Poneka kap kiše jučerašnjog dana me uveseljavala.Najprije zbog toga jer je ublažila vrućine, a i bila je osvježavajuča.Svi su se žalili osim mene.
Dosadno je meni u životu, trebala bi se primit nekog pametnog posla, kao naprimjer pospremanja sobe, ali onda kad bolje razmislim,pa imam cijelo ljeto za to.

Kada gledam ljude koji imaju toliko toga,a to nisu zaslužili pomislim da bi i ja mogla krenut u drugom smijeru.Bojim se razgovarat s ljudima, zapravo se bojim njihove reakcije na ono rečeno jer mene štoviše okružuju durilice koje sve preobliče i shvate kao nešto sasvim deseto.To ja nazivam komunikacijom, lošom komunikacijom s ljudima.

Ali onda kada promislim, shvatim da to sve i nije toliko važno.Važno je da je mene jučer kiša osvježila.Sljedeći tjedan se vraćam na more,što je isto važno i kada ću malo više razmisliti o komunikaciji s ljudima jer je možda to sve djelom i moja krivica.Jednim jako malim djelom.



Ostavimo lošu komunikaciju sa strane.Uđimo u sadašnjost.Da ljeto je, nemogu se pohvalit jer sam tek proteklih dana bila toga potpuno svjesna.Znate,da se neću morat budit ujutro, učit do kasno navečer...Ali imam loš predosjećaj da će ovo ljeto brzo proći, poput ove školske godine.

Ali,ostavimo razmišljanja.Uživaj Ana,ljeto je pred tobom, toplo more i mazanje kremom za sunčanje.

nisam se pohvalila, zaspala sam na dan kada sam trebala ić u školu na podjelu svjedodžba ;)