The Mayhem Project

četvrtak, 06.04.2006.

Kralj je mrtav, živio kralj!!!!

I tako, prošla su 2 mjeseca od kad sam zadnji put na blogu bio.... svašta se dogodilo, tisuću stvari... od kud da počnem.... Koncerta Mladena Grdovića? Odlaska manikerki? Gledanja Dore?

Al stvarno, ovako ide priča.... Prije jedno dva mjeseca mama me poslala u trafiku da kupim novi broj Glorie... I kupim ja njoj Gloriu, sebi Teen i Erotiku i opet mi ostade 15 kuna viška.... Šta ću s tim, nemogu doma, ubit će me mater... I lijepo odem ja u obližnju HL (Hrvatsku lutriju) i uplatim listić lota... Naravno stavim sve važne brojeve: Titovu smrt, dan kad je moj grad dobio zlatnu bulu od Bele 4., datum rođenja Maje Šuput, poštanski broj Svetog Petra u šumi i Jacquesov broj cipele.... Naravski, nisam ništa puno očekivao,al eto.... dobio.... 2 i pol milijuna kuna.... Odmah su izgmizali sa svih strana i pokušali se pograbiti za mojim novcem.... Kao, kaže meni mater: "Daj sine par hiljada kuna da sestri napravimo sobu da ne spava više u čukinoj kućici!" reko, nemože!!!

Ne, sad stvarno.... Šalio sam se za ovo gore, nisam dobio nikakve pare.... Stvarna priča ide ovako... Vozim se ja tako u tramvaju, mislim da je bila devetka, negdje oko 11 sati... Nešto vadim gamad iz nosa, kad osjetim da me netko gleda.... Znate onaj osjećaj, kad misliš da te netko gleda? Dobro, kad kopaš nos u krcatom tramvaju svi te gledaju, al ovo je poseban pogled... Osvrnem se oko sebe i ugledam nju.... najljepšu djevojku koju sam u životu vidio.... što stvarnom, što virtualno-pornografskom.... Naravno, odmah prelazim u mod "Lovac" i namigujem joj desnim okom... Smješka se, to je dobar znak! Prilazim joj.

Ja: "Šta me gledaš koji kurac?!?"
Ona: "Pppppppp.....pa baš si mi sladak...."
Ja: "To znam, al svejedno, nemožeš me gledat sad u punom tramvaju, šta je tebi ženska glavo?!?"
Ona: "Pa zanimalo me dal bi htio samnom na kavu?"
Ja: "Ajd može...."

cut:/ netko će se možda začuditi ovoj taktici, reći da je možda prevulgarna, da sam svinja, al ovo je prijeko potrebno kako ženska osoba ne bi pomislila da drži muškarca u šaci... Zato svi vi mladi pastusi, zapamtite što vam stara iskusnjara govori....

I tako, prošla su dva divna tjedna... Šetali smo gradom, ljubili se u parkičima, zajedno lizali sladoled, par puta sam joj opalio šljagu, tek tolko, da zna ko je tu gazda....Ono, sve što današnji mladi parovi rade.... Bilo je stvarno prekrasno... Mislim da sam se prvi put uistinu zaljubio u nekoga.... Onda je jedne sudbonosne srijede, moja draga Milutinka odlučila ići prečicom do kuće.... nažalost, prečica je vodila preko avionske piste... Bila je stvarno lijepa, al pamet ju nije baš služila....I baš tog trena kad je boing 747 slijetao, pokupio je moju dragu Milutinku... Liječnici kažu da je u tom trenu čudom još bila živa, al je pilotu negdje pri slijetanju ispalo 5 kuna kroz prozor pa je bacio avion u rikija i još ju jednom prešao....Nije pomogao niti pijani vozač hitne koji je zaboravio upaliti svjetla pa je to bio 3 set guma koji je pregazio moju ljubljenu.... Sprovod je bio uistinu tužan.... I tako, meni je trebalo 2 mjeseca da prebolim svoju dragu....


Naravno, nitko ne bi povjerovao ovako ludoj priči.... Sad stvarno, šalu na stranu.... Pravi razlog je što sam otkrio jednu mračnu tajnu... Tako, ležim ja jedne večeri u svojem krevetu i slažem Pokemon karte... Kad odjedom otvori se prozor i u sobu mi uleti nitko drugi nego Harry Potter.... Kažem ja njemu: "Di si Harry pizdo stara?" A veli on meni: "Evo me!"
I ostalo je na tome dok nismo stigli u Hogwarts... Tamo sam saznao da je Harry u biti pičkica kakve nema i da ga tamo svi tuku.... U biti ja sam pravi spasitelj svemira.... Reko, pa neznam baš, sad baš nešto nemam vremena, al ajde dobro.... I tako naučili oni mene magijama, napitcima, pičkama materinama.... Svemu.... naravno, ona mala frendica od Harrya se odmah zapalila za mene, pa smo nju već prve večeri riješili.... Svake večeri bi prije spavanja otišli spalit "čarobne trave" iza škole i gledali porniće... Jedino je glupi šmokljan Harry cijelo vrijeme odbijao... PARTIBREJKER!!!!! Ahhhh... šta smo mu sve radili... Dok jednog dana, isfrustrirani jadničak nije počinio samoubojstvo.... Ahhh... tužno... Al ovo nije priča o njemu, nego o meni... I tako, jedne večeri se mi napili domače rakije i pozaspali ko krmci, kad eto ti ga napali nas neki čarobnjaci, orke, lavovi, tigrovi, pingvini, leptiri i čempresi.... Sve nešto divlje, pogotovo ovi ludi čempresi.... Reko, kud baš danas, pijan sam ko zemlja, ajd sutra dođite.... I vid stvarno, otišli oni doma i vratili se sutra... Al bez tigrova... Jer su ih ludi čempresi pojeli.... Uglavnom, bili smo ja, moj frend Frenkie, ova Potterova frendica, mali Mate i Bore Lee protiv horde zla.... I sada, napadaju oni nas, počnu neke magije, koplja, mačevi.. Ludi čempresi se natripali pa misle da je to sve Najslabija karika, pa svi stoje u krug i odgovaraju na pitanja... Sve u svemu, ludnica..... Mene čohaju jaja, briga mene.... I tako mi u okruženju, čekaom sigurnu smrt, akd se ja izderem: "Glavni čarobnjak ove velike horde zla ima doma CD od Emine Arapović!!!!" Naravno, tu je bio kraj zlom čarobnjaku, ja sam postao spasitelj svemira, blabla, tručtruč....



Uglavnom vratio sam se i ovaj blog će, svečano to proglašavam, biti još gluplji nego prije....amen...

<< Arhiva >>