and then I remember to relax, and stop trying to hold on to it, and then it flows through me like rain.
ponedjeljak, 26.01.2009.
Osjećam nešto novo i sviđa mi se to*
Mislim da mi je gorenje jedne svijeće u praznoj prostorijici, koja samodopadno probija tamu, doseže rekord.To mi je samo svijetleća nada koju će vjetar otpuhat uskoro.
Samo čekam adolescantsko opuštanje i santu leda, šarenu haljinicu i gledanje na svijet kroz ružičaste naočale.
I sada ne mislim kako će to završtiti, nego tek doći.
Zidovi su obojeni.
On će sjediti na ledenoj klupici brojeći zvijezde, mirišući na kofein.
A, ona će piskarati u fazi najvećeg žaljenja slušajući okorljele njemce, mirišući na prošlostoljetnu parfimeriju.
| 23:14 |
Komentari (20) |
On/Off |
Print |
# |