utorak, 27.05.2008.

MOŽDA JEDNOM


Zašto je sve tako očigledno;
iscenirano mudrim savjetima,
zabrinutim pogledima
i nekim čudnim izrazima lica?!

Zbog čega djeluje sve tako zamršeno,
a može biti tako jednostavno.
Ozbiljno i lažirano u kompletu.
Žalosno i smiješno u šarenom paketu.

Nisu to te slike koje dišu mojim zidovima.
Nisu. Možda jednom budu,
ali ne mislim da se okvir tako lako mijenja.

Sam na cesti, nudim cvijeće što sam ubrao;
ma tko kaže da nije lijepo,
prirodno je, bar to jamčim sigurno.
Šteta što se vama ne sviđa.

Da ga pustim živjeti i gledati ga samo
ili ipak da ga dijelim svima?
Ne znam. Možda jednom budem i to znao.

08:27 | ..a ti kažeš... (10) | ..nemoj trošit papir.. | #

utorak, 06.05.2008.

DANAS


Danas ne mogu čuvati stara pisma,
jer dobivam samo mailove.
Danas mi ne treba kutija za slike,
jer sve su složene u folderima.
Bacio sam i stari imenik,
jer mobitel ga je odavno porazio.
Tu su mi sad svi prijatelji.

Ponekad bih otvorio onu škrinjicu
u kojoj čuvam uspomene,
ali prazna je,
sve je pohranjeno u mome računalu.
Danas printam svoju prošlost,
a tipkam za budućnost.

Mnogo toga imam, a opet ništa nemam,
nek mi padne sustav ili izbrišem sve slučajno,
ode cijela moja prošlost,
k'o da me i nije bilo,
k'o da ništa nisam imao...
K'o da nisam niti postojao.
14:18 | ..a ti kažeš... (11) | ..nemoj trošit papir.. | #

ponedjeljak, 05.05.2008.

ČUDNA MELODIJA


Kao da je sve stalo. Ne znam to razložit u rečenice, niti ću pokušavat, samo velim, tek tako. Stalo je. Ili sam ja stao? Pa mi se zato čini da je sve oko mene stalo? Ili prebrzo trčim, pa mi sve ostalo izgleda sporo? Ili mi je pogled lijen? Ne znam, stvarno ne znam, priznajem. Svakim danom se ponešto mijenja, tako da ponekad ne stignem pohvatat ni pola tog "nečega". Osjećam to, ali ne znam da postoji neki poseban izraz kojim bi se moglo predočiti to "nešto". Možda sam opet samo zamišljen.

Ima jedna nit koja me vodila ovih dana. Čudna je bila. Pisao sam, dosta sam pisao, ali nisam sebi do kraja ispunio ono što sam tražio. Ipak nisam ja taj koji ispunja želje; svi Ga dobro znamo. Potaknula me jedna pjesma, neobična pjesma. Govorila je o onome što jako volim i čekam to već dugo, ali još ne stiže. Valjda će uskoro... Ne gomilam riječi bez razloga, već pišem ono što mi pada na pamet trenutno. Možda to kažem da obranim sebe, da obranim riječi, ali se misli gomilaju.

Što tu mogu? Mogu blebetati bez prestanka i opet ništa neću kazati. Čemu onda pisati? Još uvijek mi riječi ne mogu pohvatati misli i ne trudim se to poboljšati, a morao bih. Uvijek sve pripišemo danu, pa evo i ja ću tako učiniti, valjda dođe takav jedan dan. Pa drugi. Ali trećem ne dam mjesta, bilo bi previše. Bilo bi lijepo iz mola prijeći ponekad u dur. Čisto da vidim što se tamo radi.

A sve je ovo zbog te melodije. Neki će prepoznati, neki ne. Neki su je čuli, neki i nisu svjesni da je slušaju. Ali otkrio sam sve. Neka bude dovoljno. Sad znate što me ovih dana, pored Njega, dotaklo.
08:18 | ..a ti kažeš... (8) | ..nemoj trošit papir.. | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.