the lights are on but no one's home.
četvrtak, 11.06.2009.
jedan iskreni.
neki dan sam šetala gradom.ljudi su bili toliko glasni i jedva sam čula svoje misli.
tragala sam sa nečim što je ljetno, a završila sa vrućim kofeinom u ruci.
jedan od mojih najgadnijih osijećaja je kada si spržim jezik.
ali dobro.
najbitnije je da sam tad razmišljala o... nepisanju postova.
i shvatila kako u zadnje vrijeme radim netipične stvari.
zato sam se svela na ovo.
jer su moji osijećaji sasvim u redu.
| 00:23 |
Komentari (19) |
On/Off |
Print |
# |