četvrtak, 22.12.2005.

BOŽIĆ SE PRIBLIŽAVA!!!

Finally gotov je faks za sada!!! Uspjela sam položiti sve kolokvije (što me stvarno iznenadilo), tako da ove praznike mogu provesti sa sve 4 u zraku (kako se kaže)! ;)) Novu godinu nemam pojma gdje ću dočekati, jer su moji doma poremetili naše planove. (skupo im!!!) Najvjerojatnije ću biti na Babinu kuku uz Crvenu jabuku i Daleku obalu. To i ne zvuči tako loše da neće biti toliko ljudi koliko se prognozira da će biti. Sinoć sam bila na koncertu Olivera Dragojevića. I to totalno nenadano. Jučer nisam bila na faksu jer sam bila premorena i trebalo mi je sna.Od prošlog četvrtka sam vani sa ovom ekipom sa faksa i vraćam se doma u gluho doma noći. ali što jest jest bilo nam je famozno. Svaku večer neki dernek. I tako se ja dogovorim sa Vražićkom na kavu popodne, ipak se nismo vidile masu vremena. Otišle smo do Uvale i tamo srele frendicu iz bivšeg razreda sa mallom curicom od dvije godine kojoj je babysitterica. Mala je preslatka. Otišle smo u neki mirni kafić radi malene i tamo se raspričale. Ivana nje dugo stala jer je vani postalo hladno i trebala je vratiti malenu doma, i ostale smo Vražićak i ja. Da bi mi ona tad rekla kako je njen tata dobio pozivnicu od OTP banke (dubrovačka banka koja je mjenjala ime sto puta) za koncert u hotelu Palace. I tako smo mi pošle na taj koncert. Nije dugo trajao ali je pjevao baš one pjesme koje smo htjele čut. U jednom momentu smo se samo naslonile na onaj zaslon od stolice i otputovale negdje. Inače stara je vijest da smo trenutno i ona i ja ljubavno jaaako sjeb... osobe, tako da je svaka pjesma jako utjecala na nas. U cijelom je Dubrovniku nestalo struje, tako da je koncert kasnio dok se nisu prespojili na neki glavni agregat. Uglavnom ta struja cijeli današnji dan zeza. Tako ja danas pričam preko msn-a sa Anđelčićem i samo mi se ugasi komp. Cijelo popodne je nije bilo. Ni predavanje nismo imali, jer je trebalo počet u 4, a u te ure je već mračno. A sveučilište nema agregata. Pa to stvarno nisam očekivala. Dobro da srednje škole nemaju agregata, to su inače male zgrade i nema nešto puno razreda, ali sveučilište koje broji Bog zna koliko studenata, a i sama zgrada je ogromna pa nema agregat. A eto ih tamo. Jedva čekam ovaj vikend. Tek sad kad sam sve brige skinula s vrata me uhvatilo božićno raspoloženje. Puca me neko super raspoloženje i mogu vam reći da nisam odavno bila ovako happy! Bez nekog posebnog razloga. Shvatila sam da imam sve što mi u životu treba. Da ne treba težiti nečemu nedostižnom, već treba znati uživati u onome što imam. Biti zadovoljan i sa svim malim stvarima, jer ipak kad sve te male stvari spojiš dobiješ jednu veliku stvar. Shvatila sam da se čovjek ne treba ničemu nadati. Tad se nemožeš razočarati ako do toga nečega ne dođe, a budeš dodatno sretan ako to nešto i dođe! Jest da svi mi podsvjesno želimo dosta stvari, i kad dođemo do onoga što želimo dobijemo neku dodatnu želju i onu tek ostvarenu praktički zaboravimo jer je ostvarena. To je očito usađeno u svim ljudima. Težiti boljemu. Tako mnogi prožive život a da nisu uživali u njemu. Pita ih starost gdje im je bila mladost, i onda stanu žalliti za nekim stvarima koje su propustili, ili jednostavno pustili iz svojih ruku. Znam dosta starijih koji mi uporno govore kako trebam iskoristiti svaki izazov u životu, ne prepustiti se rutini, znati uživati u svemu. Tek mi je 20 godina i znam da je moja sreća samo u mojim rukama. I ne želim dozvoliti da mi se dogodi što i tim starima. U vrijeme Božića stvarno čovjek preispita svoje misli i život!!! CIAOS!!!

- 19:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #