Images tagged

---

Click here: Upoznavanje sa djecom forum.hr site www.forum.hr

---

Dobro razmisli o tome zapadu jer je i zapad postao jedan veliki bosanski lonac koji ce eruptirati prije nego vulkan Etna.. Prava demokracija ne počinje u vlasti nego u nama samima. Doduše, više me nema na fejsu, ali sam vrlo aktivna na istagramu, i na blogu kačim fotke svog deteta — jer to je blog o njemu, pre svega.

Iz ove perspektive, deluje mi neverovatna žartva koju sam podnela tada. Rekla si sve što i sama mislim. Želim ti svaku sreću i uspjeh.

Images tagged - I ne znam zašto i dalje to radim? O ne, sorry, zaboravila sam — kod nas se samo o tome i priča!

Svatko stariji od 35 godina je toliko zatucan sa Domovinskim ratom da to nije za povjerovati. Ubij Srbina, zapali Srbiju, uvrede na sve strane, podcjenjivanja, svi su preveliki pametnjakovici u svemu, a nitko nije zaposlen. Drzava ne napreduje posljednjih 15 godina, svi samo izlaze na izbore i glasaju za opet neke politicare koji ce nas opet pokrasti, ne organiziranost,ne mogucnost napredovanja,ne mogucnost postizanja neceg dobrog u svom zivotu kako ne bi trebao biti zabrinut hoces li imati za kruh ili ne. Rijetko kad da ce te naici na ponosnog starijeg Hrvata koji ima zdrav zivot, koji ne pije i ne pusi i bavi se sportom o ide u teretanu, a ja to vidamo svaki dan u hotelu u kojem radim. Engleski, Finci, Njemci i mnogi drugi svaki dan su u teretani i drze do sebe. Zivot nam je postao jednolican. Posao cijeli tjedan 10-12 sati dnevno za minimalac, petak i subota za ludovanje u disko klubovima i u alkoholu i cigarama. Mladi su nam posatli toliko lijeni da im je bitno samo da nadu alkohola, skola, fakultet i diploma im nisu bitni. Ne da im se raditi nego radije ostaju kod kuce i vise po Facebooku dok se njihovi roditelji bore za taj kilogram kruha. Cijene kvalitetnih proizvoda rastu, a nase place iz godine u godinu padaju. Zakoni su nam tako uredeni da poslodavac smije gaziti radnika kako god zeli. Trgnite se malo,pokrenite se, postavite visoke ciljeve i krenote za njima. Samo tako mozemo uspijeti napredovati i prekiniti ovu stagnaciju koja traje 15 godina vec. Osobno mislim da se uvijek i svugdje moze, moze se raditi od doma i super zaraditi danas ako govoris jezike i to sam probala , moze se zaposliti u multinacionalki za veliku placu bez ikakve veze ali moras zivjeti u Zagrebu, govoriti strane jezike i imati neki 'jaci' faks. Ne kuzim ovaj komentar Ana Bonni 'izgubit ces sebe'?!! Izgubit ces sebe samo ako se zakukuljis u svoje malo selo i ne vidis svijeta, to je za mene limitiranje vlastitih kapaciteta. Imati ces dostojanstvo, imati ces lagodniji zivot, a kad ne moras razmisljati o prezivljavanju lakse je i posvetiti se bebi i uzivati u ljepotama kojih … pazi sada soka…ima i IZVAN Hrvatske. Zivjela sam, radila i skolovala se u mnogim zemljama gdje je bolje Amerika, Engleska, Spanjolska i gore Madjarska od Hrvatske pa imam dovoljno dobru persektivu i dovoljno iskustva da ti kazem IDI, otvori krila, otvori um, oslobodi se gluposti i fokusiraj se na srecu sebe i svoje obitelji. Svijet je ionako globalno selo, sama biras svoj put i gdje ces i kako zivjeti. Budi spremna biti agresivna u poslu i raditi bilo sto i bilo koliko sati na pocetku, 'posao u struci' je izuzetno glup pojam koji te moze samo ograniciti. Roditelje i prijatelje mozes uvijek posjetiti, ionako nije preporucljivo za mir u obitelji zivjeti pre blizu roditelja ;. Sada imas svoju obitelj i svoj zivot. U posljednjih 12 godina zivim po svijetu i od nostalgije nema ni N, nemam vremena biti nostalgicna, dodjem ljeti na more par tjedana i bude mi lijepo, vidim one koje volim, vidim i prisjetim se zasto sam otisla i opet uzivam tamo, kod kuce, u Barceloni. Sretno tebi i tvojoj mladoj obitelji sto god odlucila! Nova perspektiva,u kontekstu topic-a,se dobije kad covijek promjeni kut gledanja,u ovom slucaju adresu boravka. Kad je drek do grla,tjesis se sto ipak nije do nosa ali tek kad se rijesis dreka vidis da je ipak bolje kad ga uopce nema. Setam Amsterdamom,Frankfurtom,Berlinom i gledam kako su ljudi ne optereceni. Ne optereceni rezijama,kreditima,kasnjenjem place,jebenom egzistencijom. Ne jase ih kojekakvi Zorani,Tomislavi,Ive i slicni drkafuzeri. Nema ustasa i partizana a ni cetnika da me docekaju iza svakog ugla,nema u toj mjeri kao kod nas seljacizma i uskih pogleda na svijet,nema toliko ne tolerantnosti prema drugom i drugacijem a ima vise reda u svim segmentima drustva. Meni su to razlozi zasto mislim zivjeti u Nizozemskoj a ne u HR. Ja sam vec tri godine u Maleziji,soliram,nemam tu ni obitelji ni prijatelja ali ipak se da izdrzati. Tako da ces ti,uvjeren sam,uz obitelj biti sasvim ok,snaci se i imati normalniji zivot nego u HR. Žena ima osiguranu egzistenciju? Znači da si umjesto kupnje markirane torbe stavio tetovažu. I to je sve. Ali ne i u našoj okolini. O tome je pristojno ne pričati. O ne, sorry, zaboravila sam — kod nas se samo o tome i priča! Da svi slusamo jednu vrstu glazbe.. Taj tvoj zapad je za mene neka vrsta ludila i bunila, a kad se vratim u ljepu nasu uvijek osjetim olaksanje tj. Nacin zivota na sretnom zapadu je jednolican.. Znas onu pjesmu kuca poso poso kuca tako ti je mala moja na zapadu,a ti mozes biti bjela kao onaj voditelj iz Rijeke,ali uvijek ces na voljenom zapadu biti neka niza kasta tj. Ljepa nasa mozda je iskompleksirana, vulgarna, prevrtljiva, homofobna,prljava, iskvarena, sablazna i jalna ali mala moja nikad neces toliko alternative naci na zapadu koliko imas u jednom cetvornom kilometru Hrvatske. Hrvatska je tebe stvorila, nametnula ti stavove.. Dobro razmisli o tome zapadu jer je i zapad postao jedan veliki bosanski lonac koji ce eruptirati prije nego vulkan Etna.. Zapamti ljudi su ljudi.. Hrvatska tvojim odlaskom mozda gubi,ali europa nista ne dobiva tvojim dolaskom. Evo pisem ti ja kao jedan obicni laik. Zato je i nastao post jer ja u ovom pornografskom vremenu ne vidim svrhu toga i kako takav stav može biti poželjan, a kamoli superioran. Sve to povlači sa sobom teme poput one da kakvu djecu točno odgajaju majke koje same žele biti svedene na seksualni objekt — i to jeftin, da napomenem. Najgore od svega je što su žene to davno prestale raditi jer misle da to muškarci žele, one to rade jer se natječu jedna s drugom. Ali kakvo natjecanje… Kao što je milf trebala ostati prljava muška fantazija, jednako tako ni ne postoje ti 'muškarci' kojima se žele svidjeti takve žene. Ne znam, šteta je što odavno nije na cijeni pamet već vulgarna izvedenica iz loših porno filmova. Njemu smeta puno sličnih stvari kao i meni, ali je poseban naglasak na profesionalnim mogućnostima. Ferovac je i želi više. Ne vidim baš kako bi to izgledalo da sam ja odlučila kupit stvari, a njega niti ne pitat ili, još gore, ucjenjivati ga da mora raditi nešto što on ne želi. Ali ponavljam, tekst je u jednini jer ja pišem ja, jedna. Da treba prosiriti vidike i nauciti nesta novo.. Hrvatska treba ljude poput tebe: pametne,skolovane, ambiciozne, hrabre, ljude koji zele nesta promjeniti… jer ljudi poput tebe cine razliku… ti sigurno ne bi bila toliko buntovna da si rodjena u nekoj bogatoj zapadnoj zemlji. Hrvatska te ucinila takvom kakva jesi,a ako volis sebe onda moras voliti i svoju domovinu bez obzira na sve njene mane. Mislim da boja tvoje kose lijepa si nema sta ne utjece negativno na ljude.. Ja sam u ovih svojih 30 godina zivota hrpu puta bio stranac tj izgubio sam identitet. Kada jednom odes falit ce ti ono misusavo Ajmo se kladit da neces otici? Samo se zaputi u dalek svjet i ne boj se, nećeš propasti. Uvjerit ćeš se da je život vani bolji i pitat ćeš se zašto sam čekala i zašto nisam otišla ranije. Ja sam u Kanadi preko 20 godina i nema dana da sam zažalila. Zadnji put kad me uhvatila nostalgija, ljetovali smo u Hrvatskoj, ali tad mi je bilo jasno, da treba što dalje iz te države. Rodbina mi je još bila najgora. Da li si odlučila u koju zemlju bi otišla? Posjeti moj blog i ostavi komentar pa se možemo spojiti. Uvjek je dobro imati nekoga ko je prošao iseljenje da te savjetuje kod odlazka. Ja sam u Kanadi preko 20 godina i nikad se nisam osjetila kao niza klasa, ko rob ili neki uhljeb. Evo da ti kazem samo u mom redu gdje sjedim na poslu ima ina iz Portugala, Kine, Vjetnama, Malazije, Madagaskara, Indije, Irske, i ja iz Hrvatske. Ima nas u firmi iz Rumunije, cak i Kosova, Hrvatske, Kolumbije, Meksika, Ukrajine itd. Zar mislis da smo svi robovi, uhljebi, druga klasa? Ne, svi smo ljudi i tako se prema nama i odnose, ljudski. Niko tu nije dobio posao preko veze, svi smo dosli na razgovor i svi smo pozvani da smo zaposleni. Zato ne bubetaj gluposti. Ja sam radio sa kanadjanima bjelcima navodno Francuzi izvan kanade u naftnoj industriji i mogu ti reci da mrze dosljake…pogotovo ove narode koje si nabrojila izuzev mozda hrvata i iraca. Ja nisam spominjao Kanadu nego zapadnu Europu i tu se ne radi samo o visoj nizoj klasi nego o napustanju domovine i razlozima odlaska. Naravno ti si otisla 95godine znaci nakon rata vjerovatno iz nekog mjesta obuhvacenog ratom ili iz mjesanog braka to je moje misljenje ne mora znaciti da je istina. Kad ne trebas ispolirati 5 pragova i 12 shaltera da bi dobio potreban papir, vec postoji jedna institucija koja ti daje i produzuje i vozacku i zdravstvenu i socijalno, i koja te slika na licu mjesta, umjesto da ti trosi vrijeme putem do rodijaka koji tu blizu, i 'jeftino', radi slike za osobnu. I meni je zao sto nisam ranije skupio hrabrost, ali sad kad sam tu, renesansa, nema druge rjeci. Takodjer, nakon zivota u RH tijekom zadnjih 30 godina ne cuti ikoji od balkanskih jezika na duzi period mi ne pada tesko, a odmorio sam se ne znajuci cime se stadu pere mozak otkad ne pratim balkanske medije. Odi, obogati se duhovno, uzdigni se iznad tog uskogrudnog razmisljanja koji oduvijek vlada na Balkanu. Odi, upoznaj svijet, raznolikost ljudi, razmisljanja, raznolikost svjetonazora. Obogatit ces se novim iskustvima, a to je vrijednije od deset fakulteta. I sjeti se da svako sam bira, svakog dana, svake minute, svakog trena. Izaberi radost u svemu sto cinis, izaberi zivot. Za početak, kad ste tako fini i kulturni, trebali biste znati da se ovako ne možete razgovarati s drugim ljuima jer Vi i ja nismo 'ovce čuvali zajedno'. Nitko Vas nije napao tako da je red da se suzdržite. Osim toga, jedan od pokazatelja inteligencije je i smisao za humor. A pošto je ovaj tekst tako očito napisan u humorističnom tonu, vidim da ste cijepljeni od te blagodati inteligencije. Uostalom, postoji slobodna govora tako da ja na SVOM blogu mogu pisati što god JA želim. Vaše je pravo, naravno, da to ne čitate. Još jedno od mojih prava je i to da pobrišem Vaše zlobne i potpuno krive komentare. Dalje se opravdavat ne namjeravm jer mi je u potpunosti poznat Vaš profil ljudi. Zadnja stvar na koju ću se referirati je ta da možda svoje dijete neću naučiti mnogo toga, ali ću ga naučiti npr. Osim toga, naučit ću to svoje dijete i da ako nema ništa pametno za reći, neka šuti. Obje stvari koje, vidim, Vas nitko nije naučio. Ugodan dan želim i preporučam ne donošenje zaključaka o ljudima koje ne poznajete. Sav naš jad, mržnja i podjele, sve posljedice rata i prošlosti od koje se velik dio ljudi ne može maknuti, sav nacionalizam golobrade mlađarije, sve je to ono protiv čega treba dizati glas. Činjenica je da svi šutimo dok smo god zadovoljni sa svojim životom ili nam je lakše gunđati iz fotelja i u kafićima. Mladi su ljudi uvijek bili pokretači veliki promjena, od francuske revolucije, ruske revolucije, hrvatskog proljeća '72 ili ustanka grčkih sudenata '73. Poanta je u tome što ili tko su im bili ideali. To čini razliku između domoljuba i nacionalista. Prava demokracija ne počinje u vlasti nego u nama samima. Ako mi nismo demokrati u svakom kutku našeg života onda vlada ne uspijeva. Ne možemo govoriti o jednakosti ako se u vlastitoj kući tako ne ponašamo. Ne smijemo dozvoliti da nas vode društveni tabui. Kada to preslikaš na homofobiju i nacionalizam onda znaš gdje su greške u ovom društvu. Ovo nije osuda tvojeg postupka. Ja ti želim svu sreću i uspjeh. Samo želim reći, ne smijemo šutjeti. U ljudskoj je prirodi da se osjeća ugodno kad se ne mora boriti i onda kriviti sistem koji služi moćnicima. Moćnici žele poslušne i kontrolirane ljude, a za to im je potrebno da posiju strah, pa tako i strah od toga što će susjedi reći. Onaj mali broj ljudi koji se bore i koje nije briga što će susjedi reći, oni korak po korak, bez obzira na prepreke, mijenjaju svijet. Naši glasovi moraju biti glasniji i ne smijemo odustati. Mlada generacija ne treba mučenike i vođe, vi ćete sami postati svoje vođe, ali morate znati da nema magićnih stvari koje daju odgovore na sva pitanja. Osobno mislim da si ti sa svojim postupcima i razmišljanjima jedna od tih ljudi koji mogu promijeniti stvari. Nije važno da li ćeš to napraviti odavde ili iz neke druge zemlje. Domoljublje se ne mjeri na taj način. Tvoj glas je glasan i već putuje uokolo. Ja želim da se njemu pridruži još mnogo uspavanih glasova, jer u protivnom ovoj će zemlji ostati samo mržnja i netolerancija. Želim ti svaku sreću i uspjeh. Nisam ostavljala komentare jer mi se svako malo nesto pobrka na mobu, ali kao mama malog covjeka od skoro 3 godine apsolutno potpisujem sve napisano! Nemoguce je moci sve i to je ok! Ne vidim smisao u pretvaranju! Zalosno je koliko zena uziva u tom nekom osjecaju lazne nadmoci! Nekada su ne frustrirale majke koje na oko mogu sve i stizu sve, osjecala sam se jadno i nesposobno. Sad znam da je to sve totalni fejk. Trudim se i dajem sve od sebe, ali priznam da ne mogu, da mi treba odmor i dozvoljavam sebi da nisam savrsena majka i zena, da nekad upalim crtane kako bi se odmorila poslje posla, da mi obrve nisu savrseno pocupane svaki dan, da mi se skupi hrpa vesa ili da ofrlje obrisem prasinu i usisam! Odlican tekst, stvarno je vrijeme da si svi priznamo neke stvari koje su odavno javna tajna! HR se je dovela u situaciju di je ovaj odljev neminovan I sad mora platit prikladnu cijenu. Mozgovi I radna snaga odlaze dok nepotizam I korupcija ostaju dok se ne kanibaliziraju. Kao kad se tumor prisili da pojede samog sebe. Muz ce ti nac dobar posa da svojim fakultetom, jezik ces lako razvit a mala ce ti odrast u normalnom drustvu bez kompleksa. Doma se uvik mozes vratit ali odlazak ce bit tezi I tezi sta ga se odugovlaci. Ali, sad sam malo pametnija valjda i mislim se, to hell with it. Nismo sve iste, i ne treba da budemo. Hvala na još jednom sjajnom tekstu! I onda sam ih ponekad svejedno napravila jer sam se osjećala kao E. I na kraju sam svaki put sebi pokazala da sam bila u pravu i da ZAISTA nisam imala potrebu to učiniti. Nemoj misliti da te vrijedjam i sam sam nekad takav bio.. Napisi neki post sta te cini sretnom u zivotu.. Vjeruj mi imas takvu osobnost i odbijas zivjeti tu di jesi jer se jos trazis.. Prihvati sredinu u kojoj zivis i svako jutro osmjeh na lice.. Da, bit će izgrižena, bolesna, da prostiš zasrana i svakakva, a tzv. Ako sad imaš mama- ili baka-servis, sva socijalizacija onda ide kad krene u školu socijalizacija: izgrižena, počupana, podrapana itd. Prema tome, pomiri se i junački pretrpi. Hoću reć, Morana će to junački, jel'. Inace i sama sredina tj. Samo pokusaj jer nebi vjerovala kako to covjeka pokrece kao neka energija i nakon nekog vremena ti se zelje pocninju ostvarivat zapamti ne moraju ti zelje biti materijalne to ti je kao ono ako stotinu puta ponovis laz,onda laz postaje istina. Zao mi je takvih ljudi jer u nekim normalnim uvijetima proces bogacenja mora pratiti i proces inteligencije.. Naravno sve krece od odgoja,a ta glupaca svoju majku je stavila u podredjeni polozaj i jadna zena se osjeca nesigurno u drustvu novonastale kraljice.. I da će onda to dovesti do konačno sretnog suživota. Točnije, da će to garantirati nastavak sretnog suživota. Jer oni koji nisu bili u braku krivo mogu protumačiti da je moj brak loš. Samo je težak, kao i svaki brak. Kao i život u studentskom domu, npr. Da, ogledalo u kojem možeš odabrati rasti. I dalje je teško, al slika je sve ljepša i veseliš se svakom napredku. I vlastitom i onom kod partnera. Nažalost ovo se najčešće ne dogodi prije nego što pošteno pljusneš, osvjestiš, skupis po podu svoje ostatke i ne odlucis da želiš uspjeti u inat samoj sebi. Putuj veselo, uzdaj se u Božju providnost i odmaraj u Njegovoj ljubavi… Avantura je vrijedna svakog truda. Dijete ispalo super, ali sve ostalo ispalo… pa, dijete ti jako brzo pokaže kakav ti je zaista brak. Nije krivo, naravno, ali je katalizator neumitnog. Tako da, nikad nije uslijedilo drugo, a i bolje. Prezirem budale koje rade djecu kako bi si pokrpale brak — nema goreg sebičnog sadizma od tog. Sudim li po sebi, uopće nije bitno imaš li već dijete ili ne, nego naprosto u nekom momentu života osjetiš… želju, sposobnost i zrelost da ga imaš. No nije nimalo svejedno imaš li s kime imati dijete. Djeca bi morala biti posljedica istinske ljubavi, a ne da si ih nabavljaš ko da su na rasprodaji — što užasna većina ljudi, nažalost, radi. Ja sam majka troje djece, sad su 7 godina stariji, a blizanci 5. Definitivno ne stignem apsolutno ništa! Trenutno mi je odlazak na posao odmor i vjeruj mi sve što mi daju raditi na poslu je piece of cake naspram obaveza doma! Još k tome je stariji krenuo u školu, a to je sasvim nova dimenzija obaveza. Cijelo vrijeme se brineš da li ih dobro odgajaš, da li im stvaraš kakve traume svojim deranjem, svađanjem sa mužem oko obaveza itd. A da ne pričam da nemam vremena za popričati s mužem, za neke romantične večerice, a o seksu da i ne pričam zaspimo čim ih pospremimo u krevet. Nas smo dvoje i djeca imaju svoje zadatke, ali nekad pomislim kako kod nas ima posla barem za još jednu odraslu osobu…. Kako si lepo sve objasnila — a ja samo klimala glavom i složila se, iako i ja sebe smatram modernom mamom. Prvih godinu dana su me drugarice zapitkivale — a jel' ti sad možeš da izađeš malo s nama uveče? Odgovarala sam — mogu, ali ne želim. Sada moj malac ima dve godine. Ja sam se vratil au formu, na posao, u društveni život nešto manje nego ranije, ali ne žalim se. Polako zaboravljam kako je sve to izgledalo prvih godinu dana, kad sam samo u njega gledala, samo njemu bila potrebna, i on mi bio jedina životna uloga. Iz ove perspektive, deluje mi neverovatna žartva koju sam podnela tada. Ali to uopšte nije bila žrtva — bila je to najbolja godina mog života, koja je otvorila najbolje poglavlje mog života — koje traje i dalje, zauvek. Jer sada sam mama. Ali ima nekog ludila, omamljujućeg i ošamućujućeg, koje nas u tih prvih godinu dana tako nenormalno veže za naše bebe da s razlogom pred zakonom bivamo neuračunljive. Jedva čekam sve to da prolazim ponovo! Slično kao što se dogodilo sa ropstvom. Tada je ljudima bilo nezamislivo da ne postoji ropstvo kao što danas ljudi misle da je brak sasvim u redu. Nažalost, brak nije kompatibilan sa našim fenotipima kao vrste periodična monogamija i sl. Brak je forma organiziranja odnosa dvoje ljudi koji je nastao u jednom trenutku razvoja civilizacije radi ekonomskih, kulturoloških i sl. Sa napretkom civilizacije veća obrazovanost, veća materijalna sigurnost pojedinca a prije svega žena, veća zaštita prava pojedinca od strane društva… svakodnevno vidimo da ta forma ima sve više nedostatak nego prednosti i polako odumire sa valjanim razlogom. Rekla si sve što i sama mislim. Doduše, više me nema na fejsu, ali sam vrlo aktivna na istagramu, i na blogu kačim fotke svog deteta — jer to je blog o njemu, pre svega. On je važan deo mog života i ja volim da to s ponosom pokažem. Vodim računa o tome da se ničega jednog dana ne stidi mo i verujem da će uspomene koje sada stvaramo i online biti i kasnije žive, zanimljive i da će ih voleti. Nemam strah od zloupotrebe baš zato što sam svesna da se od toga ne možemo zaštititi a i zato što prosto ne razmišljam na taj način. Ne bih kačila fotke koje bude pogrešne asocijacije, a svoje dete ne doživljavam kao objekat, baš kao što si ti rekla. Doživljavam ga kao osobu, koju od početka jasno i glasno učim da se zauzme za sebe i svoje stavove, svoje dostojanstvo. Ne znam jesam li kućanica ili ne. Bila sam zaposlena — radila sam posao u državnoj službi koji me nije ispunjavo i dala sam otkaz prije 3 godine. Tada još nisam poznavala svog čovjeka. Od tada sam svašta prošla sa sobom i sve više razmišljam koliko uopće ima smisla bit zaposlena žena majka, što namjeravam postati u neko vrijeme, i majka, a i zaposlena žena. Sve više imam odbojnost prema toj kombinaciji i sve više vidim koliko mi je život sada kvalitetniji, iako nemam svoje financije i nisam prihvaćena u društvu. Da, svjesna sam toga. E sad, stalno dolazim do par prepreka — prva je da nisi cijenjena kao žena koja je kućanica. To se nigdje barem u našoj državi ne priznaje. A druga je — što ako muž kroz neko vrijeme mora prestati raditi … nije više potreban u firmi, razboli se ili nedajboze nesto gore. Ili odlučimo da nismo više skupa a ima i toga. Gdje sam onda ja? Zašto se ženama jednostavno ne plaća da postoje?? Daleko od toga da ne želim raditi, daleko od toga da ne znam ili nisam sposobna, daleko od toga da nemam stvari koje me ispunjavaju u kojima bih se voljela izgraditi. Užasno je teško biti žena koja ima obitelj i posao. Strada ili jedno ili drugo, a uvijek ona! Što se mene tiče nema ničeg sramotnog u donošenju odluke da ćeš biti kućanica. Jedino što je problematično je to što kao takvo biće nećeš biti podržana od društva tj. Ne govorim samo o osuđivanju i nepoštovanju, nego o okolnostima u kojima će se zahtijevati i jedno i drugo od tebe, a neće ti biti omogućeno da to i uspiješ. Jer, budimo realni, ima da pukneš! I tako većina žena koje su bile te sreće i našle posao, još bolje ako rade posao koji vole i koji ih ispunjava proživi život i kažu ti da što se mora se mora, kao su drugi tako je i ona … i tako ćeš i ti. No, ja se ne slažem sa tim pasivnim prihvaćanjem cijelog tog problema jer to ne rješava stvari i ne čini ženu jačom. Naprotiv, mislim da ju krši. Ali kad gledam iz pozicije u kojoj jesam sada, čini mi se da sam sasvim ok s tom idejom, ali me živciraju duđebrižnici kojima se moraš opravdavati. Iako, i za njih je lako kad sam ja na čistu sama sa sobom — ono što me UISTINU muči je — što ako se jednog dana, za 15 god, probudim i ne budem si mogla oprostiti što nisam radila. To mi je jedino što me još drži u nedoumici. Ja sam zaposelna mama dvoje djece, koja jos ima i 'poslic sa strane' Kada sam pocela raditi zaista sam volila svoj posao i uzivala sam ici na posao. Nakon drugog djeteta uopste se nisam htjela vratiti na posao. Svaki dan proveden kao kucsnica mi je bio super i takav ritam mi je bas odgovarao. Medjutim, stanje u drzavi, krediti, djecije i nase potrebe ipak traze dvije plate u kuci. Trenutno nisam odusevljena poslom iako obavljam sve sto se od mene trazi i ocekuje ali samo to, extra effort ne postoji To ostavljam za nas muzev i moj posao koji me ispunjava. I da slazem se, trpi sve pomalo. Ali nekako smatram da je , barem za mene, tako sve super: finansijski smo u ovom trenutku sigurni, provodimo odredjeni dio dana odvojeno tako da se pozelimo i svi imamo nesto ispricati kad se vidimo, imamo zajednicko vrijeme, imamo vrijeme i zanimacije samo za djecu, ali i mama i tata imaju zajednicki interes kojim se jos vise nadopunjuju. Međutim, isto tako se može za 15 g. Sve u svemu, bitno je jesi li ok sa tom odlukom koju sada donosiš jer kroz protok vremena se ionako štošta promijeni, tako da se ne isplati razmišljati hoće li mi kasnije biti krivo, već da li je bilo koja moja odluka u skladu samnom, sada. I ne znam zašto i dalje to radim? Mislim, pa dok god ja te kućanske poslove držim pod kontrolom, ispadne da ništa ne radim. Iako još nemamo djecu, osm štene jazavčara koje je zahtjevno da ti pamet stane, ali kao što kažeš — sama sam si tako odabrala razumijem te i prolazim kroz slične situacije. Bude se navikla pa ćeš ju stalno morati drapati po leđima. I u svakom momentu je beba pored rodilje. Ne odvode je nikud, osim ako mama zatrazi da je odvedu na dva sata da odspava. To je izvedivo i normalno. Nije normalno da rodis i nemas bebu pored sebe. Inace, slazem se s vama u apsolutno svemu napisanom u ovoj kolumni. Personal bolnice je divan, ako si ti s njima divan i ako imas imalo manira. Kao i kod svih ljudskih bica, uglavnom. Ali u duhu priče — imam ja i baku moju, znači 70 napunila koja isto kreše. Uživaj u svom životu i svojim odlukama. Što bi falilo otvoriti mesnicu i biti zadovoljan ako je to ono što veseli? Ili prodavati sir i kajmak? Mogu vam pricati bajke, al mi smo zauvijek stranci u stranoj zemlji. Medjutim, kada osjetite dobrobit skolskog i zdravstvenog sustava i mogucu buducnost vase djece, nece vas biti briga ni govorite li, ni jeste li dorasli situaciji. I da, uvijek ce se jedan dio vas pitati jeste li mogli ostati u Hr, jer zivog covjeka se ne moze presaditi. Ali, znat cete se nositi s tim. Vec prvih mjeseci struja svijesti bila mi je identična ovom tvojem gore napisanom! Ide se i u restorane, i kafice, i kina. Ali ne samo to! Jos k tome mali milijun stvari za koje postoji ponuda, koje si mogu i zele priustiti, putuju, bave se sportom, umjetnoscu, uce jezike, ulazu u ono sto ZELE. Da, zaista se svatko pita sto je to sto ja zelim. Kod nas svi misle da je centar svijeta — ispijanje kave u dva ista kafica u gradu.

Forum HR - Promotion
Posjeti moj blog i ostavi komentar pa se možemo spojiti. Ali kakvo natjecanje… Kao što je milf trebala ostati prljava muška fantazija, jednako tako ni ne postoje ti 'muškarci' kojima se žele svidjeti takve žene. Uvjek je dobro imati nekoga ko je prošao iseljenje da te savjetuje kod odlazka. Zivjela sam, radila i skolovala se u mnogim zemljama gdje je bolje Amerika, Engleska, Spanjolska i gore Madjarska od Hrvatske pa imam dovoljno dobru persektivu i dovoljno iskustva da ti kazem IDI, otvori krila, otvori um, oslobodi se gluposti i fokusiraj se na srecu sebe i svoje obitelji. Ne, svi smo ljudi i tako se prema nama i odnose, ljudski. Uživaj u svom životu i svojim odlukama. Moćnici žele poslušne i kontrolirane ljude, a za to im je potrebno da posiju strah, pa tako i strah od toga što će susjedi reći. Zivot nam je postao jednolican.

[Gay upoznavanje|Sumrak saga glumci|Uzivo seks]

Oznake: Images, Tagged