Chapter 4
Sorry, dugo nisam objavljivala ovo poglavlje jer mi se cini da nije dobro... ali sta ces.. valjda sam morala i jednom objaviti ga... sutra putujem tako da cu iduce poglalje objaviti iduci tjedan... naravno, ako itko bude imao volje citati... pozdrav!! LP Girl/ Crashed hearts
Brook je vec spavala kada se Helena vratila u sobu... nije joj sve bilo posve jasno... vise nije bila toliko prestrasena i tuzna.. bilo joj je lakse sada kada je napokon nekome sve priznala...
shvatila je da Gerard nije lagao, da je doista bio zabrinut... da je on jedina osoba kojoj je stalo do nje... ali nije si mogla pomoci pri pomisli da on sve to radi samo iz sazaljenja..
zar nije upravo on taj koji je rekao da mu je prijatelj umro zbog slične situacije??
Zar je moguce da on sve ovo radi samo zato sto ne zeli osjecati griznju savijest što po drugi puta nije uspio pomoci nekome...ne... nije valjda... osjecala se zbunjenom...
cinilo joj se da pocinje prema njemu osjecati nesto vise od obicnog prijateljstva...
nije bila sigurna je li to htjela...pa, prakticki ga niti nije poznavala... iako je imala osjecaj da ga zna...neko je vrijeme sjedila uz prozor i razmisljala.. a onda su osjecaji prevladali razum... izasla je iz sobe... pokucala mu na vrata... otvorio je...
i prije nego sto je ista uspio reci, prije nego sto je shvatio da je to ona, poljubila ga je... usla je u sobu.. „Helena, sto...“.. „Nemoj nista reci.“, tiho je rekla bas kao sto je on to maloprije ucinio,
i ponovno ga poljubila...uskoro su se nasli na krevetu... lezali su jedan do drugoga i ljubili se...
a onda su neko vrijeme samo lezali i gledali se... pogledi su govorili vise od rijeci...
Helena nije pamtila kada je posljednji puta bila ovako sretna...barem onoliko koliko je mogla biti s obzirom na situaciju... sada je nestao i najmanji trag sumnje...
I tako zagrljeni zaspali su...
Otvorila je oci i ugledala Gerarda kako ju gleda i smjeska se... „Dobro jutro!“... rekao je s osmjehom na licu... „Nadam se da te nisam bas prikeljio za zid preko noci..hehe“...
„Haha, jutro i tebi...!“ na trenutak je zatvorila oci i protresla glavom, a zatim ih opet otvorila... „Ok, ..“ vidila je da ju Gerard gleda kao da je malo skrenula..“..
hehe, nisam skrenula, za sad... samo jos ne mogu vjerovati da sam tu, s tobom... ako je ovo san, ne zelim se nikada probuditi...“ ..“Ako ovo nije san onda mora da sam mrtav...
jer upravo lezim kraj naljepseg od svih andela...“... „yoy, Gee...“.. poljubila ga je i ustala se iz kreveta. „Idem provjeriti kako je Brook... odmah sam natrag „...
izasla je iz sobe ostavljajuci Gerarda izvaljenog na krevetu... okrenuo se i zabio glavu u jastuk...i potiho zapjevusio „Love is in the air...“...
a onda je shvatio sto radi i sam se sebi nasmijao... „Da, to je ljubav....“... pomislio je.
„Ma jos spava ko zaklana“, osmjehnula se i usla natrag u sobu. „Nego, mogu te nesto pitati? Mislim, ne moras odgovorit ako ne zelis...“ „Slobodno pitaj.“ Odgovorio je...
„Pa, zanimalo me kako to da zivis sam?“ „Yoy, i to ti je bilo glupo pitati?? Hehe... ne, nisam sam.. zivim s mladim bratom Mikeyem... koji bi se, by the way, uskoro trebao vratiti... bio je vani s curom.“ „Nisam imala pojma da imas brata...a, vasi roditelji?“
„Oni su jos uvijek u New Jerseyu... nisu se htjeli doseliti ovamo. Nas dvojica smo dosli zato što smo promijenili skole, a ovdje smo imali kucu. Nego, htio sam..“,
nije uspio dovrsiti recenicu. Mikey je upao u sobu. Prvi tren je ostao pomalo zbunjen , a onda mu se na licu pojavio nekakav vragolasti osmjeh. „Opa.. malo ulijecem u krivom trenutku...“, i donekle je tako i izgledalo, doimali su se kao da ih je uhvatio usred necega..“
...ali kad sam vec tu.. Mikey Way, drago mi je!“ rekao je pruzajuci joj ruku... „Helena! „, osmjehnula mu se i pruzila ruku. „Nego..cuvaj se ovog manijaka.. ubijao je i prije..“.. „Paf“... u glavu mu je doletio jastuk... „Sad te moram ubit... odao si moju tajnu...ajde padni na pod i pravi se mrtav!“,
mrtav ozbiljan je izjavio Gerard... a zatim su obojica prasnuli u smijeh...
„Nego, daj se bar pravi koristan i napravi nam dorucak...ok?!“... „Da gospodaru...
vaš vjernu sluga krece u akciju...“ nespretno se naklonio, nasmjesio i izasao zatvorivsi vrata bas na vrijeme da izbjegne drugi jastuk koji je letio prema njemu. „Hehe... vidi se da ste u rodu !“...
„Ej, ajmo ne vrijedat..“... oglasilo se zvono na vratima... „Hey, Gee... dovuci cijenjeno dupe dolje.. stigli su decki...“..na trenutak je samo zbunjeno gledao u vrata...
„Au fuck, imamo probu danas, totalno sam zaboravio...“ „Probu??“ „Ma oformili smo neki bend... pa danas imamo probu, a ja sam totalno zaboravio... ako imas volje i ako ti nije stalo do tvojih bubnjica mozes nas poslusat... sviramo ti dolje u mom podrumu....“
„Naravno da cu vas poslusat.. a tko...“, u taj tren zaculo se glasno kucanje na vratima i u sobu su uletjeli neki tipove koje nikada nije vidjela... „Oh, Gee... kako si se samo skockao.. sve to za nas??!“, veselo je izjavio jedan od njih... Helena si nije mogla pomoci da ne prasne u smijeh kad je vidjela Gerarda kako stoji nasred sobe odjeven samo u bokserice i gleda u decke kao da su malo skrenuli. Onda su tek skuzili da je i ona tamo...
pogled im je skretao s nje na njega, kao da prate neki zanimljivi teniski match, a na licu im se jasno moglo vidjeti da su se jedva suzdrzavali od komentara.
„Pa, hm... ostavljamo vas...da,hm, dovrsite posao.. 20 minuta ce bit dovoljno??“... „FRANK!!“ izderao se Gerard na onog istog decka koji mu je maloprije dao lijepi „kompliment“... svi su se pokupili iz sobe... na tren vrata su se opet odskrinula i u sobu je na tren opet uletio Frank, pogledao Gerarda nekim cudnim izazivackim pogledom i poslao mu poljubac... prasno u smijeh i ponovno izletio iz sobe...Gerard je izgledao kao da moli zemlju da se otvori...
Heleni je sve to bilo uzasno smijesno, valjala se po krevetu od smijeha... Gerard se zaletio prema njoj, prakticki legao na nju i poceo ju skakljati... „Gee, stani... hahaha... Gee!!“... odjednom je stao.. zagledao se u nju i ona u njega... poceo joj se približavati...
„Tres“ vrata sobe su se treskom otvorila i u sobu je ponovno upao Frank, ovaj put, na njihovu nesrecu, s kamerom u ruci... „E kako sam samo znao!! Ajde, ucinite mi uslugu i krenite ispocetka...“ U sobu je uletio Mikey... na tren pogledao ovo dvoje na krevetu, tocno se vidjelo sto je mislio, bar to nije bilo tesko za pogoditi, namignuo je Gerardu i doslovce odvukao Franka iz sobe...
Gerard se ustao, zakljucao vrata... vratio se Heleni i tiho prosaptao „I, gdje smo ono stali..?“, osmjehnuo se i poljubio ju... lezali su jedan na drugome i ljubili se, potpuno su zaboravili na svih oko sebe... osjetio je njenu ruku kako mu prolazi kosom... „Kretenu jedan, vracaj se ovamo!! Frank, daj uzmi rijecnik u pogledaj pod „Privatnost“ jer ti je to ocito nepoznat pojam..!“ derao se Mikey...
„Ne ometaj majstora na djelu!“ zaderao se Frank...onda je Gerard bolno shvatio da Frank nije odustao... stajao je na balkoncicu njegove sobe i snimao ih kroz prozor...okrenuo se prema prozoru.. „Zar ti nikad ne odustajes??“... „Daj suti i vrati se poslu... jednoga dana kada postanes poznat moci cu ovo prodat za velike novce!“... Gee se ustao i izasao na balkon...
Frank se vec izmigoljio kroz prozor susjedne sobe...Helena se za to vrijeme vec ustala „Ajde, nekako sada imam volju trajno ostetiti svoj sluh... „
Sisli su dolje u kuhinju dok su svi ostali stajali okupljeni oko Frankove kamere... sve joj to i ne bi toliko smetalo da tamo nije bila i njena sestra...
„Pa, cuj svakome dobro dode malo vjezbe svako jutro... „... izjavio je Frank kao da se opravdava... „Brook! sto ti radis ovdje?“... rekla je Helena a na licu joj je bio izraz kao da je upravo vidjela duha... „Rekli su mi da gledaju neki film, pa sam ga i ja htjela vidit...“, nasmijala se nestasno... možda je bila mala ali nije bila i glupa... „Dobro izgledas na kameri!“... još je dodala... Helena je pozeljela nestati.. baš lijep nacin za upoznavanje novih osoba... „cujes, kako si ono rekla da se zoves... Helena? Da ste nastavili s, hm, „tjelovjezbom“ i ne obazirali se na mene mogli smo dobiti oskara.... ali izgleda da ce ovako ostat samo za moju kucnu kolekciju..“, nasmijao se Frank... „Daj, Frankie ti perverzni mali trole...“... „Daj, smiri se Gee, nije se nista ozbiljno desilo, ali da te utjesim... na kompjuteru se sve da malo... hm... uvecati, tako da...“...
„FRANK!!!“... derao se Gerard dok su svi okupljeni umirali od smijeha... „A kako bi bilo da predemo na ono zbog cega smo se ovdje i okupili?“... „Joj, pa znas da nisam bas za grupnjake... više volim bit s druge strane kamere.. ali ako ces i ti sudjelovat... mozda bih se mogao pridruziti“...
rekao je Frank mrtav ozbiljan... „E znaš sta shorty.. nema vise „Spice platinum channela“ za tebe..!!“ izjavio je Gerard masuci glavom...nije se dao vise iznervirati.. iako je najradije htio zadaviti Franka sto ga tako sramoti pred Helenom...
Spustili su se u podrum gdje se nalazio kao jedna mali studio... „ajmo ljudi...“..
Zasvirali su... kada je Gerard poceo pjevati Helena je ostala zacudena.. nije imala pojma da ima tako dobar glas... „I'll never let them hurt you... I promise...“...
izgovarajuci te stihove Gerard je gledao u Helenu... cinilo se kao da ih doista njoj pjeva...satima je sjedila dolje slusajuci ih... bili su fenomenalni... nije mogla odvojit pogled od Gerarda.. sada je tek shvacala da je imao „ono nesto“... bio je nekako poseban...
nije bio kao ostali... duboko u sebi bila je zahvalna sudbini sto su se sreli, napokon je shvatila da nije sve tako besmisleno...zatvorila je oci slušajuci stihove pjesme „Early sunsets over Monroeville“... i jednostavno u tom trenutku zaboravila na sve...
