6. nedjelja kroz godinu

11.02.2006., subota

Isus - Spasitelj od zla
Scena Isusovog ozdravljenja bolesnika ima simboličko značenje. Ovim ne mislimo reći da nije bilo čuda, ali ono se prvotno odnosi na ozdravljenje cijelog čovjeka s jedne te početak novog svijeta s Isusom Kristom, s druge strane.
Isus nas svojim gestama uči kako prestati umnažati zlo. Zlo nas sve skandalizira. Svi bi htjeli svijet bez zla, bolesti i gladi. Nekada se, a katkad i danas, na bolesnike gledalo kao na Božje kažnjenike, npr. u Mojsijevo vrijeme. Tko se god razbolio postavljao je sam sebi pitanje: «Što sam Bogu zgriješio»? Taj grešni odnos prema bolesnicima bio je također prisutan i u kršćanstvu. Bolest se promatrala kao zadovoljština za grijehe. Zato su se neki neugodno osjećali i pred Bogom i pred ljudima.
Isus svim bolestima pristupa sasvim drukčije. On prilazi bolesnicima, ne odriče ih se, on na njih polaže ruke, on ih ljubi. Bolest ni u kojem slučaju ne znači Božju kaznu, to je Isusov stav. Međutim Isus nas poziva da pomognemo ljudima, jedni drugima, da se oslobodimo zla. Mnoge fizičke bolesti današnji čovjek više ne gleda kao Božju kaznu, ali su se pojavile duševne boli i nedaće koje se još prebacuju na Boga. Tako se pitamo što je današnja “guba” čovječanstva? Mnogi kažu da je vrlo teško raspoznatljiva iako ima vrlo kobne posljedice za cijelo čovječanstvo. To su razne socijalne isključivosti, razni zatvoreni klubovi koji ne dozvoljavaju pristup svima, rasna segregacija koja je nepoznata u dubokoj povijesti, pa nejednakost spolova. Sve su to bolesti moderne “kuge”. Mnoge bolesti imaju svoj korijen u ljudskom egoizmu.

Ne bi nam trebalo puno ulagati da pomognemo mnogima da ozdrave, da ponovno počnu živjeti. Netko reče da danas čovječanstvo oskudijeva u nježnosti i da je čovjek zapušten. Postoje samo utilitarni susreti i utilitarna prijateljstva. Šokantno je kako stari “prijatelji” jedan o drugom pričaju, zapravo kako jedan drugoga kleveću. I to je slika moderne kuge. Tko i kako bi ju se moglo izliječiti?

Isus se objavljuje kao ozdravitelj i osloboditelj. On nikoga ne zaobilazi, nikoga ne odbacuje. Isus je prijatelj svima i svakome pojedinačno. Isus i otpisanima nudi novi svijet. On je baš došao “otpisanima”. Grešnici i bolesnici su bili subjekti interesa i ljubavi. On je prema njima bio nježan. A zar nismo svi “na smrt naslonjeni”? (A. Vučemil). Svi smo mi neke vrste prosjaka. Možda nismo siromašni kruhom, ali smo siromašni ljubavlju. Ponovimo Rilkeov susret s prosjakinjom u Parizu. On je svaki dan izlazio u šetnju s jednom kontesom. Tako, jedan dan šetajući uličicama Pariza vidje neku prosjakinju. Sjedila je i pružala ruku ispred sebe, a pogled nije dizala. Kontesa je uvijek davala nešto novca prosjakinji, malo više jer je bila s velikim umjetnikom. Jednom tako šetajući s Rilkeom prođu pokraj prosjakinje, a on mjesto milostinje, iz svojih ruku dade prosjakinji bijelu ružu. Prosjakinja pocrveni od radosti, podigne pogled, ustane i ode. Slijedećih šetnji isti par nije za šest dana vidio prosjakinju. Ipak se vratila nakon šest dana. A kontesa je prigovarala Rilkeu da je prosjakinji trebalo dati novca, a ne ružu. Zato upitaše prosjakinju gdje je bila šest dana. Ona odgovori da je šest dana živjela od ruže, zato joj nije trebalo prositi.(Cf. Svesci, br. 42/81, str.55).
Možda je danas opasnost da se proglašavamo zdravim društvom - čovječanstvom, a bolesni smo. Najveća je bolest kad neslobodni misle da su slobodni; neljubljeni da su ljubljeni, a nenormalni da su normalni. Ovo je moderna guba.
Svaki čovjek treba proći svoju katarzu. Katastrofa se najprofitabilnije proživljava u ljubavi i dobroti. Kroz ljubav čovjek postaje harmoničniji. Međutim, nije dovoljno samo da budemo ljubljeni nego i da prihvatimo ljubav. Ljubav je uzajamna istina i uzajamno prelijevanje. Veliki je misterij zašto neke osobe ne prihvaćaju ljubav iako im je nuđena.
Isus je spasitelj i iscjelitelj. On to isto također traži od svojih sljedbenika. Razne su bolesti ali su razni i naši pristupi bolesnima. Bolesnik nije onaj kojega je Bog kaznio nego onaj koji je ljubljen. Zato je služenje bolesnicima uvijek imalo sakralno značenje. Bolesne istinski može služiti samo dobra duša, onaj koji ga ljubi.
Isus izjednačuje zdrave i bolesne. On je prijatelj čovjeku i na to poziva sve nas svoje sljedbenike. Isus je prijatelj čovjeka koji traži sve vrste zdravlja i punine. Stoga, ako ne možemo dokinuti bolesti i zla, barem ih nemojmo umnažati.

- 13:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

RASPORED SVETIH MISA I MISNE NAKANE:

ŽUPNE AKTIVNOSTI:
ŽUPNE KATEHEZE- raspored:
8. razred
- subotom u 9,00 sati
PRVOPRIČESNICI
3. r. i stariji
- subotom u 10,00 sati
MINISTRANTI
SVAKI drugi petak
ŽUPNI ZBOR
UTORKOM U 20,00 sati
Voditelj:g. Mladen Magdalenić
Pučko pjevanje u Podbrestu:
UTORKOM u 19,00 sati

Free Web Site Counter

...klikni pa vidi, možda ti se svidi...
VARAŽDINSKA BISKUPIJA
MLADI VARAŽDINSKE BISKUPIJE
KATOLICI
MISLI SRCA
MOLITVA ONLINE
IGRE
UDŽBENIK ZA ROME
UPOZNAJ ROMSKI KATEKIZAM
ŠKOLA OREHOVICA

SVETIŠTE GOSPE FATIMSKE FATIMA-PORTUGAL
POVIJEST FATIMSKOGA SVETIŠTA ZAPOČINJE 13. SVIBNJA 1917. GODINE KADA SE, USRED RATNIH RAZARANJA ZA VRIJEME PRVOGA SVJETSKOG RATA, BLAŽENA DJEVICA MARIJA U MJESTU COVA DA IRIA, U BLIZINI FATIME U PORTUGALU, UKAZALA TROJE MALIH PASTIRA: LUCIJI OD ISUSA, FRANJI MARTU I JACINTI MARTO. GOSPA SE DJECI UKAZIVALA IDUĆIH PET MJESECI, UVIJEK 13. U MJESECU. POSLJEDNJEM UKAZANJU, 13. LISTOPADA 1917, NAZOČILO JE 70.000 LJUDI. KASNIJE SE GOSPA JOŠ DVA PUTA UKAZALA LUCIJI, KOJA JE U MEĐUVREMENU POSTALA REDOVNICA, ZAPOVJEDIVŠI JOJ SLAVLJENJE PET PRVIH SUBOTA U MJESECU. GODINE 1919. GRADI SE KAPELA UKAZANJA, A BAZILIKA SE POČINJE GRADITI 1928. GODINE DA BI BILA POSVEĆENA 7. LISTOPADA 1953. FATIMA POSTUPNO DOBIVA SLUŽBENU CRKVENU POTVRDU KAO MARIJANSKO SVETIŠTE SVJETSKIH RAZMJERA: GODINE 1930. MJESNI BISKUP POTVRĐUJE AUTENTIČNOST UKAZANJA, A 1931. PORTUGALSKI BISKUPI POSVEĆUJU PORTUGAL BEZGREŠNOM SRCU MARIJINU. GODINE 1942. PAPA PIO XII. POSVETIO JE BEZGREŠNOM SRCU CIJELI SVIJET, A 1951. U FATIMI JE OKONČANA SVETA JUBILARNA GODINA. PAPA PAVAO VI. HODOČASTI U FATIMU NA PEDESETU OBLJETNICU UKAZANJA 13. SVIBNJA 1967, A IVAN PAVAO II. DOLAZI ZAHVALITI FATIMSKOJ GOSPI ZA PREŽIVJELI ATENTAT ISTOGA DANA, 13. SVIBNJA, 1982. TE 1991. GODINE. GODIŠNJE SE U FATIMSKOM SVETIŠTU OKUPI OKO ČETIRI MILIJUNA HODOČASNIKA. UKAZANJA USRED RATNIH RAZARANJA, POBJEDA BEZBOŽNE KOMUNISTIČKE IDEOLOGIJE U RUSIJI UBRZO NAKON TOGA, GOSPINO OBEĆANJE DA ĆE SE RUSIJA OBRATITI, POSVEĆENJE SVIJETA MARIJINU SRCU USRED RATA, ČINJENICA DA JE SADAŠNJI PAPA ODABRAO UPRAVO FATIMU KAKO BI ZAHVALIO ZA ŽIVOT NAKON IZLJEVA MRŽNJE - SVE TO GOVORI KAKO FATIMU TREBA PROMATRATI KAO VELIKU PORUKU MIRA, A PREDUVJET MIRA JE OBRAĆENJE.

Župa Gospe Fatimske - OREHOVICA

11.02.2006., subota

6. nedjelja kroz godinu

DRAGI PRIJATELJI!

SVETIŠTE GOSPE FATIMSKE FATIMA-PORTUGAL