U ime svih nas
ponedjeljak, 29.09.2008.
Ramazanski somuni
U vrijeme Ramazana sarajevske mahale i naselja već u ranim popodnevnim satima zamirišu zamamnim mirisom svježe pečenih somuna. A tom je mirisu teško odoljeti. Većina pekara ima ih u ponudi cijelu godinu, ali ovi ramazanski ipak imaju neku svoju posebnost, drugačiji su...
Odrasla sam u porodici u kojoj se nije pridavao značaj religiji, tako da za mene Ramazan nije toliko mjesec posta, duhovnog i tjelesnog čišćenja, već mjesec somuna. I unaprijed mu se radujem i plašim ga se zbog toga što ne mogu da odolim somunima.
U malim bosanskim čaršijama lako je znati koji je somun najbolji, ali u Sarajevu sam u vječitoj potrazi za najboljim. Sarajevska pekara Imaret, prekoputa Begove džamije na dobrom je glasu. Po mnogima nudi najbolje somune, pa tako ljudi sa Dobrinje i Alipašinog potegnu na trolu ili tramvaj i pravac Baščaršija po somune u Imaret. Ove godine i ja sam odlučila da više ne istražujem, da poslušam glas naroda i kupujem somune u Imaretu. I dobri su, teško da mogu biti bolji.
Na uglu pored Begove džamije potpuno drugu vrstu somuna prodaje jedna fina ženica. Ona ih nudi iz kartonske kutije i pakuje u obične kese. Dok se somuni poput Imaretovih nude u doslovno svakoj sarajevskoj pekari od Baščaršije do Ilidže i Dobrinje, ovi somuni nude se i prave u svega nekoliko sarajevskih pekara sa stogodišnjom tradicijom. Oni se peku pod užarenom pekom, tako da na njima neizostavno ostane manje ili više gara. Kada ih kupujem tražim da mi probere one manje "garave".
U svijetu postoje deseci vrsta pljosnatih kruhova: lavash, naan, pita, turske pide pogačice, italijanske foccaccie samo su neki, najpoznatiji primjeri. Kada bi svijet poznavao somun, garantovano bi brzo došao među „top five“. Ne, ne precjenjujem ga, mekan tanke korice,sa velikom šupljinama u unutrašnjosti on je od one vrste kruha kojeg bi se moglo jesti umjesto kolača.
P.S. U vrijeme Ramazana ne pečem ih u vlastitoj izradi, to bi bilo šteta kada ih ima pekarskih na svakom koraku. Inače sam recept svojedobno stavila na Coolinariku. U nastupu ljutnje pobrisala sam profil, a "čisteći" disk, pobrisala sam i sve slike koje sam fotkala za Coolku tako da sada imam recept spašen u pdf-u, a nemam slike postupka. Glavna caka u izradi je da se koristi hladna voda, manje kvasca nego za običan kruh i vrlo zagrijana peć(nica). Iz električne pećnice to i nije to, ali i "fake" somun je sasvim jestiva varijanta kada nema pravog.
Ono naše što nekad bejaše...