The Mayhem Project

Kao što vjerojatno znate, vjerni čitatelji ovog malog bloga, odlučio sam se na potez očajnika, kako bih spasio hrvatsku kulturnu scenu od najezde svakojakih prigodnih pisaca, čudnih ljudi čudnog imena. Jel nam treba da cijeli svijet vidi kako se književnošću kod nas Hrvata smatraju biografije nekakvih kvazi selebritija? Jel nam treba to da naša djeca na kioscima uz Mickey Mouse Club i Erotiku gledaju nekakve "istine" od Marka Grubnića? E pa ja kažem NE! I zato sam eto, svijetu počeo otkrivati dijelove svoje nove knjige, pod nazivom "Crapper, čovjek iza sranja".
Kako to obično biva, život nas često pokopa još dublje kad smo na samom dnu. Zato sam u šoku i nevjerici dočekao vijest da je i Jelena Veljača izdala knjigu. Samo osoba koja nema nimalo dostojanstva bi kupila tu knjigu. Zapravo, jedina stvar koju bi normalan čovjek trebao napraviti s tom knjigom je zapaliti ju te baciti u glavu renomiranoj autorici. Uistinu ne znam o čemu pametnom bi ona mogla pisati. Zato zamišljam tu knjigu kao jednu jedinu rečenicu: Oralno zadovoljavam utjecajne producente kako bi progurali scenarije koje sam pokrala od drugih, talentiranijih ljudi. Ostalih 250 stranica te knjige bi bile slike koje je sama Jelena naslikala, poput ove:



Naravno, slika je cenzurirana, iz razloga jer je stvarno neukusna i Jelena Veljača bi se trebala sramiti zbog ovakvih gadosti... A da ne pričam o tome kako bolju sliku od ove naslika i tvrdo kuhano jaje....
Neznam za vas, al ja imam pravilo: Tko ne zna snimiti pošteni kućni pornić, ne zaslužuje da mu se knjiga izda. Također imam pravilo: Ko izda, pizda! Al otom potom...

Kako sam i obećao, u ovom poglavlju ću se pozabaviti načinom na koji ja kuham hrenovke. Stoga je prigodni naziv :"Hrenovke, način na koji ih ja kuham". Možda i promijenim naslov.

Hrenovke su jedno od onih jela koje uzimamo zdravo za gotovo. Ljudi uvijek kažu: "Kad nema ništa za jesti, skuham si hrenovke". Kao da su hrenovke hrana drugog reda, kao da je princezama i prinčevima koji jedu prepelice i mlade pande ispod časti skuhat si hrenovke. Sramotno. Sramotno da i u 21. stoljeću živimo u društvu u kojem još uvijek postoji ovakva segregacija. Svaki pravi kulinar će bez imalo razmišljanja u Top 5 jela navesti i hrenovke. Ja osobno bih ih rangirao na 2. mjesto, odmah iza jaja na oči. Ponekad ih jedem iz nužde, jer kad se mama ljuti na mene, onda mi ne da hranu. A i kad mi da hranu, ne jedem ju, jer majka ima vrlo čudne normative za začine. Ipak, mnogo češće jedem duguljce (drugi naziv za hrenovke, da se ne ponavljam cijelo vrijeme) iz čistog užitka. Odmah napominjem da je jedini pravi način priprave hrenovki kuhanje. Nemojte da čujem da ih netko jede pečene na tavi ili u nekakvom čušpajzu.
Tokom svih ovih godina razvio sam i vlastiti recept za pripremu istih, koji ću eto, podijeliti s vama, dragi čitatelji. Dakle, prvo što morate napraviti je kupiti hrenovke. Ja obično uzimam Puris pureće hrenovke, jer su najbolje. Ponekad uzmem i mini pakiranje, kao grickalicu uz dobar film ili svakodnevno ljenčarenje. Pureće hrenovke imaju definitivno najbolju kožicu, koja ne puca ni pod najvećim termičkim opterećenjem. Mora se priznati da su inženjeri u Purisu obavili izvrstan posao. Unutrašnjost je meka i prhka, osobine koje će svako istrenirano nepce znati cijeniti. Pokušao sam i sa konkurentskim proizvodima, ali uvijek je nešto falilo. Uglavnom, nakon kupnje, logički slijedi i priprema. Dobro naoštrenim nožem pažljivo zarežem omot i izvadim duguljce. Nikako nemojte brisati onu sluz u kojoj se pacaju, jer to je ono što im daje poseban okus. Zatim uzmem posudu, i napunim je vodom do otprilike 2/3. Važno je uzeti posudu dovoljno veliku da sve hrenovke budu u ravnini na površini. Nagurane hrenovke, gdje ih par viri van, a par ih je potopljenje, je u startu promašen slučaj i komotno možete sve baciti u pizdu materinu. Pustim da se voda grije dok ne provrije,a za to vrijeme s nožem zarežem krajeve hrenovke u obliku slova x, kako bi se kuhanjem rascvjetale. To se u stručnim krugovima zove praščić. Kada voda provrije, lagano spustim hrenovke u lonac i kuham točno 4 minute. Dok se one tako kuhaju, treba uzeti četvrt kruha, najbolje okrajak. Kruh obavezno mora biti bijeli, po mogućnosti tek izvađen iz pečnice, tako da je ona srčika, ona srž, srce kruha još mljackavo. Rukom valja izvaditi tu srčiku i staviti je sa strane. Zatim se priprema nadjev, koji je također moj originalni recept. Uzme se 2/3 majoneze i 1/3 senfa, Zvijezdinog naravno, sve se stavi na tanjur, te čajnom žličicom promiješa. Smjesa se zatim istom tom žličicom razmaže po unutrašnjosti izdubljenog firtl kruha. Taman kad ste završili sa nadjevanjem, hrenovke bi trebale biti kuhane. Pažljivo se izvade iz vode i naguraju u šupljinu kruha, te se sve začepi sa onom srčikom koju ste netom prije izvadili. Jelo se servira uz dekoraciju od lista salate, osmine paradajza i listića peršina, te posluži uz čašu kvalitetnog mlijeka ili drugog napitka po vlastitom izboru. Dobar tek!