Cranberrie - under construction
10.12.2006., nedjelja
|
Razmišljam puno u zadnje vrijeme.
O sebi, o ljudima koji me okružuju, o ljudima koje volim, o ljudima koje ne volim. Trenutno su u mom životu dvije prijateljice bez kojih se ne bih mogla ni htjela niti zamisliti. To su žene koje su i snažne i krhke u isto vrijeme, baš kao i ja. Žene koje znaju što žele i što ne žele u životu, baš kao i ja. Volim ih i one vole mene. Zašto ne reći da ih volim kad je tako? Volim ih kao da su mi sestre, jer na neki način i jesu. Na neki način su mi i bliskije od sestre. Uvijek su tu kad ih trebam. I ja sam uvijek tu za njih kad me trebaju. One znaju sve moje tajne, i one najskrivenije, i ja znam njihove. Bez njih bi u mom životu nastala velika praznina i ja ne bih znala što bih. One mi kažu svoje mišljenje o nečem i kad se ne slažu sa mnom, ija kažem njima svoje. One će mi reći da mi frizura stoji loše ako mi stoji loše, i da sam se zdebljala ako se jesam zdebljala. Primjetit će da sam kupila nove cipele ili stavila novi ruž. Kritiziraju me ako smatraju da me treba kritizirati, i ja kritiziram njih. Znam da je njihova kritika za moje dobro, ali odluka što ću napraviti je uvijek na meni. One će biti uz mene i ako napravim dobro i ako napravim loše. Veselit će se sa mnom i bit će tužne sa mnom. Zahvalna sam njima što su uz mene, što su dio mog života i zahvalna sam onom nekome koji ih je poslao u moj život. M. i V. volim vas  |