u vremenu bez bajki i prinčeva, živeo jednom jedan altruista. uvek nasmejan i na raspolaganju drugima. mislio sam tada da oaze zaista postoje i da pustinja nije u biti ovoga sveta. sreo sam ga tog jutra na haustoru. pozajmio mi je sto dvadeset dinara za cigare. - hah dečače, ja sam uvek bio na usluzi drugim ljudima. volim druge koliko i sebe. čak i više. bez međusobne ljubavi, ljudi ne bi opstali. odurno mi je videti toliko egoizma, licemerja u dušama ljudi. zašto bih ja bio važniji od drugih? tvoja sreća je i moja sreća. licemerno mu otklimah glavom i odoh da kupim cigare. iz žbuna pored kioska odjednom izađe đavo. - ćao, ja sam đavo. prijatelju moj, svestan si da onaj matori laže. nadam se da to znaš. - znam bre. ne moraš ti to da mi govoriš. doduše, mogao bi drugim ljudima da skreneš pažnju na to... - slušaj ovamo. pretvoriću te na pet minuta u vrapca i daću ti digitalni fotoaparat. ti ćeš sleteti na prozor njegove sobe, uhvatiti ga u zlodelu, napraviti fotke, a mi ćemo da ih izlepimo po ulici sa natpisom "volim vas više od života". ok? - živ bio. sletoh na prozor njegove sobe. desno od ormara nalazio se veliki gvozdeni sef na kome je pisalo "EGO". altruista je ušao u sobu, ukucao šifru i poleteo u sef sa zelenim novčanicama kao da je bazen sa toplom čokoladom. urlao je: BOGAT SAM! BOGAT SAM! LJUDI MISLE SVE NAJBOLJE O MENIIIIIIII! JA SAM NAJBOLJIIIIII! MUČENIK! ASKETA! DOBROOOČIINIIIIITEEEEEEEEEEELJ". blic je sevnuo... fotografije bivšeg idola osvanule su po ulicama... nevernici su likovali prolazeći pored otpada svih ljudskih iluzija... doduše, i njihovo neverništvo je bila laž, jer su i oni u dubini duše verovali da oaze možda negde i postoje... |
< | ožujak, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv