Cranberrie - under construction

Pospremam.
Stavljam stvari na mjesto.
Neke su teške i još uvijek mi ih je teško pomaknuti.
Ali moram ih posložiti.
Moram si napraviti reda.

Pustila sam da prođe vrijeme.
Vrijeme je donjelo mir.
I olakšanje.
I sigurnost u sebe.
I hrabrost.
I volju.
I želju.
I snove.
Nove snove.

Čak sam i ja mislila da ću popustiti i da ću se vratiti.
Vrijeme me ovaj put promjenilo.
Ovaj put me nije vratilo tri koraka unazad.
Nije me vratilo na staro.

Nisam popustila ni molbama, ni suzama, ni prijetnjama, ni ljutnji...
Nakon 10 godina suživota raspravljali smo sms porukama.
Znam da me nije mogao pogledati u oči.
Znam da ne može argumentirati dok me gleda.
Lakše mu je tako.

Sms može biti ponekad kao nož:
"Volim te, vrati se molim te!"
"Mrzim te, nadam se da si shvatila što si napravila..."
"Probajmo još jednom, obećavam da će sve biti drugačije"
"Da mogu bar vratiti vrijeme, sve bih promjenio"

Svaka poruka me rezala na dijelove.
Svaki put sam ponovno razmislila.
I svaki put donjela odluku: Ne, ne vraćam se opet. To jednostavno ne valja.

Puno noći sam razmišljala:
Što ću dobiti ako se vratim?
I što ću dobiti ako se ne vratim?
Da li sam sebična?
Da li sam se trebala više potruditi?
Da li sam ga voljela?
Da li je on mene volio?
Uopće?
Ikada?
Da li smo znali uopće voljeti jedno drugo?
Ili je sve bila navika?

Ali o svemu tome sam razmišljala i mjesecima prije, svih onih noći dok nisam spavala jer nisam mogla, i svih onih dana dok sam plačući mazila ono malo čupavo klupko koje me je jedino razumjelo i voljelo.

Što vrijeme više prolazi, to sam sigurnija da je moja odluka ispravna.
Ponovno spavam bez tableta za spavanje.
Ponovno funkcioniram bez tableta za smirenje.

Ponovno živim punim plućima i uživam u svakom novom danu.
Ako zbog toga trebam staviti ključ u škrinju sjećanja - stavit ću ga.
On će uvijek imati posebno mjesto u meni. Ne volim ga više. Ali ga ni ne mrzim.
Možda ga žalim. Ali možda je to trenutno.

Neću napisati da ga želim zaboraviti. Jer ne želim.
Želim se sjećati svakog trenutka. I lijepog i ružnog.
Iz svega sam nešto naučila.
Možda samo budale uče na sebi, ali ovo se nije moglo odigrati drugačije.

I zato pospremam.
Sebe.
Iznutra.
Slažem stvari na svoje mjesto.
Onako kako treba biti.
Onako kako je odavno trebalo biti.