Kad bi...
dobila jedno 2 milijončeka ojra, ja bi:
- pozavršavala mami i tati i seki i njenima sve kuće koje su u obnovi ili izgradnji - tati kupila auto - šogiju kupila kombi - klincima uredila sobe iz snova - mužu kupila BMW - otišla studirat u Italiju (tak da ne znam šta bi bilo dalje s mužem ali nekak njušim da ne bi bilo dobro) - studirala bi neki dizajn, sve me više privlači nakit - naučila kod nekog starog majstora raditi zlatana i srebrni nakit i to bi mi bila profesija u životu - kupila kuću u Istri, na osami, na obali mora - kupila si neki od ovih prekokrasnih Peugeotova - kabrio obvezatan E dalje ne znam... A vi? |
FYI
... prezentacija prošla ok.
Nisam bila previše zbunjena, samo sam od treme blebetala ko navijena i završila malo prije nego što sam trebala ali ništa zato. Pohvale su pljuštale sa svih strana u pauzi za kavu, i od kolega i od stranaka. Nije da se hvalim ali dobro je. Dobra je stvar da diša ipak nije bio i slušao me jer bi inače garant sve zabrljala. Mislim kad su moje kolege nastavile svoje dijelove prezentirati samo sam si pomislila: Bože, pa ja sam to stvarno dosta dobro odradila... Hvala svima na podršci... :) |
Heeeelp meeeeeeeeee
..... kaj da velim, nisam noćas oka sklopila, a i ono malo što jesam imala sam noćne more...
Danas vodim prezentaciju pred 40 ljudi. 40. Četrdeset. Isuse dragi, Saibaba, Buda, Dalaj lama i svi ostali - pomagaaaaaaaaaaaaaaajteeeeeeeee: - da mi riječi ne nestanu iz mozga - da ne počnem zamuckivati - da ne koristim previše riječi kao što su dakle i evo ga i ono mmmmmmmm... - da se ne počnem znojiti ko svinja i da mi se make up ne otopi - da ne počnem kihati - da mi se ne tresu ruke, bar ne previše - da ne blebnem nešto jako jako glupo, oni ionak nemaju pojma o čemu pričam pa mi je to olakotna okolnost - da direktor ne pomisli: koja je ovo glupača i da mi ne skine plaću... Eto, sva područja su obrađena u Powerpointu što će mi malo olakšati i mogu se samo probati skoncentrirati i obaviti to kako treba... što neće biti lako ako nastavim ovako skakutati do wc-a i natrag kao sada... uf..... |
Blog vs. Chat
Priznajem, bila sam jedno vrijeme ovisna o chatu.
Jedva sam čekala da dođem doma s posla i da zasjednem za komp. Ekipa je bila uglavnom stalna i s vremenom smo se znali u dušu. Onda sam upala u neke spletke koje mi nisu bile drage i ostavila sam chat na neko vrijeme. Nakon dosta vremena sam promijenila posao i ovdje sam imala priliku dolaziti na chat tijekom radnog vremena. To je bilo otkriće godine - sasvim druga ekipa, sasvim druga zabava. Mrak. U to vrijeme više nisam išla navečer, već samo tijekom jutra. I to je dosta dugo trajalo. Onda sam napustila i taj posao i ostala bez ekipe. Sad mi se više ne da dolazit ponovno navečer. Samo ponekad svratim i sva sam sretna kad ugledam neki poznati nick. Nedavno sam upala kad su bila tri frenda odjednom. Ajmeee zajebancije... prva liga... nisam se tako nasmijala već dugo dugo vremena... Baš mi fale... Fale mi i kave, s nekim ljudima naravno. Sa jednom curom sam se nekako posebno povezala i postale smo prave frendice. Nedavno sam počela blogati. Ne mogu reći da je to loše jer nije, i jer onda ne bih pisala blog. A zašto uopće pišem blog? Pa ne znam ni sama. Dnevnike sam odavno prerasla, nije mi dovoljno intimno ovdje da bih se baš tako potpuno otvorila i ne znam zašto se baš i ne osjećam dobro pišući ovdje. I ovdje ima raznih ljudi. Vidi se po tekstovima. Neki pišu samo sebi i radi sebe. Neki pišu radi ostalih i vole publiku koja ih čita. Meni ta publika smeta i ne mogu se opustiti. Neki pišu i ne skrivaju se previše. Neki pišu i ne želi se da se zna da su to oni. Za neke me i začudilo što su takvi. Naravno da mi svi volimo nekakve komentare i drago nam je kad oni uslijede. Ali zaista, zašto pišemo blog? Chat mi je puno zanimljiviji. Dijalog je dijalog pa ma kako glupav bio. Htjela sam još puno toga reći ali kad trebam tu nekaj natipkat nekako mi sve izvjetri iz glave. Na chatu mi nikad niš ne ponestane riječi ni dosjetki. Pozdravljam sve svoje drage chatere (redoslijed je nasumičan): India, Locca, Zlo, Elektro, Žmišek, Konjina, Mujo, Mo, Fly, Plaki, Overload, Kobra, Paklena, Trozlo, ChrisX, svoja dva suseda i sve ostale kojih se sada možda nemogu sjetiti... svima usne i :kiss i ruza i :bljee.... :hihi |
Pripreme
Mrzim se kad se ponašam kao žena.
Mrzim kad me ulovi predblagdansko pospremanje. I pečenje kolača. Kog mi to vraga u životu treba? Kaj nemrem lijepo pospremit stan kao svaki tjedan? Neeeeeeeeee... Ja moram oprat i prozore i vrata i zavjese i tepihe i garnituru i sve podove prelizat dva put... Ko da nisam normalna... Danas naravno ništa od toga nisam stigla jer sam ipak morala otići na kavu s frendom i poslije na frizuru. Danas sam ipak obojala jajca tak da ne moram se sutra s tim petljat. A i čak jedan kolač je napol gotov. Trentuno se osjećam kao da su me pregazila tri teretna vlaka i jedan putnički Dobova - Dugo selo. Ipak... čitam blogove. Ali samo dok se krema ne ohladi da mogu oblatne završit. Mljac... |
Tko bi bila...
Neki dan sam doživjela nešto što nikad nisam doživjela u životu, a nisam nikada ni pomislila da bih to mogla doživjeti. Nije sad bitno to što sam doživjela već osjećaji i razmišljanja koje je taj događaj u meni pokrenuo.
Što mislim o sebi? Mislim da sam izuzetno inteligentna osoba. Mislim da sam dosta dobra u poslu koji obavljam obzirom da ga ne radim iz ljubavi nego zato što nešto u životu moram raditi, a sumnjam da bih tako dobra bila u umjetnosti da bih od nje mogla živjeti. Zato je samo volim i više gledam nego što radim. Znam da živim prosječan život i to me muči, trenutno, jer ne želim biti prosječna. A što više o tome razmišljam, to samu sebe doživljavam prosječnije. I to mi ide na živce. Znam da izgledam prosječno. Imam previše kila i previše celulita. Ošišala sam svoju divnu dugu plavu kosu i sad imam slatku kratku plavu frizuru. Oči su još uvijek hvala Bogu predivno plave. Nakon ovog događaja sjetila sam se razgovora sa svojom kolegicom od prije par godina. I ona je inteligentna. I u nekim stvarima samo se "našle". If you know what I mean. Rekla je tada, prije par godina, jednu zanimljivu stvar: "Da izgledam jako dobro, ono, da sam zgodna, mislim da bih bila užasno prepotentna i nigdje mi ne bi bilo kraja." Često se sjetim tih njenih riječi i često pomislim kako su istinite, i kako vrijede i za mene. U stvarima u kojima sam dobra, ni na tren ne dam pomisliti drugim ljudima da nisam dobra, i nisam skromna. Ono što radim dobro - radim zaista dobro i ponosna sam na to. Čemu lažna skromnost. Ovaj događaj od neki dan dao mi je misliti jesam li nesretna što ne izgledam dobro ili nisam. Opet, dalo mi je nadu da i mi koji izgledamo prosječno, ponekada možemo izgledati odlično. Makar samo na trenutak. |
Nejdem
ipak... no money for luxury at the moment... I'm so so so sad...
Prije nekoliko godina slučajno me dopao Buena Vista Social Club album i na njemu predivna Omara... jedinstvena i božanstvena... Sve riječi znam napamet iako nemam pojma što znače... Njene note i boja glasa govore same za sebe, one pričaju priču na svim jezicima svijeta... I žena dolazi u Zagreb. Možda sad i nikad više. I ja nejdem. Nejdem. Nemrem vjerovat... Nejdem... |
| < | ožujak, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv