Ljubavnice Venecije - bordel

06.08.2006., nedjelja

Ljubavnice Venecije

XVII. stoljeće bijaše stoljeće kurtizana: "Njihov sjaja i bogatstvo bijahu čuveni diljem Europe".
Žena koja se bavi tim zanatom naziva se na talijanskom jeziku "Cortezana", što je riječ koja je proistekla iz talijanske riječi "Cortesia" što znači ljubaznost, i to zbog toga što je poznato da te žene primaju darove od svojih miljenika. Kurtizana je naziv koji je u srednjovjekovnoj terminologiji označavao "dvorsku gospođu", pripadnicu dvorske svite, zatim "milosrdnicu" odnosno prostitutku koja ima svoje klijente u otmjenim aristokratskim, bogataškim, umjetničkim krugovima društva.
Vjekovima su venecijanske kurtizane važile kao kraljice svoje profesije: "Sve izgledaju i odijevaju se kao prave princeze. Umjetnost oblačenja i zavođenja im je dala nadasve čednost, i nigdje u svijetu takve dame nisu poštovane kao što su u ovom gradu na sjeveru Italije". Venecijanci su ljudi koji po prirodi vole i slave život i uživanje, pa tako začarani postaju netko drugi, sposobniji, ljepši, jači pa mogu slobodno reći da su Amori u Veneciji skloniji intrigama nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Venecija je bila grad kurtizana, koje su se golih grudi na prozorima pokazivale svojim klijentima. Kurtizane su žene plaćene ili uzdržavane radi druženja i održavanja intimnih odnosa s jednim ili više izvanbračnih partnera: "U atmosferi luksuznog komfora kurtizana je sa svojim pratiocem uživala u ovozemaljskim slastima: jestvinama, vinu, razgovoru." Postale su meta poznatih slikara i kipara, ispjevane u mnogim pjesmama, one su za pjesnika božice koje je štovao sa svakim udisajem zraka, ma gdje bio i u bilo kojem vremenu, njegova muza, majka njegovih soneta i drama, Bijela božica čiji je poljubac istovremeno i paukov ugriz, mjesto gdje ona ostavlja svoj pečat, svoje kristalne suze, bijeli sok vječnosti. Venecijanske kurtizane možemo usporediti s grčkom Heterom u mnogom je veoma snažna, ali valja ipak napraviti jednu razliku. Status mletačke kurtizane bio je izvanredno visok, još uvijek je postojala prepreka do potpunog prihvaćanja: pristanak crkve, dok je u Grčkoj bila uspostavljena dobra veza između religije i prostitucije. Ono što bismo mogli nazvati akademskim elementom u prostituciji veoma snažno dolazi do izražaja u životu najpoznatije venecijanske kurtizane Veronike Franco koja je svojom ljepotom, pameti i pjesničkim darom zaludjela mnoge velike vojskovođe, vladare i velike umove XVI. stoljeća. Veronika se rodila sredinom šesnaestog stoljeća u Veneciji. Veronika je mlada, lijepa i privlačna djevojka slobodna duha. Zaljubila se u mladog i zgodnog Marca: "Priznajem da sam kao djevojka voljela čovjeka koji me nije htio oženiti bez miraza." Unatoč snažnoj međusobnoj ljubavi, oboje su svjesni da njihova velika ljubav nema budućnosti. Markov otac je sina odlučio oženiti za bogatu i utjecajnu Giullliu. Veronikina majka Paola presiromašna je da bi mogla osigurati miraz dostojan bogate Markove obitelji. Nakon što se Marco oženio, Veronika ne želi nastaviti ljubavnu vezu s njim, već na nagovor i uz pomoć majke postaje kurtizana: "Mnoge ženske, ako su lijepe, bave se bludom, to jest imitiraju svoje majke u njihovu zanatu, te žive podavajući se svojim miljenicima."
Veronika se udala za nekog liječnika, ali čini se da je to nije smetalo da se oda prostituciji. Bila je neobično lijepa: "Njezino je lice obasjano neobičnom ljepotom. Na njezinim ćeš jagodicama spaziti kako se ljiljan i ruža natječu za prevlast, a srebrena mreža u njezinoj kosi namještena je na tako čudnovat način uz dva kovrčasta vrhunca koji se uzdižu poput divnih piramida."
Osim ljepote kojom je obarala s nogu mnoge velikane, posjedovala je biser koji tadašnje kurtizane nisu imale, intelektualnu ljepotu. Bila je neobično kulturna, znala je nekoliko jezika i svirana na nekoliko glazbala: "Ona će nastojati da te očara djelomice blagozvučnim notama koje izmamljuje iz svoje lutnje, na kojoj prebire isto tako zvučnim udarcima kao i najizvrsniji učitelj u plemenitoj znanosti glazbe, a i svojim glasom kojim zaluđuje srce."
Bila je dobra govornica i najodličnija pripovjedačica, pa ako te neće moći zamamiti već rečenim užitcima, iskušat će tvoju postojanost retoričkim jezikom, a na kraju, da te navede na svoj mamac, poslužit će se još snažnijim čarima, pokazat će ti svoju odaju za počinak gdje ćeš vidjeti svakojake ljupke predmete; svilene prekrivače obrubljene zlatom, čitavu njezinu posteljinu punu miomirisa. "Ukrasi njezina tijela su toliko raskošni da će te, čak kad i obuzdaš svoje strasti ili sa sobom nosiš Odisejevu travku nazvanu "Moli" sredstvo protiv takvih zamama, obeznaniti i zavladati tvojim ćutilima i učiniti da razum ustupi mjesto strastima jer vidjet ćeš je ukrašenu tolikim lancima zlata, orijentalnim biserjem kao drugu Kleoptaru raznim zlatnim prstenjem urešenim dijamantima i drugim dragim kamenjem. Haljina je ukrašena debelim zlatnim obrubom ili s vezom od pet šest zlatnih čipaka. Podsuknja joj je od crvenog kamelota s bogatim zlatnim obrubom, čarape od ružičaste svile, a dah i čitavo tijelo, da bi te još više zaludjele, pun miomirisa."
Veronika je bila zanosna i znala je okorjelo srce ljubavnika omekšati poput voska. Njezini pogledi na intelektualni i seksualni život sabrani su u izvatku iz pisama što ih je uputila nekom nametljivom mladom ljubavniku: "Ti dobro znaš da su oni koji tvrde da mogu zadobiti moju ljubav i oni koji su mi izvanredno dragi gorljivi u izučavanju znanosti.... Kad bi mi ta sreća dopustila, sve bih svoje vrijeme provodila tiho u akademijama vrlih ljudi."
Njezino poznavanje svijeta umjetnosti bilo duboko i istinsko. Među njezine prijatelje zaštitnike ubrajao se Tintoreto, koji je načinio njezin portret. Kad je Montaigne posjetio Mletke, Veronika mu je poslala knjigu svojih pjesama, a primila je i francuskoga kralja Henrika III. Kralju je bio poklonjen njezin portret. Kasnije se s njim dopisivala i posvetila mu nekoliko soneta. Njezina se poezija smatra izvanredno sretno pogođenom: odaje činjenicu kako je ona u suštini bila ženstvena u svojoj bojazni da će je njezin ljubavnik ostaviti. Kombinacija intelekta i seksualnosti rijetka je pojava u povijesti prostitucije, a kako se to vidi na primjeru Veronike Franco, ta se kombinacija može smatrati najsnažnijim argumentom u prilog kupovnih seksualnih odnosa.
Veronika je bila plemenita duha, doživjela je društveni obrat i posvetila se dobrotvornom radu. Umrla je 1591. godine u Veneciji.

Na temelju svih podataka koje sam sakupila mogu slobodno reći da su upravo ove nesvakidašnje Afrodite božice ljubavi i užitka pisale povijest Venecije.

I ovoj priči je došao kraj, a ja bih je završila prekrasnim stihovima najpoznatije venecijanske kurtizane Veronike Franco u kojima uspoređuje svoj život s životom jednog drveta:

"Stablo koje se nikad nije moralo boriti
Za sunce, nebo, zrak i svjetlo,
Nego je stajalo na otvorenom, izloženo kiši
I uvijek dobivalo potrebnu vodu,
Nikada ne postaje kraljem šume
Nego živi i umire kržljavo...
Dobro drvo ne nastaje s lakoćom,
Što je snažniji vjetar, to je snažnije drveće."