boomp3.com
Prostrane, na kilometre široke ravnice nizale su se pred mojim umornim, suznim oèima. Kiša se slijevala niz zamagljena stakla autobusa, a paralelno s njom, niz moje obraze padale su suze - suze boli, tuge i nevjerice. Još uvijek sam bila u šoku, iako je od trena kad sam saznala strašnu vijest prošlo "veæ" malo više od 24 sata. Nisam mogla vjerovati da je umrla još jedna karakterno predivna osoba...
Kad sam bila mala, izgubila sam mamu, a oca nisam ni poznavala i odtad je meni i mlaðoj sestri Lei najveæa podrška u životu bila baka. Živjela sam kod nje do moje 15 godine kada sam krenula u srednju školu u Seattle, a sestra je nastavila živjeti kod bake. I zato mi je više bilo žao moje Lee, jer sam se ja još prije "rastala" od bake.
I upravo sam njoj putovala sada. Njoj, kojoj je sad trebala najveæa podrška. Podrška od mene. Bilo mi je teško èak i nakratko odvojit se od moje best frendice Sare, jer sam se s njom sprijateljila još prvog dana srednje škole i odtad smo bile nerazdvojne. Iako smo živjele dvije ulice dalje, skoro svaki dan smo bile zajedno. Ali, ovog ljeta, Sarini starci su odluèili da æe svi zajedno iæi ljetovati u Miami. Zato smo i Lea i ja odluèile da je najbolje da ona sad ne ostane kod djeda nego da doðe k meni u stan.
-Ionako bi trebale biti više povezanije, s obzirom da smo dosta dugo bile razdvojene. - "savjetovala" me je Lea juèer preko telefona.
-Da da. U pravu si... - izgovarala sam te rijeèi, iako sam u sebi znala da Lea koristi priliku da izbjegne još jedno ljeto kod bake i djeda.
No, nije mi to smetalo... Znala sam kakav je to gradiæ i kakvi su ljudi u njemu. I zato me je èudilo što nam je baka živjela baš tamo i ni pod kojim uvjetom nije htjela iæi nekamo drugamo.
* * *
Škvikkk... Zaškripale su koènice autobusa, a i ono malo putnika što je, osim mene, ostalo u busu su skoro poletjeli prema naprijed. Ali, bitno je bilo da smo stigli na odredište. Izašla sam iz busa i osvrnula se oko sebe. Èinilo mi se da se ništa nije promijenilo. Sve je ostalo isto. Kao zaleðeno. Ugledala sam Leino lice puno suza. Brzo sam potrèala k njoj i snažno je zagrlila. U tom trenu mi nije bilo važno što je ona bila mlaða od mene, mala *klinka* s kojom sam se znala i jako jako posvaðati. Sada, ona je kao i prije, kad smo živjele zajedno, bila samo moja sestra, jedina osoba mlaða od mene koju sam voljela a i cijenila na neki naèin.
Nakon nekog vremena, poèele smo brisati suze jedna drugoj. Pitala sam ju kako je, a ona je kao i obièno rekla da æe bit i bolje. Krenule smo prema bakinoj i djedovoj kuæi. Svaki korak mi je bio sve teži, a disanje su mi otežavale suze koje su neprestano klizile niz obraze. "Moram bit jaka, moram biti snažna zbog Lee..." – ponavljala sam stalno u sebi, ali me suze nisu slušale, slijedile su osjeæaje.
Naveèer sam se bacila u moj stari krevet i razmišljala. Za 3 dana smo Lea i ja trebale krenuti natrag k meni. Razmišljala sam i bojala se dal æu uspjeti izdržati ljeto sa Leom. Ne zbog nje same, nego zbog ovog okrutnog svijeta u kojem živimo. Što ako upadne u loše društvo? Što ako se ne snaðe u velikom gradu? Što ako.. Bilo je mnogo pitanja koja su me muèila... Od svega preðenog i proživljenog zadnjih dana, sklopila sam oèi i u sekundi zaspala. Bilo mi je to previše napora za tako malo vremena, i jedva sam èekala da sva ta muka proðe...
°×. evo ovo je za poèetak. nije baš dugaèko, ali ni ne želim pisat dugaèke postove. (: komajte me iskreno, i proèitajte pravila u boxu. (: eto, to je sve od mene. sljedeæi post neæe baš brzo. ): papa...kissach... .×°
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
°×.moj osobni blog.×° .my true story.
°×.zanimljive prièice:
°×.christine.×°
°×.nora.×°
°×.kelly.×°
°×.stella.×°
°×.emmi.×°
°×.aqua.×°
°×.holly.×°
°×.vicky.×°
°×.haley.×°