utorak, 27.02.2007.

Štafeta

Dobila sam nedavno zaduženje da napišem onu štafetu.. Ali nekako sam odgađala to.. No, već sam par puta upozorena da bi to trebala napisati, pa evo..
Samo pitanje.. Kaj bi uopće tu trebalo pisati? 5 stvari koje ljudi ne znaju o meni? Hm..

1. Moj nos.. Auch.. (Andy, sad sigurno uživaš) Dakle, negdje u 7. razredu teacher je cijelu našu grupu vodila na klizanje. I naravno, nebi ja bila ja da mi se nije nešto dogodilo. Mislim, dobila sam malo (jaaaako) prevelike klizaljke i.. pala sam.. odnosno, tresnula o ogradu.. I slomila nos.. Slobodno se smijete, bilo je smiješno.. Svima.. Samo meni i nije baš. Nisam mogla pomaknuti ni jednu ruku, a da ni ne spominjem kako sam izgledala.. Led je bio sav crveni od krvi.. To je boljelo.. Inače nikad mi se ništa ne dogodi, nisam onaj tip ljudi koji padne na svakom koraku i to, nikad nisam bila u bolnici, ali te praznike (2 dana prije Božića morala sam u bolnicu da mi ''imobiliziraju'' moj nosek. :( I onda sam po svijetu hodala ko.. hm.. neću se prisjećati..

2. Nosim aparatić za zube. Dosta dugo već. Svi me pitaju zašto.- jer su mi zubi ravni.. Pa, naravno.. Jer ga nosim. :) Puno ljudi odustane jako brzo jer se rezultati ne vide tako brzo. Ali, vjerujte, pomaže!

3. Kako sam dobila ime? Pa.. naravno, moj tata je birao.. Dobila sam ime po jednoj pjesmi.. I to mi je baš kul. Zato jer sam jako povezana s glazbom.. I moj tata je.. hehe.. E, i da, još nešto. Rekli su mi da su planirali 3 djevojčice (lol) i željeli su da se zovu Helena, Natalija i Kristina. No, nakon kaj su mene dobili su se predomislili.. :) Kako sam dobra negdje bila kad sam bila mala.. Haha.. A kaj sam zapravo htjela reći: Hvala tata, jako mi se sviđa moje ime!

4. E, ovo mi je zakon. Znam točno tko je ljubav mog života. Oduvijek. Hm.. Ovo je naravno bila ironija. Ovako: Moja prva ljubav u životu, dečko u kojeg sam se zaljubila u vrtiću, dečko sa kestenjastom kosom i plavim očima, dečko sa najljepšim i najslađim osmijehom na svijetu, dečko sa.. hm.. Uglavnom.. U njega sam bila zaljubljena sve do 8. razreda. I naravno, sad kad ga vidim, hehe.. to je prizor.. Ma naravno da mi se još uvijek sviđa.. I zato velim da je on ljubav mog života.. :)

5. I na kraju, moja kosica. Nećete mi vjerovati (zato jer to nitko ne vjeruje), ali ja sam sve do 7. razreda imala ravnu, ravnu kosu.. I svi se pitaju kako je to moguće, jer sada.. Ma znate kako izgledam.. :) Da.. nekad mi dođe da izravnam kosu, ali nikad.. Baš nikad nebi mijenjala svoje kovrčice za ravnu kosu.. hehe.. Curly is in!!

Evo.. To bi bilo to.. Hm.. Super.. Sad bi ja trebala nekome predati štafetu. Ma, budem to naknadno napisala. Baš me zanimaju komentari.. :)
Pozz ljudi!

petak, 23.02.2007.

Jako dobro..

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i misli.
Oni imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Njihove duše borave u kući od sutra,
koju vi ne možete posjetiti, čak niti u svojim snovima.

Možete se uspinjati da budete kao oni
ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unatrag niti ne ostaje na prekjučer.

ponedjeljak, 19.02.2007.

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna)

Krhko je znaje..
Možda je pao trak istine u me,
a možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav.
Desiti-velim, ali ja ne znam da li da je želim,
ili ne želim.

U mom životu što vječito kipi,
što vječito hlapi,
stvaraju se opet, sastaju se opet
možda iste kapi.
Kad prođe vječnost zvjezdanijim putem,
jedna vječnost pusta,
mogla bi se opet u poljupcu naći neka ista usta..

Morala sam to napisati.. Danas me fasciniralo.. Fasciniralo..

četvrtak, 15.02.2007.

The day after..

He is there somewhere,
Shouting down that he loves us,
And wondering why we can't hear him.
Don't you think?

Ima dana kada ne znate gdje ste pogriješili.. Jednostavno vam nije jasno..
Dođe danas moja prijateljica i počne vikati na mene.. onako, iz čistoga mira.. Čudno.. Stvarno nisam znala di sam pogriješila. I bila sam razočarana dosta. Ona misli da nemam vremena za nju i da previše pažnje usmjeravam drugamo.
To bi moglo biti istina. Zapravo, kad bolje razmislim, vjerojatno je istina.
S druge strane, osobe koje dobivaju pažnju misle da će je imati uvijek i ne cijene ju. To je tako.. Žalosno.. To me nije razočaralo, samo me ražalostilo.
Nije bitno? Ok.

Baby ain't it funny how you never ever learn to fall
You're really on your knees when you think you're standing tall
But only fools are know-it-alls and I've played that fool for you

If the pain that I'm feeling's so strong
Is the reason that I'm holding on
Then I'm wrong yeah I'm wrong
This ain't a love song

-ovo je za frenda iz 2.f hehe.. Da ne veliš da ti nisam čestitala Valentinovo..
Sretno Valentinovo! :)

utorak, 13.02.2007.

I will always love you..

If I
Should stay
I would only be in your way
So I'll go
But I know
I'll think of you every step of
the way

And I...
Will always
Love you, oohh
Will always
Love you
You
My darling you
Mmm-mm

Bittersweet
Memories
That is all I'm taking with me
So good-bye
Please don't cry
We both know I'm not what you
You need

And I...
Will always love you

I hope
life treats you kind
And I hope
you have all you've dreamed of
And I wish you joy
and happiness
But above all this
I wish you love

And I...
Will always love you

Možda bi trebala dodati nekaj.. Ali.. ne sad..
Sretno vam Valentinovo.. :)

ponedjeljak, 05.02.2007.

Zbunjenost..?

I opet započinjem priču sa stihovima:

Send someone to love me..
Lord, I fear the cold..

Nema to nikakve veze sa bilo čim, samo sam odlučila da će ovj post biti malo.. takav.. Melankoličan.. Čeznutljiv.. (koje riječi)

There's not enough minutes in the hour,
Or hours in the day..

Ponekad mi se čini da sve prolazi tolikom brzinom, da nekad ne stignem živjeti.. Ne stignem iskoristiti svaku sekundu.. A trebala bi..

I'm just trying to find a decent melody,
A song that I could sing in my own company..

Čini mi se da me samo glazba može izvući iz monotonije.. A nekad nemam vremena, a ni snage za glazbu.. Šteta.. Možda sam se čak i razočarala u glazbu zbog jedne pjesme.. Glupost.. A zapravo sam se trebala razočarati u sebe.. Hm..

Bit će ti žao, bit će ti žao što nisam tu.
Ruke pamte, samo ljubav najbolju..

Tu se nema što za dodati.. Koja je ovo istina..

And I still hold your hand in mine,
In mine, but I must sleep..

Treba pustiti.. Zaboraviti..

Just one touch is all I need,
I've nothing much, but the wounds I fell,
I'm looking for the hand of the miracle man..

I opet se vraćamo na početak, i tražimo pomoć. Čiju pomoć tražiti? Onoga, tko je uvijek tu za nas.. Možda zvuči smiješno, ali vjerujte, nije.. Pomaže..

What if God was one of us,
Just a stranger on a bus,
Trying to make his way home..?

…