Pokušavam pronać sebe.Kao kada sam bila mala pa sam se nisam mogla odlučit kojo ću crtić pogledat.Oduvijek sam bila prevrtljiva, ali što se tiče materijalnih stvari.Prijatelje i glazbu ne mjenjam.Možda onda ipak nisam prevrtljiva osoba.Kakva sam onda?
Znam da me je televizija praktički promjenila.Za nasilje,psovke,varanje,ubijanje sam čula na televiziji.Ali tada to nikad nisam vidjela uživo.I nisam više znala što je stvarno.Reći ću da mi je televizija uništila djetinstvo, ali to bi ipak bilo previše.Kasnije sam filmove počela drugačije shvaćat.Znala sam da je to sve stvaran život.I nikad nisam voljela znanstveno fantastične filmove.
Sanjala sam da se ja nalazim u tim ''stvarnim'' filmovima.Nisam više voljela smiješne komedija, nego sam se furala na ozbiljne filmove.Tek kasnije sam shvatila da nisam poput ostalih.
Gdje su bili ratovi zvjezda kada sam ih trebala?
Da vam sada kažem da sam izgubljena u vremen, što biste pomislili?



Ali možda ipak i to sve nije tako loše.Možda sam tako bolje shvatila stvarnost i stvari koje me čekaju.One loše, da znam sve što trebam znati.
Zapravo, ja mislim da bilo bolje da sam ostala sanjarit da ću biti poput Marylin Monroe kad budem velika.I uživat u djetinstvu.