|
O SVETOJ BOGORODICI Ne samo protestantski sektasi, nego uopste svi protestanti, uskracuju molitveno postovanje Svetoj Bogorodici, kao i ostalim svetiteljima. Sektasi za Majku Bozju nemaju nikakav drugi pocasni naziv osim njenog licnog imena Marija. Tako kad oni govore o Majci Bozjoj i nazivaju je samo Marija to u usima nas pravoslavnih zvuci kao omalovazavanje njene svete licnosti. Dobija se utisak da oni o njoj govore kao i o svakoj drugoj Mariji, nekoj svojoj komsinici ili poznanici. Pa ipak ima izvesne razlike i medju njihovim stavovima prema Svetoj Bogorodici. Verovanje starih anabaptista Oni rani anabaptisti, iz samog pocetka reformacije imali su pozitivniji stav prema Majci Bozjoj nego na primer danasnji baptisti. Uporedimo ova dva citata o Sv.Bogorodici! Prvi je iz 16.veka. Anabaptist Rideman raspravljajuci o utelovljenju-tj.ovaplocenju-Hristovom kaze: "Tako mi priznajemo da je Marija zacela i rodila svoj plod bez gubitka svog devicanstva: da je u toku i nakon njegovog rodjenja bila i ostala isto onoliko devica kao i ranije, totalno netaknuta: priznajemo nadalje da je rodila Spasitelja sveta, utehu i nadu svih vernika i slavu Boga Oca: nije bilo nesto izmisljeno ili zamisljeno, vec je bio pravi i istiniti covek, koji je u svim stvarima (izuzev greha) bio iskusan i ispitivan, dokazujuci time da je pravi covek". Kao sto se vidi ovoj Ridemanovoj formuli se sa pravoslavne tacke gledista nema sta prigovoriti. Ona se potpuno slaze sa nasom pravoslavnom pesmom koja Bogorodici kaze:"jaze prezde rozdestva djeva, i v rozdestvje djeva, i po rozdestvje paki prebivajesi djeva". Jedino sto nedostaje bas rec Bogorodica. Verovanje savremenih baptista A u nase dane baptisticki propovednik Sima Ralevic pise o Bogorodici opisujuci Efes: "Kada se dolazi sa morske obale prvi objekt s leva je crkva posvecena Mariji. Napravljena je od muzeja koji je gradjen u II veku pre Hrista. U cetvrtom veku je ovde odrzan koncil i Marija je proglasena-Majkom Bozjom! I sva praznoverja o Mariji, idolopoklonstva, njeni kipovi i ikone, ovde su poceli. Tako je, nazalost, Marija mati Isusova, divna i pobozna Jevrejka, u moderno vreme i u modernom svetu zamenila nekadasnju Dijanu! Sve sto se nekad cinilo u ime Dijane, danas se cini u ime Marije". Slicno se o postovanju Bogorodice izrazava i adventisticki pisac Lorencin u svojoj knjizi "Isus Hristos pobeditelj smrti", samo sto on Bogorodicu uporedjuje sa Izidom. Isto to cine i mnogi antihriscanski pisci tvrdeci da hriscani koji postuju Bogorodicu zapravo kopiraju mnogobosce. Osim ovog prigovora, da mi pravoslavni toboz obozavamo Bogorodicu, sektasi se rado sluze argumentacijom protestantskih racionalista i antihriscanske propagande da je sv.Bogorodica imala osim Hrista jos i druge sinove i kceri iz prirodnog braka sa Josifom. Za tu tvrdnju se pozivaju na sledece citate iz Evandjelja: a) Josif i Marija su bili u pravom prirodnom braku, jer evangelist kaze:"A rodjenje Isusa Hrista bilo je ovako: kad je majka njegova Marija bila zarucena za Josifa, pre no sto se sastase, nadje se da je zacela od Duha Svetoga. Posto je Josif, njen muz, bio pravedan i nije hteo da je sramoti, namisli da je tajno napusti. Kada je on to mislio, gle andjeo Gospodnji javi mu se u snu i rece: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Marije zene svoje, jer sto se u njoj zacelo od Duha je Svetoga. Ona ce roditi sina i ti ces mu dati ime Isus, jer ce on spasti narod svoj od grehova njihovih... A kad se Josif probudi od sna ucini kako mu je naredio andjeo Gospodnji, i uze zenu svoju. I ne poznase je dok ne rodi sina, i dade mu ime Isus"(Mt.1,18-25). Iz ovih evandjelskih reci-vele sektasi-vidi se da je Marija bila zena Josifova, a Josif njen muz i da do rodjenja Hristova nisu imali nikakva kontakta, a posle Isusovog rodjenja ziveli su normalnim zivotom i izrodili vise sinova i kceri. Da je tako, vidi se iz sledeceg citata. Evandjelist Luka, opisujuci rodjenje Hristovo kaze da je Marija rodila"sina svoga prvenca, te ga povi i metnu u jasle"(Lk.2,7). Ako joj je Isus bio "prvenac", znaci imala je posle njega i druge dece. A da je tako-dokazuju dalje sektasi-svedoci izricito evandjelist Matej. Evo njegovog svedocanstva:"Dosavsi(Isus)u svoj zavicaj ucase ih u njihovoj sinagogi, tako da su se divili i govorili: otkuda ovome ova mudrost i moci? Nije li ovo drvodeljin sin? Ne zove li se njegova majka Marija i njegova braca Jakov, Josif, Simon, Juda? I nisu li njegove sestre sve kod nas"(Mt.13,54-55). Najzad, protiv molitvenog postovanja Bogorodice svi sektasi iznose onaj svoj zajednicki argumenat: Nije u Pismu zapovedjeno nikakvo odavanje pocasti ikome osim Bogu. To sto pravoslavni i rimokatolici odaju postovanje Majci Bozjoj, to sektasi nazivaju mnogobostvom i idolopoklonstvom. To je za njih imitiranje obozavanja Dijane, ili Izide, ili raznih drugih bogova i bozica. Uostalom, rec "Bogorodica" ne postoji u Sv.pismu! Sta kaze Koran Pre nego predjemo na pravoslavno izlaganje postavljenog pitanja interesantno je napomenuti da Koran odaje Svetoj Bogorodici daleko vise postovanja nego protestantski sektasi. Doduse, ni on je ne naziva Bogorodicom jer ne priznaje da je Isus ovaploceni Sin Bozji. No, pri svem tom, ceneci visoko Isa-Pejgambera, to jest Isusa kao proroka Alahovog, Koran ukazuje postovanje njegovoj majci. Evo tih reci Korana:"Andjeli rekose Mariji: Bog te je odabrao, on te je oslobodio svake necistoce, on te je izabrao izmedju svijeh zena ovoga svijeta"(s.3, ajet 37). Muhamed licno svedoci da mu je Alah rekao o Isusovoj majci:"Spomeni se takodje one koja bijase sacuvala svoje djevojastvo i u koju mi uzdahnusmo jedan deo naseg duha, mi nju i njezinog sina ucinismo znakom za ceo svet"(sura 21, ajet 91). Tako,eto Muhamed i Koran! Mariju je Bog odabrao izmedju svijeh zena svega svijeta i ocistio od svake necistoce. Ona je sacuvala svoje devojastvo i Bog je nju ucinio znakom za ceo svet! A baptisticki pisac Simo Ralevic je uporedjuje sa razbludnom bozicom Dijanom i misli da joj je ucinio izuzetnu cast sto ju je nazvao "divnom i poboznom Jevrejkom"! Pravoslavni odgovor No, vratimo se napred izlozenim citatima i argumentima sektaskim! Ti argumenti izgledaju na prvi mah vrlo ubedljivi i besprekorni! Tako to biva kad se Sveto pismo tumaci bez Svetog predanja, bez dovoljno logike, a sa racionalistickom osnovom. Pitanje Josifovog braka Raspravimo najpre pitanje o Josifovom i Marijinom braku. Da li je to zaista bio pravi prirodni brak kao sto tvrde racionalisti i sektasi? U pravnickom recniku postoji jedna formula:"Coniugium ratum, sed non consumatum". To znaci: brak ugovoren, pravnicki propisno obavljen, ali fakticki, konkretno organski neizvrsen. Brak pravdenog Josifa i svete Djeve Marije bio je bas takav brak. To Crkva zna iz Sv.predanja, a to sledi i iz Svetog pisma, iako ta formula nije direktno i izricito spomenuta. Pogledajmo taj problem i sa strane Josifove i sa strane Svete Djeve Marije i sa Bozje strane. Sudeci po tekstu Svetog pisma, Sveta Djeva Marija kad je vec bila isprosena za Josifa, dakle vec kao verenica, dobila je vest od angela da ju je Bog zbog cistote njene duse i srca, zbog njene smirenosti i ciste poboznosti i zbog svih moralnih vrlina koje je imala, izabrao za sredstvo ljudskog spasenja. Zato ju je ocistio i od senke praroditeljskog greha, ispunio svojom blagodacu i natprirodnim cudesnim nacinom, kako to samo On zna i razume, ucinio da ona zacne Spasitelja sveta. Ta vest je njoj mogla uciniti i radost, ali jos vise strah i tegobu i zbunjenost. Ona, ne shvatajuci celu tu nebesku poruku, pita addjela kako je to uopste moguce kad je se nije dotakao nikakav covek. Andjeo joj odgovara da je u Boga sve moguce, sto god kaze. Ona, jos uvek zbunjena i uplasena, smerno odgovara da hoce da bude sluskinja Gospodnja i ne protivi se ponudjenoj milosti Bozijoj, rekavsi:"neka mi bude po reci tvojoj". No citav taj dogadjaj doneo je njoj jos kako velike neprilike, narocito kad je njena trudnoca postala primetna. Sta ce reci svet njoj, a sta ona svetu? Da svima poznanicima isprica svoj razgovor sa andjelom, svi ce joj se podrugljivo smejati i sumnjicavo vrteti glavom. A da tu stvar poveri Josifu, tek on nece verovati. Mislice da je to njena smisljena prica kako bi prikrila svoj prekrsaj verenicke vernosti. Ostalo joj je, dakle, samo da cuti i de uzda u pomoc i milost Boziju. A Josif? Sudeci po recima Svetog pisma, Josif je imao zaista ozbiljnu nameru da Mariju uzme za zenu. Mozda on nije ni slutio kakvu je moralnu cistotu i moralnu visinu izabrao sebi za zivotnou saputnicu. Jos manje je mogao imati ikakvog pojma o Bozjim planovima za spasenje roda ljudskog, sta to Bog smera sa njime, sa njegovom verenicom i sa njegovim brakom? Zato nije nikakvo cudo sto je on zaista hteo da uzme Mariju za zenu i sto evandjelje, i cak andjeo Gospodnji, nju naziva njegovom zenom. Ali kad je primetio da je njegova verenica u drugom stanju, a znajuci da nisu imali nikakva kontakta, a ne znajuci za razgovor izmedju Marije i andjela, on je sasvim prirodno pomislio da ga je verenica prevarila. Sta sad da radi? Da je preda javno sudu, ona ce stradati. U najmanju ruku bice tesko osramocena i odbacena od celog sveta, a prema strogosti zakona mogla bi biti cak i kamenovana kao "preljubocinica". Iz njega je progovorila ona prirodna humanost njegove duse, pa zato naumi da je ne sramoti, nego da se diskretno razidju svako na svoju stranu, a ona nek se posle toga snalazi kako zna i ume. Tako bi to i bilo da se u celu stvar nije umesao "treci faktor", kako se to cesto kaze za dejstvo Bozje. Bog koji je veran svojim obecanjima, a prebogat u mudrosti, pronasao je nacin kako da spase Mariju iz mucne situacije i kako da spreci Josifa da ne pokvari ceo plan spasenja roda ljudskog, a ipak da nad Josifom ne izvrsi nikakvu prinudu. Tu se zaista ogleda "dubina bogatstva i premudrosti i razuma Bozija" o kojoj govori apostol Pavle (Rim.11,33) i jedna bozicna crkvena pesma ("Veselisja Jerusalime"). Bog salje na san Josifu andjela koji mu objasnjava sta se desilo, uveravajuci ga u pravednost i cistotu njegove verenice i spasonosni cilj citavog blagovestenskog dogadjaja. Zatim ga nagovara, i savetuje, ali mu nicim ne preti, da ipak uzme "svoju zenu" Mariju. Josif, covek razuman i pobozan, brzo je shvatio smisao celog dogadjaja. video je da je Bog njegove bracne namere okrenuo na sasvim drugu stranu. Shvatio je da on "po zakonu" treba da bude i ostane muz Marijin kako bi je sacuvao od svih posledica koja bi ona morala da snosi ni kriva ni duzna, prosto zbog ljudskog neznanja i neverovanja. I resio se da za ljubav Bozju, a za ispunjenje plana spasenja ljudskog roda, zrtvuje svoj nameravani brak. On je uzeo Mariju, i pred svim zemaljskim zakonima oni su postali zakoniti muz i zena. Zato i andjeo i evandjelist upotrebljavaju ta dva izraza "muz" za Josifa i "zena" a Mariju. Svi ce Nazarecani i drugi Josifovi i Marijini poznanici smatrati Isusa za prirodnog i zakonitog Josifovog i Marijinog sina, kao sto vidimo iz Evandjelja da su oni tako i verovali i govorili (Mt.13,55). Brak je, dakle sklopljen: coniugium ratum-dovovoreni brak. Niko nije prevaren, i niko ostecen. Ko ce kao Bog! Pitanje daljeg bracnog zivota Pisac ove knjige prosto drhti i strepi od straha pred Majkom Bozjom sto-primoran sektaskom zabludom-mora da pise o onome sto predstavlja domacu tajnu svakog braka. No, istinu treba izvesti na cistac! Ostvaren je coniugum ratum, a da li i consumatum? Da!-odgovaraju sektasi! Jer, vele, eno u Evandjelju pise:"i Josif uze zenu svoju. I ne poznase je dok ne rodi sina i dade mu ime Isus"(Mt.1,25). Dakle, oni su se uzdrzavali od prirodnog bracnog zivota samo dok se Isus nije rodio, a dalje ne. To tako kazu sektasi, ali ne i evandjelist. On uopste nista ne kaze niti pomislja da opsiuje njihov bracni zivot posle Isusovog rodjenja. Njemu je cilj samo to, da opise Isusovo rodjenje i da pokaze da u tom rodjenju Josif nije imao nikakvog fizickog udela. A sta je bilo posle rodjenja, on o tome uopste nista ne kaze. Tek da je evandjelist dodao:"i posle Isusovog rodjenja nastavili su svoj prirodni bracni zivot", tek tada bi sektasi imali evandjelsku potvrdu za svoju zabludu. A bez toga oni tvrdeci da veruju Sv.pismu, podmecu evandjelistu Mateju da je rekao nesto sto nije rekao. Ali, to se podrazumeva!-vele sektasi. To sledi iz izraza "dok ne rodi sina". Naprotiv, to se ne podrazumeva ni logicki ni gramaticki ni psiholoski. Logicki se podrazumeva ono sto ne moze biti drukcije nego sto je receno. A izraz "dok ne" dozvoljava i drukcije tumacenje od onog koje mu sektasi namecu kao nuzno. Uzmimo najpre jedan primer iz obicnog govora. Muz se dogovara sa zenom da li da se presele u drugi stan ili da ostanu u istom. U toku tih dogovora muz iznenada bude hitno pozvan u vojsku. On kaze:"Ostani u tom stanu dok ne dodjem iz vojske. Da li ovo "ostani dok ne dodjem" znaci da ce se oni bas obavezno preseliti u drugi stan kad on dodje iz vojske? Ko god razume duh srpskog jezika i logicki smisao izraza videce da ta muzeva izjava niposto ne znaci bas obavezno preselenje kad se bude vratio. Mozda ce se preseliti, a mozda i nece. O tom potom. Videce se kad se muz vrati iz vojske. Evo i nekih primera iz Biblije. Bog govori kaznjenom Adamu:"Sa znojem lica svojega jesces hleb, dok se ne vratiz u zemlju od koje si uzet"(1.Mojs.3,19). Bilo bi krajnje nelogicno tvrditi da te reci znace da ce Adam kad se vrati u zemlju jesti hleb bez znoja. "rece Gospod Gospodu mojemu sedi meni s desne strane dok ne polozim neprijatelje tvoje za podnozje nogama tvojima"(Ps.110,1). Zar bi bilo logicno tvrditi da ove reci znace sedenje s desne strane samo dotle, a dalje ce sedeti s leve strane?! Spasitelj govori svojim ucenicima pred svoje vaznesenje:"I eto, ja sam s vama do svrsetka veka"(Mt.28,20). Drugim recima to znaci:"Ja sam s vama dok ne dodje svrsetak veka". Znaci li to da posle tog dogadjaja nece vise biti s njima Svakako ne znaci. On ce i dalje biti s njima, sto vidimo iz direktnog svedocanstva Sv.pisma koje kaze da cemo posle svrsetka veka biti odneti u susret Gospodu i tako cemo "svagda s Gospodom biti"(1.Sol.4,16-17). Kao sto u navedenim primerima ono "dok ne" ne mora da oznacava obaveznu promenu posle odredjenog roka, tako ni ovde u Evandjelju, onaj izraz "dok ne rodi sina" ne mora da znaci da je promena u odnosima posle tog roka obavezno nastupila, i da je Josif svoj dotadasnji stav promenio posle rodjenja Isusovog. Dakle, sektaski "dokaz" o prirodnom bracnom zivotu Josifa i Marije posle rodjenja Isusovog, zasnovan na tvrdnji "to se podrazumeva iz izraza dok ne rodi sina", ne vredi nista. Ne podrazumeva se! Ostaje nam da se obratimo psihologiji. Evandjelje tvrdi da je "Josif bio covek pravedan"(Mt.1,19). Kao pravedan, sigurno je bio i Bogu poslusan. Ako mu je Bog preko andjela u snu jasno otkrio sta se sve desilo, i ako mu je objasnio sta je i ko je Marija, i kakva je Bozja namera sa njom i sa njihovim brakom, Josif bi morao biti pravi monstrum od coveka ako bi i posle toga ostao pri svojoj prvobitnoj nameri i pri svome prvobitnom shvatanju ovoga braka sa Marijom. A u tom slucaju Evandjelje ne bi moglo reci za Josifa da je bio "covek pravedan", nego pohlepan i pohotljiv. Evandjelje medjutim ne samo sto tvrdi da je on bio "covek pravedan", nego i da je poslusao savet andjela Gospodnjeg i postupio kao sto mu bi kazano. Dakle, sve to nas uverava da je brak Josifa i Marije bio ono sto pravnici nazivaju coniugium ratum, sed non consumatum: pravnicki zakonski sklopljen, ali telesno ne izvrsen. Pitanje o Hristovoj braci i sestrama Pa ako je to tako, vele sektasi, otkud onda Bogorodici vise dece? Zasto evandjelist Luka kaze da je Marija u Vitlejemu rodila svojega "sina prvenca"? Prvenac je po sektaskoj logici samo onaj posle koga se rode jos nekoliko dece. Tako to "naucno" tvrdi i Renan. A da je takvo zakljucivanje ispravno, svedoci evandjelist Matej koji navodi i broj imena ostale Marijine dece(Mt.13,55). Kad covek povrsno procita ove evandjelske tekstove dobije utisak da su sektasi zaista u pravu. Medjutim, ozbiljno i oprezno udubljivanje u te tekstove pokazuje nam da je taj utisak vrlo varljiv. Mi danas vise vodimo racuna o tome da li je neko jedinac nego da li je prvenac. "Jedini u majke", "jedince mamino", "jedini tatin sin", to je ideal mnogih danasnjih brakova. U doba kad je Evandjelje pisano, imati samo jedinca, to nije predstavljalo za porodicu nikakvu osobitu cast i srecu. To je bilo kao neka vrsta "utesne negrade". Srecan je i blagosloven pred Bogom onaj koji ima mnogo dece. Otuda je uvek bio naglasak na prvencu, a ne na jedincu. Prvenac je imao izuzetna prava koja ostala deca nisu imala. On je naslednik ocevog blagoslova. Otuda je rec "prvenac" predstavljala neku vrstu pocasti kojom se istice neka licnost. Zato je svaki prvorodjeni sin bio prvenac bez obzira hoce li on ostati jedinac, ili ce naknadno dobiti jos kojeg brata i sestru. On i kao jedinac uziva sva prava prvenca. To je ono sto su ljudi evandjelskog doba smatrali toliko vaznim da se nicije prvenastvo nije precutkivalo, nego se isticalo. Recimo to u obliku logickog suda: Svaki prvenac, ne mora biti ujedno i jedinac. Ali svaki jedinac je ujedno i prvenac. I posto se prvenastvo isticalo kao vazan podatak o nekoj licnosti, to onda Evandjelist sasvim prirodno konstatuje da je Isus Marijin prvenac. Iz toga pak sledi da naziv "prvenac" za Isusa jos ne dokazuje da je Marija i osim njega imala druge dece. Napomenimo ovde uzgred da je Isus zaista prvenac ne samo u smislu primogeniture, nego i u Bozjem planu spasenja. "On je glava tela Crkve: On je pocetak, prvorodjeni iz mrtvih"(Kol.1,18: 1.Kor.15,20). On je "prvenac medju mnogom bracom"(Rim.8,29), jer je On "prvorodjeni svet stvorenja"(Kol.1,15). U tom smislu Hristos je takodje prvenac. Zato se i peva u crkvi:"Hristos ot mertvih vosta nacatoh usopsih. Pervotozden tvari i sodjetelj svjeh bivsih"(Hristos ustade iz mrtvih, pocetak vaskrsenja(tj.prvi koji je vaskrsnuo, prvenac iz mrtvih). On je prvorodjen pre svake tvorevine i sozdatelj svega sto postoji"). Pa ako je to sve tako-vele sektasi-zasto onda evandjelist pise da je Marija imala vise dece, i nabraja ih poimence?(Mt.13,55). Gde pise da su to bila Marijina deca?! To nigde ne pise! Matej kaze samo to da su spomenute licnosti bile Hristove sestre i braca, kako su to mislili stanovnici grada Nazareta. I nista vise. Pa to je isto, to je dovoljno. Ako su bili Hristova braca i sestre onda su bili i Marijina deca, deca Isusove majke-vele sektasi. To ne mora da bude! Moze neko imati sestre i bracu koji nisu deca njegove majke, nego deca njegovog ova iz prvog braka. Zar ne bi bilo moguce-kad evandjelist vec ne kaze da su te licnosti bile Marijina deca- da su onda bile Josifova deca iz njegovog prvog braka? Ili mozda pobocni rodjaci Isusovi bilo sa materine, bilo sa Josifove strane? To je nemoguce, vele sektasi, jer oni se u Evandjelju ne nazivaju Isusovim rodjacima nego bas bracom i sestrama. Zasto bi bilo nemoguce? U srpskom jeziku postoje tacni nazivi za svaku vrstu, cak za svaku nijansu srodstva. Zapadni narodi, medjutim, nemaju takvo bogatstvo reci da bi izrazili svaku vrstu srodstva sasvim strogo. Kod nas je ujak ujak, a stric stric, a teca teca. Na zapadu je sve to "Onkel". Jevreji takodje nemaju veliko bogatstvo u recima kojim se izrazava srodstvo, ili bar nisu vodili stogo racuna o stepenima srodstva. Iz Biblije znamo da je Avram Lotu bio stric, i to pravi, rodjeni neposredni stric, to jest rodjeni brat njegovog oca Arana (1.Mojs.13,. Dakle,"braca"su, ali ne u bukvalnom smislu reci nego u nekom sirem znacenju te reci. Sv.pismo ne postavlja nikakvu smetnju da i Isusovu bracu i sestre shvatimo u tom sirem smislu reci, u smislu bliskih ili cak i daljih rodjaka. Pa da, vele sektasi, ali sve to jos ne iskljucuje mogucnost da su Isusova braca i sestre ipak Marijina deca. Ipak, ima nesto sto osporava i to definitivno osporava tacnost sektaskog umovanja. To je pre svega cinjenica da ih evandjelist nigde ne naziva Marijinom decom, a osim toga jos jasnije protiv sektaske tvrdnje govori evandjelist Jovan. On je jedini od ucenika stojao pod krstom na kojem je Spasitelj bio raspet, pa nam dogadjaj saopstava kao ocevidac. Po njegovom svedocanstvu tu je pod krstom stojala i Mati Isusova. "A Isus videvsi majku i kraj nje ucenika koga je ljubio, rece majci: zeno, eto ti sina. Zatim rece uceniku: eto ti majke. I od onoga casa uze je ucenik sebi(Jn.19,26-27). Iz tih Spasiteljevih reci upucenih Majci sledi dalekosezan zakljucak. Sledi zakljucak da Njegova mati nije imala druge dece osim Njega, jer da ih je imala ne bi je njen Sin ostavljao na staranje svome uceniku, niti bi ona pristala da napusti svoju decu pa da ode kod Jovana koji joj nije bio nikakav rod. Dakle, Mati Isusova niti je bila u stvarnom fizickom braku sa Josifom, niti je osim Isusa imala jose neko dete. Ta istina Crkvi je poznata bila oduvek iz Sv.predanja, a ta istina sledi i iz Svetog pisma. Naziv Mjaka Bozja i Bogorodica Sektasi ne upotrebljavaju nijedan od ova dva naziva, izgovarajuci se da tih naziva nema u Svetom pismu. Baptisticki propovednik Simo Ralevic cak tvrdi da je Marija na koncilu u Efesu proglasena Majkom Bozjom. Njegova tvrdnja nije tacna ni istorijski ni biblijski. Tacno je samo to da rec "Bogorodica" ne postoji u Svetom pismu. No, ako ne postoji sam izraz, postoji pojam. Kao sto smo vec konstatovali napred, ne postoji u Svetom pismu ni izraz religija, ni moral, ni etika, pa se ipak ne moze reci da Biblija o tim pojmovima uopste ne govori. Izraz Bogorodica je bogoslovski izraz i u njemu je izrecena citava sustina hriscanstva. Hriscanstvo nije neka filosofska teorija kakvog nazaretskog drvodelje, kao sto je panteizam filosofije Gerlickog obucara Jakoba Beme. Hriscanstvo je evangelije, to jest blaga ili radosna vest o spasenju ljudskog roda kroz ovaplocenje, stradanje, vaskrsenje, vaznesenje Isusa Hrista, ovaoplocenog drugog lica Svete Trojice, ili Boga Sina. Prema tome, hriscanstva kao religije ne moze biti bez bogovaplocenja. A ni bogovaplocenja bez Bogorodice. Prema tome, ko priznaje da je Isus iz Nazareta ovaploceni Bog Sin, drugo lice Svete Trojice, taj za Njegovu Mater moze naci jedini odgovarajuci naziv: Bogorodica, ili Majka Bozja, ili Majka Gospodnja. Ako se sektasi ustrucavaju da upotrebe te nazive, nego se ogranicavaju samo na obican naziv njenog licnog imena Marija, onda time pokazuju da ne veruju u Bozanstvo Hristovo, u bogoovaplocenje. A osporavati tu centralnu istinu Evandjelja, to znaci biti jeretik. Tako je carigradski arhiepiskop Nestorije osporavao naziv Bogorodica i Mati Bozija, a predlagao je naziv Hristorodica. Na saboru u Efesu bio je zbog toga osudjen kao jeretik. Verovatno zbog toga Simo Ralevic misli i tvrdi da je "Marija na saboru u Efesu nazvana "Mati Bozija". Sabor je samo konstatovao da je izraz Bogorodica, koji je postojao jos od ranije, potpuno ispravan, pravoslavan. Inace naziv Majka Bozja, ili Mati Gospodnja je potpuno biblijski izraz. On potice od Jelisavete, majke Sv.Jovana Krstitelja. Koliko znamo iz Evandjelja, Jelisaveta je bila prva licnost koja je Svetu Djevu Mariju nazvala Majkom Gospodnjom. A sto je ovde od izuzetne vaznosti, Jelisaveta to nije ucinila na svoju ruku, nego "ispunivsi se Duha Svetog". Izvestaj evangelista Luke glasi:"Kada Jelisaveta cu Marijin pozdrav, zaigra dete u njenoj utrobi, I NAPUNI SE DUHA SVETOGA JELISAVETA, te povikne iz glasa i rece: blagoslovena si ti medju zenama i blagosloven je plod utrobe tvoje. I otkud mi to da MAJKA MOGA GOSPODA dodje k meni?"(Lk.1,41-43). Dakle, po svedocanstvu Svetog pisma Duh Sveti naziva Svetu Djevu Mariju BLAGOSLOVENOM i MAJKOM GOSPODA. Andjeo Blagovesnik takodje je naziva blagoslovenom, a sektasi je nazivaju prosto Marijom. I jos pri svem tom tvrde da veruju Svetom pismu "ispravno", a ne sujeverno! Molitveno postovanje Svete Bogorodice Sveto pismo ne govori o Svetoj Bogorodici mnogo ni cesto. Ali iz onoga sto nam kaze, sledi jasno i nedvosmisleno da je Bog njoj ukazao izuzetno veliku cast: ucinio ju je najvecim ljudskim ucesnikom u tajni spasenja roda ljudskog jer se kroz nju ovaplotio Sin Bozji. Njena licnost je posluzila kao kakva vrata, kao kakva kapija kroz koju je prosao Car nebeski dolazeci u ovaj svet. Figurativno, slikovito govoreci ona je slicna lestvici nebeskoj koju je Jakov sanjao. Ona je kao zvezda koja najavljuje dolazak Sunca pravde Gospoda Isusa Hrista. Sva ta poredjenja i slike i figure obilato su koristili crkveni pesnici u pesmama koje proslavljaju Svetu Bogorodicu. Te biblijske slike citaju se u crkvi kao parimeji uoci Bogorodicinih praznika. Sektasi na sve to kazu: to je mnogobostvo! Vi obozavate Mariju pokraj jedinog Boga. Uzaludno je objasnjavati im da izmedju bozanstva i postovanja postoji ogromna razlika. Nikad nikome od pravoslavnih nije pala na pamet misao da je Sveta Bogorodica neko bozanstvo. Nikad je nismo nazivali boginjom. Nikada joj nismo pripisivali bozanska svojstva. Uvek smo bili svesni da je ona ljudsko bice, pravo ljudsko bice, ali ljudska osoba koju je Bog uzvisio tolikim milostima i pocastima kakve nisu doziveli ni heruvimi ni serafimi. Ona je postala Majka Bozja, a niko od heruvima ili serafima tu cast po prirodi stvari ne moze doziveti. Zato je najcesci nacin kojim proslavljamo Svetu Bogorodicu izrazen u pesmi "Zaista je dostojno nazivatei blazenom Tebe Bogorodicu, uvek blazenu i najneporocniju, i mater Boga nasega. Casniju od heruvima i nesravnjeno slavniju od serafima. Tebe, pravu Bogorodicu, koja si natprirodno rodila Rec Bozju mi velicamo". U toj pesmi ne samo sto nema nista neevandjelsko nego je svaka njena rec zasnovana na Svetom pismu. Ali, Sveto pismo nigde ne kaze da se treba moliti Mariji-vele sektasi. Treba se moliti samo Bogu. Zaista, Sveto pismo nigde nije izdalo neku izricitu zapovest da se Bogorodici moraju prinositi molitve. Ali takva zapovest nije ni potrebna. Svakom coveku koji shvati duhovnu velicinu Majke Bozje bice samo po sebi jasno kako da se prema njoj ophodi, da li da je velica kao casniju od heruvima i nesravnjeno slavniju od serafima, ili da je smatra samo za obicnu Mariju, "divnu i poboznu Jevrejku"-jedno od mnogih Marija, i jednu od mnogih "divnih i poboznih Jevrejki", kakva je an primer bila njena tetka Jelisaveta, ili Ana mati Samuilova, mati Mojsijeva i mnoge druge znane i neznane Jevrejke. Uostalom, ako nije izdata zapovest da je molitveno postujemo, izreceno je jedno dalekosezno prorostvo da ce nju zvati blazenom svi narastaji-svi osim sektasa. To prorostvo izrekla je sama Bogorodica, jer je jasno shvatila dalekoseznost dogadjaja o kojem joj je blagovestio andjeo Bozji. Ona je to izrekla u onoj divnoj himni:"Velica dusa moja Gospoda i obradova se duh moj Bogu spasitelju mome, sto pogleda na poniznost svoje sluziteljke. Jer, gle, od sada ce me svi narastaji zvati blazenom.(Lk.1,46-4. I zaista to je prorostvo koje se ostavrilo na ocigled celog sveta. U vreme kad ga je Bogorodica izrekla svako je u to mogao sumnjati, a zluradi i pakosni mogli su se cak i podsmevati. Danas svako mora ostati zadivljen pred ostvarenim prorostvom jedne neznatne devojke koju tada niko osim rodjaka i komsija nije ni poznavao. Jos nesto. U Svetom pismu je zapovedjeno da se molimo jedni za druge, jer usrdna molitva pravednika mnogo moze pomoci(Jak.5,16). Ove reci Sv.pisma primenjuju i sektasi. I oni se mole jedni za druge verujuci da ce Bog ispuniti njihove molitve. To je lepo s njihove strane i pohvalno. Jedino je nelogicno, zasto veruju da ce Bog ispuniti samo njihove molitve koje uznose jedni za druge, a nece ispuniti i molitve svoje Majke koje ona prinosi za nas. Ako su Bogu ugodne molitve pravednika, a Sv.pismo kaze:"Gospod cuje molitvu pravednika"(Pr.15,29), onda mu svakako biva ugodna i molitva najcistije ljudske osobe, Majke Njegove. Protiv ove sasvim logicne vere, da molitve Svete Bogorodice mogu da budu vrlo delotvorne, sektasi se zaklanjaju za svoju veru da je Bogorodica mrtva kao i svi pokojnici te da ona niti moze nase molitve cuti, niti ih moze Hristu saopstiti. Pitanje o zivotu posle telesne smrti raspravljacemo kad na to dodje red. Za sada mozemo reci samo toliko da iskustvo hriscanskog sveta u toku skoro dve hiljade godina hriscanske istorije svedoci da je Sveta Bogorodica mnoge i mnoge molitve cula i uslisila. Preme svemu recenome, stav sektasa prema Svetoj Bogorodici je potpuno u suprotnosti sa Biblijom i sa faktickim stanjem stvari, jer "Marija mjka Isusova"-da se izrazimo sektaskom termonologijom-nije samo Marija kao svaka druga Marija, niti je samo "divna i pobozna Jevrejka" kako je nazivaju sektasi, a nije takodje ni prirodna telesna supruga pravednog Josifa, a isto tako nije ni nalik na Dijanu ili Izidu ili Astratu i razne druge mnogobozacke boginje, nego je ona po svedocanstvu Svetog Duha Mati Gospodnja (Lk.1,41-43), dakle prava Bogorodica (suscaja Bogorodica) pomocnica hriscana i svih onih koji joj se u nevolji molitveno obracaju.Ako jereticima to nije dosta, onda neka nam pokazu gde je u Sv.pismu zabranjeno da je postujemo! MOLITVENO POSTOVANJE SVETITELJA Kao sto sektasi odricu molitveno postovanje Majci Bozjoj, tako isto odricu molitveno postovanje i priznavanje svetitelja. Za njih to nije nista drugo nego obicno mnogobostvo i gazenje Prve Bozje zapovesti koja-kao sto znamo-glasi:"Ja sam Gospod Bog tvoj nemoj imati drugih bogova osim mene". Njihov prigovor nama pravoslavnima bio bi opravdan samo tada, kad bismo mi pravoslavni smatrali svetitelje za bogove i kad bismo im ukazivali bozansko postovanje ili obozavanje. Medjutim, ne samo zvanicna crkvena dogmatika, nego ni najprimitivnije pravoslavne narodne mase ne shvataju to tako kao sto nem sektasi podmecu. Niko od nas pravoslavnih nikada nije ucio ni tvrdio ni govorio ni verovao da su sv.Georgije, sv.Vasilije, sv.Sava i ostali svetitelji neka bozanstva, niti da imaju bozanske osobine, bozansku silu i bozansku moc. Mi iz iskustva verujemo i znamo da su mnogi svetitelji imali dar cudotvorstva, ali nikad nismo ni ucili ni mislili da oni ta cudesa cine svojom licnom silom, nego cudesa cini Bog preko njih da bi nam pokazao svetitelje kao primer vere i poboznosti. Skoro svaka pesma posvecena nekom svetitelju, bilo tropar, bilo kondak, bilo neka stihira, hvale i proslavljaju svetiteljevo stradanje ako je bio mucenik, ili njegove trudove u propovedanju istine Hristove ako je bio apostol ili ucitelj Crkve, ili njegove podvige i dobra dela ako je bio podviznik. Ni jedna jedina crkvena pesma ne spominje ni najbledju aluziju na to da je doticni svetitelj toboz isto sto i Bog. To nam sektasi prosto bezobrazno podmecu. Svetitelji nisu bogovi! To je nas pravoslavni stav! Cak i kad cine cudesa to Bog kroz njih cini. Tako u mnogim troparima i pise zavrsetak:"Slava davsemu tebje krjepost slava vjencavsemu tja, slava djevstvujuscemu toboju svjem iscjeljenija" to jest:"Slava Onome koji ti je dao snagu, slava Onome koji te je ovencao, slava Onome koji kroz tebe cini svima isceljenje". A celo nase molitveno obracanje svetitelju svodi se na to da molimo svetitelja da se i on moli Bogu za spasenje dusa nasih. Tako na primer tropar Svetom Savi, posto iznese sve zasluge svetiteljeve za njegova duhovna ceda i za otacastvo, zavrsava se recima:"postujuci te, molimo te moli Hrista Boga da nam daruje veliku milost". Ako znamo da nas Sv.pismo upucuje da se molimo Bogu jedni za druge(Jak.5,16), i ako znamo da i sam apostol Pavle pise Jevrejima "Molite se Bogu za nas... Utoliko vise molim vas da to cinite da bih vam brze bio vracen."(Jevr.13,18-19), onda je jasno da to nije protivbiblijski postupak, nego bas u skladu sa Biblijom. Prema tome, kad se mi molitveno obracamo svetiteljima da se mole za nas, mi ne samo sto ne cinimo nikakav greh time, nego upravo ispunjavamo Sveto pismo. Apostol Pavle pise Filipljanima da se s radoscu moli za njih u svakoj svojoj molitvi (Fil.1,3-4). Zasto se onda ne bi molio i za nas, ako ga zamolimo?! A da Bog uslisava molitve svetih, to ne samo da je blizu svake zdrave pameti, nego o tome imamo neposrednu potvrdu u Svetom pismu. Sam Bog obecava Avimelehu da ce uslisiti Avramovu molitvu za njega da mu se oproste gresi (1.Mojs.20,7). Na molbu Avrama Bog je bio spreman da postedi cak i Sodom i Gomor od kazne, samo da se u tim gradovima naslo bar deset pravednika (1.Mojs.18,23-33). Mojsijeva molitva Bogu spasla je izrailjski narod od stroge Bozje kazne (2.Mojs.32,7-14). Prorok Ilija se molitvom obraca Bogu da ozivi umrlog sina udovice u Sarepti Sidonskoj i Bog mu uslisi molitvu (1.Car.17,17-23). Na molitvu proroka Ilije "oganj s neba" spalio je postavljenu zrtvu (1.Car.18,30-3, na njegovu molbu Bog posle tri i po godine suse pusta obilnu kisu (1.Car.17,1:18,1-45). Bog kaze da ce uslisiti molitvu Jovovu za njegove prijatelje, jer je Jov pravedan (Jov.42,. U Svetom pismu Novog zaveta vidimo da apostoli na molbu pojedinih ljudi svojim molitvama Hristu, a silom Hristovom, cine cudesna isceljenja. Cak i vaskrsenja mrtvih. Na molbu svoje Majke Spasitelj pretvara vodu u vino u momentu kad je "dosao njegov cas" i time izbavlja domacina od neugodnosti pred gostima (Jn.2,1-11). Na molbu svojih ucenika Spasitelj uslisava vapaj zene Hananejke (Mt.15,21-2. Apostoli Petar i Jovan silom Hristovom isceljuju uzetog hromog coveka koji bese prosio kraj hramovnih vrata u Jerusalimu (Dap.3,1-16). Petar silom Hristovom isceljuje Eneja i vaskrsava Tavitu (Dap.9,32-41). Apostol Pavle silom Hristovom vaskrsava mladica Evtiha u Troadi (Dap.20,9-10),a u Filipima imenom Hristovim isteruje zlog duha vracarskog iz jedne robinje (Dap.16,16-1. Apostol Jakov savetuje bolnim hriscanima da pozovu prezvitere crkvene da se mole za bolesnike i da ga pomazu uljem pa ce mu molitva vere pomoci i Gospod ce ga isceliti (Jak.5,14-15). Svi ti primeri svedoce da Sveto pismo-obratno od ucenja sektasa- sasvim ozbiljno tvrdi da molitve svetitelja pomazu onima za koje se oni mole. A to je saglasno i sa obecanjem Spasiteljevim da ce "onaj koji veruje u mene ciniti dela koja ja cinim, cinice i veca od ovih" (Jn.14,12). Ovo obecanje Spasiteljevo ispunilo se i ispunjava se na njegovim ucenicima, kako videsmo iz Svetog pisma, a kasnije se ispunjavalo i na svetiteljima kroz celu istoriju Crkve. Dabome, sektasi ce se i opet zakloniti za onu svoju vec iskrzanu tvrdnju da ono sto su cinili svetitelji nije zapisano u Svetom pismu, a oni eto "veruju samo Pismu", samo reci Bozjoj! Zaista besmislen zahtev! Kao da je cela istorija Crkve i celog sveta zapecacena onog dana kad je napisana poslednja knjiga Svetog pisma! Kao da je time stavljena tacka na sve dogadjaje i nista se vise u svetu nece dogadjati u ime Hristovo nego samo ono sto je zapisano u knjigama Svetog pisma! Drzati se takvog principa, to upravo znaci biti protiv Svetog pisma, jer ono ne samo sto nigde ne tvrdi da se Hristova cudesna dela nece vise nikad ponoviti, nego naprotiv bas to potvrdjuje da ce oni koji budu verovali u Hrista ciniti dela koja je cinio i On, pa cak i veca. I zaista, nigde u Evandjelju nije receno da je senka Hristova nekoga izlecila, a knjiga Dela apostolska tvrdi da su iznosili bolesnike da bi makar senka Petrova osenila nekog od njih (Dap.5,15). Za apostola Pavla je zapisano da je "Bog-preko Pavlovih ruku-cinio neobicna cuda, tako da su i ubruse za znoj i kecelje sa njegovog tela odnosili na bolesnike i bolesti su ih ostavljale i zli dusi su izlazili iz njih"(Dap.19,11-12). Na sve ovo sektasi kazu da "cudesa nisu nepogresiv znak Bozje prisutnosti" pa pokusavaju da se zaklone za Spasiteljeve reci upucene gresnicima:"Mnogi ce mi reci u onaj dan: Gospode, Gospode, nismo li prorokovali u tvoje ime, i u tvoje ime izgonili demone, i u tvoje ime mnoga cuda ucinili? I tada cu im izjaviti: nikada vas nisam upoznao, odlazite od mene vi koji cinite bezakonje".(Mt.7,22-23) No, kad se procita ceo tekst koji je u vezi sa ovim recima, vidi se jasno da se to ne odnosi na prave svetitelje i na prava cudesa, nego na lazne svetitelje, koji samo imaju obrazinu poboznosti, na lazne proroke koji toboz znaju kad ce biti drugi dolazak Hristov pa o tome "prorokuju" i "pripremaju" svet za taj drugi dolazak, i na one koji cine lazna cudesa, opet u ime Hristovo kao sto ce ciniti i sam Antihrist i njegove sluge (2.Sol.2,3-12). A pravi svetitelji nisu sluge antihristove nego Hristove, i postujuci njih mi preko njih postujemo samog Boga, jer Sv.pismo kaze da je divan Gospod u svetiteljima svojim (2.Sol.1,10-12). Jedan je posrednik Da bi dokazali da nase molitve upucene Majci Bozjoj i svetiteljima nisu u skladu sa Svetim pismom sektasi cesto citiraju reci apostola Pavla:"Jer Bog je jedan i jedan je posrednik izmedju Boga i ljudi, covek Isus Hristos" (1.Tim.2,5). Takodje se pozivaju i na reci sv.Jovana Bogoslova: "Decice moja, pisem vam ovo da vi ne zgresite. Ako ko zgresi, imamo zastupnika kod Oca, Isusa Hrista pravednika" (1.Jn.2,1). tome dodaju i reci iz Poslanice Rimljanima (8,34):"Ko je taj koji ce ih suditi? Da li Hristos Isus koji je umro, i sta vise vaskrsao, koji je s desne strane Bogu i koji se zauzima za nas?" Eto, vele sektasi, pokraj tako jasnih reci Svetog pisma molitveno obracanje Mariji i svecima potpuno je izlisno. Oni nemaju nikakva prava da budu posrednici izmedju nas i Boga. Posrednik je samo jedan, Isus Hristos i on se moli za nas. Ovakvo sektasko umovanje je pogresno i sa logicke i sa biblijske tacke gledista. Sa logicke tacke gledista to je tipican primer za pogresan dokaz koji dokazuje vise nego sto dokazivacu treba. Jer, ako zajedno sa sektasima kazemo da su molitve svetitelja izlisne pokraj posrednistva Hristovog, onda su izlisne i sektaske molitve za njihovu decu, roditelje i prijatelje. A oni takve molitve ipak citaju. Sa biblijske tacke gledista taj sektaski dokaz je nepravilan jer previdjaju da je Hristovo posredovanje pred Ocem nebeskim za nas nesto sasvim drugo nego svetiteljske molitve. Da su sektasi produzili da citaju citate koje su nam naveli, onda bi jasno videli tu istinu. Hristovo posrednistvo se sastoji u tome sto je "samoga sebe dao kao otkup za sve" (1.Tim.2,6). "On je zrtva pomirenja za nase grehe, ne samo za nase nego i za grehe celog sveta" (1.Jn.2,2). U tome smislu On je zaista jedini posrednik izmedju Boga i ljudi, jer takvu zrtvu pomirenja niko osim Njega nije prineo. Zato nama ne pada ni na kraj pameti pomisao da su Majka Bozja ili svetitelji stradali za nase iskupljenje. Mi njih i ne molimo da nam oni budu Iskupitelji i Spasitelji mesto Hrista, nego da kao pravedniji od nas prinesu svoje molitve Bogu da nas On svojom miloscu spase. Tacno onako kao sto je sam Bog savetovao Jovovim prijateljima nek mole Jova da se moli Bogu za njih pa ce Bog tu molitvu uslisiti jer je Jov pravedan (Jov.42,. Na sve to sektasi odgovaraju ono sto smo vec spomenuli: primeri koji su navedeni iz Biblije ticu se svetitelja dok su jos bili zivi, na zemlji, a ne posle njihove smrti. Oni su mrtvi i prema tome niti nas cuju, niti su u stanju da nase molitve sprovedu i prenesu Bogu. Da su sveta lica o kojimo je bilo reci u vom clanku zaista otisla iz ovog sveta to je tacno. No ne treba zaboravljati na reci Spasiteljeve da "Bog nije Bog mrtvih nego zivih" (Mt.22,32). I te Njegove reci odnose se bas na Avrama, Isaka i Jakova koji u to vreme kao du ove reci izrecene vise nisu bili medju nama na zemlji, jer "ako zivimo, ako umiremo, Gospodnji smo" (Rimlj.14,. Da se pokojnici i posle telesne smrti mogu secati nas na zemlji svedoci Sv.pismo, jer apostol Petar pise hriscanima: "nastojacu da se vi i posle moje smrti svagda secate ovoga" (2.Petr.1,15). On je ove reci piso pred smrt, tako pise u njegovoj Poslanici. Pa posto zna da mu je smrt blizu kako ce on "nastojati" da se njegovi verni i posle njegove smrti secaju njegove nauke koju im je predao, ako ni njega samog ne bude nigde bilo posle smrti? |