalna i duhovna dobra u hrvatskoj drzavi vlasnistvo su hrvatskog naroda, te je on jedini ovlasten raspolagati i koristiti se njime. Prirodna bogatstva hrvatske domovine, napose njene sume i rude ne mogu biti predmetom privatne trgovine. Zemlja moze biti vlasnistvo samo onoga koji je obradjuje sam sa svojom obitelji, to jest seljaka. .14. Temelj svake vrijednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest duznost. Stoga u hrvatskoj drzavi rad oznacava stupanj vrijednosti svakog pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnog narodnog blagostanja. Nitko ne moze imati ikakvih posebnih prava, nego iskljucivo duznosti prema narodu i drzavi svakome daju pravo na osiguran zivot. .15. Vrsenje svih javnih funkcija vezano je uz odgovornost. Svatko tko u ime naroda ili drzave vrsi javne poslove bilo koje vrste odgovara svojim dobrom i svojim zivotom za sva djela ili propuste. No, duznost i odgovornost prema cjelini imaju biti temelj i svakoj djelatnosti u privatnom zivotu svakog pojedinog pripadnika hrvatskog naroda. 16. Teziste moralne snage hrvatskog naroda lezi u urednom vjerskom i obiteljskom zivotu, njegova snaga lezi u seljackom gospodarstvu, prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje, obrambena snaga u organizatornim prokusanim vojnim vrlinama. Prosvijetni i kulturni naprijedak hrvatskog naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokusanoj sposobnosti na polju znanosti, nauke i prosvijete. Industrija, obrt, kucna radinost i trgovina imaju biti ruka pomocnica cjelokupnom seljackom i opcem narodnom gospodarstvu. Te grane zivota imaju biti polje postenog rada i izvor dostojanstvenog zivota radnika, a ne sredstvo gomilanja bogatstva u rukama kapitalista. .17. Skladno uzgajanje, promicanje i usavrsavanje svih narodnih vrlina i grana narodnog zivota zadaca je svih pregnuca javnih radova i drzavne vlasti kao takve, jer one daju potpuno jamstvo opstanka, vijekovnog bivstvovanja i blagostanja sadasnjih i buducih pokoljenja cjelokupnoga hrvatskog naroda, te opstojnost i sigurnost Nezavisne Drzave Hrvatske. U Glavnom Ustaskom Stanu dne 1. lipnja 1933 Dr. Ante Pavelic |
Biografija Ante Pavelića
Roden je u hercegovackom selu Bradini na Ivan planini, gdje su se njegovi roditelji, otac Mile i majka Marija, doselili iz Krivog Puta u Lici. Osnovnu skolu polazio je u raznim bosansko-hercegovackim mjestima, a gimnaziju u Travniku, Senju, Karlovcu i Zagrebu, gdje je 1910. maturirao, te upisao Pravni fakultet. Diplomirao je 1914. a 1915. stekao doktorat prava.Godine 1915.-1918. radio je kao odvjetnicki perovoda u odvjetnickoj pisarnici A. Horvata, predsjednika Hrvatske Stranke Prava, a nakon zavrsene prakse, od 1918., odvjetnik je u Zagrebu. Ozenio je Maru Lovrencevic i imao troje djece, sina Velimira i kcerke Mirjanu i Visnju. Kao gimnazijalac pristupa Hrvatskoj stranci prava, 1918. ulazi u vodstvo stranke, postaje clan Poslovnog odbora, zatim tajnik i potpredsjednik HSP-a. Godine 1921. izabran je za gradskog zastupnika u Zagrebu; u ime HSP-a kontaktirao je s N. Pasicem radi slabljenja Radiceve stranke. Izabran je 1927. i za zagrebackog oblasnog zastupnika; u lipnju 1927. predstavljao je zagrebacku gradsku opcinu na europskom kongresu gradova u Parizu, a na povratku je u Rimu izaslaniku talijanske vlade R.F. Davanzatiju u ime HSP-a predao promemoriju u kojoj se Italiji nudi suradnja u rusenju Jugoslavije; ocekuje talijansku pomoc u uspostavi i zastiti nezavisne hrvatske drzave, te iznosi spremnost na teritorijalno, politicko, ekonomsko i vojno prilagodavanje talijanskim interesima. Na parlamentarnim izborima 1927. izabran je, zajedno s A. Trumbicem, za zastupnika na listi Hrvatskog bloka; u svojim govorima u beogradskoj skupstini istupio je protiv velikosrpske politike i izjasnjavao se za hrvatsku samostalnost i neovisnost; usmjeravao je pravasku omladinu i pokrenuo listove Starcevic i Kvaternik.  Poslije atentata na prvake HSS-a 1928. pristupa Seljacko-demokratskoj koaliciji; pokrece list Hrvatski domobran s programom ostvarenja samostalne hrvatske drzave, a 1.X.1929. osniva istoimenu organizaciju za borbene akcije. Nakon proglasenja sestosijecanjske diktature 1929. sklanja se u emigraciju. Prvo odlazi u Bec, zatim s G. Percecom u Budimpestu, te u Sofiju, gdje 20.IV.1929. s vodama makedonske emigracije potpisuje deklaraciju o uzajamnoj pomoci Makedonaca i Hrvata u rusenju Jugoslavije i stvaranju nezavisnih drzava Hrvatske i Makedonije. U Beogradu ga je Sud za zastitu drzave 17.VII.1929. osudio na smrt u odsutnosti. Dobiva utociste u Italiji, potkraj 1930. osniva tajnu revolucionarnu nacionalisticku organizaciju Ustasa - hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) s ciljem razbijanja Jugoslavije i uspostave neovisne hrvatske drzave uz pomoc Italije; uzima naslov poglavnika, ustaski pokret organizira na vojnim i urotnickim nacelima; u drugoj polovici 1931. u Italiji osniva prvi logor za vojnu obuku u mjestu Bovegno u pokrajini Brescia, te inicira osnivanje drugih takvih logora u Italiji i Madarskoj. U Glavnom ustaskom stanu 1.VI.1933. obznanjuje Nacela ustaskog pokreta u 17 tocaka i kao cilj pokreta istice uspostavu samostalne i nezavisne hrvatske drzave na citavom njezinu povijesnom i etnickom podrucju, sto se ima pravo provesti svim sredstvima, pa i silom oruzja. Inicira i organizira propagandne akcije, atentate i diverzije. Godine 1932. organizira Velebitski ustanak, 1934. atentat u Marseillesu, te je ponovno osuden na smrt u odsutnosti. Nakon marsejskog atentata, pod pritiskom Francuske, talijanske ga vlasti 17.X.1934. uhicuju i zatvaraju u Torinu (1934.-1936.). Potkraj listopada 1936. dovrsio je opsezniji elaborat za njemacko Ministarstvo vanjskih poslova pod naslovom Hrvatsko pitanje (objavljen 1942. u redakciji I. Bogdana pod naslovom Dr. Ante Pavelic riesio je hrvatsko pitanje). Nakon priblizavanja Jugoslavije i Italije i sporazuma Ciano-Stojadinovic, 1.IV.1937. izdaje odredbu kojom razrjesava ustase djelatne sluzbe i raspusta sve logore na podrucju Italije; ustase su raseljene i izolirane po cijeloj Italiji, a on je interniran u Sieni (1937.-1939.). Nakon pada M. Stojadinovica, talijanske okupacije Albanije i priprema za napad na Jugoslaviju, poziva ga talijanski ministar vanjskih poslova G. Ciano (23.I.1940.) i dogovara s njim plan akcije koji ukljucuje podizanje ustanka u Hrvatskoj, talijansku vojnu intervenciju, uspostavu nezavisne Hrvatske pod talijanskom zastitom i njezin ulazak u monetarnu i carinsku, zatim i u personalnu uniju s Italijom. Nakon beogradskih dogadanja 27.III.1941. prvi ga put prima Mussolini (29.III.), a posto je S. Kvaternik u njegovo ime proglasio NDH, prima ga ponovno 11.IV. i odobrava mu ulazak u Hrvatsku.  Na celu skupine ustasa vratio se u Hrvatsku i preuzeo vlast; 15.IV.1941. stigao je u Zagreb i kao poglavnik NDH imenovao prvu hrvatsku drzavnu vladu, u kojoj je uzeo polozaj predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova. Osniva domobranstvo i organizira upravnu i diplomatsku sluzbu; preoblikuje ustaski pokret u jedinog nosioca politicke volje, mijenja mu ime u Ustasa - hrvatski oslobodilacki pokret (UHOP), uspostavlja Glavni ustaski stan (GUS) kao organizacijsko-politicku, a Ustasku vojnicu i Ustasku nadzornu sluzbu (UNS) kao vojno-policijske poluge rezima. Nakon pregovora s Cianom 25. travnja u Ljubljani i s Mussolinijem 7. svibnja u Trzicu 18.V.1941. potpisuje Rimske ugovore, kojima je velik dio hrvatske obale i otoka prepusten Italiji, prihvacen je talijanski politicki, ekonomski i vojni nadzor na djelu NDH, a hrvatska kruna ponudena je talijanskom vojvodi od Spoleta Aimoneu. Pocetkom lipnja 1941. prvi put posjecuje Hitlera, a 15.VI.1941. u Veneciji potpisuje pristupanje NDH Trojnom paktu. Unutrasnje odnose rjesavao je terorom; vec 17. travnja donosi Zakonsku odredbu za obranu naroda i drzave, koja vrijedi retroaktivno i predvida samo jednu kaznu, smrtnu, za djela 'povrede casti' i 'zivotnih interesa hrvatskoga naroda'. U Hrvatskoj je uspostavio totalitarni sustav po uzoru na nacisticki rezim u Njemackoj; donio je rasne zakone, uspostavio koncentacijske logore i podrzavao nasilje nad dijelom stanovnistva, unatoc prosvjedima Katolicke crkve na celu s nadbiskupom A. Stepincem; zabranio je sve stranke i udruge, te uspostavio osobnu diktaturu. Na poticaj umjerenih ustaskih prvaka, pocetkom 1942. ublazava teror; u sijecnju 1942. saziva Hrvatski Drzavni Sabor, premjesta Maceka iz Jasenovca u Kupinec i pusta zatvorene zastupnike i pristase HSS-a, Srbima priznaje status 'pravoslavnih drzavljana' i donosi odredbu osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve, a u listopadu 1942. uklanja s duznosti E. Kvaternika, jednog od glavnih provoditelja politike terora. puca marsala Badoglia i pada Mussolinija, napusta mjesto predsjednika vlade i 2.IX.1943. na to mjesto imenuje N. Mandica, a nakon kapitulacije Italije, 10.IX.1943. objavljuje Drzavnopravnu izjavu o razrjesenju Rimskih ugovora. U listopadu 1943. prekida pregovore o stvaranju koalicijske vlade, koje su s njegovom suglasnoscu N. Mandic i M. Lorkovic vodili s celnicima HSS-a. Sudbinu NDH vezao je uz sudbinu nacisticke Njemacke, te je potkraj listopada 1944. zasutavio akciju M. Lorkovica i A. Vokica za odvajanjem NDH od Njemacke. U travnju 1945. sudjelovao je u kombinacijama D. Mihailovica i L. Rupnika o stvaranju srpsko-hrvatsko-slovenskog antikomunistickog bloka. Zagreb je napustio 6.V.1945. te preko Austrije i Italije otisao u Argentinu. Godine 1956. osnovao je Hrvatski Oslobodilacki Pokret (HOP). Nakon atentata na njega 10.IV.1957. u mjestu Lomas del Palomar kraj Buenos Airesa, gdje je zivio pod laznim imenom, prisiljen je napustiti Argentinu, te odlazi u Spanjolsku. Objavio je vise politickih i literarnih radova u dvije knjige: politicki roman Lijepa plavojka (1935.) i politicku raspravu Strahote zabluda (1938.). Njegova kci Visnja objavila je 1968. knjigu njegovih sjecanja Dozivljaji. Pjesma Poglavniku Poglavniče Bog ti pokoj dao Ti si junak bio i ostao Junak bio u Travanjskom polju Drzavu si obnovio svoju Srusio os mrskog tiranina Srbskog Kralja Karadjordjevica Tvoja slava vječito ostade Putokaz je za Hrvate mlade Prvi vođo slobode i pravde Poglavnice Hrvatske Drzave Slavit će te vjecna povjest nasa Poglavnice Hrvatskih Ustaša |
09.03.2005., srijeda
KRONOLOGIJA CRNE LEGIJE
Poslije travanjske akcije 1941. godine kad je Njemačka razorila Kraljevinu Jugoslaviju napadom na Beograd, Hrvatska se oslobodila nakon gotovo više od tisuču godina ropstva. 10.04.1941. Slavko Kvaternik proglasio je Nezavisnu Državu Hrvatsku. Poglavnik dr. Ante Pavelić došao je nekoliko dana kasnije iz Italije gdje je boravio kao politički imigrant.Situacija u Hrvatskoj je bila prilicno teska. Hrvatska vojska nije jos bila ustrojena, tako da nije bilo dovoljno snaga koje bi zaustavile horde partizana i cetnika, srbskih para-vojnih jedinica koje su se oblikovale od stare kraljevske-jugoslavenske vojske. Partizani i cetnici iskoristili su slabosti hrvatske vojske i zauzeli velik dio istocne Bosne I neke druge dijelove hrvatskog teritorija gdje je zivjelo srpsko stanovnistvo. Nakon osvajanja teritorija njihovi vojnici su ubijali, silovali i maltretirali nevine ljude i civile u naseljima, tako da je Hrvatska Vlada odlucila osnovati posebne divizije za borbu protiv Srba i komunistickih antifasistickih buntovnika. Pocetak ove legendarne jedinice bilo je ujedinjavanje dva ustaska bataljona u Sarajevu koji su zajedno imali oko 800 vojnika. Zapovijednik bataljona bio je Becir Lokmic. Najveci broj vojnika iz tih bataljona bili su ljudi kojima su Cetnici unistili domove i citave obitelji. Tocno 15. rujna zapocela je posebna obuka za vojnike Crne Legije. Prvi veci obracun bio je blizu grada Sarajeva, u veljaci 1942. godine kad je napad zapocelo 5000 cetnika, a Crna Legija je imala samo 1000 vojnika, ali s hrabroscu u srcu, jasnom strategijom i s novim vodjom, velikim Jurom Franceticem porazila je neprijatelja. Francetic je htio ocistiti Hrvatsku od Cetnickih trupa, tako da je krenuo na sjever, a potom na istok. Poslije nekoliko dana Cetnici su bili porazeni u Olovu, Zavidovicima, Han Pijesku i nekim drugim naseljima i gradovima u istocnoj Bosni. Te bitke su bile ekstremno teske, radilo se u iznimno velikim hladnocama, negdje oko -30 stupnjeva celzijusa, a osobito u visokim planinskim podrucjima. Kad je stiglo proljece i vrijeme postalo toplije, Crna Legija je zapocela nove obracune protiv Cetnika. Zapovjednik Crne Legije, Jure Francetic odlucio je ici sve do Drine, istocne hrvatske granice, i to prije desetog travnja - Hrvatskog Dana Nezavisnosti, tako da je prvog travnja zapocela poznata 'vojna operacija Drina'. I u svega nekoliko dana Crna Legija je porazila Cetnike i na dan 09.04. 1942. godine cijela je istocno-hrvatska granica bila pod Hrvatskim Zapovjednistvom. 10.04.1942., Jure Francetic poslao je bocu vode iz rijeke Drine Poglavniku dr. Anti Pavelicu s telegramom: "Hrvatska vojska stoji ponovo na svojoj istocno-povijesnoj granici!" Pobjedama i borbama legendrane divizije nije bilo kraja. Cetnicka kretanja po Hrvatskoj bila su zaustavljena, ali postojala je druga velika prijetnja miroljubivom i neduznom hrvatskom narodu: partizani, kojih je sirenje iz dana u dan bivalo sve vece. Sredinom 1942. godine u Hrvatskoj je postojalo vec vise od 60000 partizana. Njemacke i talijanske snage odlucile su unistiti partizansko napredovanje u Hrvatskoj, a osobito su se koncentrirali na planinu Kozara, gdje su partizani uspostavili 'Nezavisnu partizansku republiku', a jedina vojska koja se borila protiv partizana bili su Hrvati. Hrvatska Domobranska zajednica, domaca garda kao dio Hrvatske vojske sve do 1943. godine, drugi dio vojske pod nazivom 'Ustase' (osiguranja) i Crna Legija, hrvatski ratnici rastjerali su partizane nakon nekoliko dana energicne borbe. Nakon poraza i gubitaka na Kozari partizani su se htijeli osvetiti Hrvatima i drugim silama Osovine i tako su napali grad Kupres. Taj napad se dogodio neocekivano pa nije bilo vremena za poslati Hrvatske trupe. Srecom, u Kupresu se u to vrijeme nalazilo 600 vojnika Crne Legije koji su udruzeni s lokalnim dragovoljcima odlucili braniti Kupres. Bila je to bitka koja je trajala dva dana i dvije noci bez prestanka i u vrlo teskim uvjetima za hrvatske vojnike, ali je na kraju Crna Legija porazila brojne partizanske brigade. Poslije nekoliko dana, Crna Legija sudjeluje u obrani Bugojna i Livna. U ove tri bitke partizani su izgubili vise od 5000 vojnika. Pobjeda je bila izvanredno poticajna za moral Hrvatskih vojnika i dr. Ante Pavelic je odlucio dati Juri Francetic "veliku zlatnu medalju" s naslovom "VITEZ" kao odlicje za hrabrost, a "ZELJEZNI KRIZ" kao priznanje za izvanredno umijece ratovanja. U prosincu 1942. Hitler je pozvao dr. Antu Pavelica na Istocni front u posjetu Hrvatskoj dragovoljackoj diviziji poznatoj pod imenom "Hrvatska Legija". Jure Francetic bio je u pratnji Anti Pavelicu. Kad se vratio natrag na front, 22.12.1942. njegov avion klase "Potez 25" bio je srusen od partizanske zracne obrane blizu Slunja. On je prezivio nesrecu, ali s vrlo teskim ozljedama. 27.12. 1942. Jure Francetic je preminuo u bolnici u Slunju. Posthumno ga dr. Ante Pavelic promice do ranga "KRILNIK", sto je bilo najvece moguce odlikovanje u Hrvatskoj vojsci. Poslije njegove smrt, njegova desna ruka, kapetan Rafel Boban preuzeuo je zapovjednistvo Crnom Legijom, ali samo nekoliko dana poslije Franceticeve smrti Crna Legija prestaje postojati, a njeni vojnici postaju jezgro nove i velike Divizije s imenom"5 stojeca divizija" - stajaci zdrug, a njezin Zapovijednik postaje Kapetan Boban. Sve do kraja WW2, Crna Legija je bila sinonim za hrabre i snazne ratnike u Hrvatskoj. Postoji velik broj pjesama napisanih u spomen i slavu Juri Franceticu i Crnoj Legiji. Poslije Drugog sv. rata komunisti su pokusali sakriti istinu o ovoj izvanrednoj i slavnoj diviziji, ali takva hrabrost ostala je zivjeti u sjecanju hrvatskih ljudi. U Domovinskom ratu protiv komunista i srpskih imperijalista u razdoblju od 1991-1995. ratnici Crne Legije postali su ponovo idoli mladih Hrvatskih vojnika. Ta hrabrost ljudi i njihova herojska djela u srcima Hrvatskih Patriota ostaju zivjeti zauvijek. |
POVJEST CRNE LEGIJE
U povijesti hrvatskog domovinskog rata 1941 - 1945. legendarno mjesto zauzimlje glasovita Crna legija. Početak ove najslavnije ustaške jedinice nalazi se u dvijema sarajevskim ustaškim bojnama (800 boraca), pod zapovjedništvom satnika Becira Lokmića. Te su bojne bile oblikovane za obranu proti velikosrbskoj četnickoj navali, koja izbija ljeti 1941. Prvi četnicki napada zbio se kod sela Blazuja, 15 km od Sarajeva, kada je iz busije napadnut jedan teretnjak te panda uptake duznostnik Ilija Trogrlić sa četvoricom ustaša. Zatim četnici Save Derikonje napadaju selo Sjetinu izpod Jahorine i ubijaju 60 mjestana, među njima i žene i djecu. Slijede četnicki napadi u okolici Varcar Vakufa, Dervente, Zvornika itd. Povjerenik Glavnog ustaškog Stana za Bosnu, satnik - povratnik Jure Francetić, rodom iz Otoca u Lici, tada 29 godina star, već je 3. i 17. Svibnja 1941. uputio pucanstvu poziv da drzi mir i red te surađuje u izgradnji NDH,takoder i pravoslavnom pucanstvu postivanje i obstanak. Nu Kraljevska jugoslavenska vlada u izbjeglistvu neprekidno je pozivala na ustanak preko krugovala, što su i provadali četnicki kolovođe, uz pomoc srbijanske Nedićeve vlade. Nakon poginuca Becira Lokmica, Jure Francetić preuzima i zapovjedništvo sarajevskih ustaških bojni, od kojih uz pomoć satnika Rafaela Boban stvara jaku borbenu jedinicu. Kako nije bilo drugog sukna za odore, osim crnoga, ta je postrojba prema boji svoje odore prozvana "Crnom Legijom". Pročelnik Operativnog odjela Hrvatskih oružanih snaga, general bojnik Fedor Dragojlov, pise u "švicarskom vojnom časopisu": "...Polozaj u istočnoj Bosni bio je težak... Zadaću pokretnih udarnih snaga preuzima u širem prostoru Sarajeva t.zv. Crna Legija. To je bila postrojba, što je uptake bojnik (kasnije pukovnik) Jure Francetić sastavio od triju bojni, vrlo dobro naoružanih, pokretnih za suzbijanje četnika i partizana, što su bili preplavili istočnu Bosnu. U nju su se novacili dobrovoljci, muževi i mladići istočne i južne Bosne, čiji su domovi bili opustošeni ili čiju su rodbinu četnici i partizani poubijali. Jačina Crne legije iznosila je na početku od 1.200 do 1.500 ljudi, a ime je dobila zbog njezine crne odore. Njezin najuspješniji podhvat bio je, kad je u veljači 1942. napala četnike u području istočno od Romanije, te ih okolice Vlasnice i Srebrenice protjerala preko Drine". Izobrazitelji iz Poglavnikove tjelesne bojne - ustaše povratnici Krune Devčić, Jozo Dadić, Bozo Vidov, Vodopija, Munetić i drugi preuzeli su izobrazbu Crne Legije u vojarni na Kosevu kod Sarajeva. Ubrzo zatim Legija ulazi u oštru zimsku borbu sa četnicima i goni ih kod Kasindola, Vareca, Brgule, Zuleta, Doboja, na Ugar Planini, kod Korićana i Konjića. Krajem 1941. u dvodnevnom pohodu Legija čisti obronke Paklenice i Kraj od Maglaja prema Sjeveru, do Bradarića. Dne 11. siječnja 1942. vodi pobjedonosnu borbu kod Krivaje i Vijka, a zatim kod Careve Cuprije, Olovo, Krivajica, Vozuče i Zavidovića, na Podromanji i kod Glasinca. Na najvišem vrhu Romanije iztiče hrvatsku ratnu zastavu, skidajući četnicku. Dne 20. veljace oslobađa Senkovice, a zatim Sokolac, Vidrić, Zliebove i Kosutić. Dana 1. veljače oslobada Han Krum, Han Piesak, Mekote, Krusace, Crnu Rijeku, Kraljevo Polje, Han Ploče, Vlasenicu, Milica Selo i Drinjačak. Dne 9. travnja progoni četnike kod Bratunca i tuče kod Bjelavca i Srebrenice. Na sam Deseti Travnja 1942. podpukovnik Jure Francetić salje Poglavniku na dar ćuturicu vode iz Drine - iztočne granice NDH. Slijedećeg dana nastavlja se podhvat prema Viogori i Bratuncu, a 18. IV. kod Kusaca. Dne 20. Travnja Legija oslobađa Staro Brdo, Slap, Luku, Peći, Skelan i Fakovice. Borba Crne Legije nije završila na Drini. Ljeti 1942. ona sudjeluje u uništenju "partizanske republike" na Kozari. Nakon tog dio Crne Legije vodi borbe kod Livna. U Kupresu god. 1942. šest stotina "Crnaca" - kako su ih zvali - sudjeluje u obrani Kupresa te zajedno s mjestnom vojnicom teško porazuje partizanske "brigade" u dva dana i dvije noći borbe. Većinu borbi Crna Legija vodila je pod osobnim zapovjedništvom Jure Francetića, koji je zbog svog osobnog junaštva odlikovan Velikom zlatnom kolajnom, Poglavnika Ante Pavelića za hrabrost, s naslovom viteza, a za vojno umijeće željeznim trolistom. |
Uvod
|
Štovani prijatelji i posjetitelji, Dobrodošli na moj blog naslovljen prema imenu legendarne Crne Legije koja je bila i ostala simbol hrvatske vojne i moralne snage i hrabrosti te pobjedonosnog duha. |
