četvrtak, 19.04.2007.

Evo i mene

Evo ljudi došlo i to vrijeme da napišem ja post. Na ovome blogu nisam bila ima već mjesec dana. Ali nema veze pustimo mi sada to. Sa školom je sve uredu-dosadno kao i obično.Evo ja se taman vratila sa folklora bilo je super. Evo kao što ja bar mislim svi znate sutra je koncert u dvorani-Mate Mišo Kovač i Vinko Coce bit će ludo jedva čekam. Još mislim šta da obučem ipak će tu biti lipih muškaraca ma naću ja nešto. Bit će tu policajaca i policajaca.Nadam se da će biti super. Doći će pola moga razreda, ali baš me briga već ja znam ekipu koja će ići sa mnom bit će nam lluuuuuuuuuuudddooo. Eto to vam je sve od mene nowi post od mene očekujte za nekih godinu dana. I evo vam jednu pjesmu od Toše Proeskog.

SRCE NIJE KAMEN
Ne zaboravi nikad, na tvojoj sam strani
Da voliš me, nitko ti neće zabranit
Još minut pa ponoć, i suza za kraj
Al tu sam za tebe znaj

Jer srce nije kamen,ne srce nije kamen
Da ga samo baciš iz kaputa,kao kartu poslije puta
Srce nije kamen,ne srce nije kamen
Kad pukne na dva dijela,nije vrijedno
Jer više ne kuca ko jedno.

Tebi je lako proglasit me greškom
Skupit sve stvari i otić sa smješkom
Sve ti je lako, a loše kad krene
Onda se sjetiš mene
Jer srce nije kamen,ne srce nije kamen
Da ga samo baciš iz kaputa,kao kartu poslije puta
Srce nije kamen,ne srce nije kamen
Kad pukne na dva dijela,nije vrijedno
Jer više ne kuca ko jedno.

Od dušu me tvoj pogled tako
Lomim se pucam ko staklo
Kako da ti kažen zbogom
Kad sve gubim s tobom:

Jer srce nije kamen,ne srce nije kamen
Da ga samo baciš iz kaputa,kao kartu poslije puta
Srce nije kamen,ne srce nije kamen
Kad pukne na dva dijela,nije vrijedno
Jer više ne kuca ko jedno.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.