Moje mračno kraljevstvo...
ljubavni stih
Napiši mi jedan ljubavni stih i obgrli ga rimama
kao što si nekoć grlio mene,
opiši u tom stihu što se desilo najednom s nama
i zašto naša ljubav polako vene.
Piši o našim uspomenama, o našim snovima,
pričaj mi o mjestima gdje nikada nećemo ići,
piši o nerođenim sinovima, o zajedničkim danima
koji čini se, da nikada neće stići...
Boli li i tebe ponekad sjećanje na mene, na prošle dane
zakuca li i tebi jače srce kad mi začuješ glas,
ili u suzama čekaš i proklinješ sudbinu dok zora ne svane....
Pitaš li se ponekad da li smo mogli zajedno stvoriti na zemlji raj
probudi li i tebe iz sna ponekad tužna sjeta
ili uopće ne žališ što je našoj ljubavi došao kraj?!
Ljubavi što odlaziš i što se vratit nećeš...
Noć se pomolila nad gradom, tužna noć
ne čuje se nijedan zvuk osim mrvljenja mog srca,
osim rominjaja suza što se s krvlju mješaju na tlu...
osjećam hladnoću koja me polako obavija,
tu strašnu hladnoću što donosi nestanak nečijeg zagrljaja,
nestanak toplih usana što dašak ljubavi u moje biće unese...
gledam kazaljke na satu kako sporo kroće svoj put,
i svakim trenom znam da sam bliže kraju ove boli,
čekam da mi netko pomogne ali znam da je to sve uzalud...
volim svim srcem, znam da to ne bih smjela,
jer tko voli svim srcem najčešće na kraju i ostane bez njega,
jer ljudi su zli i srce ti ukradu, a tebe rasporenog prsnog koša ostavljaju....
ljubavi moja, ti što si već jednom otišao, ljubavi koja si se vratila,
ti koji si me ponovo usrećio, ljubavi što opet odlaziš i u more
očaja bacaš me s utegom prevelike boli, ljubavi što se više nikad vratit nećeš....
Wife of sorrow
Please leave my heart in the deepest sea
because you dont love anymore me
because you dont care anymore for my cry
you wouldn t care even if i have to die....
you look into my eyes but you don t see nothing
you can t find the sadness which in them you bring
you can t understand why i have to go away
you dont understand why i can t more stay........
so i leave you with a sadly smile on my face
leaving you to hapiness, hopping to find grace
but i am not strong enought to end this game of life
no i am not, because i am sorrow s wife.........
Između krajnosti....
Ljubav je nekoć nastanjivala svaki najsićušniji i najskriveniji kutak moga bića...
danas, čak i sama teško proinalazim tek sjenku starih osjećaja, sjenku stare mene...
kopam oštrim noktima po svojoj utrobi tražeći znak bilo kakvog osjećaja, makar boli...
ali boli nema, od mene je ostala tek prazna čahura ljudskog obličja, napuhana tek pukim
ponosom i čekam i najnježniji lahor putene boli da me odnese u nepovrat...
i ja razbijena na dva dijela, jedan dio koji teži ka povratku izgubljenih osjećaja, povratku ljubavi,
a druga koja tako ponizno teži ka samouništenju...
razdvojena između dviju krajnosti, sreće i vječite bijede, života i smrti...
borba crne barunice protiv bijele nastavlja se...
Kako je sve počelo.........
O čemu ću ovdje pripovijedati?!....
O tome kako je najednom bijela barunica postala crnom.
Kako je jezero sreće do posljednje kapi ispila i napunila ga krvlju...
kako se sada u njemu utapa, ali ipak s osmijehom na licu, prisječajući se
prethodne sreće koju je slabašno držala u ruci poput krhke kristalne čaše
koja je ispala na hladan pod, i razbila se na tisuće komada,
komade tako sitne da ih i najnježniji vjetar može odnijeti zauvijek....
u nepovrat!!!
