Cowboy bebop part 2
31.05.2006., srijeda
End of the world as we know it
|
Eto, novi post. Dosta sam uzbuden, sljedeci cetvrtak je veliki rodendan, za nase bratstvo konacna festa. Svi budemo, cijela ekipa, i Bobac i Kovačević. Hodam na pun kurac predavanja, jer mi to pomaže da ne razmišljam o ovome tjednu, o ovome s jelenom. Konstantno visim na kavama, konstantno se okružujem ljudima, ljudima koji mi pomažu da zaboravim sva sranja koja mi se dešavaju trenutno, jer kakav je to osjećaj dok izgubiš ono što ti najviše vrijedi, jedinu osobu koju si stalno voljel, onak pravo pravo. Nije to samo tak, a najgore je to, neda mi razlog da ju mrzim, još uvijek je sva slatka, sva sretna, sva kao "ma bude sve u redu, najdi si nekoga". Ovo me podsjeća na dibijovu priču o njegovoj A.V. koja mu je rekla da je predobar za nju. Pa dej dobro je. Ljubav nije takva, nikad se ne zaljubiš u najbolju, najmudriju, najljepšu, nego u osobu koja ti odgovara. Neznam više niti sam kaj pišem, kaj govorim, kaj radim. Plovim kroz ovaj život, bez ikakve luke, bez svjetionika, Jelena je bila moj svjetionik, ali njeno svijetlo sad svijetli nekome drugome, s kim bude sigurno sretnija nego je ikad bila s menom. Jebi ga, takve stvari se dešavaju svaki dan. Takve stvari gledaš na filmu. Ovo je bilo tak pjesnički, a tak se i ponašam. Nadam se da nem završil ko E.A.Poe, mrtav u nekom jarku. A jebi ga, sranja se dešavaju. Svi frendovi mi govore kak da ju zaboravim, kak da se napijem, zbarim nešt, i da mi bude lakše. Možda bude, možda nebude. Vjerojatno tj. 100% nebude. Nebrem si pomoći. Prek takvoga gubitka nije sam tak lako proći. Jebi ga. SEE YOU SPACE COWBOY |
