CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (10)
"Bjelovarski sajam" d.o.o.
Revizori otkrili kriminal
Nakon revizorskog "češljanja" financijskog poslovanja "Bjelovarskog sajma" d.o.o., tvrtke u vlasništvu Bjelovarsko-bilogorske županije i Grada Bjelovara, izvješće je šokiralo Županijsko poglavarstvo. Nalaz kontrole poslovanja, inače sadrži skoro 50 stranica izvješća.
Kontrola, koja je trajala dvadesetak dana, pokazala je da "Bjelovarski sajam" d.o.o. ne samo da se nije držao zakonskih propisa i odluka (poput one o blagajničkom maksimumu od 10.000 kuna), nego ih je zaobilazio. Iako je 03. siječnja 1999. godine usvojena Odluka o blagajničkom maksimumu, toga se nije pridržavalo, pa se ponekad u blagajni našlo i četiri puta više novca od dopuštenih 10.000 kuna.
U kratkom vremenu potrošen 1 milijun kuna za telefon
Revizori ukazuju kako je ponekad trebalo proći i šest dana da novac iz blagajne (7.489,00 kuna) prijeđe put do žiro-računa u ZAP-u. I kod organiziranja Jesenskog međunarodnog stočarskog i poljoprivrednog sajma, gdje se veliki prihod ostvaruje od prodaje ulaznica, ima previše "šlamperaja", na što ukazuju i izvješća revizora: "Bjelovarski sajam" d.o.o. nema podatak o ukupnom broju prodanih ulaznica za vrijeme održavanja Jesenskog sajma.
Povrh nesavjesnog odvnosa prema proračunskom novcu i trošenju bez ikakve kontrole, četvorica zaposlenih su redovito isplaćivali plaće, dnevnice, božićnice i putne troškove kao da se radi o najsavjesnijem poslovanju i odnosu prema novcu poreznih obveznika. Time su pokazali drugu stranu lica, jer se s plaćama nije štedjelo.
Slatki život
Prosječna neto plaća u prošloj godini iznosila je 5.400,00 Kuna, a najniža isplaćena 3.496,00 Kuna. Vjerojatno je najvišu plaću, prosječno 7.890,00 Kuna primio direktor Društva. Kad se radi o isplatama dnevnica i putnih troškova, uobičajeno je da se iste isplaćuju bez valjane dokumentacije. Također bode u oči visina isplaćene naknade zaposlenicima za odlazak na posao i povratak s posla. U tu je svrhu prošle godine isplaćeno 36.902,00 Kune ili skoro deset tisuća kuna po zaposlenom.
Da sve i nije tako crno, pokazuje potrošena svota za reprezentaciju, gdje se uspjelo nešto i uštedjeti. Umjesto planiranog troška od 75,5 tisuća kuna, reprezentacija je odnijela "svega" 75.008,52 kune. Kako bi sve bilo u skladu sa zakonom, uprava "Sajma" je na ime odvjetničkih usluga tijekom rujna i listopada 1999. godine u tri navrata platila predujmom ukupno 196.000,00 Kuna.
Ravnodušni vijećnici Skupštine
No, da se istom revnošću nisu branili interesi Društva, kaokad su oni bili u pitanju, govori i podatak da "Sajam" potražuje od izlagača i korisnika prostora 900.000,00 Kuna. To je samo jedan od brojnih dvostrukih mjerila kojima su se rukovodili zaposleni u "Bjelovarskom sajmu".
Bjelovarsko-bilogorski župan Damir Bajs nije želio ulaziti u raščlambu pojedinih nepravilnosti. Županijsko Poglavarstvo je ublažilo i priklilo druga kaznena djela. Nisu poštivali zakone o poslovanju, nego su krali i podramljivali Županiju.
Sajam farsa
Županijsko poglavarstvo Bjelovarsko-bilogorske županije, na čelu sa županom Damirom Bajsom, na Županijskoj skupštini u četvrtak popodne, odlučilo je nakon duže rasprave da se poslovanje "Bjelovarskog sajma" d.o.o.o - ocijeni neprihvatljivim. Ujedno su vijećnici zatražili od Skupštine društva da se u što hitnijem roku poduzmu mjere kako bi "Sajam" stao na zdrave noge i počeo poslovati pozitivno i transparentno.
Povod takvoj ocjeni županijskih vijećnika, o poslovanju tvrtke koja je u 60-postotnom vlasništvu Bjelovarsko-bilogorske županije, a 40-postotnom Grada Bjelovara, je Izvješće revizije. Da podsjetimo, nakon kontrole poslovanja, izvješće sadrži pedesetak stranica u kojemu su revizori pobrojali uočene nedostatke tijekom dvadesetodnevne kontrole. Vijećnike je posebno začudila činjenica da su od četiri zaposlenika tvrtke, čak trojica ekonomisti, pa stoga nepravilnosti pobrojane u Izvješću imaju još i veću tećinu.
Ništitelji
Kako se to može raspolagati sa proračunskim novcem, te organizirano krasti, a za to da nitko ne snosi nikakvu odgovornost. Kada se je kralo, jedino je ostao kriv smijenjeni direktor "Bjelovarskog sajma" Zlatko Kraljić na kojega su u Županijskoj skupštini svi navalili, a zaboravljaju da su kraj njega isto trošili novac i dobro živjeli. Svi su oni na "Sajmu" dobro jeli i pili zajedno. Uprava "Bjelovarskog sajma" imenovala je novoga direktora veterinara Zlatka Salaja.
Na otvaranju svake godine Međunarodnog gospodarsko-stočarskog sajma u Bjelovaru - Gudovcu bili su razni visoki uzvanici: Marijan Ramunšćak, predsjednik Vrhovnog suda , Ivan Mrkonjić, predsjednik Općinskog suda i dosadašnji predsjednik Izbornog povjerenstva, saborski zastupnik Drago Krpina, ministar Policije Ivan Penić, Zvonimir i Branka Šeparović, general Mile Ćuk, i drugi. Sve potrošene račune netko je morao platiti, jer gospoda se provodila za sebe a ne za seljaka.
Takav "Sajam" je veća šteta nego korist
"Bjelovarski sajam" d.o.o. već godinama njegovo poslovanje plaća se iz Županijskog proračuna, sve je to poslovanje bez pokrića, koje plaćaju porezni obveznici. U aljkavoj i nestručno vođenoj poslovnoj dokumentaciji, mnogi kriminali se iscrtavaju, prvo troškovi koje je "Sajam" platio kao uslugu raznim privatnim tvrtkama, od zaštitarskih službi, karikaturista, štampanje plakata i drugog promidžbenog materijala...
Milijunski novčani iznosi su otišli a nisu bili transparentni za razvoj "Sajma" i gospodarstva. Sve je nekome ta prćija išla debelo u korist, odnosno mutni poslovi su se tu radili i stoga proizlazi da je to obmana građana. Transakcije koje se izvode, je tipičan šverc i lopovluk... Prava izvješća se skrivaju od građana, dok vijećnici u skupštini žmire, što je zbunjujuće kakvu štetu se nanosi cijeloj županiji.
Autor teksta: Branko Stojković
CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (11)
Informativni centar Bjelovar
IC je novinarska kuća koja izdaje gradski list "Bjelovarac" i koja posjeduje radio postaju (BBR) 100,1 Mzh. U IC-u je dosada promjenjeno nekoliko direktora i nešto više urednika. Dana 18. lipnja 1997. godine, u Informativni centar upada "grupa lokalnih kauboja" koji tako rečeno ulaze - nogom o vrata, upadaju unutra, na čelu sa grupom Luka Markešić (HDZ), Ivan Butković (HDZ), Ivan Ljubanović (HDZ), i drugi. Oni nasilno uzimaju knjigu dioničara, te postavljaju Ivana Butkovića za v.d. direktora, konobara i ugostitelja u Bjelovaru.
Oni ujedno izbacuju van direktora IC-a Sinišu Slavinića (HDZ), koji također je vlasnik dionica 9,5 posto, izbacuju van sve njegove ljude, od šefice računovodstva pa nadalje. Toga istog dana "grupa" održava Skupštinu na kojoj je i nazočan javni bilježnik, tj. opunomoćenik vlasnika te javne bilježnice Marije Kustić. Skupština je održana po drugi put, odnosno i poslije, točnije 7. srpnja 1997. godine, na skupštini dioničara Informativnog centra d.o.o., koju je vodio novi predsjednik Nadzornog odbora Ivan Ljubanović, a u ime Grada Bjelovara kao vlasnika 21,1 posto poslovnih udjela, skupštini je prisustvovao Milan Mateković (HDZ), pročelnik za društvene djelatnosti.
Zašto je društvo šutilo?
Iako je sve preplavljeno kriminalom, i to nije bilo legalno, da "grupa" postala je vlasnikom dionica IC-a. Zanimljivo je da direktor drvne industrije "Česma" Ivan Ljubanović vodi "Informativni centar d.o.o.", a u DI "Česma" je bila najkriminalnija privatizacija. Skupština dioničara postala je farsa*, koja služi glavnim članovima, odnosno Nadzornom odboru.
Grupa je krivotvorila podatke, izmjenila vlasničku strukturu, ili bolje rečeno, izmanipulirala vlasničkom strukturom: zapisnicima, Financijske i Kriminalističke policije, nije izvršen upis promjena u Trgovačkom sudu u Bjelovaru, nakon Skupštine 18. lipnja 1997. godine.
Najkriminalnija novinarska kuća
Ivan Ljubanović je predsjednik Nadzornog odbora IC-a, a članovi su: Ivan Butković, Luka Markešić (HDZ), Mirjana Pušćak i Filip Sušilović (HDZ). Članovi gradskog poglavarstva na čelu sa gradonačelnikom dr. Borisom Kudumijom (HDZ) o svemu su šutjeli, iako je vlasnik IC-a i Grad Bjelovar.
No, ne postoji pitanje: Zašto je "okupiran medij", od kriminalne grupe. I zašto su od Hrvatskog fonda za privatizaciju samo određeni mogli kupiti dionice, a ne i drugi. Sve je to počelo još 1994. godine, pripreme za uzurpiranje javnog medija. Koji će "bjelovarskoj mafiji" služiti za obmanjivanje građana, i držanje u "svetoj pokornosti".
Kako su postali vlasnici medija?
U travnju 1997. godine na lokalnim izborima pobijedio je HDZ-e, kojeg je na čelu bio general Mile Ćuk i Luka Markešić, oni su u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji preuzeli svu vlast, postavivši na sva državna mjesta svoje ljude. U tome svemu HDZ-e se je posvađao oko podjele vlasništva i vlasti. Tako da su jedni drugima prijetili, npr, gradonačelnici Mr. Maji Šafarik (HDZ) prijetili su dizanjem kuće u zrak.
Grupa prije nego što se je dočepala medija, Grad Bjelovar uložio je u "Informativni centar" , 1.300.000 kuna, u skupocjenu opremu lista i radia. Obnovljen je i prostor, tj. zgrada na Trgu E. Kvaternika bb. U gradski list "Bjelovarac" i radio postaju BBR uložena su i druga materijalna sredstva. Gradonačelnik Dr. Boris Kudumija i njegovi najbliži suradnici, tajnik Grada Josip Harambašić, te pročelnici upravnog odjela Tomislav Junković, Mirko Čorba, Jadranka Matašin, Milan Mateković, dali su 30. rujna 1997. godine koncesiju županijskom radiju BBR. Iz gradskog je proračuna izdvojen i novac. Već deset godina upravlja se na kriminalan način dionicama i dioničkim društvom.
Građani zaslužuju istinitu informaciju
U Bjelovaru još ne postoji slobodno novinarstvo, novinari koji rade i u drugim novinarskim kućama drhte pred moćnicima. Tako da prave pozitivne selekcije informacija nema. Vijesti su trivijalna* i konzervativna stvar. IC zatire civilno društvo, koje se zbog toga nemože razvijati. Nije zato čudno što Butkovićev list sve manje građani kupuju.
Od tiraža oko 7 tisuća, tiraž je pao na 2,5 tisuća primjeraka. A možda ni toliko. Bitno je držati medij u svojim rukama. Što omogućuje takva medijska kuća građanima? Stavljajući u prvi plan činjenicu, koju su dali do znanja, da direktor IC-a Ivan Butković s pomoćnim urednikom Josipom Krekovićem je podvukao vidljivu crtu "cenzura", za sve one poštene i pravedne građane.
Bahata tiranija
To je suspendiranje demokracije, tj. neovisnog novinarstva, jer mediji drže kriminalne grupe - koje sebe štite. Kritički dio javnosti za Butkovića i njegove "mafijoze" ne postoji, oni građanima ne mogu osigurati ni najminimalniji dio informacije. Tako novinarstvo šteti razvoju građanskog društva.
Veliki je to grijeh. I sam utemeljitelj HDZ-a u Bjelovaru, Jure Šimić kaže i priznaje u svojoj columni (Pisma i prosvjedi) za tjednik Nacional od 19.11.1997., da je HDZ-e teško i neizlječivo bolestan. Da u Bjelovaru vode rat nekoliko grupa HDZ-a, on ih naziva posprdno; "talibani" i "katolički fundamentalisti", "tarabani" i "folkoristi"...
Butkovićev pomoćni urednik
"Nevažni" gospodin Josip Kreković i "veliki urednik" maloga i beznačajnog kupusastog lista tjednik Bjelovarac, drznuo se i počeo učiti hrvatski jezik i novinarstvu, određene za njega previše obrazovane ugledne osobe ovoga grada a i poznate branitelje ovog kraja. Kreković jedino zna hrvatski govoriti i izigravati velikog Hrvata, a dok je spomenuti gospodin u tjednom "oku" od 22.7.2004. branio Hrvatsku i bio spreman poginuti za naš grad, Kreković je bio u podrumu sa Jugonostalgičarima i hrabro ih je učio hrvatski.
Kreković danas se kao propali novinarčić (jer nije završio fakultet novinarstva) uvukao se vlasniku IC-a Bjelovarac, te mu vire samo tabani i možemo ga slobodno nazvati "talibanom". Kreković, kad je trezan zna koju suvislu i napisati, ali uglavnom je u bestežinskom stanju i nije vrijedan da ga određene ugledne osobe ovog grada okrznu i pogledom. Krekoviću nastavi pisati, ali oslobodi ruke, nemoj pisati nogama.
Obećana zemlja u plamenu
Pa jasno je zašto onda služi medij, s kojim upravljaju "pljačkaši" i "korupcionaši", njihove sluge, i drugi. Zna se - zašto je okupiran medij. Direktor I.Butković je založio imovinu "Informativnog centra", tj. Grada, za kredite u banci. U zakulisanim igrama digla se je nekoliko puta prašina, npr. oko preuzimanje tvrtke "J and D Records" koja se bavi marketingom, a u vlasništvu je Dražena Kocijana "Kocke".
Čudesno je, da su se dioničari odrekli vlasništva. A sada je vrijeme da se i o tome ovdje progovori, kako bi se otkrili korjeni te šutnje, i njihovi nositelji. U Domovinskom ratu ubijenih i nestalih su na tisuće ljudi, sve u svemu, da bi se nekolicina stotina narodnih varalica, političkih prevaranata, pljačkaša, ucjenjivača, dobro živjeli, ili čak, da sami unaokolo ponavljaju jednu te istu doktrinu i nome obmanjuju narod, slično tome, kao bjelovarska mafija. To je primjer kako se može postati ratni profiter. Počelo je sa činovima, a završilo, sa tvornicama.... Informativni centar više nema nikakvu ulogu i važnost u javnom životu grada Bjelovara.
Tabu tema
Udruga građana za ostvarenje i praćenje građanskih prava "Štit" - Bjelovar, javno je prozvao imenom i prezimnom one odgovorne ljude i pitao: Zašto? Grad Bjelovar, tj. gradsko poglavarstvo sa gradonačelnicom financira Butkovića, te mu plaća račune za njegove režije u IC-u. Adlešićka iz proračuna daje Butkoviću novac, i na taj način ona sebi kupuje medijski prostor, da bi se reklamirala, i stvarala sebi imidž. Gradonačelnica Butkovićevoj grupi omogućuje razne koncesije - novac ide njima.
Direktor Butković, preselio je dio opreme i medija u svoju vlastitu kuću u ulici Matice Hrvatske, koju je ugovorom prodao IC-u. Zna se rezultat toga zakupa, na njemu je Butković podigao kredite u bankama. Zanimljivo je, da je Ivan Butković još u ožujku 2000. godine, potpuno bankrotiro. Najavio je da nakon 54. godine izlaženja lista "Bjelovarac" da se gasi.
Dugovi vraćeni novcem od naroda
Onda je došla za gradonačelnicu Đurđa Adlešić, i financijski Butkoviću pomogla - raznim koncesijama za preljevanje novca, iz proračuna. Butkovićeva je sva imovina bila u oglasima na javnoj prodaji. A od jednom on je počeo voziti najbolje marke auta. Butković je od Gradske uprave dobio koncesiju i na gradski bazen, na kojemu je "opran" golemi novac, on je tobože otišao u održavanje.
Što radi policija?
Pokrovitelj svih gubitaka i obnove, tj. radova na kupalištu, bio je Grad Bjelovar. Informativni centar je 1998. godine poslovao s gubitkom od 1,4 milijuna kuna. Iako je I. Butković bio u teškim dugovima, kada je došla, odjednom "zlatna koka", i Butkovićv biznis je počeo cvasti, sve bolje i bolje, carstvo se naglo počelo širiti. A građani koji su počeli kužiti, gradski list zovu "Đurđin list".
Hrvatsko novinarsko društvo
Pitamo se što radi HND, a bio bi red da preispitaju taj novinarski "zločinački rad", kao i sve druge nadležne inspekcije. Da pregledaju Butkovićevo poslovanje, koje je postalo simbolom - hrvatske povijesne važnosti, u stvaranju javnog društvenog mnijenja. Ima li HND tu moralnu čast i snagu?
Branko Stojković
Bjelovar
CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST! (12)
Skupina malih dioničara tražo reviziju
Skupina djelatnika prijavila je Danu Sučića šefa tvrtke "Zaštitar" da su obespravljeni, te da u "Zaštitaru Sučić" ima posla za policiju. Skup dioničara uputila je svoju pismenu predstavku na brojne adrese i kojoj je bila zamolba za reviziju i pretvorbu i privatizaciju u toj tvrtki.
Mali dioničari, uz to traže da se provede i kriminalistička obrada nad Danom Sučić, direktorom i većinskim vlasnikom, zbog toga što je, kažu, počinio kaznena djela.
Sučić je u javno bilježničkoj kancelariji sebi registrirao tuđe dionice
Pismo koje je upućeno između ostalih Policijskoj upravi Bjelovarsko-bilogorskoj i Državnom odvjetništvu Bjelovar, u kojem se tvrdi da je u vrijeme vlasti HDZ-a Dane Sučić nametnut za direktora "Zaštitara", da se s njegovim imenovanjem nitko nije slagao i da je od početka direktorovanja demonstrirao silu.
Taj bivši zastupnik HDZ-a u Saboru RH, a prije toga član Saveza komunista (SHK), zastrašivao je i terorizirao djelatnike i na kraju postao apsolutnim gospodarom, opisano u pismu "obespravljenih dioničara".
Kupnja dionica pod prisilom
Na četiri i pol stranice pismo govori o strukturi vlasništva prije privatizaije, u njemu se tvrdi da je u pretvorbi imovina znatno podcjenjena, prikazuje tijek kupovine dionica fondova i kako se u toj bogatoj tvrtki dijelila milijunska dividenda.
Tvrdi se da su u "Zaštitaru" plaće neopravdano male, dok istodobno "Dane Sučić" sebi isplačuje oko 50 tisuća kuna, a svom "savjetniku" Luki Markešiću s kojim se sudi 15 tisuća kuna.
Radnici bez egzistencije
"Obespravljeni dioničari" tvrde da su, uz radnike, oštećeni i fondovi, odnosno država, zbog plćanja minimalnih doprinosa i da je tu riječ o milijunima kuna.
U pismu se još dodaje da je pismo motivirano događajima koji govore da je konačno profunkcionirala navodno pravna država, ali da se ne potpisuju imenom i prezimenom jer se "boje za posao i egzistenciju svojih obitelji". Jer Dane Sučić je do sada otpustio brojne radnike, a zamjenio ih sa svojim rođacima i poznanicima.
Saborski zastupnik?
Tome pripada i uvjerljiva ćud jednog takvog parlamentarnog čarobnjaka, kome je "usrana demokracija" poslužila da postane vlasnikom tvrtke "Zaštitar". Dane Sučić od učitelja u školi i člana SKH postao je na lokalnim izborima zastupnikom. Sučić se je za Hrvatsku nacionalno odredio, postao je preko noći "narodnim apostolom" koji je svoju kesu dobro napunio.
Nekima je namješteno iz "Zaštitara" 1991. godine, te su oni okrivljeni, kao državni neprijatelji. To je bio razlog za rušenje kadra te firme. Bilo je koji su završili i u bjelovarskom zatvoru. Samo da lakše se dođe do poduzeča.
Markešić je bio uključen u niz nezakonitosti u Bjelovaru
Luka Markešić, bivši pomoćnik načelnika PU Bjelovar i bivši šef bjelovarskog SIS-a, uhićen zbog likvidacije sedam pripadnika JNA 1991. u Bjelovaru, njemu je HIP osigurao novog odvjetnika. Stari je odvjetnik otkazao, a umjesto njega angažiran je novi odvjetnik, kojeg će plaćati HIP Udruga za hrvatski identitet i prosperitet, kojom predsjedava Miroslav Tuđman, bivši šef svih tajnih službi. Markešić je u međuvremenu prešao iz HDZ-a u Hrvatski blok (HB) kod Ivića Pašaliča.
Ime odvjetnika se još javno nezna. Indikativno je da ni jedna od bjelovarskih udruga proizišlih iz Domovinskog rata nije stala u obranu Luke Markešića, a na pitanje zašto su odlučile tako olako prijeći preko tog hapšenja čelnici udruge ovaj put ističu kako "vjeruju u hrvatsko pravosuđe".
Kum Mile Ćuk i zemljak
Međutim, u Bjelovaru se čuju sumnje da se radi o mnogo većem sukobu udruga s generalom Milom Ćukom, dugogodišnjim neformalnim vladarom bjelovarskog kraja.. Tako na nedavnoj konferenji za tisak bjelovarskih udruga Ćukovu čovjeku uopće nije dopušteno da se pojavi, a kamoli da govori.
Sam Luka Markešić, kojega a Milom Ćukom osim podrijetla povezuje i kumstvo, javnosti je poznat i po reketarenju Dane Sučić, vlasnika tvrtke "Zaštitar", kojeg je prisilio da mu najprije pripiše polovicu tvrtke, da bi mu poslije tu polovicu, pod ucjenom da će mu osakatiti djecu, "prodao" natrag za 100.000 DEM, s tim da mu se nastavi isplaćivati mjesečni honorar iako nije ništa radio.
Osim niza prometnih nesreća koje je obitelj Markešić prouzročila, a da nikada za njih nije odgovarala, postoje pismeni dokazi da je svom pretpostavljenom, generalu M.Ćuku, potpisao potvrdu o invaliditetu, kojom je - danas neraspoređeni - general dobio i dodatnu novčanu naknadu. Po važećim zakonima, namoguće je da podčinjeni svom pretpostavljenom potpisuje takve potvrde.
Branko StojkovićBjelovar
CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST! (13)
Kako je opljačkano poduzeće Central
Ugostiteljsko poduzeće Central temeljem Zakona o poduzećima 1990. godine u Trgovačkom sudu u Bjelovaru upisano je kao dioničko društvo koje je u svom sastavu imalo 22 ugostiteljska objekta. Do kraja 1991. godine u poduzeću su radila 203 zaposlenika. Međutim, dramatično vrijeme za uposlenike počinje poslije, kada je Central prošavši pretvorbeni labirint procijenjen na 4,618.000 ondašnjih njemačkih maraka.
Direktor Ivica Paljak pronevjerio je 400.000 maraka
Znajući da je to prevelik zalogaj za buduće vlasnike, Skupština društva donijela je odluku 1996. godine kojom to društvo osniva nova dva dionička društva, a kao osnivačke uloge daje svoju imovinu u ukupnoj vrijednosti od 13,2 milijuna kuna. Od toga na novoosnovani Graničar d.d. otpalo je nešto više od pet milijuna, dok je Turist osnovan s kapitalom od 8,128.071 Kune - navodi se u nalazu Državne revizije.
Radnici na cesti
Potom su zainteresirane grupacije izvršile i formalnu zamjenu dionica Centrala s dionicama novih društava, pri čemu je jedna dionica novonastalih društava Turist i Graničar u nominalnoj vrijednosti od 400 kuna mijenjana za dionicu Centrala nominalne vrijednosti od 300 kuna.
Poznata firma je nestala
Većinska vlasnica Graničara postala je Vesna Radanović, koja je prema podacima Državnog ureda za reviziju na 10. srpnja 2002. godine imala 25,26 posto udjela. No, to nije sve što je priskrbila jer su i dvije tvrtke u njezinom vlasništvu imale značajan postotak vlasništva. Tako je tvrtka Moslavka imala 38,90 %, do je RZ Commerce ovladao s 14,67 posto udjela. Pored 78,83 posto udjela V. Radaković, udjeli njezina dva sina sa po šest posto su zanemarivi, kao i oni malih dioničara.
Pretvorbom je Gradska kavana postala parfimerija
Slična sudbina snašla je i Turist. U tom društvu uz moćnu obitelj Radaković s 36,91 posto dionica pojavljuje i bjelovarska obitelj Toš, koja kontrolira 36,20 posto udjela koji se nalazi u vlasništvu njihove tvrtke Drvograđenje. Kako bi se ovladalo tako velikim paketom dionica, nezaobilazna je bila uloga ondašnje Bjelovarske banke, na čijem je čelu u to vrijeme bio Petar Radaković, jer je upravo ta banka bila vlasnikom dionica u milijunskim iznosima.
Revizija kao jednog od najvećih kupaca dionica spominje Bjelovarsku banku
Kupujući ih od Hrvatskog fonda za privatizaciju i uz određene kreditne aranžmane, banka je dionice usmjeravala prema određenim osobama kako bi one postale vlasnici sada već bivšeg Centrala - stoji između ostalog u izvješću Državne revizije.
Bjelovar
BRANKO STOJKOVIĆ
CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (2)
"PROSVJETA" d.d. BJELOVAR
Blokada
Hrvatskoj, tj. Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, ništa se gore nije moglo dogoditi, nego što se je dogodilo, da se je ona našla u velikoj gospodarskoj pustoši. Bjelovarska "Prosvjeta" d.d. ostala je opljačkana tvrtka, nakon toga što je u tom poduzeću radilo 200 radnika. Direktor Miroslav Novak oštetio je tu organizaciju sklapljajući štetne ugovore, a ostali su oštećeni i mali Dioničari.
Nakon pokretanja stečaja, Novak je tražio od pojedinaca da dadu pismenu izjavu u obliku, gdje, u kojoj se slažu da ih se uputi na Zavod za zapošljavanje kao tehnološki višak. Međuostalim M. Novak "Prosvjetu" d.d. je zadužio visokim kreditima, tako da je nastala prezaduženost i platežna nesposobnost, u razdoblju od 1998. do 2000. godine gdje je Novak zaključio više štetnih ugovora.
Šikanirani radnici
Novak je radnike rasterao terorom i despocijom. Tada radnici su bili masovno na bolovanjima, njih 72 radnika. Radnici mjesecima nisu dobivali plaću. Miroslav Novak kao direktor bio je i predsjednik Nadzornog odbora u kojem je sjedio kao drugi čovjek njegov sin. Njih dvojica kupili su sebi luksuzne službene automobile.
Krivotvoreni pečati
Hoće li netko definitivno utvrditi za što je Uprava "Prosvjete" d.d. koristila "pedesetak" vrsta službenih pečata. Također direktor je oštetio radnike još dok su primali plaću, od obustavljenih sindikalnih članarina, koje nikad sindikat u Zagrebu kao središnjica nije vidio, a radi se o 311.276,00 Kuna.
Za otplate dionica M. Novak je prisvojio od malih Dioničara 584.269,00 Kuna, iako je njegov sin Drago Novak vlasnik 25 % udjela u dionicama, a Željko Đapo 18 % udjela. Zbog abnormalnih ulagačkih apetita direktor M. Novak, napravio je dug "Prosvjeti" d.d. preko 30.000.000,00 Kuna.
Istraga
Nezna se gdje je većinom taj novac uložen, i gdje su rezultati poslovne politike, a ta financijska sredstva trebala su ih osigurati. Od 1992. do 1996. godine radnici su imali 51 % dionica, većina radnika ih je prodala. Nakon stečaja izvješenog na Trgovačkom sudu u Bjelovaru imovina od tiskare "Prosvjete" d.d. stavljena je na rasprodaju.
Direktor Miroslav Novak oštetio je radnike za neupisani radni staž, jer nije dvije godine uplaćivao doprinos Fondu MIORH-a. Direktor je dao nezakoniti otkaz oko 80-tak radnika, koji su završili na Zavodu za zapošljavanje.
Mizerija
Tiskara je prodana ispod svake cijene, svi vjerovnici ni približno nemogu se naplatiti. Iako su radnici tri mjeseca radili zabadava, da bi njihovo poduzeće "Prosvjeta" d.d. smanjilo gubitke - koje je M. Novak rastrošno napravio.
Dok su radnici zabadava radili nisu dobivali nikakvu naknadu, ni za gablec, ni za javni prijevoz, ... Direktor Miroslav Novak i njegov sin Drago Novak prije nego što je objavljen stečaj na Trgovačkom sudu u Bjelovaru oni su sebi napravili privatnu svoju tvrtku "VIATONI", u kojoj su preuzeli poslove, a ujedno i neka osnovna sredstva za rad od "Prosvjete" d.d. Otac i sin prebacili su i novčana sredstva, materijal za tiskaru i robu...
Stečajni upravitelj ublažio je stvar
Rasprodajom imovine od "Prosvjete" d.d. na Trgovačkom sudu gdje je vršena licitacija, bila je "čapanja". Jednog pogona dočepali su se privatni poduzetnici "kotlari" Vladimir i Damir Svetnička. A drugi objekt, kuća, za jeftine novce kupio je direktor Informativnog centra Bjelovar Ivan Butković. Radnici su upozoravali na nepravilnosti i župana Marijana Conera i gradonačelnika Josipa Hegeda, koji su lagali javnost, da dug je 20.000.000,00 kuna, a dok cijela firma "Prosvjeta" d.d. vrijedi 25.000.000,00 Kuna.
Ugledna tvrtka "Prosvjeta" d.d. u stečaju procjenjena je na samo 11.000.000,00 Kuna. Bjelovarska banka potražuje iznos od 4.722.783,00 Kuna. U Nadzornom odboru "Prosvjete" d.d. bili su i ostali koji su sjedili: Ljilja Vokić, bivša ministrica školstva, profesor Željko Cota i Jakov Cota. Blokirani žiro-račun "Prosvjete" d.d. Bjelovar trajao je i više od 900 dana, a trenutni iznos blokade je bio 12.116.640,00 Kuna.
Kako je tvrtka propala?
Nad tiskarom je otvoren stečaj 12. lipnja 2001. godine, tada je već poduzeće bilo pod hipotekom: zgrade, strojevi, zemljište, namještaj i oprema... "Prosvjeta" d.d. imala je osigurane poslovne kapacitete kod države - Republike Hrvatske, npr. u njoj su se štampale knjige i Narodne novine i dr.
Sabor i Vlada RH nije reagirala, iako je bila upoznata s problemom "Prosvjete" d.d. Bjelovar, a glavni krivac direktor Miroslav Novak zbog toga što je vodio lošu poslovnu politiku - za sada nije odgovarao. Austrijanci su odvezli iz pogona nove strojeve, budući da oni nisu odplaćeni, za to vrijeme direktor Miroslav Novak kupao se je u Mađanskim toplicama. Poznata bjelovarska "Prosvjeta" d.d. u kojoj su neki radnici radili i 35 godina, više ne postoji. Protiv direktora PU Bjelovarsko-bilogorska podnijela je kaznenu prijavu, a on se našao na bjelovarskom Sudu, da bi zatim njegov predmet bio prebačen na sud u Varaždin.
(Autor teksta: Branko Stojković) Bjelovar
CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (3)
TEHNOGRADNJA d.o.o. BJELOVAR
Elitno poduzeće
Još 1949. godine nastalo je građevinsko poduzeće, koje je 1959. godine dobilo naziv "Tehnogradnja". U stalnom rastu i razvoju ova radna organizacija doživljava značajni uspon. Bjelovarski građevinarci dobili su kredit od Bjelovarske banke za proširenje poduzeća i nabavu osnovnih sredstava 1977. godine.
Radnički savjet, uz direktora i Upravu donosi važne odluke o investicijama i ulaganjima (planu i razvoju) "Tehnogradnje", kojoj se pripaja 1979. i poduzeće "Intermont" - osnovano 1976. godine, za gradske vodovodne i kanalizacijske poslove. Zapravo, to poduzeće je bilo osnovano još 1972. godine za zanatsko uslužne poslove pod imenom "Bratstvo" i za stolarske radove. Bavilo se završnim i građevinarskim radovima, čistoći tržnica i pogrebnim uslugama, od koje je potekao i današnji "Komunalac".
Tehnologija
"Tehnogradnja" je nabavila suvremenu mehanizaciju i najmoderniju građevinsku opremu: četiri tornja dizalice tipa SIES sa horizontalnim i vertikalnim transportom materijala, opremu za gradilišta, tri poluautomatske rotacione betonare kapaciteta 500 litara , moderne montažne skele, kamione, bagere, buldožere, itd. Ta oprema omogućila je izgradnju zgrada i drugih objekata, odnosno veće zapošljavanje radnika.
Poduzeće "Tehnogradnja" izgradila je sve najznačajnije objekte ne samo u Bjelovaru, nego i u cijeloj Hrvatskoj. Taj građevinski "div" zapošljavao je 1980. godine 1100 radnika, a svoj vrhunac je dostigao 1987. godine, kada se "Tehnogradnji" pripajaju bjelovarske ciglane, i tada ima uposlenih oko 1650 radnika. "Tehnogradnja" se sastojala od 8 sektora: radne zajednice, projektnog biroa, visokogradnje, niskogradnje, proizvodnje, trgovine, završnih radova, instalacija i transporta.
Za koga lokot na vrata?
Stotine radnika "Tehnogradnje" završilo je 1999. godine na Zavodu za zapošljavanje. Poduzeće je preko noći propalo, tj. ostalo do temelja pokradeno i prezaduženo...Župan Marijan Coner, dožupan Vjeran Jurković, gradonačelnik dr. Boris Kudimija i direktorica Područnog ureda Hrvatskog fonda za privatizaciju Zlata Gašpar, objasnili su radnicima da je jedini izlaz dobrovoljno potpisivanje otkaza. Dana 08. 09. 1999. godine pred upravu "Tehnogradnj" došlo je stotine radnika, ispred kojih je stavljen lokot s metalnim lancem oko metalnih vrata na ulazu.
Više od godinu dana (prije) propala je i betonara od "Tehnogradnje" za proizvodnju betona. Tako da se i beton mora dovoziti iz drugih gradiva i županija za graditeljstvo. Cijeli pogon u livadama isprod starog groblja stoji zapušten. Zgrade i barake opustošene, razbijenih vrata i stakala, registratori i dokumentacija svuda okolo su razbacani. I druge lokacije ništa nisu bolje, dolaze građani i skidaju sve što se da odšarafili i odnesti...
Fond je vlasnik nepostojeće imovine?!
Zbog hipoteke, banka je "sjela" na betonaru, koja je stavljena na javnu dražbu - i do dan danas ona stoji. Mali dioničari su prevareni, i oni su prestali uplaćivati dionice, 72 % vrijednosti tvrtke u vlasništvu su Hrvatskog fonda za privatizaciju. A na popisu najvećeg dužnika za mirovinsko-invalidska osiguranja našla se je "Tehnogradnja" d.d. s 4.364.723,00 Kuna, što od toga kamata iznosi 602.697,00 Kuna.
"Tehnogradnja" d.d. je naime u blokadi od 1995. godine, a zaposlenici nisu primili plaće od 1996. godine, a gubici samo za tu godinu iznosili su 9.176.264,00 Kuna. Doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje nisu uplaćivani od 1994. godine.
Bezakonje
Direktorica "Tehnogradnje" d.d. ALica Ferenčak učinila je 29 kaznenih djela iz gospodarskog kriminala. Kriminalistički je obrađena u PU Bjelovarsko-bilogorskoj, te osumnjičena da je državu oštetila za 4.200.000,00 Kuna. Uz ostala kaznena djela direktoricu Alicu Ferenčak tereti se i za 23 kaznena djela prijevare sklapanja štetnih ugovora o gradnji stanova i poslovnih prosora.
Nije uplaćivala doprinos na plaće i iz plaće, te porez na promet roba i usluga. Prisvojila je sredstva za izgradnju stanova i poslovnih prostora u bjelovarskom naselju Vlahe Paljetka. Direktorica je znala da "Tehnogradnja" neće moći završiti radova, ali ipak je potpisala ugovore. U sanaciju "Tehnogradnje" d.d. su se uključili Grad Bjelovar i Bjelovarsko-bilogorska županija.
Kilav prosvjed radnika
Nezadovoljni radnici prosvjedovali su 19. 03. 1999. godine u središnjem gradskom parku u Bjelovaru, na Trgu Eugena Kvaternika. Izmanipulirali su skup Sindikat SSSH-a na čelu s povjerenicom Božicom Jurec. te o drige političke stranke HSLS (Đurđa Adlešić), HSS (Petar Jurušić), HDZ,... koji su se samo tu reklamirali.
A od obećane blokade ceste 06. travnja Bjelovar - Zagreb, o navedenoj akciji ništa se nije dogodilo. Obećavan famozni program zbrinjavanja otpuštenih radnika, nije bio ni u skladu s odredbama Zakona o radu, a kamoli da je tko zbrinut..
Po Rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru broj: VI-ST-57/99-9. od 28. veljače 2000. godine, otvoren je stečajni postupak u "Tehnogradnji" d.d. Bjelovar. Temeljni kapital građevinskog poduzeća ima "malu vrijednost.
Što rade zakonske institucije?
Direktorica i njeni ortaci firmu su očistili, opelješili, a kapital iznesli van. Vlasništvo nekretnina poduzeća, građevinske površine od 15.089 četvornih metara i nedovršene stambeno poslovne zgrade prebačene su na tvrtku JOLA d.o.o. iz Splita. Na ime dospjelih poraživanja JOLE d.o.o. prema "Tehnogradnji" d.d. iznosi 1.675.976,00 Kuna i ako je sadašnja vrijednost građevinatskog zemlišta puno veća vrijednost i iznosi 2.791.650,00 Kuna.
Pri tome je direktorica Alica Ferenčak oštetila "Tehnogradnju" d.d. za 1.115.674,00 Kuna , te za vrijednost nedovršene stambeno-poslovne zgrade Diletacija 1. Iako je direktorica obećala da će stanovi biti gotovi do početka 1999. godine u ulici V. Paljetka - nisu dovršeni ni do dan danas. Započeta gradnja zgrade zarasla je u travu, građevinske skele stoje, zahrđale, a mahovina uspuzala je po skelama do vrha peterokatne zgrade.
Policijski pogled
Na prostoru i lokaciji kod Policije u ulici V. Paljetka nalazila se je radiona "Tehnogradnje" za popravak svojih vozila. Sa svih tih lokacija pokradena su vozila, oprema, alati i drugi uređaji. Problem "Tehnogradnje" d.d. daleko je veći, jer vjerovnici potražuju svoje, a u stačajnoj masi skoro ne postoji "ništa", jedino što je od temeljnog kapitala ostalo nešto je zapuštenih zgrada i zemljišta. Najveći vjerovnik je "JOLA" d.o.o. Split od 2.500.000,00 Kuna.
Tko je vlasnik "JOLE" d.o.o.? Kakav je to prosvjedni skup na kojemu se dozvoljava direktorici da ona tu govori, i soli radnicima pamet. Splitska tvrtka "JOLA" je nepoznanica, oko preuzimanja vlasništva i imovine "Tehnogradnje".
Odgovorni čelnici
Navodni vlasnik i direktor ing. Ilija Lauš angažirao je odvjetnicu Vesnu Vignjević-Žak iz Bjelovara, u utjerivanju dugova. "JOLA" d.o.o. ima svoj predstavništvo u Zagrebu koje vodi Zdravko Lauš. Tvrtka "Falija" čiji je vlasnik Ilija Lauš i čije su tvrtke uknjižene u nekretnine u ulici V. Paljetka u Bjelovar, koje je porezna uprava procjenila na 2.737.683,50 Kuna, na što je "JOLA" uplatila 164.261,02 Kuna poreza.
Za tu drugu imovinu u zemljišnim je knjigama Općinskog suda u Bjelovaru. "Tehnogradnja" Bjlovar i "Međimurje - visokogradnja" Čakovec dužni su splitskoj "JOLI" iznos od desetak milijuna kuna. Poslovni prostori, stanovi, zemljište, parkirališta i garaže zamišljeni su na 6. diletaciji, svaka povšine oko 2600 m2 . "Tehnogradnja" je prenijela zemljišta na tvrtku "JOLA" iz splita.
Ratno profiterstvo i malverzacije
Josip Renić, predsjednik Nadzornog odbora "Tehnogradnje" 08. veljače 1999. godine poslao je radnike na Zavod za zapošljavanje. "Tehnogradnja" ima 1600 metara kvadratnih gradilišta na Krku, vrijednosti oko 250.000 Eura.
Dvadeset građana uplatilo je 6.415.000,00 Kuna za stanove i poslovne prostore, u koje se još nisu uselili. Uplatio je i MUP (Policija) 1.907.000,00 Kuna za gradnju osam stanova za svoje djelatnike. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru po predsjednici Branki Merzić uputilo je zahtjev Istražnom odjelu Županijskog suda u Bjelovaru, gdje je dodano još troje građana koji su kupili stanove na nikad započetoj gradnji u Gajevoj ulici u Bjelovaru.
Stožer za obranu
Saborska zastupnica Đurđa Adlešić predložila je oštećenim radnicima "Tehnogradnje" da: "osnuju stožer za zaštitu poduzeća od pljačke." Zanimljivo? Da se osnuje stožer - kad je već sve pokradeno!? Direktoraica A. Ferenčak zloupotrebila je svoj položaj i ovlasti, kao i predsjednik Nadzornog odbora Josip Renić koji je sebi prisvojio dio poduzeća (osnovao je svoju firmu).
Alica Ferenčak zlouporabila je BON 2 dana 8. veljače 1999. godine na nalozima, vidljivo je da nema pokrića, a oni su iznosili 13.424.000,00 Kuna. Neprekidna blokada računa iznosila je 1224 dana. Trinaest godina građani čekaju na useljenje.
Uništena arhiva
Zemljišno-knjižni odjel (Gruntovnica) u Općinskom sudu u Bjelovaru pretrpan je zahtjevima za dokazivanje vlasništva stanova koje je gradila "Tehnogradnja". Problem je u tome što je uništena dokumentacija, a pojedinci mogu teško dokazati pravo vlasništvo. U Gradskom i Županijskom poglavarstvu jedva sramežljivo je išta progovoreno o aferi "Tehnogradnja" d.d.
Tijekom prosvjednog skupa u središnjem gradskom parku na Trgu Eugena Kvaternika u Bjelovaru, Đurđa Adlešić i direktorica Alica Ferenčak postrance su stajale i nešto razgovarale, ispalo je kao da Adlešićka daje direktorici Ferenčak direktive što treba reći na prosvjedu radnika. Na okupljenom protestu nije bilo nikoga od gradskih i županijskih poglavara. Da bi se izmjenio život par ljudi, koji su preko noći postali "tajkunčići", tisuće ljudi su pali u bijedu...
Autor teksta: (Branko Stojković)
Bjelovar
CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (4)
"TEHNIKA" d.d. BJELOVAR, Velike Sredice 23
Poduzeće "Tehnika" osnovano je 1962. godine, za proizvodnju, remont i servise vozila. Kraj trgovina, finalni je proizvod izrada automobilskih prikolica, vučnih kuka, i motornih trokolica... U servisnoj-remontnoj djelatnosti nabavljena je moderna oprema: alati, stubne dizalice, itd. U 1976. godini osigurana su sredstva Fonda za razvoj Općine Bjelovar, te bankarski i robni krediti.
Proizvodnja u "Tehnici" dosegla je svoj najveći nivo 1982. godine - proizvedeno je 8.500 prikolica, 30.000 automobilskih vučnih kuka, 100 motornih trokolica i druge poljoprivredno stočne opreme. Ukupno zaposleno je 253 radnika, od kojih je 13 inžinjera, koji su raspoređeni u nekoliko radnih zajednica. Više puta radnici su se odricali jednokratne zarade u korist jačanja poduzeća, i izgradnje novog pogona za proizvodnju od 5.000 m2 .
Gdje je nestalo poduzeće?
"Tehnika" je povećala broj radnika. Raniji direktor "Tehnike", od njenog osnutka pa do 1975. godine bio je Luka Dubrovac, a nakon njega Živorad Damjanović "Žika". Za generalnog direktora izabran je 1980. godine Veljko Dragišić, a u proizvodnji tehnički direktor inžinjer Boško Lazić. Direktor remonta i servisa bio je Vladimir Car, a rezervnih dijelova, pribora i proizvodnog programa Franjo Štimac. Šef konstrukciono-razvojne službe Ivan Đud, a operativne pripreme rada Ljilja Vudrag i Mirjana Vuković.
Bjelovarska "Tehnika" imala je i stanicu za tehnički pregled vozila, koje je bio šef Marko Franjić. U 1982. godini "Tehnika" se je probila na inozemno tržište u Austriju, a svoj proizvod prodaje po cijeloj (bivšoj) Jugoslaviji. Radnici su cijeli razvoj "Tehnike" iznesli na svojim plećima, da bi 1982. godine do 1991. godine "Tehniku" zapljusnuo cijeli "val" ugnježdene birokracije, koja se drugačije odnosi prema radu i stvaralaštvu, a za svoj nerad prima visoku plaću. Odgovornost i kvaliteta rada sve više opada.
Gulog
Kompleksnost situacije u poduzeću "Tehnika" koja mijenja nekoliko puta svoj naziv: iz OOUR-a u RO, pa poslije se udružuje u UMIB (udruženje metalskih industrija Bjelovar). Bivši komitet (KPH) u Bjelovaru kao najviše političko tijelo, postavlja po poduzećima svoje ljude, ne po ključu svanja i stručnosti, nego po podobnosti, tako je i "Tehnika" dobila generalnog direktora Milana Pavičića. Iako on nije imao neku značajnu stručnu spremu, ali uglavnom bio je vodeći član komunističke partije, odnosno "avangarde" koja je bila poluga socijalističnog samoupravljanja.
Kriminalna policija PU u Bjelovaru po dojavi i prijavi izvršila je operativnu radnju nad direktorom Ivanom Markesinom. Dana 17. veljače 1998. godine u namještenim licitacijama i noćnim odvoženjima strojeva iz pogona "Tehnike", Državno općinsko odvjetništvo u Bjelovaru podnijelo je prijedlog za pokretanje kaznenog postupka protiv priučenog i zadnjeg direktora "Tehnike" Ivana Markesine.
Banditizam
Poduzeće "Tehnika" d.d. otišla je u stečaj i u ponor je sa sobom povukla mnoge radnike, tj. njihove obitelji. Takav model privatizacije stvorio je iza sebe vojske nezaposlenih ljudi i tehnolokih viškova radnika. Nestali su mnogi kadrovi i profili. Nekada bogat naš bjelovarski kraj, po industriji, danas je pao na prosjački štap... Bjelovarsko gospodarstvo palo je u komu. A po propasti i pljačkama poduzeća naša Županija postala je među prvima i vodeća u Hrvatskoj. Danas ostaje samo "ironični" mozaik kako su neki od čobanskih igara uspjeli doći do imovine i ugleda. Da bi se promijenio život par ljudi, tisuće i tisuće je palo u bijedu. Možda ti heroji i profiteri u krajnjoj budućnosti i ulice će se zvati po njima, a bili su lopovi.
"Tehnika" je stvarana desetljećima, i ona je imala jedinstven program i tehnologiju, imala je uhodan proces za proizvodnju. Mnogi alati i uređaji od "Tehnike" završili su na smetlištu ili u starom željezu. Na Trgovačkom sudu u Bjelovaru proglašen je stečajni postupak u poduzeću "Tehnika" d.d. Bjelovar. Riječ je o više zgrada, kontejnera, alata i strojeva, dvorišta i druge imovine. Početna cijena "Tehnike" određena je 4.000.000,00 Kuna. I na drugom ročištu u prodaji imovine 25. 06. 2001. godine nitko se ozbiljan nije javio. Zakazana je i treća prodaja imovine "Tehnika" d.d.. i smanjena je cijena na 3.000.000,00 Kuna, a ročište o prodaji sazvano je za 27. 08. 2001. godine. Svi radnici ostali su bez posla, i najviše je radnika koji su tužbe podnijeli zbog materijalnog potraživanja na Općinskom i Trgovačkom sudu u Bjelovaru, jer ima i onih koji plaću nisu primali dvije godine.
Laka imovina
Tvrtka "Nacional" d.o.o. Bjelovar, Gajeva 10, vlasnika Željka Maletića kupila je pola "Tehnike" na trećoj licitaciji za samo 271.048,00 Kuna (slovima: dvestosedamdesetjednatisućačetrdesetosam Kuna.-). Po ovrhi broj: Ovr-524/98-87 kupljena je nekretnina upisana u z.k. uložak broj 1083 K..o. Bjelovar-Sredice i to č.k.br. 99/6 zgrada lakirnice, zgrada bravarije i dvorište sa 22 ara 37 m2 .
"Tehnika" d.d. veliki je dužnik ne samo sitnim vjerovnicima, nego i Bjelovarskoj banci, a ujedno većinski vlasnik postaje "Čazmatrans" čiji je predsjednik nadzornog odbora Drago Sušec. Tako "pretvorba" se uglavnom provodi kao pljačka. Velika je to svinjarija, kako po zakonskim namještaljkama dolazi se do vrijednih kapitala. Potez iznajmljivanja velike hale u "Tehnici" u kojoj je bila cijela proizvodnja linija, lakirnica i montaža, i dio proizvodnje, dobilo je poduzeće "NIMEL" koje proizvodi cipele, iako tri druge hale stoje prazne.
U tuđim rukama
Stoga 1998. godine prodaje se dio imovine, tj. stanica za tehnički pregled vozila koja je mjesečno pridonosila prihod od 70.000,00 Kuna. Firma "NIMEL" nije plaćala najamninu, a "SIOP" tvrtka vlasnika Mirka Prišlina uselila se u drugi pogon, i prisvojila sve važne glavne strojeve od "Tehnike" d.d., te prisvojeni su tehnička, tehnološka i druga dokumentacija. Zanimljivo da vlasnik "SIOP"-a radi sa sredstvima za proizvodnju od "Tehnike", a to radnici "Tehnike" kao nisu mogli?!
Ono što je frapirajuće da su prije izbora 1997. godine pristupili HDZ-u, kako su se sami onda nazvali ugledni bjelovarčani, gospodarstvenici, prosvjetari i drugi djelatnici: diplomirani inžinjer Stjepan Bogović, upravitelj Hrvatskih cesta, Vjeran Jurković, direktor Područnog ureda Hrvatskog fonda za privatizaciju, Ante Šola, ravnatelj Tehničke škole, Darko Balažin, ravnatelj Bjelovarske Gimnazije, Božidar Šalković, direktor Informativnog centra, Ivan Markesina, direktor "Tehnike", dr. Boris Kudumija, ravnatelj Opće bolnice Bjelovar, i dr. "Tehnika" d.d. zapala je u visoke kredite, a gubitak s kojime je poslovala iznosi u jednom dijelu 5.500.000,00 Kuna. Stanica za tehnički pregled vozila poslovala je s gubitkom od 2.000.000,00 Kuna. Mali dioničari bili su prisiljeni prodati svoje dionice pošto-poto. A svi radnici oko 400 njih većinom završili su na zavodu za zapošljavanje. Ukupni dug "Tehnike" d.d. procijenjen je na 8.500.000,00 Kuna.
Radnici bez plaće
Kraj gospodarskog diletanizma, nositelja vlasti, ostali su mnogi dugovi, neisplaćene plaće radnicima od 1994. godine, a politička je potpuna nezainteresiranost sa odgovornošću, i tako da očuvane nasljedne vrijednosti završile su u destrukciji i pljački. Činjenica je da u kriminalnim radnjama treba tražiti razloge gubitka u poslovanju, gubici su narasli dva puta veći od vrijednosti temeljnog kapitala.
Početkom mjeseca ožujka 1997. godine počela je s radom tvornica "NIMEL" vlasnika Željka Nimša i Elene de Riva. U toj tvornici radi oko 90 ljudi, a prilikom njenog otvaranja nazočio je župan Bjelovarsko-bilogorski Željko Ledinski i apostolski nuncij msgr. Giulia Anaudia i Francesco Olivieri, veleposlanik Italije. Treba spomenuti kako je Željko Nimš bio djelatnik i bivše "Tehnike" i kako je jedan svoj projekt dobro unovčio: kad je tom poduzeću nabavio poluautomatsku lakirnicu za bojanje proizvoda, tada je bio i nagrađen petodnevnim putem u inozemstvo. Ta ista lakirnica je kasnije završila u smeću i jedan dio u starome željezu, a bila je hvaljena kao nešto moderno i racionalno.
Kraj tvornice cipela "NIMEL"
Na izborima 03. siječnja 2000. godine Željko Nimš ugurao se je u HSS (Hrvatska seljačke stranka) na mjesto ravnateljsta za gospodarstvo, on i Ratko Kovačić, HSS, pročenik za gospodarstvo pri Županiji Bjelovarsko- bilogorskoj obećavaju da će dopeljati u Bjelovar i napraviti projekt sa Coop talijanskom tvrtkom koja je div, ona će imati prodajni prostor od 20.000 m2 , gdje bi mogli svi naći svoju šancu. Predizborni trik je i opalio, ali firme nema.
Tvornica cipela u Bjelovaru ugasila se do kraja. Punu godinu dana blokiran je bio račun "NIMEL"-a, a radnici kad su primali plaću, njihova plaća iznosila je od 800,00 do 1200,00 Kuna. Talijanski "biznismeni" nisu plaćali radnike, te preko noći su pobjegli iz Bjelovara, kamionima strojeve odpeljali, a iza sebe ostavili milijunski dug. Mjesečna rata najama "Tehnikinog" pogona iznosi ja 60.000,00 Kuna. Neplaćeni porezi državi i drugi dugovi trenutačno iznose 1.500.000,00 Kuna. Prevarena je i država. Svi radnici u "NIMEL"-u preko noći su ostali bez posla. Da se prisjetimo kako je negdje 1998. godine u "Tehnici" stanovala, odnosno zakupila pogon jedna isto firma "GSC" nepoznatog vlasnika koja je isto ostavila nakon ni godinu dana svog poslovanja dug za vodu, plin, struju, itd. A isto je poblegla preko noći za Mađarsku.
Gdje su državni inspektori?
Na zemlji od "Tehnike" otvorena je nova stanica za tehničke preglede EURO BJELOVAR, a jedno vrijeme u kancelarijama "Tehnike" bilo je i osiguranje EUROHERC. SIOP proizvodnja automobilskih prikolica vlasnika Mirka Prišlina izgradila je na parkiralištu od "Tehnike" praonicu za automobile. "Tehnika" je imala isto svoju praonicu, i sve službe, a kao sad ove su bolje.
Kako je mogao Ivan Markesina koji ima završine tri godine škole srednjeg obrazovanja, a cijelo je vrijeme je radio kao auto lakirer, biti na kraju direktor poduzeća "Tehnika". Tu štafetu vjerovatno mu je predao predzadnji direktor "Tehnike" Petar Lovčić, koji je tu firmu uništio do kraja. Radnici "Tehnike" se sjećaju na koji nelegalan način je Petar Lovčić došao raditi u "Tehniku".ž
Lažni stručnjak
Jednog dana jedini i priučeni pravnik Željko Vučetić i Radnički savjet sazvali su u velikoj hali sastanak radnika, koji je trebao odlučiti i to hitno o jednoj određenoj točki. Na sastanku su se pojavili generalni direktor Milan Pavičić, Mijo Dugalija, tehnički direktor Željko Radić, Saračević Abdulah, inžinjeri Matić Dragan, Pavičić Josip, Stipe Renić, Miroslav Ružić i drugi.
Generalni direktor Milan Pavičić obratio se radnicima ovim riječima: "Drugovi, imamo jedan problem, a mi ga možemo riješiti ukoliko ga vi prihvatite dizanjem ruku. Imamo stručnog čovjeka on se zove Petar Lovčić i on radi već nekoliko dana u našoj razvojno-konstrukcijskoj službi, on je velik i sposoban stručnjak koji je ovih dana dogovorio posao za "Tehniku", sa oficirima JNA (Jugoslavenskom narodnom armijom) o izradi prikolica za vojsku. Jel vi znate koji je to siguran prihod "Tehnici"? A na tom projektu će raditi gospodine Petar Lovčić i naša prototip služba, koja će izbaciti novi tip prikolice. Problem je što drug Pero Lovčić i njegova supruga Vesna Lovčić koja je doktorica nemogu putovati iz Garešnice na posao u Bjelovar. Drugu Lovčiću trebamo riješiti stambeno pitanje, a dogovorili smo se sa bivšim direktorom Boškom Lazićom da bi on pristao da dobije kredit od "Tehnike" za izgradnju kuće, a svoj trosobni stan u Centru bi prepustio drugu Lovčiću."
Iza tuđeg stola
Uz nagovor radnika jedva je taj prijedlog prošao. Pero Lovčić u razvojno-konstrukcijskoj službi to cijelo vrijeme sjedio je za tuđim stolom, glumatajući da tu radi, da bi nekoliko dana poslije preselio se u kancelarije u UMIB.
Vojni program tj. izrada prikolica za vojsku radio se pet godina, a u tih pet godina napravljeno je pet prikolica koje su završile u livadi u travi i šašu. Kad je firma pala na koljena i radnici nisu mjesecima dobivali plaće, budnili su se. Petar Lovčić napravio je zavjeru generalnom direktoru Milanu Pavičiću, koji je na tim učesalim štrajkovima bio smijenjen, a on sjeo u njegovu fotelju. Pavičić je dao kruh Lovčiću, a Lovčić ga je izbacio iz poduzeća?!
Lagodan život
Dok je firma trunula i propadala Lovčić se vozikao okolo u skupocjenom službenom vozilu, koje je kupio prethodni generalni direktor M. Pavičić. Radnici su znali da je Pavičić jeo janjetinu i ugovarao sastanke sa vojskom po Plitvičkim jezerima i vodao sa sobom tajnice, a na isti način je nastavio i Lovčić, žderajući po ribljim restoranima - tada radnici nisu primili plaću za tri mjeseca. Ni to nije sve bilo dosta nego su zapalili skladište poluproizvoda, da bi potom štetu naplatili kod Croatia osiguranja u Bjelovaru.
Mnogi su od "Tehnike" dobili stanove koji nisu zaslužili. A kad su otišli iz "Tehnike" nikad ih nisu vratili. Npr. inž. Jovo Dobričić, bio je konstruktor alata i naprava. U nekoliko godina svog rada u "Tehnici" nije konstruirao niti jedan alat niti napravu, a za to je primao visoku plaću. Drugi su radili njegov posao. Ako nisu htjeli, bilo im je rečeno da uzmu knjižicu i idu van iz poduzeća...
Autor teksta: (Branko Stojković)
Bjelovar
CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (4)
"TEHNIKA" d.d. BJELOVAR, Velike Sredice 23
Poduzeće "Tehnika" osnovano je 1962. godine, za proizvodnju, remont i servise vozila. Kraj trgovina, finalni je proizvod izrada automobilskih prikolica, vučnih kuka, i motornih trokolica... U servisnoj-remontnoj djelatnosti nabavljena je moderna oprema: alati, stubne dizalice, itd. U 1976. godini osigurana su sredstva Fonda za razvoj Općine Bjelovar, te bankarski i robni krediti.
Proizvodnja u "Tehnici" dosegla je svoj najveći nivo 1982. godine - proizvedeno je 8.500 prikolica, 30.000 automobilskih vučnih kuka, 100 motornih trokolica i druge poljoprivredno stočne opreme. Ukupno zaposleno je 253 radnika, od kojih je 13 inžinjera, koji su raspoređeni u nekoliko radnih zajednica. Više puta radnici su se odricali jednokratne zarade u korist jačanja poduzeća, i izgradnje novog pogona za proizvodnju od 5.000 m2 .
Gdje je nestalo poduzeće?
"Tehnika" je povećala broj radnika. Raniji direktor "Tehnike", od njenog osnutka pa do 1975. godine bio je Luka Dubrovac, a nakon njega Živorad Damjanović "Žika". Za generalnog direktora izabran je 1980. godine Veljko Dragišić, a u proizvodnji tehnički direktor inžinjer Boško Lazić. Direktor remonta i servisa bio je Vladimir Car, a rezervnih dijelova, pribora i proizvodnog programa Franjo Štimac. Šef konstrukciono-razvojne službe Ivan Đud, a operativne pripreme rada Ljilja Vudrag i Mirjana Vuković.
Bjelovarska "Tehnika" imala je i stanicu za tehnički pregled vozila, koje je bio šef Marko Franjić. U 1982. godini "Tehnika" se je probila na inozemno tržište u Austriju, a svoj proizvod prodaje po cijeloj (bivšoj) Jugoslaviji. Radnici su cijeli razvoj "Tehnike" iznesli na svojim plećima, da bi 1982. godine do 1991. godine "Tehniku" zapljusnuo cijeli "val" ugnježdene birokracije, koja se drugačije odnosi prema radu i stvaralaštvu, a za svoj nerad prima visoku plaću. Odgovornost i kvaliteta rada sve više opada.
Gulog
Kompleksnost situacije u poduzeću "Tehnika" koja mijenja nekoliko puta svoj naziv: iz OOUR-a u RO, pa poslije se udružuje u UMIB (udruženje metalskih industrija Bjelovar). Bivši komitet (KPH) u Bjelovaru kao najviše političko tijelo, postavlja po poduzećima svoje ljude, ne po ključu svanja i stručnosti, nego po podobnosti, tako je i "Tehnika" dobila generalnog direktora Milana Pavičića. Iako on nije imao neku značajnu stručnu spremu, ali uglavnom bio je vodeći član komunističke partije, odnosno "avangarde" koja je bila poluga socijalističnog samoupravljanja.
Kriminalna policija PU u Bjelovaru po dojavi i prijavi izvršila je operativnu radnju nad direktorom Ivanom Markesinom. Dana 17. veljače 1998. godine u namještenim licitacijama i noćnim odvoženjima strojeva iz pogona "Tehnike", Državno općinsko odvjetništvo u Bjelovaru podnijelo je prijedlog za pokretanje kaznenog postupka protiv priučenog i zadnjeg direktora "Tehnike" Ivana Markesine.
Banditizam
Poduzeće "Tehnika" d.d. otišla je u stečaj i u ponor je sa sobom povukla mnoge radnike, tj. njihove obitelji. Takav model privatizacije stvorio je iza sebe vojske nezaposlenih ljudi i tehnolokih viškova radnika. Nestali su mnogi kadrovi i profili. Nekada bogat naš bjelovarski kraj, po industriji, danas je pao na prosjački štap... Bjelovarsko gospodarstvo palo je u komu. A po propasti i pljačkama poduzeća naša Županija postala je među prvima i vodeća u Hrvatskoj. Danas ostaje samo "ironični" mozaik kako su neki od čobanskih igara uspjeli doći do imovine i ugleda. Da bi se promijenio život par ljudi, tisuće i tisuće je palo u bijedu. Možda ti heroji i profiteri u krajnjoj budućnosti i ulice će se zvati po njima, a bili su lopovi.
"Tehnika" je stvarana desetljećima, i ona je imala jedinstven program i tehnologiju, imala je uhodan proces za proizvodnju. Mnogi alati i uređaji od "Tehnike" završili su na smetlištu ili u starom željezu. Na Trgovačkom sudu u Bjelovaru proglašen je stečajni postupak u poduzeću "Tehnika" d.d. Bjelovar. Riječ je o više zgrada, kontejnera, alata i strojeva, dvorišta i druge imovine. Početna cijena "Tehnike" određena je 4.000.000,00 Kuna. I na drugom ročištu u prodaji imovine 25. 06. 2001. godine nitko se ozbiljan nije javio. Zakazana je i treća prodaja imovine "Tehnika" d.d.. i smanjena je cijena na 3.000.000,00 Kuna, a ročište o prodaji sazvano je za 27. 08. 2001. godine. Svi radnici ostali su bez posla, i najviše je radnika koji su tužbe podnijeli zbog materijalnog potraživanja na Općinskom i Trgovačkom sudu u Bjelovaru, jer ima i onih koji plaću nisu primali dvije godine.
Laka imovina
Tvrtka "Nacional" d.o.o. Bjelovar, Gajeva 10, vlasnika Željka Maletića kupila je pola "Tehnike" na trećoj licitaciji za samo 271.048,00 Kuna (slovima: dvestosedamdesetjednatisućačetrdesetosam Kuna.-). Po ovrhi broj: Ovr-524/98-87 kupljena je nekretnina upisana u z.k. uložak broj 1083 K..o. Bjelovar-Sredice i to č.k.br. 99/6 zgrada lakirnice, zgrada bravarije i dvorište sa 22 ara 37 m2 .
"Tehnika" d.d. veliki je dužnik ne samo sitnim vjerovnicima, nego i Bjelovarskoj banci, a ujedno većinski vlasnik postaje "Čazmatrans" čiji je predsjednik nadzornog odbora Drago Sušec. Tako "pretvorba" se uglavnom provodi kao pljačka. Velika je to svinjarija, kako po zakonskim namještaljkama dolazi se do vrijednih kapitala. Potez iznajmljivanja velike hale u "Tehnici" u kojoj je bila cijela proizvodnja linija, lakirnica i montaža, i dio proizvodnje, dobilo je poduzeće "NIMEL" koje proizvodi cipele, iako tri druge hale stoje prazne.
U tuđim rukama
Stoga 1998. godine prodaje se dio imovine, tj. stanica za tehnički pregled vozila koja je mjesečno pridonosila prihod od 70.000,00 Kuna. Firma "NIMEL" nije plaćala najamninu, a "SIOP" tvrtka vlasnika Mirka Prišlina uselila se u drugi pogon, i prisvojila sve važne glavne strojeve od "Tehnike" d.d., te prisvojeni su tehnička, tehnološka i druga dokumentacija. Zanimljivo da vlasnik "SIOP"-a radi sa sredstvima za proizvodnju od "Tehnike", a to radnici "Tehnike" kao nisu mogli?!
Ono što je frapirajuće da su prije izbora 1997. godine pristupili HDZ-u, kako su se sami onda nazvali ugledni bjelovarčani, gospodarstvenici, prosvjetari i drugi djelatnici: diplomirani inžinjer Stjepan Bogović, upravitelj Hrvatskih cesta, Vjeran Jurković, direktor Područnog ureda Hrvatskog fonda za privatizaciju, Ante Šola, ravnatelj Tehničke škole, Darko Balažin, ravnatelj Bjelovarske Gimnazije, Božidar Šalković, direktor Informativnog centra, Ivan Markesina, direktor "Tehnike", dr. Boris Kudumija, ravnatelj Opće bolnice Bjelovar, i dr. "Tehnika" d.d. zapala je u visoke kredite, a gubitak s kojime je poslovala iznosi u jednom dijelu 5.500.000,00 Kuna. Stanica za tehnički pregled vozila poslovala je s gubitkom od 2.000.000,00 Kuna. Mali dioničari bili su prisiljeni prodati svoje dionice pošto-poto. A svi radnici oko 400 njih većinom završili su na zavodu za zapošljavanje. Ukupni dug "Tehnike" d.d. procijenjen je na 8.500.000,00 Kuna.
Radnici bez plaće
Kraj gospodarskog diletanizma, nositelja vlasti, ostali su mnogi dugovi, neisplaćene plaće radnicima od 1994. godine, a politička je potpuna nezainteresiranost sa odgovornošću, i tako da očuvane nasljedne vrijednosti završile su u destrukciji i pljački. Činjenica je da u kriminalnim radnjama treba tražiti razloge gubitka u poslovanju, gubici su narasli dva puta veći od vrijednosti temeljnog kapitala.
Početkom mjeseca ožujka 1997. godine počela je s radom tvornica "NIMEL" vlasnika Željka Nimša i Elene de Riva. U toj tvornici radi oko 90 ljudi, a prilikom njenog otvaranja nazočio je župan Bjelovarsko-bilogorski Željko Ledinski i apostolski nuncij msgr. Giulia Anaudia i Francesco Olivieri, veleposlanik Italije. Treba spomenuti kako je Željko Nimš bio djelatnik i bivše "Tehnike" i kako je jedan svoj projekt dobro unovčio: kad je tom poduzeću nabavio poluautomatsku lakirnicu za bojanje proizvoda, tada je bio i nagrađen petodnevnim putem u inozemstvo. Ta ista lakirnica je kasnije završila u smeću i jedan dio u starome željezu, a bila je hvaljena kao nešto moderno i racionalno.
Kraj tvornice cipela "NIMEL"
Na izborima 03. siječnja 2000. godine Željko Nimš ugurao se je u HSS (Hrvatska seljačke stranka) na mjesto ravnateljsta za gospodarstvo, on i Ratko Kovačić, HSS, pročenik za gospodarstvo pri Županiji Bjelovarsko- bilogorskoj obećavaju da će dopeljati u Bjelovar i napraviti projekt sa Coop talijanskom tvrtkom koja je div, ona će imati prodajni prostor od 20.000 m2 , gdje bi mogli svi naći svoju šancu. Predizborni trik je i opalio, ali firme nema.
Tvornica cipela u Bjelovaru ugasila se do kraja. Punu godinu dana blokiran je bio račun "NIMEL"-a, a radnici kad su primali plaću, njihova plaća iznosila je od 800,00 do 1200,00 Kuna. Talijanski "biznismeni" nisu plaćali radnike, te preko noći su pobjegli iz Bjelovara, kamionima strojeve odpeljali, a iza sebe ostavili milijunski dug. Mjesečna rata najama "Tehnikinog" pogona iznosi ja 60.000,00 Kuna. Neplaćeni porezi državi i drugi dugovi trenutačno iznose 1.500.000,00 Kuna. Prevarena je i država. Svi radnici u "NIMEL"-u preko noći su ostali bez posla. Da se prisjetimo kako je negdje 1998. godine u "Tehnici" stanovala, odnosno zakupila pogon jedna isto firma "GSC" nepoznatog vlasnika koja je isto ostavila nakon ni godinu dana svog poslovanja dug za vodu, plin, struju, itd. A isto je poblegla preko noći za Mađarsku.
Gdje su državni inspektori?
Na zemlji od "Tehnike" otvorena je nova stanica za tehničke preglede EURO BJELOVAR, a jedno vrijeme u kancelarijama "Tehnike" bilo je i osiguranje EUROHERC. SIOP proizvodnja automobilskih prikolica vlasnika Mirka Prišlina izgradila je na parkiralištu od "Tehnike" praonicu za automobile. "Tehnika" je imala isto svoju praonicu, i sve službe, a kao sad ove su bolje.
Kako je mogao Ivan Markesina koji ima završine tri godine škole srednjeg obrazovanja, a cijelo je vrijeme je radio kao auto lakirer, biti na kraju direktor poduzeća "Tehnika". Tu štafetu vjerovatno mu je predao predzadnji direktor "Tehnike" Petar Lovčić, koji je tu firmu uništio do kraja. Radnici "Tehnike" se sjećaju na koji nelegalan način je Petar Lovčić došao raditi u "Tehniku".ž
Lažni stručnjak
Jednog dana jedini i priučeni pravnik Željko Vučetić i Radnički savjet sazvali su u velikoj hali sastanak radnika, koji je trebao odlučiti i to hitno o jednoj određenoj točki. Na sastanku su se pojavili generalni direktor Milan Pavičić, Mijo Dugalija, tehnički direktor Željko Radić, Saračević Abdulah, inžinjeri Matić Dragan, Pavičić Josip, Stipe Renić, Miroslav Ružić i drugi.
Generalni direktor Milan Pavičić obratio se radnicima ovim riječima: "Drugovi, imamo jedan problem, a mi ga možemo riješiti ukoliko ga vi prihvatite dizanjem ruku. Imamo stručnog čovjeka on se zove Petar Lovčić i on radi već nekoliko dana u našoj razvojno-konstrukcijskoj službi, on je velik i sposoban stručnjak koji je ovih dana dogovorio posao za "Tehniku", sa oficirima JNA (Jugoslavenskom narodnom armijom) o izradi prikolica za vojsku. Jel vi znate koji je to siguran prihod "Tehnici"? A na tom projektu će raditi gospodine Petar Lovčić i naša prototip služba, koja će izbaciti novi tip prikolice. Problem je što drug Pero Lovčić i njegova supruga Vesna Lovčić koja je doktorica nemogu putovati iz Garešnice na posao u Bjelovar. Drugu Lovčiću trebamo riješiti stambeno pitanje, a dogovorili smo se sa bivšim direktorom Boškom Lazićom da bi on pristao da dobije kredit od "Tehnike" za izgradnju kuće, a svoj trosobni stan u Centru bi prepustio drugu Lovčiću."
Iza tuđeg stola
Uz nagovor radnika jedva je taj prijedlog prošao. Pero Lovčić u razvojno-konstrukcijskoj službi to cijelo vrijeme sjedio je za tuđim stolom, glumatajući da tu radi, da bi nekoliko dana poslije preselio se u kancelarije u UMIB.
Vojni program tj. izrada prikolica za vojsku radio se pet godina, a u tih pet godina napravljeno je pet prikolica koje su završile u livadi u travi i šašu. Kad je firma pala na koljena i radnici nisu mjesecima dobivali plaće, budnili su se. Petar Lovčić napravio je zavjeru generalnom direktoru Milanu Pavičiću, koji je na tim učesalim štrajkovima bio smijenjen, a on sjeo u njegovu fotelju. Pavičić je dao kruh Lovčiću, a Lovčić ga je izbacio iz poduzeća?!
Lagodan život
Dok je firma trunula i propadala Lovčić se vozikao okolo u skupocjenom službenom vozilu, koje je kupio prethodni generalni direktor M. Pavičić. Radnici su znali da je Pavičić jeo janjetinu i ugovarao sastanke sa vojskom po Plitvičkim jezerima i vodao sa sobom tajnice, a na isti način je nastavio i Lovčić, žderajući po ribljim restoranima - tada radnici nisu primili plaću za tri mjeseca. Ni to nije sve bilo dosta nego su zapalili skladište poluproizvoda, da bi potom štetu naplatili kod Croatia osiguranja u Bjelovaru.
Mnogi su od "Tehnike" dobili stanove koji nisu zaslužili. A kad su otišli iz "Tehnike" nikad ih nisu vratili. Npr. inž. Jovo Dobričić, bio je konstruktor alata i naprava. U nekoliko godina svog rada u "Tehnici" nije konstruirao niti jedan alat niti napravu, a za to je primao visoku plaću. Drugi su radili njegov posao. Ako nisu htjeli, bilo im je rečeno da uzmu knjižicu i idu van iz poduzeća...
Autor teksta: (Branko Stojković)
Bjelovar
CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (5)
"ČAZMATRANS" d.d. ČAZMA - BJELOVAR
Zlouporaba ovlasti
U studenom 1998. godine podnesen je istražni zahtjev protiv Drage Sušeca, generalnog direktora "Čazmatransa". Prema riječima Branke Merzić, općinske državne odvjetnice, radi se o vrlo složenom predmetu i zato istraga jako dugo traje. Radi se o četiri kaznena djela iz područja nesavjesnog gospodarskog poslovanja i zlouporabe položaja i ovlasti. Svakako je najintrigantnije kazneno djelo davanja pozajmica privatnim osobama. U pitanju su dvije osobe koje su koristile te pozajmice visina koje prelazi 4,2 milijuna kuna i koje nisu još uvijek vraćene.
U veljači ove godine Općinsko državno odvjetništvo podnosi zahtjev za proširenje istrage na temelju još jedne kaznene prijave. Utvrđeno je, naime, da je Drago Sušec 1995. godine osnovao još jedno poduzeće u Čazmi (poduzeće "Helio europa tours") koje je, dakako, trebalo i registrirati u trgovačkim knjigama. Da bi poduzeće upisao na Trgovačkom sudu, sačinio je falsificirani ugovor i u tom dijelu je istraga proširena. Osim toga, omogućio je jednoj osobi da za manje od 16 tisuća kuna dođe do automobila, iako je vrijednsot vozila daleko veća. Time je također oštetio "Čazmatrans", a oštetio ga je i za 405.000 kuna koje je dao firmi ACT u Grazu kao proviziju za vršenje poslova naplate potraživanja. Iz do sada dostupne dokumentacije vidljivo je međutim da to poduzeće nije radilo poslove naplate potraživanja za "Čazmatrans" pa nije imalo pravo ni na proviziju. - U ovom slučaju ima jako puno dokumentacije - naglašava Branka Merzić. Kaznenu prijavu podnijela je Financijska policija, a obradila ju je Policijska uprava bjelovarsko-bilogorska. Nakon završene istrage, što se očekuje ovih dana, donijet će se i odluka o podizanju optužnice.
Gdje je 5,5 milijuna kuna?
Na temelju kaznene prijave i zapisnika Postaje financijske policije Bjelovarsko-bilogorske županije (vršena je kontrola poslovanja "Čazmatransa" za 1996. i 1997. godinu), te na temelju zahtjeva Općinskog državnog odvjetništva Bjelovar, službenici Odjela kriminalističke policije PU Bjelovarsko-bilogorske u suradnji sa Sektorom kriminalističke policije MUPa RH izvršili su kriminalističku obradu u tvrtki "Čazmatrans" d.d.
Nakon provedene obrade, ustanovljeno je da postoji osnovana sumnja da je direktor "Čazmatransa" d.d. Drago Sušec počinio čak 13 kaznenih djela iz domene gospodarskog kriminaliteta. Kako je ustanovljeno, DragoSušec je u svojstvu generalnog direktora tvrtke "Čazmatrans" u vremenu od 13. siječnja do 08. prosinca 1995. godine naredio doznaku novčanih sredstava u iznosu od 1.801.541,58 kuna osobi M.K. (1943.) iz Čakovca, a temeljem utovora o pozajmici. M.K. je ova sredstva koristio za kupnju dionica poduzeća "Transport" Čakovec i to na svoje ime.
Laka lova
Krajem studenog i početkom prosinca iste godine direktor "Čazmatransa" Drago Sušec sklopio je još jedan ugovor o pozajmici između "Čazmatransa" i osobe L.S. (1948.)iz Zagreba. Temeljem tog drugog ugovora osobi L.S. doznačena su sredstva "Čazmatransa" u iznosu od 2.474.706,50 Kuna.
Prilikom zaključenja ugovora o pozajmicama Drago Sušec nije osigurao uobičajena sredstva za vraćanje novca. Stoga postoji osnovana sumnja da je zlouporabom položaja i svoje ovlasti pribavljajući osobama M.K. i L.S. protupravnu imovinsku korist, a tvrtku "Čazmatrans" oštetio za gore navedene iznose.
Vjerovnici
Drugi dio policijskog izvješća o slučaju "Čazmatrans" odnosi se na naplatu dospjelih novčanih potraživanja "Čazmatransa" prema dužnicima: "Orioliku" d.d. iz Oriovca, DIK-u Đurđenovac, "Vinalco-u" d.o.o. Zagreb, "Badelu" Zagreb, "Rubeco-u" d.o.o. Zagreb, "Kendi" Zagreb, "Intervulkransportima" d.o.o. Rijeka i "MMMC-u" Zagreb, za pružene usluge prijevoza u 1996. i 1997. godini.
Kako je istraga utvrdila, direktor Drago Sušec naredio je da se ova potraživanja naplate posredstvom tvrtke A.C.T. iz Graza kojoj je time omogućio naplatu provizije od pet posto (5 %) i direktnu zaradu (protupravnu imovinsku korist) u iznosu od 1.124.505,00 Kuna za koliko je oštećen "Čazmatrans".
Oštećena tvrtka
Ustanovljeno je također da je direktor Sušec zlouporavio svoj položaj i ovlasti i u slučaju sklapanja kupoprodajnog ugovora 24. prosinca 1994. godine između "Čazmatransa" kao prodavatelja vozila i poduzeća "VMG" iz Zagreba kao kupca. Ni u ovom slučaju nije osigurano ni zaraženo plaćanje isporučenog vozila čime je "Čazmatrans" oštećen za još 80.725,04 Kune..
Spominje se i Ugovor broj 1/95. koji se odnosi također na prodaju vozila, a zaključen je između "Čazmatransa" PJ Kutina i A.P. iz Zareba. Direktor Sušec je 17. listopada 1996. godine potpisao Anex ugovora kojim je smanjio cijenu vozila za 16.348,99 kuna, što je u suprotnosti s osnovnim ugovorom prema kojem kupac preuzima vozila u stanju viđeno-kupljeno čime je kupcu pribavljena nepripadajuća materijalna korist.
Malverzacija
Osim toga, istraga je utvrdila da "Čazmatrans" od 28.prosinca 1994. do 30. travnja 1998. godine nije u zakonskim rokovima izvršio plaćanje javnih prihoda prema državnom proračunu. Radi se o iznosu od 43.266.232,00 Kuna. Protiv generalnog direktora "Čazmatransa" Drage Sušeca podnijeto je posebno izvješće Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.
Prema dokazima koje su prikupili djelatnici Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske u suradnji s MUP-om RH bivši generalni direktor i članovi Uprave Čazmatransa d.d. sumnjiče se da su nesavjesno gospodarili u poslovanju tvrtkom. Krim obrada pokazala je da su osumnjičeni od malih dioničara otkupili veći broj vlastitih trezorskih dionica u iznosu od 7 milijuna 31 tisuća kuna, a zatim te iste dionice prodali tvrtki Trgometal d.o.o. po cijeni od 2 milijuna 653 tisuća kuna i tako oštetili Čazmatrans za 4 milijuna 358 tisuća kuna, odnosno za razliku cijene po kojoj su vlastite dionice kupljene od one po kojoj su prodane. U toj tvrtki i dalje je u tijeku krim obrada.
(Branko Stojković)
CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (6)
TELEKOMUNIKACIJSKI CENTAR BJELOVAR (TKC)
Dogradonačelnica Grada Bjelovara Maja Šafarik (54) pronevjerila je 4,6 milijuna kuna. U svojstvu odgovorne osobe Hrvatska pošta i telekomunikacije na radnom mjestu upravitelja Telekomunikacijskog centra Bjelovar, zlouporabila ovlasti radi pribavljanja imovinske koristi drugoj pravnoj osobi, a na štetu TKC Bjelovar tako što je dana 19. 09. 1994. godine zaključila ugovor ispred TKC-a kao naručitelja radova s tvrtkom "Drvodada" d.o.o. Bjelovar kao izvoditeljem radova.
Za izvođenje radova na izgradnji podzemne kabelske kanalizacije na osnovu čega je toj tvrtki naredila doznačivanje avansa u iznosu od 552.153,60 kuna, radovi nikada nisu izvršeni samim tim što tvrtka "Drvodada", nije registrirana za izvođenje takove vrste poslova, tvrtki "Drvodada" pribavila je protupravnu imovinsku koist u iznosu od 552.153,60 kuna, koji iznos nije vraćen TKC Bjelovar i za koji iznoj je TKC Bjelovar ostao oštećen.
Istraga
Postupajući po zahtjevu Općinskog državnog odvjetništva Bjelovar od 16. ožujka 1999. godine, a temeljem podnesene kaznene prijave HPT-a javnog poduzeća s potpunom odgovornošću Zagreba, te izvršene kontrole materijalno-financijskog poslovanja za 1996. i 1997. godinu kod HPT Zagreb, TKC Bjelovar u vremenu od 18. 02. - 31. 03. 1998. godine i d.o.o. "Degra" Bjelovar u vremenu od 07. 04. - 05. 05. 1998. godine.
Postaje financijske policije za Bjelovarsko-bilogorsku županiju, djelatnici Odjela krim. policije PU Bjelovarsko-bilogorske proveli su krim. obradu nad M.Š. (1945.) iz Bjelovara, odgovornom osobom TKC Bjelovar, kojom su utvrdili postojanje osnovana sumnje da je narečena počinila 6 kaznenih djela gospodarskog kriminaliteta , a na štetu TKC Bjelovar, u ukupnom iznosu od 4.613.396,00 Kuna.
Štetni sporazumi
U razdoblju od 09. siječnja 1995. - 21. svibnja 1995. godine zlouporabila je ovlasti radi pribavljanja protupravne imovinske koristi tvrtki "Degra" d.o.o. iz Bjelovara. Sklopila je četiri ugovora o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova u ime naručitelja radova, u ukupnoj vrijednosti od 3.371.995,80 kuna nakon čega je s tom tvrtkom zaključila dodatke ugovora za izvođenje istih radova koji dodatci ugovora su ukupnu cijenu izvođenja radova povećali za ukupan iznos od 4.201.850,44 kuna.
TKC je temeljem narečenih ugovora i dodataka ugovora o izvođenju radova tvrtki "Degra" d.o.o. Bjelovar platio radove u ukupnom iznosu od 7.573.846,24 Kune, a istovremeno su za izvođenje predmetnih radova postojale povoljnije ponude temeljem kojih bi radovi s osnova četiri zaključena ugovora iznosili 3.948.015,54 kna, tako je prijavljena oštetila TKC Bjelovar za iznos od 3.625.830,70 kuna.
Izvođenje radova
Dana 16. veljače 1995. godine s istom tvrtkom ispred HPT-a TKC Bjelovar kao naručitelja radova zaključila je ugovor o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova na izgradnji garaža TKC Bjelovar u ukupnom iznosu od 1.186.532,90 kuna, nakon čega je zaključila aneks ugovora na iznos od 55.041,21 kune, tako da je TKC Bjelovar iste radove platio u ukupnom iznosu od 1.239.439,94 kn, iako je u to vrijeme tvrtka Arting" d.o.o. Bjelovar za iste radove ponudilo, povoljnijucijenu u ukupnom iznosu od 1.103.184,85 kn. Tako je oštetila HPT TKC Bjelovar za iznos od 136.291,09 kuna.
U razdoblju od 14. lipnja 1996. do 29. svibnja 1997. godine očito nesavjesno poslovala je na štetu TKC Bjelovar tako što je u ime TKC Bjelovar kao naručitelja radova zaključila 8 ugovora o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova samostojećeg objekta na ukupan iznos od 1.027.511,64 kn. Nakon izvrđenih radova je izvoditelj radova d.o.o. "Degra" Bjelovar ispostavil račune u ukupno iznosu od 1.147.931,53 kune, tj. za iznos od 120.420,89 kuna veći od tog ugovora a da pritome ralika u cijeni nije ugovorena dodatkom ugovora niti se po troškovnicima vidi povećanje obima radova.
Korist
Radi pribavljanja neimovinske koristu u vremenskom razdoblju od 04. veljače 1997. do 16. srpnja 1997. godine iskoristila svoj položaj i ovlasti te prekoračila granice svog ovlaštenja tako što je bez prethodne suglasnosti direktora HPT-a Zagreb ispred TKC Bjelovar sklopila 10 ugovora o radu kao poslodavac sa zaposlenicima, a da pri tome nije tražila pismenu suglasnost direktora HPT-a Zagreb, što je u suprotnosti s čl. 7. st . 1. Pravilnika o radu HPT-a Zagreb.
Radi pribavljanja protupravne imovinske koristi zaposlenim djelatnicima TKC Bjelovar iskoristila svoj položaj i ovlasti zato što je tijekom 1995. godine s 28 zaposlenih djelatnika zaključila ugovor o djelu na osnovu kojeg je isplaćen iznos od 85.800.00 kuna, te tijekom 1997. godine s 13 djelatnika zaključila ugovor o djelu na osnovu kojih je isplaćen iznos od 72.900,00 kuna, iako su ti djelatnici zaposlenici HPT-a TKC Bjelovar, putem ugovora o radu na osnovu kojih primaju osobni dohodak za svoj rad. Tako je pribavila nepripadajuću materijalnu dobit u ukupnom iznosu od 158.700,00 kuna, za koji iznos je oštetila HPT TKC Bjelovar.
(Branko Stojković)
CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (7)
Skupština Bjelovarsko-bilogorske županije
Otkriven kriminal u vlasti Županije
Kada je otkriven kriminal u Županijskoj upravi, tada je dožupana Ante Rade dao ostavku, a drugi dožupan Vjeran Jurković je smijenjen. Župan Marijan Coner sve redom je ubjeđivao da je slučaj ispolitiziran, i kaže: da se nešto htjelo prikriti, ne bi se tako radilo. Izvješće o obavljenoj reviziji Proračuna Bjelovarsko-bilogorske županije za 1998. godinu skinuto je s dnevnog reda sjednice Županijske skupštine.
Naša Županija nalazi se u teškoj gospodarskoj i političkoj krizi.. Naime, u javnost je procurila vijest da Županija je preuzela dug potraživanja od 2.830.000,00 kuna kojih je «Cromax» d.d. trebao isplatiti seljacima za predanu stoku. Direktor «Cromaxa» Mladen Markešić otkupio je stoku od seljaka, a njima već 8 mjeseci nije isplatio njihov dug.
Zataškivanje stanja
Župan Marijan Coner zahvalio je zastupnici Đurđi Adlešić što se i u Hrvatskom državnom Saboru zalagala za taj problem, da se riješi. Na sjednici 30. 06. 2000. godine Županijska skupština izglasala je nepovjerenje: smijenjen je župan Marijan Coner, predsjednik skupštine Marijan Zadre i Županijsko poglavarstvo. Činjenica je da je Bjelovarsko-bilogorska županija iz državnog proračuna Republike Hrvatske, dobila samo pet posto (5 %) od traženih sredstava, što je ozbiljno dovelo u pitanje završetak više započetih projekata .
Prekinuti su radovi na bjelovarskoj obilaznici, nije dovršena skolsko sportska dvorana i neke druge škole... Županijski proračun je opljačkan, a prezaduženost kod raznih banaka je velika. Bjelovarska banka više ne postoji, jer ju je kupio stratečki austrijski partner Erste&Steiermarkische Bank. Bjelovar je izgubio priliv 9,5 milijuna kuna godišnje.
Župan ode, a tko će vratiti kredite?
Za novog župana izabran je dosadašnji tajnik županije Damir Bajs, a za predsjednika skupštine Željko Ledinski. Smijenjen je i načelnik postaje Financijske policije Vinko Jelić-Balta, na njegovo mjesto došla je Katica Kratzl. Županija je poslovala s gubitkom, a otkriveno je izvlačenje novaca iz županijskog proračuna. Bjelovarsko-bilogorska županija nekoliko puta našla se je u blokadi žiro-računa.
Tada su i dospjeli dio dugova na temelju jamstva koji je Županija davala nekim poduzećima u sanaciji za podizanje kredita, a sklopljeni su i ugovori sa «Croatia osiguranjem» d.d. Filijala Bjelovar. Županija je dala jamstvo za reprogramiranje dugova (Tvornice traktora) 5.000.000,00 Kuna. Riječ je o dugu od 1.700.000,00 Kuna, a trebao bi se platiti u šest polugodišnjih anuiteta u iznosu od 264.000,00 Kuna.
Izvučen novac iz proračuna
Nije podmiran dug za «Cromax» od 2.830.000,00 Kuna, dug za «Bjelovarski sajam» d.o.o. iznosu u nekoliko rata 500.000,00 Kuna plus kamate Zagrebačkoj i Bjelovarskoj banci. Te dug Hrvatskom Zavodu za zdravstveno osiguranje 20.000.000,00 Kuna. Ukupni iznos duga iznosi preko 25.000.000,00 Kuna. Ministar financija Mato Crkvenac hitno je došao u Bjelovar, na sastanak, kako bi se odblokirao žiro-račun Županije.
Situacije u poljoprivredi i stočarstvu je nezadovoljavajuća, seljaci se učestalo bune, a u bjelovarskim poduzećima mnogi radnici ostali su bez posla. Da se prisjetimo: bivši Bjelovarsko-bilogorski župan Marijan Coner osobno je uručio 31 odličje osobama s područja Županije, kao izaslanik predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana. Bjelovarom vlada opća letargija*: nezainteresiranost i šutnja kod građana..., s druge strane vladaju interesne grupe – klanovi, koji iskorištavaju ovu «kaosnu situaciju» da gule i varaju narod.
Odlikovani lopovi 30. 9. 1998.
U Bjelovarskom Domu kulture visoka državna odličja primili su za zasluge u radi i zasluge stvaranja Hrvatske države. Za zasluge u gospodarstvu odlikovan je Vjeran Jurković, za zasluge u zdravstvu odlikovan je dr. Boris Kudumija, za osobni doprinos i ugled Republike Hrvatske odlikovani su: Stipe Renić, Tomo Markešić i Jakov Čorić.
Priznanje počasnog građanina Grada Bjelovara primio je general Mile Ćuk, na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom Dana Grada Bjelovara 29. rujna. Na svečanoj sjednici nije precizno rečeno, za što su svi ti ljudi ovih dana primili priznanja. A naš Grad Bjelovar i Županija nikada u gorem i težem stanju se nije nalazio. Svakodnevno otkrivaju se nove afere, za koje još uvijek nitko ne odgovara.
Gosti
Našu Županiju su obilazili svi poznati političari, gospodarstvenici, ministri i drugi – a od tog nikakve koristi. Domljenci i fešte bile su najaktualnije, naslikavanje pred novinarima, siječenje vrpce za par metara izgrađene ceste, itd. A nalazi Financijske policije i Državne revizije svakim danom postaju sve crnji. Sve se je lažno prikazivalo i izvještavala javnost, taj trend i dalje traje. S druge strane lopovluci brzo padaju u zaborav, a pojedinci se i dalje bogate – imamo Hrvatsku!
Zašto postoji Županijska skupština? Što rade vijećnici? O čemu se raspravlja i zašto se dižu ruke – kada se glasa? Pljačka je otkrivena tek kada je sve bilo gotovo. Kako to da nitko ne završava u zatvoru? Ili je to moža legalni – dozvoljeni kriminal od države, u kojoj se «zna» tko se bogati? Tko su zapravo ljudi čiji se kriminali uspješno zataškavaju?
Autor teksta: Branko Stojković
CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (8)
Tvrtka "Pavliš" d..o.o.
EKO KATASTROFA – 1998.
Stanovnici Velikog Trojstva najviše strahovali su od paljenja opasnog otpada na Ciglani Pavliš d.o.o. vlasnika Đure Pavliša iz Dominkovice. Velom tajne zavijene su informacije oko paljenja opasnog otpada i drugih zakonom zabranjenih tvari. U krugu ciglane otkriveni su 10 stranih državljana, koji su tu ilegalno radili. Čudan smrad se širio čitavim područjem, tj. okolnim selima, a riječ je o ugrožavanju života stanovnika i najljepšeg prirodnog kraja «Bilogore».
Navodno se sumnja da su se tu spaljivali ostatci: Plivinih kemikalija, i drugih opasnih radio-aktivnih otpada, da je Ciglana pretvorena u krematorij*. Te da je stanje u krugu tvornice gore nego što je javnosti poznato. Radnici koji tu rade dobivaju mjesečnu plaću 1.000,00 Kuna + 500,00 Kuna u bonovima koje mogu samo potrošiti u trgovinama Pavliš.
Rumunji
Dana 16. travnja 1998. godine službenici Policijske uprave Bjelovar i Odjel za upravne poslove i strance, u suradnji sa županijskim inspektorom rada Darkom Biškom, proveli su operativno-taktičnu mjeru «racije» na ciglani u Dominkovici, vlasništvo Đure Pavliša (rođ. 1948.) kojom prilikom su pri obavljanju raznih fizičkih poslova zatekli 7 osoba, državljana Republike Rumunjske, koji su dana 16. 03. 1998. godine ušli u Republiku Hrvatsku legalno radi turističkog posjeta, i svoj boravak prijavili Bjelovarskoj Policijskoj upravi.
Navedeni su zatečeni na radu iako za to nisu imali radnu dozvolu, pa im je rješenjem županijskog inspektora rada zabranjen rad, a rješenjem Odjela za upravne poslove i strance Policijske uprave Bjelovar otkazan boravak i zabranjen ulaz Republiku Hrvatsku do 16. 04. 2000. godine. Nadalje prilikom vršenja racije zatečena su još tri Rumunjska državljanina u obavljanju građevinskih poslova, a koji svoj boravak nisu prijavili, kojima je inspektor rada također zabranio rad u RH.
Jeftina radna snaga
Dvojici od spomenutih je prethodno od strane Prekršajnog suda u Varaždinu izrečen ukor zbog istog prekršaja. Trojica spomenutih su, uz prekršajnu prijavu, privedeni Prekršajnom sudu u Bjelovaru koji im izriče novčanu kaznu od 140,00 Kuna po osobi i zaštitnu mjeru udaljenja s teritorije Republike Hrvatske u trajanju od jedne godine s obvezom napuštanja RH odmah.
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI
Područna jedinica Zagreb
Inspekcija rada Bjelovar
Klasa: UP/I-116-02/97-01/46.
Urbroj: 2103-03-01/97-1.
Bjelovar, 16. travnja 1998.
Ministarstvo rada i socijalne srkbi, Područna jedinica Zagreb, temeljem odredbi članka 19. st . 2. Zakona o zapošljavanju stranaca («Narodne novine» broj: 19/91., 33/92., 89/92. ii 26/93..) dalje: ZZS), donosi
RJEŠENJE
Zabranjuje se rad strancima:
1. GAVRILA FELICIJAN ; rođ. 15. 06. 1974.
2. GAŠPAR ION : rođ. 03. 04. 1967. (Resita)
3. MINDREAN VIOREL ; rođ. 18. 04. 1958. (Resita)
4. BLAGO SILVIO ; rođ. 13. 04. 1969..
5. GARCEA TRAINAN ; rođ. 19. 07. 1966.
6. NAGY LUDOVIC ; rođ. 05. 12. 1967.
7. DIACONU ION ; rođ. 01. 08. 1967.
8. CEGA ILIJE ; rođ. 01. 05. 1967.
9. IORDACHESKU MIHAI ; rođ. 06. 08. 1961.
10. TELEMAN MIHAI ; rođ. 11. 11. 1976.
s boravištem u Republici Hrvatskoj u Dominkovici br. 6, državljanima Republike Rumunjske na radu kod CIGLANA DOMINKOVICA u vlasništvu Pavliš Đuro iz Dominkovice br. 6 (tvrtka, poduzeća ili naziv ustanove, državnog organa ili radnje danom izvršnosti ovog rješenja, te sjedište).
Obrazloženje
Inspekcijskim nadzorom dana 16. travnja 1998. godine (ili: Uvidom u zapisnik ili koju drugu ispravu upravnog organa koji je određenog dana zatekao stranca da radi bez radne dozvole i tu ispravu dostavio inspektoru rada radi daljnjeg postupanja).
Utvrđeno je da su stranci navedeni u Rješenju s boravištem u Republici Hrvatskoj u Dominkovici br. 6 državljani Republike Rumunjske radili kod Đure Pavliša vlasnika Trgovačkog obrta CIGLANA DOMINKOVICA protivno odredbama članka 13. i 18. Zakona o zapošljavanju stranaca, jer Đuro Pavliš nije zatražio izdavanje radne dozvole za zatečene strance, iz st. 1. do 6.)
Valjalo je stoga temeljem odredbi članka 19. st . 2. Zakona o zapošljavanju stranaca imenovanima zabratiti rad, kao u izreci.
INSPEKTOR RADA:
Darko Biško, dipl. iur.
Potpis i pečat (br. 24) Ministarstva rada i socijalne skrbi Zagreb.
Ciglana duguje
Bjelovarski je trgovački sud na ročištu 18. rujna 2003. godine donio rješenje kojim se otvara stečaj nad imovinom poznatog bjelovarskog obrtnika Đure Pavliša iz Dominkovice, nadomak Bjelovara. Sud je uvažio prijedlog Porezne uprave u kojem stoji da Obrt i Ciglane Dominkovica na dan 20. lipnja 2003. godine na osnovu poreza, prireza, komorskih doprinosa i novčanih kazni duguje državi više od 34 milijuna kuna. Pavliš se toliko zadužio, stoji u Prijedlogu, jer od 24. ožujka 1998. godine nije podmirivao obveze.
Gotovo 15 milijuna kuna duguje za porez i prirez po godišnjoj prijavi, a 12,2 milijuna kuna za porez na promet proizvodai usluga. Na ročištu se Đ. Pavliš protivio prijedlogu o otvaranju stečaja. Doduše, prvo je priznao dug od šest milijuna kuna, ali ga je kasnije zanijekao, tvrdeći da su sva potraživanja zastarjela. Pavliš osporava stečaj i zbog činjenice da su u tijeku otvršni postupci i da je država već zasnovala založna prava na imovini pa stoga ne vidi svrhu stečaja.
Propast
Dalje provođenje stečaja najviše ovisi o izvješću stečajnoga upravitelja koje će biti predstavljeno na vjerovničkom ročištu zakazanom za 27. studenoga. Kako je istodobno s Prijedlogom za stečaj Obrata Pavliš Županijsko državno odvjetništvo iz Bjelovara Trgovačkom sudu uputilo i onaj za pokretanje stačaja nad društvom Pavliš, vjerojatno ista sudbina čeka i tu tvrtku u vlasništvu Đure Pavliša, zato što su se dugovi i te tvrtke prema vjerovnicima, od kojih je država najvažniji, popeli na 6,927.433,00 Kuna. Nepodmirene obveze tvrtke prerasle su i iznimno visok temeljni kapital društva od 5.461.500,00 Kuna.
Dana 26. listopada 2000. godine u skučenoj bjelovarskoj carinarnici se natiskalo tridesetak potencijalnih kupaca vozila koje je bjelovarska Porezna uprava zaplijenila sedmorici neurednih platiša. Tako je «mercedes 300 D» Đure Pavliša, vlasnika ciglane u Dominkovici nedaleko od Bjelovara za koji je početna cijena 28.000,00 Kuna, a kupio ga je za 40.000,00 bjelovarčanim Ivan Ivanušec.
Mešetarenje
Financijska policija Postaja Bjelovar u ožujku 2000. godine zaprijetila je tvrtki Pavliš d.o.o. zatvaranjem tvrtke, te je blokirala račun tvrtke od 1,7 milijuna kuna, u toj akciji je sudjelovalo oko četrdesetak policajaca koji su u pregledu našli tri artikla bez deklaracije. Financijska policija procjenila je da proizvodnja vrijedi 22 milijuna Kuna, da Pavliš uopće redovito ne plaća porez. Đuro Pavliš se vratio iz Njemačke 1975. godine, izgradio ciglanu u Kozarevcu, a godine 1982. izgradio je ciglanu u Dominkovici, gdje je i sada sjedište tvrtke Pavliš d.o.o.
Ciglanu u Paulovcu unajmio je 1994. godine od «Bjelovarskih ciglana». Danas su te «Bjelovarske ciglane» u stečaju, a radnici ne dobivaju redovito plaću. Pavliš tvrdi da je uložio u proteklih 5 godina 1,7 milijuna DEM , te da danas proizvoi trideset vrsta opekarsnih proizvoda. Osim ciglane Pavliš d.o. ima i druge djelatnosti, među njima su klaonica i dječji vrstić, pilana i proizvodnja paleta, prijevoz, proizvodnja fert-gradita i fert nosača, trgovine... Tvrtka Pavliš zapošljava oko 200 ljudi, a planira otvoriti još i pekaru i proizvodnju tijesta, te betonaru...
Autor teksta: Branko Stojković
CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (9)
Proizvodnja opruga "Fofonjka"
Saborski zastupnik RH Franjo Fofonjka prevario je više od 40.000 hrvatskih građana
Kako je vrijeme protjecalo, tako se Bjelovarom sve glasnije propovijedalo da u "slučaju Fofonja" netko nešto petlja... Prošli su, naime, mjeseci i mjeseci od podizanja optužnice, a suđenje nikako da počne. No, sada se je pokazalo da su priče bile bez osnove: suđenje Franji Fofonjki (50), uglednome bjelovarskom poslovnom čovjeku, vlasniku tvrtke za proizvodnju opruga Fofonjka", koji je još za stare Jugu slovio kao uzor privatne inicijati, počelo je minulog tjedna.
Ali je nakon dva dana i prekinuto. Zajedno s Fofonjkom optužen je i Milenko Pasavec (45). Prvi, navodno, zbog prijevare i utaje poreza, a drugi pak za krivično djelo pomaganja Fofonjki u tim, navodnim, prijevarama. Slučaj je po mnogočemu jedinstven u nas. Ima, naime, veze, zapravo praktično je počeo još onda kad je našu javnost tresla groznica tvz. hepi-lajn igara na sreću.
Federska igra
Za njih je svatko, iole obrazovaniji i upućeniji, s pravom tvrdio da su osnovna pravila takva kocanja dobra, ali se igranje provode sve prije nego li u skladu s regulama. I Franjo Fofonjka bio je jedan od organizatora takva kockanja. Ne samo u Bjelovaru, već i u Zagrebu, primjenjujući razne sustave, u čemu mu je pomogao danas suoptuženi M.. Posavec, profesor industrijske pedagogije i vlasnik privatske bjelovarske firme "Tipo".
Prva sumnja u legalnost Fofonjkina "Distributivnoga lanca ITC sistem" bila je jedna sudska parnica. U travnju 1991. godine, bračni par Gordana i Marijan Matuš (koji je tada biofunkcionar bjelovarske Privredne komore) tužili su organizatora "ITC sistema" Franju Fofonjku, koji je diplomirao na zagrebačkome Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, da ih je prevario.
Mutne igre na sreću?
Nisu dobili novac koji im je trebao biti isplaćen (92.960 tadašnjih dinara), i bračni je par dobio parnicu. Sudsko se vijeće bjelovarskoga Općinskog suda koristilo u procesu vještačkim nalazom poznatoga bjelovarskog matematičara, ing. Nedjeljka Jakšića, koji je analizirao više od 33.000 ugovora, sklopljenih između Fofonjke i igrača.
Isplativši bračnome paru traženu svotu (u međuvremenu je organizirao i neke druge, slične sustave) protiv Fofonjske se otvara krivična istraga; policiji očito nije promakla ona, građanska parnica. Pod udar zakona dolazi i njegov kompanjon, prof. Posavec. Sada drugi vještak, Ivan Vezmanović, ispituje ček više od 40.000 ugovora za sudjelovanje u igrama.
Fofonjka prozvan i u Saboru - tražilo se njegovo isključenje
Rezultat: optužnica za već spomenuta, navodno učinjena nedjela. Vlasnika tvrtke "Fofonjka" se tereti da je lažirao dobitnike, u pravilu prijatelje, ljude iz obiteljskog kruga, na štetu onih koji su, slijedom pravila igre, trebali požnjeti nemale dobitke. Osim toga, tvrdi zamjenik bjelovarskoga državnog odvjetnika Vladimir Pjevač, prvooptuženi je dijelom utajio i promet pri kockanju, dakle utajio je porez.
Braneći se i jedan i drgi optuženi u istrazi šutnjom, sada su u sudnici progovorili. Fofonjka se branio pet sati pred vijećem kojem je predsjedala sutkinja bjelovarskoga Općinskog suda Milena Bižić. Na trenutke su bivši poslovni partneri dolazili u sukob: drugi je svaljivao dio odgovornosti na prvoga.
I šef policije osumnjičen
I više od 40 svjedoka, sve odreda osobe kojima su optuženi, navodno, lažirali dobitke, moralo je odgovarati na vrlo, za njih, neugodna pitanja. Pa i na takva, koja su upućivala na sumnje da su neki ugovori o udjelu u igrama bili krivotvoreni.
Suđenje je prekinuto i nastavit će se 02. ožujka 1992., zato što je predloženo ispitivanje još nekih svjedoka, a i vještačenje se mora dopuniti u smislu da se potanje objasni "logika sistema". Sve će to još više poskupjeti i sada već vrlo visoke troškove - vještačenja, dolasci svjedoka pred istražnu sutkinju Ankicu Turek-Novak, pa pristup raspravi... Oba se optućena od prvoga dana postupka brane sa slobode.
(Prvooptuženi Franjo Fofonjka osuđen je nepravomoćno na Općinskom sudu u Bjelovaru na 18 mjeseci zatvora, te poslije je odselio živjeti u Austriju.)
BRANKO STOJKOVIĆ
CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (1)
"ČESMA" d.o.o. BJELOVAR
Pretvorba
Jedna od pretvorbi, barem na našem području, kojima će se još puno govoriti i pisati, vjerovatno će biti i pretvorba Drvne industrije "Česma". Tom pretvorbom i načinom kako je ona provedena vjerojatno će se morati pozabaviti i oni kojima je to dužnost i zakonska obveza. Da podsjetimo. Odlukom o pretvorbi i Program pretvorbe od 15. lipnja 1992. godine, DI "Česma" se pretvara u dioničko društvo u kojem vrijednost društvenog kapitala 58.341.000 DEM. (po tečaju 1 DEM. jednako 201.-HRD).
Taj društveni kapital pretvara se u osnovnu glavnicu Društva tako da je ona podijeljena u 583.410 redovnih dionica svaka u nominalnoj vrijednosti 20.100.-HRD (dinarska protuvrijednost 100 DEM). Agencija za restrukturiranje i razvoj (danas je to Hrvatski fond za privatizaciju) dala je 29. rujna 1992. godine suglasnost za provođenje pretvorbe poduzeća "Česma" na način kako je predviđeno zakonom.
Pljačka
Dakle, nije bilo primjedbi ni na program pretvorbe ni na procjenjenu vrijednost poduzeća. Kod ovog valja ipak apostrofirati činjenicu da DI "Česma" čini sedam zasebnih tvornica (Iverica, Pilana, Furnir, Šperploča, Tvornica komadnog namještaja Grubišno Polje, Pilana i Interijer u Čazmi) pa je više nego teško za povjerovati da svaka od njih vrijedi manje od 10 milijuna DEM, kako zapravo to ispada.
Proces pretvorbe ipak je krenuo iako su se čule priče da su radnici pod prijetnjom uručivanja radnih knjižica morali upisivati dionice s popustom na što svaki zaposleni ima zakonsko pravo. Iz straha da ne ostanu bez posla dio radnika upisuje dionice s popustom u maksimalnom iznosu od 20.000 DEM za "nosioce" grupe, tako da prema podacima iz siječnja 1993. godine imamo ovakvu situaciju: sadašnji direktor "Česme" IVAN LJUBANOVIĆ nosilac je čak 98 ugovora čija je ukupna vrijednost 1.960.000 DEM.
Nosioci ugovora
FILIP MAMIĆ, drugi je nosilac sa 63 ugovora, vrijednost 1.260.000 DEM, slijedi JOSIP MAMIĆ, nosilac 58 ugovora, ZORAN MAMIĆ, nosilac 54 ugovora, ANTE MAMIĆ, nosilac je 58 ugovora, BOŽO MAMIĆ 29 ugovora, ŽELJKO ŠČRBAČIĆ 21 ugovora, IVANKA DODIG 22 ugovora i tako redom.
Ukratko, devetoro ljudi "nosioci" su 462 ugovora. U igri je još nekoliko "nosioca" ugovora dok su ostali uglavnom nosioci samo svojih ugovora o kupnji dionica s popustom. Ne mora netko biti veliki financijski stručnjak pa da izračuna za koliko je tu oštećena direktno hrvatska država.
Izvarani radnici
Stvarna vrijednost tih dionica je 9.240.000 DEM - ako sada uzmemo da svaki zaposleni ostvaruje u startu popust i ako tome dodamo u prosjeku desetak godina radnog staža, hrvatska je država izgubila između dva i tri milijuna maraka a pojedinci su na lak i jeftin način došli do dionica.
Pretvorba ide svojim tokom uprkos priča i raznih predviđanja, pa čak i najava da će biti revizija. Ništa od toga. Održava se i Skupština dioničara i bira Upravni odbor od devet članova i to: EMILIJA RAJIĆ (Zagreb), ZDRAVKO MAMIĆ (Zagrab), FILIP ŠIJIĆ (Fond MIO-RH), FERDINAND LAUFER (direktor "Croatiadrva" Zagrab), JURE ŠIMIĆ (Bjelovar), FILIP MAMIĆ, IVAN LJUBANOVIĆ ("Česma"), BOŽO MAMIĆ I ŽELJKO ŠČRBAČIĆ.
On bi trebao "blagosloviti" stvarno stanje vlasništva dionica, a to je 38 posto Fonda za privatizaciju, 10 posto Fond MIO-RH, 12 posto radnici (stvarno i samo radnici) i 40 posto ostali (stvarno, direktori i "nosioci" grupa). Sam sastav upravnog odbora više je nego zanimljiv.
Ruka ruku mije
U Upravnom odboru su i oni koji su direktna konkurencija "Česmi" ("Croatiadrvo", odnosno njezin direktor) a upitna je i zaštita državnog vlasništva. No, stvari ne ostaju na tome. Dio direktora "Česme" i "nosioca" sklapaju i ugovore o kupnji dionica bez popusta, sada Doničkog društva DI "Česme". Tako IVAN LJUBANOVIĆ sklapa ugovor s Hrvatskim fondom za razvoj o kupnji 10.000 dionica bez popusta ukupne vrijednosti od 1. milijun DEM-a.
Takve ugovore na iste iznose, dakle na kupnju dionica vrijednih po 1.000.000 DEM sklopili su tada (20.11.1992. godine) ZDRAVKO MAMIĆ i FILIP MAMIĆ, a FRANJO PLAVEC iz Križevaca sklopio je ugovor o kupnji 5.000 dionica bez popusta vrijednosti 500.000 DEM.
Štetni ugovori
Kupnja je u svim slučajevima ostvarena uz pomoć bankovnih kredita koji su realizirani na taj način da dat polog od 100.000 DEM odnosno odmah je izvršena uplata 10 posto ukupne vrijednosti dionica. Prema sklopljenim ugovorima, preostali iznos plaća se u 59 mjesečnih obroka.
Kako smo kazali, preostali iznos otplaćuje se u obrocima. U prvoj godini mjesečni obrok iznosi 4.091 DEM, u drugoj, 7.500 DEM u trećoj, 15.000 DEM, četvrtoj godini 22.500 DEM i petoj godini, mjesečni obrok iznosi 26.250 DEM.
Tko su najveći dioničari
Prema dokumentima kojim raspolažemo (potvrde o uplaćenim iznosima Hrvatskoj kreditnoj banci za obnovu Zagreb) a koji nose datum 2.2.93., 4.3.93. godine, 16.7.93. godine i 22.9.93. godine vidljive su uplate pojedinih rata - dio je uplaćen obveznicama Republike Hrvatske za obnovu, čime je ostvaren popust od 30% (posto) a dio je realiziran preko firme Adriampex, čije je sjedište u Trstu.
Tijekom te prve godine otplate od plaćanja dionica odustali su BOŽO MAMIĆ i ŽELJKO ŠČRBAČIĆ a ostali i dalje redoviti otplaćuju svoje dionice. Tako danas imamo ovakvu situaciju: Najveći dioničari su: ZDRAVKO MAMIĆ (5.500.000 DEM), IVAN LJUBANOVIĆ (2.500.000 DEM), FILIP MAMIĆ (2.500.000 DEM) i FRANJO PLAVEC (600.000 DEM).
Krediti
Sve to još ne bi bilo tako strašno da nema i onog još goreg. Nije li svrha privatizacije u prvom redu bila stvaranje zdravog gospodarstva, poduzeća kojima je dakako poznat vlasnik ili vlasnici koji će se, naravno, zalagati za što bolje poslovanje firme u koju su uložili novac.
U slučaju "Česma" d.d. ništa od ovog osim vlasničkih odnosa nije postignuto a i sumnjam da će biti. Kako danas stvari stoje, poslovanje "Česme" je sve prije nego zadovoljavajuće. Malo je poznato da je proizvodnja u dijelu tvornica prestala, dio radnika nalazi se na čekanju a oni koji rade minimalno su plaćeni i pod stalnom su prijetnjom da će dobiti otkaz.
Hrvatske šume na privatnoj pilani
"Česma" danas teško dolazi i do sirovine, posebno nakon uvođenja sistema licitacije, jer ju prati stalni nedostatak gotovog novca, odnosno nije u stanju osigurati plaćanje u traženom roku. U isto vrijeme, pak, događaju se blago kazano vrlo čudne stvari.
Usprkos nestašice i nedostatka novca, "Česma" 30. ožujka prošle godine sklapa ugovor o davanju pozajmice privatnom poduzeću "MIRO MARKETING" iz Zagreba u iznosu od 1.521.543 DEM. U ugovoru stoji da će vraćanje uslijediti po opozivu a korisnik pozajmice plaća kamatu u visini eskontne* stope Narodne banke Hrvatske.
Špekulacija sa uplatama
Istog dana DI "Česma" d.d. uplaćuje depozit za kupnju dionica N.K. "Croatija" d.d. iz Zagreba u iznosu od 702.250 DEM. I konačno, tog istog dana "Česmi" je odobren kratkoročni kredit (na izvještaju o odobrenju piše: za obrtne potrebe) kod "Bjelovarske banke" u iznosu od 1.000.000 DEM s rokom vraćanja od 30 dana.
Zanimljivo je i to da unazad nekog vremena "Česma" svoje proizvode plasira na tržište uglavnom preko privatnih firmi (Mariboro Grubišno Polje, Interarting Čazma, Elkate Zagreb...) a istovremeno zatvara svoje prodajne centre s obrazloženjem da nisu rentabilni.
Epilog
Ovo je samo dio problema, i oni su tek nazočni. Mnogo je pitanja na koja sa odgovori tek mogu naslućivati a na mnoga pitanja možda će odgovore dati tek pomna istraga financijskih i drugih stručnjaka.
Oni će sigurno moći i odgovoriti na pitanja da li je procjena vrijednosti "Česme" odnosno njenih sedam tvornica dobro napravljena, kakve su se sve nepravilnosti događale u tijeku pretvorbe poduzeća, kakvi su krediti korišteni zakupnju dionica i na temelju čega su odobreni, što će biti s onim dionicama koje su radnici bili primorani kupiti (odnosi se na dionice s popustom) i konačno, kako se vidi cjelokupno poslovanje poduzeća i nanosi li se njime šteta i poduzeću ali i hrvatskoj državi.
Na štetu hrvatske države
Kako sad stvari stoje s pretvorbom "Česme" d.d. bit će upoznata i Vlada i Sabor Republike Hrvatske. Koliko će sve to pomoći radnicima teško je kazati, ali jedno je sigurno a to je da valja što hitnije poduzeti sve što se može u sprečavanju najgoreg.
Cijela dokumentacija pohranjena je kod autora.
Branko Stojković
Bjelovar
|
