Cranberrie - under construction

Sve je počelo u petak.
A završilo u nedjelju.
Baš kao i svaki vikend.
Ali ovaj... ovaj je bio zaista za pamćenje... Tako sve isplanirano, a opet se uplela hrpa malih spontanih trenutaka i događaja koji su mu dali dodatni šarm.

Petak nakon posla, i moje vinske kolegice i ja hitale smo u Lisinski na Festival vina.
Dobile smo svaka svoju degustacijsku čašu i kušanje je moglo početi.
Naravno da nisam isprobala sva vina jer bi inače bila totalno pijana, a ovak sam bila samo malo pripita.
Probala sam ono što imamo u vinoteci, čisto da znam što prodajem.
Najveće otkriće je bio Korakov Sur lie - definitivno. Fino, pitko, nježno vino, punog okusa i baš fino klizi niz nepce.
Najveće razočarenje Zlatan Plavac Gran Cru - pretrpko, preoporo... definitivno se previše osjeti barrique, kao da sam si komad hrastove bačve stavia u usta. Nemam pojma zakaj to svi kao jako vole. Puno mi je bolji Cattunarov Teran barrique... puno nježnije vino.

U petak navečer je bilo jedno malo slatko druženje (čiji ću opis ipak zadržati za sebe) ali koje je na žalost (moju posebno) vrlo brzo završilo. Ne negativno završilo, nego jednostavno prebrzo završilo.

Nakon toga sam se pridružila sestri u njenom poslu.
Naime u MUO je, na Ericksson party-u, u ponoć puštala 500 balona iz mreže, a u 10 balona se nalazila ceduljica i na ceduljici ime najnovijeg Sony Ericksson mobitela. Ne pitajte me kojeg jer ne znam.
Dakle prvo, pad tih balona je bio doživljaj, a još veći doživljaj je bio gledati fensi šmensi komade i komadice kako krvoločno buše te balone u potrazi za ceduljicom. Baš smjeh.
Nakon toga smo išli na piće pa sam smlatila par martinija.
Što se i nije baš pokazalo pametnim rješenjem jer sam morala ustati u 8 ujutro jer sam se pametna ja, ranom zorom naručila kod Tomija frizera. Opet. Some people never learn...

Nakon 4-5 sati sna bila sam lagano u banani, jer sam se iz nekog razloga u petak probudila u 4,45 i nisam više mogla zaspati pa sam u pol šest odustala od prevrtanja po krevetu i išla oprat kosu i stavit french. Bože bože... šta mi bi...

Dakle, bilo vam je jasno kak sam izgledala ujutro? Ok, idemo dalje.

Naime, inicijalni plan je bio nakon frizera otić malo do posla pozavršavat poslove i kupiti poklon za domaćina party-a večeras, ali nekak su mi se oke previše sklapale pa sam samo kupila poklon i otišla doma.
Fakat sam koma zgledala kad mi je mama rekla da nek si idem leći.
I to me spasilo... 3 sata sna koja su mi konstantno nedostajala u protekla dva dana.

Navečer sam pokupila M. (V. nije htjela ići s nama) i krenule smo u Svetu Nedjelju kod mog prijatelja G. na predbožićni Vitin piano koncert. Neki stari čitači će se možda sjetiti da sam i prošle godine u ovo doba bila na takvom koncertu.
Ove godine je bilo duplo više ljudi, nekih 60-tak, bilo je sira (raznih vrsta pa sam se baš fino iznajela), bilo je vina i bilo je čak tu i tamo nešto za pogledati... Fakat se palim na starije frajere... ovi mojih godina mi ni najmanje nisu zanimljivi... Jedino ak poneki prerano posijedi.... Luđakinja sam sto posto...

Koncert je bio divan... a svirao je neke meni vrlo drage stvari... Alla Turca, Yesterday, Summer Nights, Ako Me Nosiš Na Duši (ovime me totalno oduševio), Funiculi Funicula...

Ovom prilikom vas sve pozivam na tradicionalni božićni koncert u velikoj dvorai crkve Sveta mati slobode na Jarunu, u nedjelju u 20:00 sati - ulaz je slobodan.
Ili, u Dvoru Golubovec u Donjoj Stubici, 21.prosinca u 20:00 - dvorana će biti grijana

Koncert je prilično dugo trajao jer mu nismo dali da prestane, i zaista, nije se ni muha čula, ni šušanj. Svi smo u miru i tišini uživali u svakoj noti.

Nakon koncerta smo se spustili u "podrum" gdje je igraonica: stolni tenis, stolno nogomet i bilijar.
Vrlo brzo smo se skompale i upustile u borbu i vrijeme je prozujalo kraj nas, ali smo se ipak u jedan u noći uputile na ples, jer tome smo se veselile dva tjedna ranije - Mouvie pub.

Podgrijane finom papicom i još finijom žlahtinom (eh da, u petak sa skužila da više volim žlahtine nego malvazije ) krenule mi hrabro kroz kišu i maglu do Mouvie puba. A kad tamo, red za ulaz... strava... koliko ljudi van - toliko pusti unutra.
Zaključile smo da smo prestare za ovo ali nije nam se dalo riskirat sa Big mamom pa samo ipak malo pričekale i usput se napričale sa tipom na ulazu

Unutra - pakao. Milijon ljudi. "Naše" mjesto kraj banda gusto popunjeno, a nismo se čak ni mogle probit do tamo. Onda je naišao konobar pa smo se odšlepale za njim do šanka i kao čudo, neko društvo od njih 5-6 se pobralo iz našeg ćoška i otišlo van. Mi smo se naravno presretne uguzile u trenu i samo mrko gledale bilo koga tko nam je htio oteti koji centimetar prostora.
Onda je do nas došlo neko društvo od tri dečka i jedne cure i malo po malo počela spika, pa smo im dale malo mjesta, pa su oni platili cugu i tak, uslijedila je zajebancija i zafrkancija do ranih jutarnjih sati.
Svim ljudima oko nas je uvijek fascinantno kak mi plešemo full bez prestanka i baš na svaku stvar.
Na kraju kad je muzika prestala, neki tip kaj je isto cijelu noć bio kraj nas sa svojim društvom kaže: Gle ove dvije male! Nisu stale cijelo veče... Ko navinute su


U nedjelju je naravno bio lagani glavoboljček, ali ništa što dobar mamin ručak ne bi izliječio.
Poslije kolači kod seke povodom nećakovog 14. ročkasa:
L. sretan ročkas
I navečer lagani trač sa V. koja je sve ove radosti propustila - na našu, a sad i na njenu veliku žalost.

Uf, baš je bio gadan ovaj vikend report